Pobijedi li Kukuriku koalicija, Vesna Pusić najčešće se spominje kao buduća šefica hrvatske diplomacije. U lijevoj koaliciji intenzivno se raspravlja o poslovima i ljudima koji će obnašati važne funkcije, ali svi su svjesni da prvo treba pobijediti. Tako ni Vesni Pusić, sveučilišnoj profesorici i istaknutoj političarki koja se godinama bavila i vanjskim poslovima, još nitko nije konkretno ponudio mjesto buduće ministrice vanjskih poslova, što bi u ovom trenutku bilo i deplasirano, ali ne krije da se o svemu raspravlja, pa i o toj mogućnosti ako izbori prođu dobro za Kukuriku koaliciju.

Koliko će se kriza u Europi odraziti i na hrvatske građane uoči referenduma na kojem se trebaju izjasniti o ulasku u EU?
- Taj moment ne trebamo zanemariti, iako Hrvatska ne ulazi u monetarnu uniju koju potresa kriza. Mnogo ljudi u nas i u zemljama članicama ipak ne razlikuje EU od eurozone. Hrvatska kad uđe u EU neće ući u monetarnu uniju, jer ne udovoljavamo kriterijima. A i da udovoljavamo, po mom mišljenju, sad ne bi bio najpametniji trenutak za ulazak, jer će tu doći do nekih novih aranžmana i rješenja.

Kad je realno da se održi referendum?
 

- Prema još aktualnoj odluci Sabora, referendum bismo najkasnije morali imati 7. siječnja, što bi bila katastrofa. Golem je rizik jer su mnogi još na odmoru, ali i zato što je u predizbornoj kampanji pitanje EU-a postalo kontroverzno. Odluka o referendumu donesena je u Saboru prošloga proljeća i tu odluku nova većina mora promijeniti. Ustav kaže da se odluka mora donijeti dvotrećinskom većinom u Saboru i nakon toga u roku od 30 dana treba održati referendum. Nama nije u interesu da predugo razvlačimo vrijeme do referenduma kako bi ratifikacije u zemljama članicama bile dovršene do lipnja 2013. Ako se u novom sazivu Sabora odluka donese polovicom siječnja, imat ćemo vremena za mirnu kampanju i informiranje hrvatskih građana o članstvu u Uniji. Dakle, za referendum u drugoj polovici veljače.

Sve ove godine o Uniji je ipak postignut nacionalni konsenzus, bez većih trzavica stranaka?
- Mi smo uspjeli držati šest godina taj konsenzus, ali je u predizbornoj kampanji politički folklor jak.

Nakon jednog takvog žestokog sukobljavanja i bez vremena da se ljude u miru i staloženo informira, riskirali bismo da nam referendum ne uspije.

Koliko će europske teme uopće biti predmet kampanje?
- Do sada je, a tako će biti i dalje, prevladavalo »tko je zaslužniji«, što mislim da je deplasirano. Jedan od važnih razloga zašto smo uspjeli upravo je činjenica da smo uspjeli postići i održati konsenzus. Tom su rezultatu pridonijele sve vlade, od Račanove do danas. Na tim poslovima radili smo zajednički. Ako se nečim treba hvaliti, onda to nije da su jedni napravili sve, a drugi ništa, nego obrnuto: da je to jedini politički konsenzus koji smo postigli i da je bio uspješan. Bez zajedničkih snaga ne bismo imali rezultata.

Pregovori su počeli i završili za HDZ-ova mandata. Kako tumačite da se sada stranci pridružuju i oni koji, barem na riječima, nisu veliki pristaše ulaska Hrvatske u EU?
 

- To je politološko-sociološki zanimljiv fenomen. HDZ u prvom redu zbog neuspješne gospodarske politike i osnovanih sumnji u vrlo ozbiljnu korupciju u njihovoj stranci gubi podršku. U toj situaciji, što psihološki nije nerazumljivo, HDZ je instinktivno reagirao povratku korijenima. 'Ajmo se vratiti onome na čemu smo devedesetih dobivali izbore.' Usprkos tomu što su se prethodno bili dosta odmaknuli od te retorike, kad su se našli u stisci, vraćaju se na devedesete. HDZ je u zadnjih nekoliko mjeseci spomenuo Franju Tuđmana više nego u zadnjih deset godina ukupno. Iz još dubljeg naftalina izvlače se ne euroskeptici nego eurofobi, ljudi za koje se ne može uopće zamisliti da budu na suvremenoj političkoj sceni. Jedina razlika u odnosu na devedesete je što im je tada na tome podrška rasla i izbore su dobivali, a danas im podrška pada i gube izbore.

Znači li to da povratak na staro ne može donijeti rezultate?
- Ako ima neka optimistična poruka, onda je to da je hrvatsko društvo politički napredovalo u svom sazrijevanju. Ljudi očekuju od onih koji se natječu na izborima da im kažu što će raditi i kako će im koristiti. Moje je mišljenje da će HDZ, a tamo ima i ozbiljnih ljudi, sjesti i analizirati situaciju i doći do zaključka da su zanemarili čimbenik koji je u politici zakon, a to je vrijeme. I u razdoblju koje je pred nama i oni će se promijeniti, i to je dobro. Jer, Hrvatska treba imati kršćansko-demokratsku stranku desnog centra. To je i obrana od desnog ekstremizma koji, pogledajte cijelu Europu, može biti vrlo opasan. Ali, to onda mora biti takva stranka, a ne velika stranka koja se ponaša kao mala marginalna desna stranka.

