Dragutin Lesar, šef Hrvatskih laburista - stranke rada, koju je izgradio isključivo na vlastitu imidžu i koja je već proglašena najvećim iznenađenjem predstojećih parlamentarnih izbora, među prvima je predao izborne kandidacijske liste te poručio da očekuje 10 saborskih mandata. Od prvih anketa u kojima je bio samo iznenađenje jer prelazi izborni prag, što su izbori bliže, rejting njegove stranke neprestano raste te mu posljednje ankete predviđaju čak sedam zastupnika u parlamentu. Za Vjesnik kaže da na rezultate anketa gleda samo kao na trend, a činjenica je da njegova stranka bilježi trend rasta.

Stojite sve bolje, u čemu je tajna?
- Očekujemo da ćemo u većem broju jedinica prijeći čarobnu granicu od pet posto te mnoge na izborima iznenaditi. A zašto su ljudi počeli prepoznavati vrijednost Hrvatskih laburista? Od početka smo vjerodostojni - građanima smo rekli da nećemo kalkulirati ni sa kakvim predizbornim koalicijama i dali jasne kriterije za ponašanje nakon izbora. Prepoznali su nas kao istinsku alternativu dvama blokovima koji nude isti koncept gospodarske politike. Građani su počeli honorirati dosljednost i iskrenost, i to je najveća vrijednost s kojom izlazimo pred birače.

Tko su ljudi koji vam prilaze, čiji su oni dosad bili glasači?
 

- Više od 80 posto naših članova ljudi su kojima je ovo prvi stranački angažman. Kažu da im je motiv za aktiviranje taj što su shvatili da bez osobnog angažmana neće moći bitnije mijenjati političke tijekove u Hrvatskoj. Što se tiče biračkog tijela, sudeći prema anketama, naziremo da je riječ o ljudima koji nisu zadovoljni samo glamurom i estradiziranom kampanjom, nego traže nešto više. Ljudi su počeli procjenjivati i vjerodostojnost onih čije poruke i ideje slušaju.

Po čemu se to vi razlikujete od drugih? Zašto bi vama vjerovali ono što ne vjeruju drugim strankama?
- Mi nemamo plakate s velikim porukama kao drugi, jer se ljudi više ne zadovoljavaju samo porukama, nego propituju je li taj tko nešto poručuje vjerodostojan. Ako, primjerice, govorite o radu, poštenju, istini, znanju i društvenoj pravednosti, a iza sebe imate bivšeg premijera i predsjednika stranke u Remetincu i pred sudom, onda je vjerodostojnost upitna. S druge strane, poruke, odnosno dvojbe hoće li se pozvati MMF - pa jedan dan hoće, drugi neće, treći možda - očito više na pale. Mi ne lutamo.

Mnogi su na našoj političkoj sceni za sebe najavljivali da će biti treći put. No, uz dva velika bloka, vi ste se u ovim izborima nametnuli kao ozbiljna snaga. Jeste li vi taj treći put?
 

- Taj termin ne znači ništa. To je pristajanje na bipolarizaciju. Mi nismo treći put, nego smo prvi izbor. Dosad je većina birača izlazila na izbore glasati za jedne da bi bila protiv drugih, pa onda za druge protiv prvih. Mi smo došli reći: nemojte se mučiti da biste bili protiv nekoga, budite za. Naša je stranka sazdana na programu - poštenje, istina, rad, znanje, društvena pravednost.

