Pravo da vam kažem – ne znam kako iz svega toga izići. Tek sada kada je biskupija ostala bez zemlje imat će probleme, sudski troškovi već se mjere u milijunima eura, a u konačnici će imati cijenu možda i u desecima milijuna eura, tako da vjerujem da će se prije Strasbourga politika ponovo dogovarati s Crkvom

Dovoljno je reći – Damir Kajin . I odmah će se probuditi strasti. Antifašisti, primjerice starija gospođa koja iz novčanika desetljećima ne vadi Titovu sliku, će odmah pustiti suzu. I istodobno u njemu vidjeti jednog od rijetkih zaštitnika ideje za koju se čitav život bori ali i nekako brižno, majčinski doživjeti ga kao sina. IDS-ovi glasači u njemu vide neumornog borca za policentrični razvoj Hrvatske te vraćanje novca iz središnje blagajne onima koji ga i privređuju, ljuti će mu desničari krenuti k majci i ocu, ali mu istodobno priznati karakternost i hrabrost.

On sam, svega nekoliko mjeseci prije svog 50. rođendana, zna da je jedan od najpoznatijih i najcitiranijih hrvatskih političara. Zna i to da je golemi dio radnog vijeka proveo u Saboru, što potvrđuje da ga ljudi i na izborima vole, te na najodgovornijim pozicijama Istarske županije, što znači i da ga Jakovčić cijeni. Ukratko tko ga voli – obožava ga, tko ga mrzi – uvažava ga. Dolaze izbori, IDS je u Kukuriku koaliciji kojoj mnogi predviđaju dolazak na vlast, a i oko »slučaja Dajla« se potpuno, onako kako to on obično i čini, svim bićem angažirao. Za razgovor i više nego dosta.

Slučaj Dajla ušao je u novu fazu. Osim same pravne pozadine čitavog slučaja, na političkom planu pokazao je do sada rijetko viđeno jedinstvo Crkve, te političke pozicije i opozicije. U kojem će se smjeru sve zajedno rasplesti?

– Dajla je sramota hrvatske države i hrvatske crkve a pretvara se u prvorazredni politički, crkveni i pravni skandal. Moja je teza: što bliže Dajli veći grešnik, što dalje od Dajle manji grešnik. Apsolutno, kao brata, poštujem biskupa Milovana . Taj čovjek ne bi ni mrava zgazio, kako mi je baš jučer rekao Don Ivan , i Milovan je naš istarski biskup koji je toliko dobra učinio, ali u Dajli se biskupija »prekombinirala« i sama sebe »predribrala«. Ljutilo me kada se pričalo o iredenti u Vatikanu što je notorna glupost jer bez Vatikana ne bi ni Hrvatske bilo. Ljutilo me kada se rabio nacionalistički rječnik od duhovnih otaca kako su benediktinci sami otišli?! Kao da nisu suđeni zbog 100 kg masti i 500 l benzina. Ljutilo me kada se Bozanića prozivalo da je izdao hrvatsku Crkvu i narod, a istina je da ga dio zagrebačke kurije i HDZ žele maknuti, jer nije moć u Rimu već u nadbiskupiji i konačno – Bozanić je pomagao biskupiji, a ne izdao biskupiju.

Ono što me vrijeđalo je da je biskupija bez skrupula rasprodavala dobra, deposedirala naše seljake koje smo mi, IDS, uvodili u posjed '93. ili '94. godine i sve zapustila do neprepoznatljivosti.

Opcija ili otpust

Pa kome biste vi dodjelili Dajlu?
– Da budem iskren, da se mene pita niti bih to imanje »vratio« fratrima benediktincima, niti bih dao biskupiji. Jasno, pozivao bih se na »obeštećenje« benediktinaca od strane talijanske Vlade u iznosu od 1,7 milijardi talijanskih lira što je po prilici 900 tisuća eura. Međutim pustimo što bih ja želio. Pitanje je kako će se postaviti sud u Strasbourgu. Čak nije ni bitno jesu li fratri iz Padove dobili »opciju« ili »otpust« iz jugoslavenskog državljanstva. Kod »opcije« se ne vraća ništa i nebitno je za Zagreb ili Ljubljanu je li Rim nadoknadio optantima u ex Jugoslaviji ostavljena dobra ili nije. Kod »otpusta«, jer je sudbina imovine nacionalizacija, Hrvatska vraća sve.