Kakav je Vaš stav o današnjem stanju hrvatske diplomacije?
- Dvadeset godina je jako dugo u ljudskom životu, ali zanemarivo malo u sazrijevanju i izgradnji države i institucija i mi smo na samom početku. U MVP-u imamo neke od najboljih ljudi koji postoje u javnim poslovima, imamo i grupaciju onih koji možda nisu odlični, ali uz malo treninga i dodatnog obrazovanja mogu biti vrlo kvalitetni i normalno raditi posao. Imamo i dio ljudi koji nisu za to. Ali, potrebno je apsolutno sve ljude koji mogu, znaju i hoće pošteno raditi izvući i otvoriti im prostor unutar naših vanjskih i europskih poslova. Trebamo svakog čovjeka. Ako se dogodi da mi pobijedimo i ako se dogodi da ja dođem u MVP, nitko ne bi bio sretniji od mene da mogu reći kako imamo sve što trebamo u Ministarstvu. I da onda uključimo mlade ljude koji će polako napredovati u poslu kroz strukture Ministarstva. Jasno mi je da situacija nije takva, ali to je cilj kojem treba težiti.

Kakav je Vaš stav prema postavljanju veleposlanika, prije svega na važnim pozicijama poput Washingtona i Bruxellesa?
- Na nekoliko mjesta uvijek će biti političkih imenovanja, jer to moraju biti ljudi koji ne samo predstavljaju, nego i vode hrvatsku politiku na licu mjesta. U nekim zemljama je šef misije pri EU i član vlade. Bilo bi idealno kad bi veći dio veleposlanika bili karijerni diplomati, ali do toga tek moramo doći. Zasad u MVPEI-ju postoji jedna mala elita stvarno karijernih diplomata. Realno, u našim uvjetima možemo govoriti prije svega o kvalitetnim i nekvalitetnim ljudima, a manje o karijernim i nekarijernim diplomatima. Imate ljude koji su možda na svom prvom mandatu, a kvalitetni su, obrazovani i mogu raditi posao. I svaka im čast, neka rade. A sigurno ima i onih koji su bili na mnogo mandata, a bolje bi bilo da nisu.

Koji opći kriteriji trebaju vrijediti za veleposlanička mjesta?

- Ne bih počela od veleposlanika. Počela bih od općih kvalifikacija nužnih za profesionalni posao u MVPEI-ju. Prije svega, od fakultetske diplome i poznavanja jezika tako da se može u četiri oka ozbiljno razgovarati. Engleski moraju znati svi, a drugi jezik se mora dobro znati, zatim računalna pismenost, temeljno poznavanje hrvatskih i europskih institucija. Samo kad to primijenite imate već dobar kriterij za selekciju. Potrebno je uvesti i drukčije modele ocjenjivanja unutar javne uprave i osigurati da ljudi koji dobro rade mogu biti nagrađeni, a oni koji loše rade, sankcionirani. Treba prije svega početi raditi odmah, kuću postaviti tako da se ljudima da šansa i da se pokrenu konkretni projekti: uspostavljanje bolje organizacije mora ići paralelno s vođenjem vanjske politike.

Dosta je bilo kritika prema Vašem prijedlogu da se mandati veleposlanika poklapaju s mandatom vlade?
- Zamjeraju mi da je to način da se politizira diplomacija. To je model koji ima SAD i svaki veleposlanik zna da mu mandat počinje i završava s novom vladom. Zašto bi to bilo više politiziranje nego imenovanje u prvoj, drugoj ili trećoj godini mandata. Jedino vidim mogućnost opasne politizacije u posljednjoj godini mandata. Većini naših veleposlanika, igrom slučaja, istječe mandat u zadnjoj godini vlade. To je »opasna godina« jer prijeti opasnost da se dogodi ono što se sada djelomično događa, a htjelo se da se događa i više. A to je da se svoje prijatelje, političke istomišljenike, stranačke suradnike pokušava razmjestiti ne veleposlanička mjesta, odnosno da ih se na stotine u zadnji trenutak unaprijedi i šalje po našim misijama u svijetu. To je politizacija bez premca!

Postoji li unutar Kukuriku koalicije vizija funkcioniranja MVP-a i koliko su realni napisi da je došlo do prve otvorene svađe zbog navodnih pritisaka SDP-a i Vašeg odbijanja da se europski poslovi odvoje iz MVP-a?
 

- Medijske špekulacije postoje. Što se tiče naših unutarnjih odnosa, mi još uopće nismo razgovarali o tome da bih ja bila ministrica vanjskih i europskih poslova.