Što podrazumijeva ta društvena pravednost?
- Ljudi vide da je zemlja u krizi. Gospodarstvo je u gubicima, točnije 1,6 milijardi kuna gubitaka, 160.000 je blokiranih računa građana, mnogi su pod ovrhama, imamo pad kupovne moći plaće, a financijski sektor ostvaruje dobit od četiri milijarde kuna. Kako je to moguće? Zato jer pristup raspodjeli društvenog bogatstva nije pravedan. Raspodjela bruto društvenog proizvoda u neoliberalizmu ide u korist krupnoga kapitala, a ne u korist onih koji žive od svog rada. I zato jedina podjela lijevo i desno smije biti samo na temi kako dijelite bruto društveni proizvod. Ljudi su se počeli pitati zašto pada vrijednost plaće iako je ona u zadnje četiri godine povećana za 500 kuna. U raspodjeli bruto društvenog proizvoda onaj dio koji je išao u korist rada s 41,9 posto smanjen je na 37,8 posto, dakle za četiri posto. Kome je to išlo? Vlasnicima kapitala. Uz to, prosječna kupovna moć je na razini 5000 eura. Prije četiri godine je 69,1 posto radnika primalo plaću oko prosječne, a sada je takvih 74,1 posto. Dakle, raste broj radnika s manjim plaćama. Ujedno, prosječna plaća u Hrvatskoj je za više od 30 posto viša nego u Mađarskoj, ali je kupovna moć prosječne mađarske plaće 40 posto veća nego naše u Hrvatskoj. U Sloveniji čak 50 posto. Ljudi su godinama bili bombardirani pričama kako jer previsok trošak radne snage te da se jedino smanjenjem plaće i radničkih prava može obnoviti gospodarstvo. A sve što je išlo na štetu rada išlo je u korist krupnoga kapitala. Kako je moguće da je cijelo gospodarstvo u kolapsu, građani u minusu, a banke ostvaruju goleme profite? Što se poštenja tiče, 2005. sam u Saboru tražio istražno povjerenstvo protiv Ive Sanadera za utvrđivanje podrijetla njegove imovine. Zamislite da u Hrvatskoj funkcionira Porezna uprava kako nalaže zakon i kako funkcionira u uređenim državama. Bi li se Hrvatska sada iščuđavala satovima i kolekcijama umjetničkih slika da je poreznik došao građaninu Sanaderu svake godine i usporedio prihode i vrijednost imovine. Također, društvena pravednost počiva i na progresivnom oporezivanju dohotka, dobiti i dividende. Hrvatska ima samo progresivno oporezivanje dohotka. Dobit ima jedinstvenu stopu od 20 posto. Zašto? Zašto mali nemaju, primjerice, pet, a veliki 40 posto? Dividenda nije oporezovana. Zašto?

Tko je najveći krivac za takvu situaciju?
 

- Nametnuta je velika količina nepravednosti koja je nazvana tržišno gospodarstvo i zakoni tržišta, a u njih se država, kao, ne smije petljati. Nije bilo korektivnog elementa, nitko nije rekao da država i vlast moraju ispravljati pogreške i nepravde tržišta. Upravo vlast smatramo krivom za situaciju u zemlji. Banke su sanirane na teret poreznih obveznika, prodane su. Nemamo nijednu svoju banku pa sada strane diktiraju cijenu kapitala, a monetarna politika koja se vodi išla im je u korist. Imamo prilike vidjeti propast graditeljstva u Sloveniji - svi građevinski giganti propali su jer je došla konkurencija iz Europe sa svojim strojevima, svojim materijalom i svojom radnom snagom, a banke su im nudile znatno povoljnije uvjete kreditiranja. Kad Hrvatska uđe u EU, dogodit će nam se isto. Naše gospodarstvo nitko ne priprema na trenutak ulaska u Uniju i ono što će se tada dogoditi. Primjerice, mi smo sada članica Cefte i imamo neke pogodnosti na tom tržištu. Ulaskom u EU prestajemo biti u članstvu Cefte i gubimo te povlastice. Što će se dogoditi s izvozom? Također, morat ćemo uvesti PDV od najmanje tri posto na kruh, mlijeko, lijekove i knjige te minimalne trošarine na struju i prirodni plin. Gdje su analize što će to značiti za potrošače? Što država nudi proizvođačima i distributerima kao mrkvu da sve ne padne na teret potrošača? Najavljuje se da će se sve što Hrvatska ima davati u koncesije. Zašto? Hrvatska je deseta po zalihama i kvaliteti pitke vode u svijetu. Hoćemo li i to dati?

