Hrvatske vode ovih će dana obilježiti 135. godišnjicu vodnoga gospodarstva u Hrvatskoj. Tim povodom smo s Jadrankom Husarićem, generalnim direktorom te državne javne ustanove za upravljanje vodama, čija je zadaća da kao neprofitna organizacija svojim programima stvara bolje uvjete gospodarstvu, razgovarali o njihovim velikim investicijama, smanjivanju šteta od suša, očuvanju čistog mora i drugim aktuelnim temama.

Hrvatske vode su u posljednje vrijeme počele nekoliko velikih investicija u zaštitu od poplava. Koje su najvažnije i o kolikim je ulaganjima riječ te koje su još investicije nužne za poboljšanje obrane od poplava?
- Ovdje je važno napomenuti da je 75 posto područja koja se brane od poplava osigurano sagrađenim nasipima i ostalim hidrotehničkim objektima. Sagrađeno je oko 5000 kilometara nasipa i oko 1000 raznih hidrotehničkih objekata (ustave, brane, preljevi...). Kako bi se od poplava osiguralo cjelokupno ugroženo područje Hrvatske nužno je uložiti oko 9 milijardi kuna, i to u završetak obrane Srednjeg Posavlja, gradova Zaprešića i Samobora, područja nizvodno od Zagreba, treba sagraditi nasip za zaštitu Metkovića, ustavu Brodarci na kanalu Kupa-Kupa, preljev Palanjek, urediti ulazni profil Save kroz Zagreb do Rugvice, sagraditi oko 25 retencija i akumulacija na području pet slavonskih županija koje su lani bile pogođene velikim poplavama, iskopati lateralni kanal Baranja i kao kruna svega sagraditi višenamjenski kanal Dunav-Sava. To su nužne investicije kako bismo mogli multifunkcionalno kontrolirati režim voda, a time i sustav obrane od poplava. Neke smo već počeli, kao lateralni kanal Baranja, nasip Metković, retencije i akumulacije u Slavoniji i neke nasipe u okolici Zagreba, a ti radovi su ukupno vrijedni oko 200 milijuna kuna.

Koje još velike investicije planirate ove godine te kakve će od toga biti koristi za gospodarstvo?
- Ove godine Plan upravljanja vodama predviđa dosad najveća ulaganja od oko 3 milijarde kuna u obranu od poplava te u razvojne projekte zaštite od štetnog djelovanja voda, vodoopskrbu i objekte odvodnje i gradnju uređaja za pročišćavanje fekalnih voda. Očekujemo da ćemo uz postojeće kadrovske i stručne kapacitete uspjeti realizirati takav plan, koji je realan, odnosno usklađen s potrebama vodnoga gospodarstva i izvorima financiranja. Troškove poslovanja maksimalno smo racionalizirali, pa iznose oko 7,5 posto od ukupnog iznosa predviđenog planom upravljanja vodama za 2011. Time pridonosimo postupnom ostvarenju ciljeva postavljenih u Strategiji upravljanja vodama, a istodobno omogućujemo zaposlenost mnogim hrvatskim tvrtkama i institucijama koje se bave pojedinim dijelovima vodnoga gospodarstva - naročito projektantskim i izvođačkim tvrtkama, ali isto tako i znanstveno-istraživačkim institucijama - fakultetima i institutima. Računamo da se iz programa vodnoga gospodarstva zapošljava više od 50.000 radnika i time vitalizira građevinarstvo.

Vlada je ovih dana najavila da bi iduće godine mogla početi gradnja višenamjenskog kanala Dunav-Sava vrijednog 950 milijuna eura. Koje će glavne koristi donijeti i tko će biti investitor?
- Odluku o pripremama za gradnju višenamjenskog kanala Dunav-Sava Vlada je donijela još 1991. U Vladinoj odluci utvrđeni su zadaci na pripremi gradnje kanala, osnove za njihovo ostvarivanje i nositelji pojedinih zadataka. Glavne funkcije tog strateški važnog prioritetnog projekta su melioracijska odvodnja, oplemenjivanje malih voda, plovidba i navodnjavanje. Gradnjom kanala omogućit će se uređenje površinske odvodnje na oko 173.000 hektara poljoprivrednih površina, dogradnja podzemne odvodnje na oko 62.000 hektara poljoprivrednih površina, smanjenje šteta od poplava, reguliranje vodnog režima Spačvanskog bazena prema potrebama šumske vegetacije, ostvarenje tehničkih uvjeta za oplemenjivanje malih voda na dijelovima korita Bosuta, Spačve i Vuke vodom iz Save i Dunava, skraćenje plovidbe iz Save prema zapadnoj Europi za 417 kilometara i prema istočnoj Europi za 85 kilometara te intenzivno navodnjavanje na oko 33.000 hektara poljoprivrednih površina. Kanal će biti dug oko 50 kilometara, širok 30 metara i dubok 3 metra. Kao organizator pripreme i gradnje kanala određena je Agencija za vodne putove iz Vukovara u okviru Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Smatram da je Vlada mora ojačati institucionalno i kadrovski te da Hrvatske vode mogu najkvalitetnije pripremiti taj projekt za EU-ove fondove, jer raspolažemo kvalitetnim stručnim potencijalima. Pritom naglašavam da je to višenamjenski objekt i samo u širem kontekstu višeznačnih koristi može se urediti kao vrlo isplativ projekt koji će rado financirati EU-ovi fondovi, čime bi se otvorila mogućnost zapošljavanja vrlo velikih potencijala, ne samo u graditeljstvu.

