Jurjević Marin

25.01.1999

Feral

Tweet

Odlaskom iz Ivankovićeve emisije htio sam prosvjedovati protiv uvođenja cenzure na HTV-u i solidarizirati se s onim novinarima koji pokušavaju objektivno informirati javnost. Bilo bi licemjerno sudjelovati u emisiji u prostorima HTV-a, s ljudima iz vodstva te kuće, i to upravo u trenutku netom izvršene notorne cenzure * Ivić Pašalić je pokazao zavidan smisao za humor. Radi se o tome da je HTV javna samo po tome što je javnost plaća. U najvećoj mjeri ona je državno-partijska televizija koju nadziru ljudi iz najbliže Pašalićeve okoline, ali i Pašalić sam * Cijela ta histerična halabuka postala je ne samo neuvjerljiva nego je za SDP vrlo produktivno to dovođenje u televizijske emisije pit bull terijera koji trebaju gristi druge 

 

 "Ne želim se nikome pravdati, pogotovo ne Iviću Pašaliću. Uostalom, javnost mi to ne bi oprostila"

           "Negativna kampanja HDZ-a koja je upravo krenula pokazuje da vladajuća stranka nema ne samo mašte nego ni argumenata"

 

 

tekst

 

- U emisiju sam pozvan na korektan način, i ja sam se odazvao pozivu bez obzira na to tko će sudjelovati u njoj. To je za mene, moram priznati, bilo manje važno, jer je tema bila važna. Ali, kako je večer prije te emisije s programa HTV-a bila skinuta emisija Jedan plus jedan, kako je to napravila HTV te kako su u samoj emisiji bili prisutni rukovodeći ljudi iz HTV-a, ja sam svojim odlaskom prije svega htio prosvjedovati protiv toga da se na HTV uvodi cenzura; osim toga, htio sam se solidarizirati s onim novinarima koji imaju hrabrosti i pokušavaju objektivno informirati javnost, a ne frizirati istinu; napokon, htio sam iznijeti svoj osobni stav, ali i politički stav SDP-a u odnosu na slobodu medija. To je bio razlog zbog kojega sam na jedan možda drastičniji način želio pokazati poziciju SDP-a, ali i izraziti prosvjed i revolt protiv takvog stanja na HTV-u. Bilo bi besmisleno i licemjerno sudjelovati u emisiji u prostorima HTV-a, s ljudima iz vodstva te kuće, i to upravo u trenutku kad je netom izvršena notorna cenzura. Kako se može govoriti o slobodi medija dok se to radi i dok to rade ljudi s kojima sam trebao razgovarati. Poznato je da je emisija Jedan plus jedan već jednom bila cenzurirana, onda kad je u njoj trebala biti objavljena anketa po kojoj je Ivica Račan najpopularniji političar u Hrvatskoj. To je, dakako, “loša vijest” za HDZ, pa onda nije ni za čije uči. Otkad god sam u politici, još nikad nisam dobio toliko poziva i poruka podrške kao ovih dana, i to još traje. Upravo je nevjerojatno koliko se ljudi solidariziralo s jednom takvom vrstom prosvjeda i kako ne prihvaćaju metode koje se primjenjuju na HTV-u.

 

 

-Nisam više član tog tijela. Mi u SDP-u dvojili smo da li da ostanem članom Vijeća još koncem 1997. godine, kada je Obrad Kosovac članovima Vijeća predočio izvještaj o praćenju predsjedničkih kandidata u informativnom programu HTV-a. Taj sam izvještaj tražio zato što smo raspolagali s analizom Instituta za medije iz Düsseldorfa po kojoj je u Dnevniku HTV-a, dakle u najgledanijoj emisiji, Franjo Tuđman bio zastupljen sa 78 posto vremena, Vladimir Gotovac sa 12, a Zdravko Tomac sa 10 posto. U Motrištima Tuđman je dobio 49 posto vremena, Gotovac 29 posto, a Tomac 2 posto vremena. Prema podacima promatrača OESS-a Tuđman je u Dnevnicima imao 300 puta veću minutažu od Tomca, i to u udarnom razdoblju predizborne kampanje, od 28. svibnja do 7. lipnja. Nakon toga, od Kosovca sam zatražio HTV-ovu analizu i on nam je predočio jedan nevjerojatan izvještaj, u kojemu kaže da je najviše prostora na HTV-u dobio Tomac, pa zatim Tuđman, a najmanje Gotovac. No, ni tada se nisam povukao iz Vijeća HTV-a, jer smo zaključili kako je bolje da budem tamo i iznosim naše stavove. Prestao sam biti članom Vijeća kad je 6 opozicijskih stranaka odlučilo da se njihovi članovi povuku iz svih tijela u koja su izbrani kao saborski zastupnici. 

* To je u potpunoj koliziji s onim što je rekao Ivić Pašalić na kraju emisije na HTV-u koju ste napustili, naime, da je HDZ u nemogućoj situaciji, jer su svi najutjecajniji mediji protiv njega!