Koliko ima optanata ?

– Oko 140.000 od 186.000 esula. Onih koji su dobili »otpust« ima 5.236. Kod »opcije« sudbinu fizičkih osoba slijedi i sudbina njihovih pravnih osoba. Bit je slijedeća. Optanskom imovinom na tlu ex Jugoslavije Italija je namirivala ex jugoslavensku ratnu štetu.

Kako tretirati Crkvenu imovinu ?

– Sa Svetom Stolicom ex Jugoslavija nije potpisivala ni Osimske ni Rimske ugovore. Sa Sv. Stolicom ex. Jugoslavija nije bila u ratu, pa Sv. Stolica nije podmirivala ex jugoslavensku ratnu štetu. Konačno fratri su mogli dobiti »opciju« ili »otpust« ili su mogli pobjeći, ali fratri nisu bili vlasnici imanja u Dajli već njihov red, tj. Vatikan – Sv. Stolica, i tu se povrat regulira sporazumom o gospodarskoj suradnji iz 1998. godine. Tako je presudio i županijski sud u Puli.

Milijuni troškova

Kakav je odnos biskupija – fratri iz Praglie – Padova?

– Dok je imovinom raspolagala država bio je idiličan, nakon toga su se posvađali na nož. Jedan kardinal, koji je bio u komisiji s Bozanićem, rekao je da žali ona vremena kada je razgovarao s postkomunistima u Rimu, jer kada bi dali riječ, ovi bi ju se držali, a njegovi u Padovi ili Poreču ne drže se ni riječi ni svetog slova. Bozanić je iskreno pomagao Biskupiji. Od dodijeljenih 458 ha, biskupiji je dodijelio 272 ha sa zgradama, a fratrima iz Praglie 186 ha. No zapelo je na novcu, troškovima spora. Primjerice, 2008. godine imanje u Dajli crkveni vještaci procjenjuju na 89.244.151 eura, biskupija na 43.413.852 eura. Ako tome dodate razliku od 130 ha koje još potražuju popovi i fratri, riječ je o 110 do 120 milijuna eura. Inače, 1975. biskup Nežić dobio je »procuru« od fratara da ih zastupa pred jugoslavenskim sudovima i vlastima, a »procura« ne omogućuje da se išta proda ili vlasnički optereti, 2005. biskupija je ponudila 8 milijuna eura, pa 10 miljuna eura uz dodatak 50 ha zemlje. Fratri su tražili 14 milijuna eura.

U konačnici, a rekoh da Crkvi zbog lakomosti ne bih dao ništa, završit će tako da će fratri dobiti ne 186 ha koliko im je nudio Bozanić, već svih 586 ha koliko to imanje ima zemlje u Dajli.

Kako iz svega toga izići?

– Pravo da vam kažem – ne znam. Tek sada kada je biskupija ostala bez zemlje imat će probleme, sudski troškovi već se mjere u milijunima eura, a u konačnici će imati cijenu možda i u desecima milijuna eura, tako da vjerujem da će se prije Strasbourga politika ponovo dogovarati s Crkvom. Šteta koju trpimo kao zemlja je enormna, jer se ponašamo kao revolucionari. Za odnos prema Vatikanu kažem da ga je i Tito boljeg imao od Jadranke Kosor, a Crkva se na novcu pokazala – do novca joj je više stalo nego do Krista.

Brijunska rivijera

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor u Vodnjanu je predsjedala prvom sjednicom povjerenstva Brijuni rivijere. Koalicijski partneri su vam zbog te suradnje zamjerili pretjeranu blagonaklonost prema Vladi, odnosno premijerki Jadranki Kosor?