Za što će Hrvatske vode iskoristiti lani dobiven kredit od 1,03 milijardi kuna?
- Za poboljšanje vodoopskrbe predviđeno je ulaganje od 257.468.170 kuna. Tu je predviđena gradnja 380 kilometara glavnih dovodnih cjevovoda i distributivne mreže, 10 vodosprema ukupnog volumena 7500 prostornih metara, 11 crpnih stanica kapaciteta te sanacija gubitaka u vodoopskrbnoj mreži. U zaštitu voda predviđeno je ulaganje od 651.566.531 kune u gradnju 300 kilometara kolektorske mreže čime će se stvoriti preduvjeti za 90.000 novih priključaka i gradnju 22 uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. U zaštitu od štetnog djelovanja voda predviđeno je ulaganje od 120.965.300 kuna, čime bi se realiziralo 17 projekata. Tu spadaju gradnja 4 retencije, 3 akumulacije, nasipa Varaždin-Svibovec-Družbinec, crpne stanice, uređenje korita rijeke Jadro, uređenje gradske obaloutvrde u Murskom Središću i gradnja obaloutvrde u Osijeku, uređenje II. faze kanala Biđ-Bosut...

Za sve te investicije trebat će puno novca. Kako ga što više osigurati iz europskih fondova? Koliko vam problema stvara smanjivanje vodnog doprinosa?
- Za povlačenje novca iz europskih fondova projekte treba pripremati na specifičan način prema zahtjevima koje je propisala Europska komisija (EK). Hrvatske vode su zbog toga osnovale posebnu ustrojbenu jedinicu koju je akreditirao EK i koja intenzivno priprema i provodi projekte vodno-komunalne infrastrukture, pa smo uvjereni da bi i tako nešto bilo ostvarivo. Posljedica svakog smanjivanja izvornih prihoda, pa tako i vodnog doprinosa, smanjivanje je ulaganja u razvojne projekte. Ali na proces ne možemo gledati jednostrano - postoje i drugi razlozi o kojima je Vlada vodila računa pri donošenju odluke o smanjivanju vodnog doprinosa, a najvažnije je financijsko rasterećenje gospodarstva i stanovništva kod pripreme gradnje novih objekata.

I ovog je ljeta širom Hrvatske bilo puno problema u poljoprivredi zbog suša. Kako ih ubuduće smanjiti i kakvo je stanje s navodnjavanjem?
- Nacionalni program navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama (NAPNAV) Vlada je usvojila krajem 2005. kao strateški dugoročni planski dokument na području razvoja hidromelioracija u Hrvatskoj. Operativna provedba tog programa povjerena je Hrvatskim vodama, a financira se iz državnog proračuna, proračuna jedinica regionalne samouprave (JRS) i krajnjih korisnika. Osnovni cilj NAPNAV-a je povećanje pogodnih poljoprivrednih površina sa sagrađenom infrastrukturom za navodnjavanje s 9264 hektara iz 2003. na 65.000 hektara do kraja 2020. Za to je potrebno osigurati oko 3 milijarde kuna (okvirno: 80 posto državni proračun, 20 posto JRS i krajnji korisnici). Od 2005. do 2010. u program navodnjavanja utrošeno je oko 500 milijuna kuna. U tom periodu sanirani su postojeći i sagrađeni novi sustavi za navodnjavanje na oko 6210 hektara. Procjenjuje se da se trenutačno u Hrvatskoj navodnjava oko 16.000 hektara poljoprivrednih površina. U ovoj godini Hrvatske vode pokrenule su realizaciju više projekata navodnjavanja (Baranja, Vinkovci, Kaptol u Požeško-slavonskoj županiji i Kapinci-Vaška u Virovitičko-podravskoj županiji), kojima će se osigurati navodnjavanje na oko 6410 hektara. Vrijednost ta četiri projekta procjenjuje se na oko 146 milijuna kuna. Ovo pitanje zadire u problem integralnog upravljanja vodama u Hrvatskoj. Strategija upravljanja vodama to pitanje dobro stručno postavlja. Svakom projektu iz oblasti vodnoga gospodarstva treba pristupiti multidisciplinarno, dakle kad govorimo o navodnjavanju, onda treba misliti i na odvodnjavanje viška vode. Suša je elementarna nepogoda i teško se protiv nje boriti, a da ne bude posljedica. Posljedice suše trpi cijeli svijet, čega smo u ovoj godini bili svjedoci. Na primjer, kod nas u posljednjih 40 godina ovakvih sušnih godina nije bilo. Za integralno rješavanje ovih problema potrebno je puno novca te velika iskoristivost poljoprivrednih površina, dakle velika proizvodnja.

