Kerum Željko

02.11.2011

Večernji.hr

Tweet

 

 

Imam 51 godinu.

 

Ma nije. Ne slavim ja rođendan. Nije to glamurozno, onako normalno, kod kuće.

 

Nisam ja navikao na poklone, nikad ih u životu nisam dobivao. Ali, sitili su me se ljudi koji me vole. Dobio sam malo ribe, mesa, pršut... Jedan moj prijatelj napravio mi je kaštradinu i kiseli kupus, drugi je napravio zeca. Znaju ljudi što ja volim.

 

Kada su već sve to poslali, što sam drugo mogao nego pozvati ljude kući pa smo se malo proveselili.

 

Fani zna kuhati, ali ona ima previše obveza, tako da je to rijetko, pa kuha netko drugi.

 

Uglavnom svaki dan ručamo zajedno ako ni ja ni Fani nismo na putu. Ne idem često van na ručkove i na večere, to je bilo prije. U posljednje vrijeme rijetko, vrlo rijetko. Imam puno obveza, sve se događa u hodu, ali kad sam u Splitu, nastojim redovito ručati kod kuće.

 

Nemam. Prije sam šest mjeseci godišnje bio na brodu, posljednje dvije godine nisam isplovio tri puta. Koštalo me sve ovo.

 

Ma nije mi se život promijenio nego mi se uništio. To što se meni događa... Ne znam uopće kako sam živ. Takve uvrede, laži, neistine, proživljavati i trpjeti svaki dan, ne znam kako je to moguće. Postoje moji politički protivnici, neću spominjati imena, koji me iz čista mira prozivaju. Ona u vijećnici o meni posprdno govorio kao o poduzetniku, a ja 20 godina zapošljavam 3000 ljudi dok ona u životu ni pola čovjeka nije zaposlila. Na što smo mi došli kada se netko bez ikakva razloga može sprdati s ljudima koji su stup ovoga društva. Nije to prepotentno, ja i ostali koji zapošljavaju i plaćaju poreze stup smo ovoga društva.

 

 

Ja na sjednice, iskreno ću vam reći, ne mogu doći kada vidim tako zle, jadne i bijedne ljude. Ne sve, ali njih pet-šest, svaku su ljudsku granicu prešli. Ne znam tko ih je odgojio da se tako licemjerno i neljudski ponašaju.

 

Na takav način kako se u Gradskom vijeću ponašaju prema meni nitko se nije ponašao ni prema kome. Mislim da to u Saboru nije moguće. U Splitu to čine osobe koje su se tek pojavile na javnoj i političkoj sceni pa žele pošto-poto osigurati medijski prostor. Preambiciozni su, unatoč svojim lošim referencama, i zločesti, a tu su pogreškom svojih stranačkih struktura.

 

Radim 30 godina, a 23 godine gradim privatni biznis i karijeru. Tvrtku sam sam stvorio, nisam dobio subvencije ni privilegije. Od države sam kupio hotel Marjan i preplatio ga. Glupo je govoriti o mome poslu kao da je to posao portira, premda nikoga ne omalovažavam. Moj je posao vizionara, ja sam ni iz čega stvorio nešto, što oni nikada neće. Moj posao nije kada sam ja fizički na jednome mjestu, on traje 24 sata dnevno. Zašto bih se je nekom neznalici opravdavao i išao mu govoriti što radim? To je uzaludno prosipanje energije. Ja radim 24 sata dnevno. Što ću ja njima govoriti što ja po noći ili danu pišem i planiram? To je moja stvar, ležim li u krevetu, na brodu ili bilo gdje drugdje, ja radim svoj posao. Ti tipovi koji hoće da im govorim što radim trošak su ovom društvu, ja sam prihod.

 

 

Ja sam sa svojom tvrtkom u poslu napravio čudo, sve pošteno i konkretno. Nevenka je vrhunska računovotkinja, njezini kolege smatraju da je među pet najboljih u Hrvatskoj. Međutim, jedno je biti računovođa, a drugo vizionar i strateg. Otkako sam odlučio ući u politiku, moja je tvrtka osakaćena jer nema razvoja. Ja sam otišao u drugom smjeru i tvrtka je stala. Nevenka je savršeno vodi, ali nedostaje joj strateg koji će davati naloge što će se i kako raditi.

 

Jesam, i to je Nevenka upravo takva kakva jest. Na nju se ne može utjecati. Ona meni jest sestra, ja je volim, ali, istina je, na nju se ne može utjecati.

 

Je, rekla je, a to nije točno. Ona tako misli, ja sam joj rekao da nije, ali na nju nisam mogao utjecati.

 

Normalno, u nas je takav običaj da se stariji moraju slušati. Ja imam brata, tri sestre, mater i babu sam imao. Praktično su me ženske odgojile i ja prema njima osjećam poštovanje i pažnju.

 

Tako je i u poslu i u politici. Kada mogu birati, biram žene jer su odanije, odgovornije i poštenije. Rijetko je žena u korupciji, mitu, prijevari. To pokazuju i statistike.

 

Mene je narod izabrao i ja ću svoj mandat odraditi, ako me moji politički protivnici, takvi kakvi jesu, bezobrazni, ne uspiju smijeniti na referendumu, jedva to čekam. Toliko mi je štete napravljeno, satralo me. Ne mogu vjerovati da takvi ljudi postoje kao što su u politici.

 

Ja ne mogu biti ministar. Ne želim i neću imati sto mandata. Ministar mora imati reference za ministra. Mora biti školovan, znati jezike i biti dobro obrazovan. Moja politička opcija, ako bude u mogućnosti odlučivati o ministru, ima svoje ljude koji imaju reference.

 

Pa Torcidi nikada nijedna vlast nije dala ovo što sam im ja dao, a to je da odlučuju o Hajduku. Većina njih to jako dobro zna. Ali politika je politika i po svemu pljuje.

 

 

S jedne mi je strane krivo i kajem se, a s druge me strane ta nepravda tjera na dokazivanje. Želim pokazati da nisu u pravu ti koji me prozivaju, ta me nepravda s jedne strane guši, ali me i tjera naprijed. Ne volim nepravdu, zato ću se i boriti.

 

Nije bitna stranka, bitan sam ja kojeg narod prepoznaje i u Lici, Vukovaru, Rijeci, Zagrebu, svugdje po Hrvatskoj. Ma 99 posto ljudi koji mi se obrate lijepo mi se jave. Ipak sam narodni čovik i ljudi to znaju. Prigovaraju mi u medijima da nisam školovan, nisam govornik, ovo-ono, ali to nema veze, ljudima je dosta takvih iza kojih je sve loše, pokvareno i zločesto. Bitno je da si čovjek. Imam 51 godinu, nikada nikome ništa loše nisam napravio. Ljudi to prepoznaju. Ankete nam daju pet mandata u Saboru i zato ja tvrdim da ćemo biti u prilici odlučivati o novoj hrvatskoj vladi.