– Na ovu Vladu sam najviše ja ljut. Istina, ona time pokušava kompromitirati i IDS i koaliciju. Istina je i to da Jadranka Kosor vodi kampanju iako bi bilo zanimljivo vidjeti s kojim je sve opozicijskim gradonačelnicima i županima sklapala sporazume zadnjih mjeseci. Jakovčić jedini u koaliciji ima i izvršnu funkciju. Njemu je mandat na sredini, i on ne smije izgubiti godinu dana da se nešto ne dešava. Iza nas je najdinamičnija godina u cestogradnji Istre. Otvaramo 2011. oko 110 km brzih cesta. Kamo će sva ta operativa? Na čekanje ili ćemo je staviti u funkciju? Mislim da bi IDS trebao zamjerati drugima u koaliciji, a ne obrnuto. Da svi vode politiku kao IDS, HDZ bi u Hrvatskoj imao 7 do 8 posto glasova a ne da je od 21 čak 17 godina na vlasti.

Koliki je gospodarski značaj projekta Brijuni rivijera hoteli?

– Da je postojala politička volja 2000. godine mogla se Puljština preporoditi. Koliko je u Hrvatskoj izgrađeno hotela zadnjih 20 godina? Niti deset. U Istri pet. Sve što je bilo napadano: Bivilage – Fažana, Kempinski ili Banjole gdje je IDS gubio zbog toga a načelnik danas te sadržaje hvali i od njih živi. Danas i o Brijunskoj rivijeri drugačije misli većina u Istri. Želimo raditi i graditi. Istra uz sve probleme ove godine ima više radnih mjesta nego 1990., nezaposlenih je isto kao 1990., izvoz je pet puta veći nego 1990. i, konačno, industrija nam je još uvijek prva grana.

Međutim, kod Brijuna sam ja danas skeptik. Svijet je u krizi, Europa neće posla s Jadrankom Kosor. Pa pogledajte – investicije su nam deset puta bile manje lani nego 2008. godine, i konačno, ako dajemo prostor u koncesiju na 66 godina mogu li se investicije u niskoakumulativnom turizmu vratiti?

Svehrvatska radost

Bliže se izbori, predizborne su se aktivnosti zahuktale. Kukuriku koalicija je prema svemu sudeći iznimno kompaktna? Dobijete li izbore, jeste li se ujedno i postizborno definirali?

– Da, dobit ćemo izbore. Ako dobijemo u svakoj izbornoj jedinici mandat više, HDZ ostaje bez 10 mandata i to mora donijeti 77 mandata koaliciji. Znam da bi i to Milanović odmah potpisao, ali bit će i bolje na njegovu i našu odnosno svehrvatsku radost. Zato si moramo, više vjerovati, razgovarati, a za svađe će biti vremena jer bilo bi tragično kada bi o svakom rješenju isto mislili. Ali kada se stvar dogovori – više nema nazad.

Ne bojite li se da će široka postizborna koacija HDZ-a opet uspjeti dohvatiti većinu?

– Ako se to dogodi: jadna nam majka! Ne, ne bojim se. U Istri će HDZ dobiti 7 do najviše 8 posto, i tu im nitko pa ni KBC koalicija Kerum-Bandić-Cuccurin ne mogu pomoći.

Dođete li do izborne pobjede, koja će biti IDS-ova ministarstva?

– Samo turizam, ali ima mjesta i za državne tajnike, za javna poduzeća. Problem je što se za 12 ili najviše 14 tisuća kuna neki na koje IDS računa neće odlučiti za put u Zagreb, u podstanare i na suhu hranu. Može netko u Istri imati i manju plaću, ali ako ima imanje, djecu, sumnjam da mu se isplati put u Zagreb i, sutradan neizvjesnost oko ustupljenog posla.

Slažete li se da Zoran Milanović, postane li premijer, kako se predlaže, napusti vodeću poziciju u stranci?