Uglavnom izvrsnu kvalitetu mora tijekom turističke sezone treba zahvaliti velikim ulaganjima u sustave odvodnje i uređaje za pročišćavanje otpadnih voda duž Jadrana. Koliko ste dosad u to uložili i kakvi su planovi za iduće godine?
- Naše je more jedno od najčišćih i najkvalitetnijih na svijetu, a veliku ulogu u tome ima Jadranski projekt i Hrvatske vode koje ga provode vrlo uspješno, a zadnja misija Svjetske banke ocijenila ga je vrlo zadovoljavajućim. Važno je reći i da svi gradovi na našoj obali imaju zdravu i pitku vodu iz slavina. Hrvatske vode su za potrebe pripreme Jadranskog projekta proanalizirale 980 naselja u sedam jadranskih županija, odnosno 1.133.892 stanovnika prema popisu iz 2001. Odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda analizom obuhvaćenih naselja odvija se u okviru 177 sustava. Za svaki od sustava procijenjeni su troškovi gradnje podijeljeni u tri faze razvitka. Prva faza projekta realizirana je od 2004. do 2009. Tada je sagrađen 101 kilometar kolektorske mreže s pripadajuće 42 crpne stanice, 6 uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) i 3 podmorska ispusta. Prvi dio projekta proveden je kroz 11 potprojekata (Novigrad, Pula, Rijeka, Opatija, Zadar, Biograd, Rogoznica, Omiš, Dugi Rat, Makarska i Opuzen) i uloženo je 80 milijuna eura. Druga faza projekta zaštite od onečišćenja provodi se od 2009. do 2014. na 21 potprojektu. Predviđena je gradnja 20 UPOV-a (16 prvog i 4 trećeg stupnja), 11 podmorskih ispusta, kao i gradnja novih kilometara kolektorske mreže s pripadajućim crpnim stanicama, koje će omogućiti prikupljanje otpadnih voda kako bi se one mogle pročistiti. Tijekom druge faze uložit će se 120 milijuna eura na sljedećim potprojektima: Novigrad, Medulin, Pula, Kaštelir-Labinci, Cres, Mali Lošinj, Rijeka, Opatija, Krk, Malinska-Njivice, Omišalj, Rab, Zadar, Sukošan-Bibinje, Betina-Murter, Dugi Rat, Metković, Hvar, Vela Luka, Mljet i Dubrovnik. Realizacijom kompletnog projekta od 2004. do 2018. u sustave odvodnje i UPOV-e uložilo bi se ukupno 280 milijuna eura, od čega polovina kroz zajam Svjetske banke uz poček od pet godina (za svaku fazu), a drugu polovinu osiguravaju državni proračun, Hrvatske vode kroz naknadu za zaštitu voda i komunalna društva kroz naknadu za razvoj.

Kako što bolje uskladiti nužno uređenje vodotokova i druge potrebe vodnoga gospodarstva sa zaštitom prirode?
- Postizanje i očuvanje dobrog stanja voda radi zaštite života i zdravlja ljudi, zaštite njihove imovine, zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava cilj je upravljanja vodama po Zakonu o vodama. Nadalje, područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta gdje je održavanje ili poboljšanje stanja voda element njihove zaštite uvrštena su, prema tom zakonu, u tzv. područja posebne zaštite voda, isto kao i područja pogodna za život značajnih vodenih organizama. Na ovim se područjima, ako je to potrebno, provode dodatne mjere i time osigurava potrebna, viša razina zaštite. Pitanje suradnje, odnosno usklađenja nužnog uređenja vodotokova i drugih aktivnosti vodnoga gospodarstva sa zaštitom prirode regulirano je prije svega Zakonom o zaštiti prirode i pratećim podzakonskim aktima te dodatno i Zakonom o vodama. Naime, uz obvezu provođenja postupka prihvatljivosti zahvata za prirodu u okviru ili izvan postupka procjene zahvata na okoliš za svaku novu ili bitniju rekonstrukciju građevina zaštite od štetnog djelovanja voda, propisana je i obveza ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu i programa radova održavanja voda. S obzirom na to da je riječ o redovitom godišnjem programu koji obuhvaća veliki broj lokacija i različit opseg radova, postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu je zahtjevan i dugotrajan. Trenutačno, Ministarstvo kulture, Zavod za zaštitu prirode, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva i Hrvatske vode rade na usklađivanju metodološkog pristupa, odnosno načina prilagodbe postupka koji bi omogućio istodobno učinkovito upravljanje zaštitom od štetnog djelovanja voda i visok stupanj zaštite prirode. Pretpostavlja se da će postupak biti u potpunosti usklađen za dvije do tri godine kada će se moći potvrditi dobra praksa upravljanja vodama u odnosu na zaštitu prirode na cjelokupnom teritoriju Hrvatske.