Situacija je malo nelogična - mnogima je loše, ali se malo tko uistinu buni. Zašto nema kritične mase, zašto prosvjedi s početka godine nisu uspjeli?
- To što na prosvjede nije bilo većeg odaziva ne znači da nema nezadovoljstva građana. No, kod ljudi je prisutan strah koji je ponekad opravdan, ali je najčešće neopravdan. Uz to, mi još nemamo razvijenu kulturu da se na takav način građani mogu aktivirati i utjecati na nečije ponašanje. U Hrvatskoj još pritom ne postoji ni dovoljno snažna, angažirana intelektualna elita koja bi omogućila artikulaciju građanskog nezadovoljstva i usmjerila ga na pravi način.

Kod nas nema ni referenduma o bitnim pitanjima, nego su svi prihvatili činjenicu da mogu odlučivati samo svake četiri godine, na izborima.
- To je pitanje neposredne demokracije, koju mi laburisti tražimo. To je i jedna od prvih točaka u 10 zavjeta i zadaća naših budućih zastupnika u Saboru. Uz neposrednu demokraciju, tu je još i zabrana privatizacije komunalne, prometne i energetske infrastrukture te politički kodeks koji bi podrazumijevao da se u trenutku početka kaznenog postupka svi koji su imenovani odmah razrješuju, a izabrane njihova stranka javno poziva na ostavku. Samo ćemo tako vratiti povjerenje u politiku i institucije. Jedna od točaka je i lokalna i regionalna samouprava za koju jedini kriterij mora biti financijska samoodrživost. Kad bi se to uvelo, 40 posto općina nestalo bi samo po sebi. Tu je i pitanje mirovinskog osiguranja iz kojeg treba iščistiti sve što nije posljedica plaćenog doprinosa, a protivimo se i svakoj ideji smanjenja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Također, tražimo preispitivanje javno-privatnog partnerstva te se zalažemo za koncesije samo za nove projekte. U sektoru javne uprave 230 milijuna kuna potrošeno je za sustav OIB-a koji treba funkcionirati tako da dođete na šalter državne uprave i kažete: »Ovo je moj OIB, trebam potvrdu za to i to, hvala i doviđenja«. Nezaobilazna točka je Porezna uprava koja sve što pronađe, a ne može se opravdati - dakle, u neskladu je prihodovna i imovinska strana - oduzima te to postaje državno vlasništvo. Tu je i pitanje radničkih prava, odnosno kolektivnih ugovora, koji su jedini instrument reguliranja odnosa između poslodavca i zaposlenika. Neisplaćivanje plaća je nešto što moramo zaboraviti da uopće može postojati.

Što bi trebali biti prvi potezi nove vlade?
- Najvažnije bi bilo da pripreme Hrvatsku, njezino gospodarstvo, za ulazak u EU.

A bolni rezovi? Kako se primiču izbori, svi ih se odriču?
- Ja sam za jako bolne rezove u financijskoj i političkoj eliti, korupcijskoj gamadi i svima onima koji su doveli Hrvatsku u ovakvu situaciju.

Ne mislite, dakle, na smanjenje plaća i mirovina?
- Ne. Svako smanjenje plaća u javnom sektoru prelijeva se u privatni sektor jer privatni poslodavci to koriste kao argument. Ako još smanjimo plaće i mirovine, što onda? Što je s prihodovnom stranom? Imamo 120.000 neprijavljenih radnika, dakle, bez plaćenih mirovinskih i zdravstvenih doprinosa i poreza. Trećina društvenog bruto proizvoda ostvaruje se u sivoj ekonomiji. To je 15 milijardi kuna. Treba vidjeti kako neke tvrtke nemaju zaposlenih ili kako ne isplaćuju plaće ili je isplaćuju u kešu. Samo se tim potezima može doći do 8 do 10 milijardi državnog novca koji nije u državnoj blagajni. Novca ima i on je ukraden od države, o tome je riječ. No, nikad se ne raspravlja o tome, nego o bolnim rezovima - smanjivati, smanjivati... Pokažite mi gospodarstvo koje se oporavilo nakon bolnih rezova i smanjenja plaća.

Kakav odaziv na izbore očekujete?
- Kad se s popisa birača makne onih pola milijuna nepostojećih, odaziv na prošle izbore bio je oko 72 posto. To očekujem i sada.

IVANA KNEŽEVIĆ