S Jerkom Rošinom razgovaramo nakon završetka godine koja je uvelike obilježena mijenama u prostoru. Rušenja u Rogoznici, izrade GUP-ova te masovni pritisak investitora na gradska središta i obalu daju za pravo onima koji tvrde da se stvarna budućnost Hrvatske kroji u politici prostornog uređenja. Od Rošina smo tražili da komentira najistaknutije kontroverze tog procesa.

• Imam dojam da je Savjet kojemu ste na čelu, prvi put izišao iz anonimnosti nakon ‘slavnog’ posjeta Viru kad ste izjavili da bi tamo trebalo baciti bombu?

- Savjet je postojao i prije nas. Ali, svako tijelo djeluje onako i onoliko koliko se netko angažira u njemu. Ja sam u taj posao ušao poveden traumama iz projektantske karijere gdje sam se često sudarao s lošim urbanizmom i lošim iskustvima s državnim organima. Jedan od problema koji smo odmah prepoznali bila je bespravna gradnja. Taj problem pratim već 35 godina, još od 1968. kad sam radio za hotelski konzorcij Union Turist Dalmacija. Tada smo naišli na početke bespravne gradnje koja je već nagrizala najatraktivnije obalne lokacije, ali to su bili zameci. Drugo opažanje bila je bespravna gradnja na periferiji Splita. Ta je gradnja na početku bila socijalna nužda. Stan se teško moglo dobiti, pa su ljudi s malo zemlje i malo novca rješavali egzistenciju na Šinama, Mejašima, Barutani. U to je doba 60 posto površine Splita bilo pod bespravnom gradnjom. Dakle, bespravna gradnja stara je stvar, ali su tada instrumenti države bili jači: država je mogla nacionalizirati, uklanjati. Kada me Sanader pozvao u Savjet, počeli smo obilaziti i došli na Vir. Ja sam za Vir znao, ali nisam znao dimenzije. Bio sam šokiran. To je bilo anticivilizacijski. No, Vir nije posljedica neimaštine, naprotiv! Nije me šokirala nelegitimnost, nego spremnost da se tako živi...Nakon Vira odmah smo otišli u Istru. Znali smo da je ona uz Sloveniju bila vodeća po očuvanju prostora. Opet smo bili zatečeni. U Peroju smo nalazili dramatične prizore, gotovo nalik ciganskim naseljima, a isto tako i u Premanturi. U komunizmu korupcija je bila korupcija straha, diktat moćnikova autoriteta. Sad je novac onaj koji diktira. Novac imaju oni koji nemaju mjere, ne respektiraju susjeda.

• To je ono što se naziva ‘superprivatnost’?

- Da, to. Mi smo izišli iz samoupravnog socijalizma gdje su ljudi navikli da im nitko ne može ništa. Sad su se na to nadovezali novac i osjećaj da onaj tko ima novac, može sve. Nekad smo imali socijalno usmjereni urbanizam koji je brinuo o vrtiću, parku, cesti, trgu… Najednom više nikoga ne brine zajednica.

• I onda se dogodio Ražanj - Rogoznica?

- Prvo, bespravnoj gradnji kumovalo je nepostojanje planova, a mnogima je takvo stanje bezakonja odgovaralo. Takav je slučaj bio u Splitu gdje se pokazalo da se GUP može donijeti za šest mjeseci ako za to postoji volja. Rogoznica je bila obračun s prošlim pogreškama. Ne možemo, naravno, porušiti sve, ali cilj je bio poslati poruku te natjerati inspekciju da sasiječe gradnju u začetku. Uveli smo čak i instrument zatvora za najgore slučajeve. Ne kažem da svu bespravnu gradnju treba legalizirati, ali je ne treba niti rušiti. U nekim slučajevima treba pustiti vremenu da presudi smeta li takva gradnja životu. Mislim da smo ovom šok-terapijom stvorili drugu klimu, a u tome su mnogo pomogli mediji.

Brijuni Rivijera ne postoje. Sastavljeni su od desetak lokacija riješenih zasebno i bez vizije, kompiliranjem interesa vlasnika, općina, banaka... Rekli smo da ne damo suglasnost i tražili da se ide od glave

• Čini nam se kao da se na obali mijenja paradigma. Dosad smo imali urbanizam te turizam zimmer freia i malih iznajmljivača. Sad idemo prema okrupnjivanju i zaokruživanju velikih turističkih resorta?