Je li točno da zbog spore procedure javne nabave i žalbi kasni uređivanje zagrebačkih potoka i još neki projekti Hrvatskih voda?
- Bilo bi najjednostavnije odgovoriti da uređivanje zagrebačkih potoka kasni i zbog spore procedure javne nabave i žalbi, no takav jednoznačan odgovor mogao bi se protumačiti kao pokušaj skidanja odgovornosti Hrvatskih voda u postupcima javne nabave, a tema je vrlo kompleksna i nimalo jednostavna za kratko objašnjenje. Naglašavamo da su Hrvatske vode od samog početka pokretanja postupaka javne nabave poštivale zakonske akte i rokove. Ipak, usprkos pravodobnom pokretanju postupaka javne nabave u listopadu 2010., poštivanju procedura, protokola i pravila zakonskih žalbenih rokova, moramo priznati da smo u odnosu na početne planirane aktivnosti za ovu godinu morali obaviti određene korekcije i na poslovima održavanja zagrebačkih potoka. No, dodatnim naporima Hrvatskih voda da nađu rješenja unutar zakonskih okvira uspijevamo ne umanjiti stupanj sigurnosti obrane od poplava, jer je jedna od osnovnih zadaća Hrvatskih voda upravljati vodama u Hrvatskoj radi zaštite života, zdravlja i imovine od štetnog djelovanja voda. Istina je da su zbog bitno kasnijeg ugovaranja i početka radova održavanja te posljedičnog smanjenja obima pripadnih radova u tekućoj godini, građani, posebice oni koji žive neposredno uz naše vodotoke i kanale, u određenoj mjeri osjetili posljedice. Njima se ispričavamo i molimo za razumijevanje. Hrvatske vode vjeruju da će svojim dodatnim angažiranjem i primjenom novog zakona o javnoj nabavi, koji će stupiti na snagu 1. siječnja 2012., opravdati očekivanja.

Ovih se dana obilježava 135. godišnjica vodnoga gospodarstva u Hrvatskoj. Gdje smo u odnosu prema drugima u Europi te prijeti li i dalje opasnost od njegove komercijalizacije i privatizacije?
- Očuvanje vodnoga gospodarstva nacionalni je interes određen Ustavom, Strategijom upravljanja vodama i Zakonom o vodama. Tako je hrvatskim zakonodavstvom nastavljena tradicija koju je još 7. rujna 1876. počeo veliki hrvatski erudit i mecena, biskup Josip Juraj Strossmayer. Vode i vodna infrastruktura ne smiju se prodavati i njima se mora upravljati na održiv način kako bi i buduće generacije mogle nesmetano živjeti i uspješno se razvijati. Naime, prema podacima iz Strategije upravljanja vodama, u Hrvatskoj je na sustave javne vodoopskrbe priključeno 80 posto stanovništva, na sustave javne odvodnje 43 posto stanovništva, a sustavima pročišćavanja otpadnih voda obuhvaćeno je samo 28 posto stanovništva. Iz tih podataka razvidno je da Hrvatskoj predstoje velika ulaganja u razvoj vodno-komunalne infrastrukture kako bi se dosegli ne samo zahtjevi iz europskih direktiva o obradi otpadnih voda te o vodi za piće nego i postojeći stupnjevi priključenosti stanovništva na vodno-komunalnu infrastrukturu u drugim novijim državama članicama EU-a. Na kraju bih želio svim bivšim i sadašnjim radnicima u vodnom gospodarstvu iskazati zahvalnost za uložen trud u razvoj postojećeg sustava kojim Hrvatske vode uspješno gospodare - dakle sustava očuvane pitke vode i kvalitetne obrane od poplave.

ŽELJKO BUKŠA