Morat ćemo sjesti. Ali, neformalno stalno razgovaramo. O tim temama s najvećim zadovoljstvom razgovaram s Nevenom Mimicom. Dobro se slažemo, a postoji vjerojatnost, ako pobijedimo naravno, da Mimica bude potpredsjednik za vanjsku i unutarnju poltiku. Moje je mišljenje da se premijer treba baviti svim pitanjima, pa i međunarodnim odnosima. Kako će naša vanjska politika biti u neraskidivoj vezi s europskom, a misija u Bruxellesu je pod MVPEI-jem, i kako će naš utjecaj u Uniji ovisiti u velikoj mjeri o našoj sposobnosti da u regiji odigramo stabilizatorsku ulogu, mislim da Ministarstvo treba ustrojiti kao ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Po onome što smo do sada razgovarali o toj temi, ne mislim da će to biti neki problem.

Kakva bi se suradnja mogla očekivati s predsjednikom Josipovićem na području vanjske politike ako Kukuriku koalicija dođe na vlast?
- Neću biti previše euforična, ali odgovor je - prvoklasna. To bi mogla biti korisna sinergijska suradnja.

Što je s gospodarskom diplomacijom?
- U ovom trenutku je ona riječ, a nema sadržaja. Teško je i imati sadržaj jer je pretpostavka gospodarske diplomacije da imate gospodarstvo. Budući da ga mi imamo u lošem stanju, teško je bilo i formulirati gospodarsku diplomaciju. Za Hrvatsku je gornja granica od deset veleposlanika koji su primarno politički, a svi ostali trebaju biti primarno veleposlanici hrvatskoga gospodarstva.

Kako vidite odnose sa susjednom BiH?
- Naša stabilnost ovisi o stabilnosti regije, a prva točka je stabilnost BiH. Interes je svih da BiH uspije kao država. U ovom je trenutku neki vakuum, jer se BiH niti raspada niti konsolidira. Hrvatska i Srbija moraju jasno osvijestiti stav da ne treba, neće i ne žele smetati u tom poslu konsolidacije BiH kao države. Važna je i podrška svih zemalja regije za članstvo BiH u NATO-u, a onda prema europskim integracijama.

Mnogo je otvorenih pitanja i sa Srbijom.
- Kada je regija u pitanju trebaju praktični rezultati. Na razini praktičnih dogovora nemamo još puno za pokazati. Kad je riječ o Srbiji, to je tema koja je gotovo neodoljiva populističko-nacionalističkim strankama na svim izborima i u Hrvatskoj i u Srbiji. No, već se vidjelo da su ljudi malo umorni od toga i da žele da se riješe konkretni problemi. Tu treba napraviti pomak i početi rješavati otvorena pitanja kao što su nestali, imovina, tužbe o genocidu i granicu sa Srbijom, što još nismo ni taknuli.

Pred nama je i arbitraža sa Slovenijom.
- Nama 9. prosinca, nakon potpisivanja pristupnog sporazuma, počinje teći rok od 14 dana za imenovanje, u dogovoru sa slovenskom stranom, predsjednika i dva suca arbitra s liste Europske komisije. U ovom trenutku ne znamo tko su ljudi na toj listi, a sa Slovencima se moramo dogovoriti do Božića, ili će ih imenovati predsjednik Međunarodnog suda pravde u Haagu. Nakon toga teče još 14 dana za imenovanje po jednog arbitra sa svake strane. S obzirom na situaciju u koju smo se dopustili dovesti, a pod okolnostima koje su bile, arbitraža je po mom mišljenju bila najbolje od mogućih rješenja. Ali, ona je samo dogovor o načinu rješavanja tog pitanja, a ne i rješenje samo. Zato se zaista moramo najozbiljnije pripremiti.

Imate li informacije što je do sada napravljeno?
- Upravo to skupljam. Naravno da ću ja to raditi samo pod preduvjetom da dobijemo izbore i da ja budem na tom mjestu u MVPEI-ju. No, sve u vezi s arbitražom je dovoljno ozbiljno da se moram pripremiti, pa ako ne dobijem taj posao, nikom ništa. Ali ne daj Bože da dobijem taj posao, a nisam pripremljena.

Potreban nam je optimizam

Koliko je Hrvatskoj u ovome trenutku potreban optimizam?
- Dat ću sve od sebe da se počne razvijati optimizam u hrvatskom društvu. To je silno važno jer je to početak svake kreativnosti, svakoga poduzetništva. Treba stvoriti atmosferu u kojoj će se osjetiti da se stvari kreću na bolje. To nije dovoljno, ali je nužno, i to je stav cijele Kukuriku koalicije.

U operativnom smislu, ako bi Kukuriku koalicija sastavljala vladu, četiri ključne osobe bile bi Zoran Milanović, Neven Mimica, Radimir Čačić i Vi. Mogu li jake osobnosti ubuduće stvoriti probleme?

- Mogu, naravno. Ali kad smo to dosad preživjeli, preživjet ćemo i dalje. Zajednički na ovom projektu radimo već nekoliko godina. Važan je element da postoji intelektualno uvažavanje. Možemo raspravljati, pa i svađati se, ali svatko svakoga poštuje.

JURICA KÖRBLER