Samohrana ste majka u visokoj politici koja nema radnog vremena. Kako stignete odgajati dijete?

Dobrim planiranjem, koliko je to u ovome poslu moguće. Nastojim s Lanom što više vremena provesti kvalitetno, odvesti je na slobodne aktivnosti. Ona je već velika, mnoge stvari može sama. Prednost je što moja mama živi s nama. To mi je neprocjenjivo jer mama skuha i pomaže Lani napisati zadaću.

Kad ste vi prije osam godina posvajali dijete, postupak je bio iznimno spor, a od tada se nije ništa promijenilo. Postanete li ministrica socijale, što ćete napraviti?

Od tada se, nažalost, ništa se nije promijenilo. No nije stvar u zakonskim odredbama, one su dobre, već je sporna praksa. Praksu treba hitno mijenjati. Ljudi u centrima socijalne skrbi često predugo daju priliku biološkim roditeljima da postanu bolji i odgovorniji, a to se vrlo rijetko događa. Upravo je u tome problem – daje se prilika roditeljima, a ne djetetu. Roditelji nazovu jednom u tri mjeseca da ispune formu i koče posvajanje. Osim što centri prekasno daju zahtjev za oduzimanje djeteta, zapne i u pravosuđu jer su sudski procesi spori. Ima sudaca koji takve slučajeve brzo rješavaju, no i dalje je previše djece u domovima. Treba poslati poruku centrima i pravosuđu da im je važan interes djeteta jer je odgoj u instituciji jedno, a u obitelji nešto posve drugo. Bude li trebalo, možemo mijenjati neke detalje iz zakona da bismo ubrzali proceduru.

Proračun je u lošem stanju i neke će se povlastice morati ukidati. Na kojim ćete mjestima "rezati"?

To je naša zadnja linija obrane. U socijalnim pomoćima vlada nered. Ima ljudi koji su evidentno socijalni slučajevi, a nisu pokriveni socijalnom pomoći. S druge strane, ima onih koji sišu novac, a na to ne bi trebali imati pravo. Ne može netko voziti BMW i imati pravo na socijalnu pomoć. To je problem koji treba srediti.

Sve više ljudi skuplja boce. Kakav vam to osjećaj izaziva i kako im namjeravate pomoći?

Socijalnu pomoći prima 40 posto ljudi koji su radno sposobni. To su ljudi koji su do prije koju godinu normalno živjeli, vraćali rate kredita, a onda su im propale tvrtke i došli su na prosjački štap. Sad su u situaciji da im socijalna pomoć pokrije ratu kredita, a da bi preživjeli, moraju skupljati boce. Oni su sposobni raditi, ali nemaju gdje. Najbolja je socijalna politika zapošljavanje.

Ivica Račan imao je povjerenja u vas, a sada ste bliski i Zoranu Milanoviću. Jeste li bili u boljim odnosima s bivšim šefom ili ste sa sadašnjim i što ih razlikuje?

Njih su dvojica različiti jer svaki čovjek ima svoje karakteristike. Svaki od njih ima svoj stil vođenja stranke. Ivica je bio sklon promišljanjima, možda mu je malo i predugo trebalo da donese odluku. Riječ je o iznimno poštenom političaru iza kojeg nije ostala nijedna afera iako je godinama bio politički aktivan. Zoran je znatno drukčiji, mnogo je mlađi i impulzivniji i mnogo brže donosi odluke. Njih su dvojica u svom stilu i političkom radu različiti, ali ono što im je zajedničko jest poštenje i čiste vrijednosti u politici. Kod obojice to cijenim i zato se s obojicom slažem, a moj odnos s njima ovisi o karakterima svakoga od nas.

Nezavisni dragovoljci Hrvatske podržali su HDZ jer se boje gubitka suvereniteta i povratka jugosfere. Koji je razlog za takav strah od SDP-a?