- Da, paradigma se mijenja, ali bitno je da se to radi po notama, kontrolirano. Treba biti oprezan jer opasnosti su velike. Veće su štete dosad u prostoru nastale od onoga što je bilo legalno, nego od bespravne gradnje. Gradnja može biti pravna, a divlja. Mene više brine divlja, nego bespravna gradnja! Bitno je omogućavaju li planovi divljanje. Dat ću primjer jednog velikog obnovljenog hotela u srednjoj Dalmaciji. Već prije bio je velik, a sada ga je investitor toliko neumjereno povećao da će teško moći zadovoljiti ambiciju većeg broja zvjezdica. Plan prema kojemu je rađen već je bio usvojen i zadovoljio je proceduru. U Splitu je GUP izglasalo Gradsko vijeće koje o tome ne zna ništa, a bez stručne revizije. Sada zamislite kako je to u nekom malom otočnom mjestu gdje je razina mnogo prizemnija, a interesi žešći! Stoga smo shvatili da ako ne želimo neustavno oteti lokalnoj samoupravi njezine ovlasti, moramo pojačati nadzor u pripremi, izradi i reviziji planova. Nadalje, tijela države uzajamno ne komuniciraju, nego daju kontradiktorne upute. Kada je jedan moj kolega u Dubrovniku radio jednu adaptaciju, konzervatori su tražili drvene grede. Otišao je u MUP, ali tamo su mu rekli da to ne dopuštaju zbog požara. Morao je lagati ili jednima ili drugima. Nismo čak ni terminološki usklađeni. Nemamo zajednički rječnik, pojmovnik, čak ni jednoznačnu definiciju što je, recimo, prizemlje. Vraćam se na planove. Ne idu planovi za tim da se turistička naselja okrupne. Ja sam prvi zastupnik malih obiteljskih hotela jer su fleksibilniji, gospodarski su dio lokalne zajednice i manjih su volumena.

• Ali, vidimo da razvoj ne ide tim smjerom!

- Ništa se još nije dogodilo! Dobro je puhati na hladno, ali činjenica je da se ništa još nije sagradilo. Ono što je činjenica jest da smo područja gradnje reducirali za 30 posto u odnosu na dosadašnje planove. Apartmane smo potpuno zabranili jer donose samo jednokratni profit poduzetniku. Apartmani su upropastili Bol, ali mogu biti korisni u kopnenom dijelu otoka, recimo u Gornjem Humcu. Udaljili smo gradnju od mora 70 metara, iako smo predlagali 100.

Što se tiče turističkih zona, u igri je mnogo elemenata. Investitorima je često zemlja u planiranim zonama preskupa, pa kupuju drugu koja nije u planovima, a zatim zajedno s vlasnicima pritišću da se promijene planovi. Često se dogodi da im lokalna zajednica dobronamjerno ide na ruku jer želi hotel, a to je i interes vlasnika zemlje. Je li to korupcija? Ponekad da. Zloporaba je moguća. Ali, cilj su ostvarili općina, investitor, banka, vlasnici…

• Vrijeme malih iznajmljivača očito istječe i bliži im se izumiranje, kao i malim dućanima. Koliko je ovo društvo dobilo, a koliko izgubilo tom zimmer frei kulturom koju često krivimo za nakaznu gradnju? Ili je ona bolja od ovoga prema čemu idemo jer bogatstvo ostavlja domorocima?

- Zimmer frei je izvršio svoju funkciju, i u nas i u Španjolskoj. Obogatio je neke ljude, poslužio kao gospodarski i kulturološki odgoj, ljudi su naučili jezike… Neki su se dovoljno educirali da su u Španjolskoj danas često spremni i sami rušiti i mijenjati prostor. Ono što je bilo negativno, bio je pritisak na infrastrukturu: ceste, vodovod, struju. Primjer za to je Čiovo s kojega se ljeti ne može ni doći, ni otići, a bilo je i nestašica vode.

• Što dobivamo umjesto toga?

- U nas su postojala četiri vala investitora. Prvi su kupili zemlju u ratu i preprodali je. Drugi je val gradio apartmane i preprodavao ih. Toga je bilo puno u mojoj Milni na Braču. Treći je val gradio, ali tako da nije valorizirao lokalni prostor. Gradio je kao da je u Riminiju, a to se zbivalo u Tučepima, Haludovu, Banjolama… Mi sada tražimo četvrti val koji gradi, nosi rentu i puni proračun, ali u skladu s ambijentom. Ovo posljednje može se vrlo dobro pratiti na primjeru tvrtke ORCO i Hvara. ORCO je ozbiljna kuća, ali na početku su počeli na Hvaru projektirati citate, scenografiju, tematski park, bez rezona zašto je ta lokalna gradnja upravo takva. Savjet je njihove planove odbio i shvatili su. Poslije su sami priznali da su im planovi bili megalomanski. Tako je bilo i s Brijunima Rivijerom. No, ono što je bitno jest da se efekt ne postiže zabranom jer će život agresijom na prostor djelovati suprotno. Pokušavamo naći instrumente nadzora, a ne zaustaviti razvoj.

• Vratimo se na Brijune Rivijeru?