– Bila bi to ludost. Bila bi to loša poruka. Snaga premijera je i u jakoj poziciji u stranci. Kada bi se to dogodilo, i odnos u koaliciji bi se narušio. Milanović je taj koji nas je okupio i uz nominaciju Ive Josipovića , a koalicija je njegov najjači pretpremijerski potez.

Samosvjesna Istra

Istra je u velikoj mjeri zahvaljujući IDS-u postala svojevrsni brand, model idealnog razvoja za ostale hrvatske regije?

– Istra ima problema. Istra je previše dala u centralni proračun a premalo se vratilo. No kada bi drugi bili Istra, Hrvatska ne bi imala problema. Rekoh imamo više radnih mjesta nego 1990., odnos umirovljenik : radnik je u Istri 1:2, u Hrvatskoj 1:1,22, golemi problem je nelikvidnost. Hoće li Uljanik biti jednako uspješan kao i do sada, hoće li našu izvoznu industriju zahvatiti recesija….

Istra je imala takve odnose sa HDZ-ovim vladama da je bila prepuštena sama sebi, bilo da je riječ o sanaciji Istarske banke ili pomaganju Uljaniku, Pivovari ili Cimosu, a da nije bilo politikanstva sindikalaca i Pazinka je mogla imati 400 radnika. To što se niste mogli osloniti na vlast u neku je ruku i pomoglo, ali želim vjerovati da buduća vlast neće imati svoje i tuđe županije ili gradove jer sve je to Hrvatska.

Imate li u planu svojim iskustvima pomagati i ostalim regijama Hrvatske. Primjerice bi li IDS, ili njemu bliski stručnjaci, pomogli razvoj vinarstava sjeverne Dalmacije?

– Svi znaju napraviti vino. Treba ga prodati, a za to treba ispričati priču. Ali ni to nije dovoljno, treba uz to još nešto ponuditi i shvatiti da se i na »kontinentu« može i bolje živjeti no na moru ili velikim gradovima. To je uz razvoj samosvijesti Istra uspjela. Neka i drugi budu svoji, neka ne očekuju samo da im drugi rješavaju problem, i uspjet će. Najprije sami sebi moraju pomoći pa će to i drugi prepoznati.

Regionalna ideja

Nakon velikog uzleta 90-ih godina regionalizam se danas svodi samo na Istru. Ne mislite li da vam je na neki način obaveza buđenja takvih stremljenja i stranaka na Kvarneru i u Dalmaciji, odnosno Slavoniji. Upitno je koliko je HDSSB regionalna stranka po vašim mjerilima?

– Šteta za regionalnu ideju. Pratim što radi HDSSB, ali oni su taoci Branimira Glavaša i to ne može proći nigdje izvan Hrvatske. Međutim, stranke su ljudi. Ako pojedinci ne uspiju ispričati priču o regionalizmu u Dalmaciji ili Zagorju, ni IDS im ne može pomoći. Volio bih da uz IDS ima još regionalnih stranaka nacionalnog značaja, ali razlog neuspjeha leži u taštinama pojedinaca i represiji Tuđmanova režima prema tim strankama što je najtragičnije osjetila Dalmatinska akcija. Treći razlog vidim u tome da su se pojedinci politikom bez ideologije, »možemo sa svima«, doslovce prodali i taj prostor su iskoristile stranke koje imaju sjedište u Zagrebu. Nije isto doći do medija u Istri, Splitu ili Zagrebu. To je golemi hendikep.

Kako napreduje povezivanje Istre u međunarodne regionalne asocijacije?

– Još uvijek više novca u Istru dolazi iz Bruxellesa nego što se vraća iz Zagreba. To dovoljno govori.

Turizam i poljoprivreda su osnovni moto razvoja Istre. Kad se umorite od politike, hoćete li imati svojih 5 hektara nasada malvazije?

– Još nisam umoran od politike, a od države nisam stekao ni metra državne zemlje, ni jednu dionicu, niti društveni stan, niti poslovni prostor pa ću i dalje biti proleter u politici.