To ima veze s politikom i politikantstvom HDZ-a koji želi uplašiti ljude i zbiti desno biračko tijelo. S Jugoslavijom smo raskrstili davnih godina, ulazimo u EU, a sve je ostalo puko politikantstvo.

Ali zašto na to reagiraju branitelji koji bi trebali biti bijesni jer je vlast omogućila punjenje registra lažnim braniteljima?

Uvijek se bune oni koji dobro žive, a ne čuje se glas branitelja koji žive od mizerije, pa čak i onih koji nisu ostvarili nijedno pravo i koji uredno rade. Bune se samo branitelji politički vezani za HDZ.

Kako namjeravate ljudima vratiti povjerenje u politiku kad ćete morati rezati prava i povlačiti neugodne poteze?

Nisu ljudi izgubili povjerenje u politiku zbog poteza koji bi za njih bili neugodni ili im se ne sviđaju, već zato što je jedan dio HDZ-a uprljao zvanje političara. Ljude je naljutilo to što su krali, imali crne fondove, novac se slijevao prema pojedincima i vrhu HDZ-a. Vladaju dvostruki kriteriji i to ljude ljuti. Kad budu znali da se potezi vuku principijelno, da bi nam sutra bilo bolje, i da nas svako odustajanje od promjena vodi u bankrot, ljudi će imati povjerenje. Privatizacija je ostavila ljude bez posla, a pojedince obogatila, što je mnoge razočaralo.

Volontirali ste na Hrabrom telefonu, kako ste pomogli ljudima?

Pomagala sam u dijelu kad je trebala promjena zakona. Naš je velik uspjeh donošenje zakona kojim smo ograničili broj ispitivanja djeteta. Do tada su dijete ispitivali sedam do jedanaest puta, a sada na jednom ispitivanju potrebne podatke dobiju i policajac i istražni sudac i odvjetnik. Problem je što je to omogućeno samo u Zagrebu jer drugdje nema tehničkih uvjeta.

Hoćete li to omogućiti i u ostalim dijelovima Hrvatske?

Jedna takva poliklinika jako bi dobro došla u Slavoniji jer je to najurgentnije područje. Potpuno je zapušteno, pogođeno lošim socijalnim stanjem i traumama rata. Problem je što nemamo dovoljno stručnjaka za mentalno zdravlje.

Hoćete li socijalnu skrb odvojiti od Ministarstva zdravstva?

Treba je odvojiti i spojiti sa sektorima obitelji i međugeneracijske solidarnosti jer je to sada neprirodno razdvojeno. U jednom je ministarstvu briga o domovima, a u drugom pitanja posvojenja. Socijala je već osam godina zanemarena jer je na čelu Ministarstva uvijek bio liječnik i nitko se nije bavio socijalom. Sve se više tereta prebacuje na centre za socijalnu skrb, a porastom broja slučajeva sve se više opterećuju djelatnici. Nužna je reforma koja će biti prilagođena našim potrebama. Sad imate djelatnika centra koji se brine od 200 obitelji. Pa tu je bingo ako djelatnika dobiješ na telefon, a ne još da dođe do obitelji! Nezadovoljni su i oni i građani.

O vama se vrlo malo privatno zna, u kakvoj ste obitelji rođeni, imate li braće?

Rođena sam na Peščenici, gdje sam završila osnovnu i glazbenu školu. Jedinica sam. Tata mi je bio komercijalist, a mama računovotkinja. S Peščenice sam se preselila u Gornju Dubravu, gdje živim i sada.

Čim ste završili fakultet, ušli ste u politiku. Žalite li što nemate nikakvog drugog iskustva?

Ne! Završila sam Fakultet političkih znanosti i zapravo su od početka moji poslodavci građani. Mislim da je to jedan od najoštrijih i najzahtjevnijih poslodavaca u svakoj zemlji. S druge strane, 
mislim da je politika zanat. Smatram 
da mi je iskustvo koje sam stjecala sve ove godine prednost i u tome nema ničeg lošeg.