- Brijuni su kao brand vrlo jaki, i to ponajviše zbog Tita. Oni su jači brand nego što objektivno prirodno i graditeljski vrijede. Brijuni Rivijera pokušaj je da se na taj brand šlepa nešto što fizički s Brijunima nema veze. Nas je sve iznenadila preizgrađenost Istre. I tamo se pokleknulo pred brzim stjecanjem, umjesto da se priča gradi na dugom trajanju. To je logika koju je Istra sjajno izgradila u vinu, ulju, tartufima, kulturi, ali ovdje ne. Brijuni Rivijera ne postoje. Oni su sastavljeni od desetak lokacija koje su rješavane svaka za sebe i bez vizije. Tu su kompilirani parcijalni interesi vlasnika, općina, banaka… Mi smo rekli da ne damo suglasnost i tražili da se ide od glave. Tražili smo preraspodjelu, na primjer Muzil se mogao i više naglasiti.

• Koliki utjecaj u svemu tome imaju banke?

- Banke su Jago. One te nagovaraju, one žive od toga da ti plasiraju novac.

• Dosta ste projektirali turističke objekte. Hotelska arhitektura u socijalizmu često je bila vrhunska, a sad je na udaru. Općenito, arhitekturu 20. stoljeća kao da nitko ne štiti?

- Arhitekturi 20. stoljeća uopće se ne priznaje vrijednost. Konzervatori drže da ništa nije vrijedno ako nije staro 100 godina. Naš je prijedlog da sva arhitektura koja je svojedobno dobila bitne nagrade, bude automatski zaštićena. Dobitnika Nazorove nagrade ima malo, 30 - 40. Zaštitimo barem to. Ja sam tu nagradu dobio za hotel u Supetru. Vlasnik ga je prebojio i dogradio bez pitanja jer on zna sve najbolje sam. No, uspjeli smo nešto spasiti. Spasili smo hotel Jadran u Tučepima, koji je sjajno djelo i ima nevjerojatnu priču. Spasili smo i Magaševo Haludovo, a oba su investitori htjeli rušiti i graditi nemoguća zdanja.

• Što mislite o kontroverzi oko golf-terena?

- Golf je sport velike budućnosti. Golf-terene treba graditi, ali tamo gdje su najrealniji i najizvediviji. Golf mora biti blizu grada. Golf košta: samo gradnja bez terena stoji do četiri milijuna eura. Problem je kod nas medijski eksponiran preko potrebe jer smo mi daleko od toga da se ijedan golf-teren napravi. Prepreke su goleme, počevši od toga da je potrebno veliko zemljište. Naravno, postoje pokušaji da se pod golf podvedu apartmani pa se apartmani sagrade, a od golfa dignu ruke. To je trik i toga se bojimo. Volio bih da se golf dogodi tamo gdje postoje pejzažne pretpostavke: uz Cetinu, u Trilju, Vrlici. Ni planovi na Srđu nisu štetni.

Ukinuti lokacijsku ili građevinsku dozvolu • Koji je vaš stav u vezi sa slučajem Cvjetni trg? - To je poduzetnički interesantan projekt koji ima pokriće Grada. Unutar bloka ništa se ne vidi, rješava se parkiranje, dakle teoretski je sve u redu. Prigovor je: to se događa protivno GUP-u. GUP ograničava, a ne nudi odgovore. Ako Grad tu želi javnu namjenu, onda mora osigurati i instrumente, recimo javno-privatno partnerstvo. S druge strane, ne smijete imati centar grada bez stanovanja. No, treba vidjeti bi li projekt olakšao parkiranje ili izazvao još veće prometne probleme. Pozitivno je kako je to riješio Kaptol Centar. Našli su pristup garaži koje je prometno prihvatljiv. • Sličan je problem splitske tzv. 21 lokacije? Što mislite o tome? - U palači se treba i smije graditi. Da se nije uvijek dograđivala, ne bi bila ono što je danas. Palaču je očuvalo to što je u njoj stalno postojao život. Dakle, ja jesam za penetraciju. • Ali, problem je to što se u prijašnjim, a dijelom i u ovom planu predviđa velika količina jednokratne gradnje. - Da, ali to je zato što se dugo ništa nije gradilo. Moguće je da se sada dogodi jednokratni napad, oprez je upozoravajući i dobrodošao, ali ne mislim da se ne smije dogoditi ništa. Važno je još nešto: ne smije se graditi tako da se oblikuje kvazitradicijska arhitektura historijskih replika. Mi smo u Splitu ukočeni strahom, ne dopušta nam se maštati, ne znam čime smo opečeni pa smo postali takvi… • Proceduru za građenje većina građana doživljava kao kompliciranu i duboko nepravednu. Istodobno se grade velebni i sporni objekti protiv kojih su svi susjedi i struka. - I ja je percipiram tako. Treba ukinuti ili lokacijsku ili građevinsku dozvolu, obje su nepotrebne. Građevinskim dozvolama ukinulo bi se vremensko ograničenje, ali bi se ozakonilo da se objekt koji se počne graditi mora i dovršiti, da nam ne strše armature u vis. Tražit će se od investitora da pokaže financijska jamstva da objekt može financirati do kraja.