- Ivić Pašalić time pokazuje zavidan smisao za humor. Radi se o tome da je HTV javna samo u onoj dimenziji što je javnost plaća, a da je u najvećoj mjeri državno partijska televizija, koju nadziru ljudi iz najbliže Pašalićeve okoline, ali i on sam. Pašalić ima poseban smisao za razumijevanje demokracije, što je pokazao kad je sa sjednice HDZ-a Splita, na kojoj je biran predsjednik splitskog ogranka te stranke, pokupio glasačke listiće i s njima otišao u Zagreb, da bi iz Zagreba objavio Splićanima tko im je predsjednik, jer mi u Splitu ne znamo ni brojiti, bez obzira u kojoj smo stranci. Kad je upozoren da krši Statut, odgovorio je da je on Statut. On može biti statut u HDZ-u, ali ne može biti zakon u Hrvatskoj. Smiješne su te njegove tvrdnje o najutjecajnijim medijima kad se istodobno na HTV-u događaju strašne stvari. Mislim, pritom, na sve one vrhunske manipulacije u okviru informativnog programa, a najstrašnije stvari će se događati tek kad počne predizborna kampanja. Posebno me veseli kad Pašalić kaže kako sam ja “kadrovik” koji je navodno kadrirao sve te novinare, pa su oni tobože ostali iz bivšeg sistema. Ja bih mu rekao da je “kadrovik” Marin Jurjević do 1992. godine s obitelji živio u 23 kvadrata, dakle, kao čelnik tako moćne stranke koju on mistificira. Bilo je to u gradu u kojemu su Jurjevići jedna od najstarijih obitelji, u kojemu je moj dida prije rata imao tri kuće i toliko polja da ih Pašalić teško može zamisliti. Možda on ne zna da je taj “kadrovik” nakon završenog fakulteta dvije godine bio bez posla i da je ispisao više od 12 molbi. To je taj moćnik kojega oni danas mistificiraju, za razliku od ovih novopečenih moćnika, trkača na brze staze, koji su u kratko vrijeme popalili više nego što su veliki umjetnici drp-sistema to mogli učiniti u nekoliko desetljeća. Ne želim se nikome pravdati, pogotovo ne Iviću Pašaliću. Mislim, uostalom, da mi to javnost ne bi oprostila. Postaje ne samo neuvjerljivo nego za nas u SDP-u i vrlo produktivno to dovođenje u televizijske emisije pit bul terijera koji trebaju gristi duge. To je već medicinska patologija; oni bi htjeli da ih se obožava u situaciji kad u Splitu 50 posto građana treba socijalnu pomoć, u gradu u kojemu je nezaposlenost dvostruko veća nego u Hrvatskoj. Umjesto o tome, govori se o broju auta koji su lani kupljeni, i time se tobože želi dokazati kako je građanima dobro. Možda je točno da je 150 tisuća ljudi išlo na skijanje, a možda se 2 milijuna ljudi toga dana dovijalo kako će se prehraniti.

 

 

* Sve to ima i jednu dobru stranu, pokazuje, naime, što opozicija može očekivati od ovog režima kad krene predizborna kampanja...

- SDP je navikao na teške situacija. Mi znamo da su narasle mržnje protiv nas zato što je narasla naša snaga. Mi se ne plašimo te situacije u kojoj se nalazimo, znamo da će to biti ružna kampanja, vidimo da HDZ nema osobitu maštu, pa ponovno vadi ratne sjekire, ponovno se puca iz teške ideološke artiljerije, ponovno se narod plaši nekakvim komunjarama, avetima. I tko me to plaši? Oni koji su, dok se ja još nisam bio ni rodio, postavljali šefove personalnih uprava. Ta negativna kampanja, koja će sigurno ići, pokazuje ne samo HDZ-ov nedostatak mašte nego i nedostatak argumenata.

- Tužno je kad netko vjeruje u svoje obogotvorenje, u svoju besmrtnost. To kod nas nisu onostrana božanstva, to su božanstva koja su se zbilja toliko odvojila od stvarnosti da im je čudno kako netko može misliti da bi i nekome drugome trebalo dati šansu da ovome narodu pruži neku perspektivu. To je ta čudna situacija, da ne govorim o nekim paranoidnim stvarima koje se događaju; javlja se jedna totalno nakaradna ideologizacija života. Navest ću samo jedan mali karikaturalni primjer, koji međutim govori o biti stvari: Nenad Glavina, donačelnik općine Klis, iznosi podatak o broju lanjskih pogreba u Klisu, i još se preko novina svađa je li ih bilo 44 ili 46, i onda kaže kako ih je samo 10 bilo bez vjerskog obreda. On to, dakao, smatra velikim uspjehom. Uspjehom koga, čega? Tko to zbraja sprovode, tko to broji je li netko imao vjerski obred ili nije, gdje smo to upali?

- Apsolutno se ne slažem s time. Možda je u pitanju nesporazum, jer SDP je zbilja jako ozbiljna stranka, možda jedna od rijetkih stranaka koja ima jasan socijalni i gospodarski program. Nama je sasvim jasno da se situacija u Splitu neće promijeniti dok se ne promijeni ovakva vlast kakva je u Hrvatskoj. Split je jedan od najboljih primjera kako su u Hrvatskoj, zahvaljujući centralizmu, stradali rubni pojasi ili periferija, premda tvrdim kako je periferija samo u glavi, a ne u prostoru, ali nas se pokušava svesti na periferiju. Split je kao grad jako stradao - i kao urbana kategorija, i kao sociološki fenomen, i u gospodarskom smislu. To što se dogodilo u Splitu, samo na drastičan način pokazuje što se događa u cijeloj Hrvatskoj. Slične se stvari zapravo događaju i u Zagrebu, makar se on metropolizira na jedan nakaradan način. Kad govorimo o problemu radnika Dalme, škvera i slično, sve su to problemi koje smo u parlamentu iznosili i ja i ostali zastupnici opozicije iz ovih krajeva.

 

 

- SDP ide za tim da probleme pretvorbe i privatizacije rješavamo zakonima, mi želimo pokazati da nismo na razini gole demagogije, želimo pokazati što će SDP zastupati kad sutra bude dio vlasti, kakve će promjene na zakonodavnome planu tražiti. Reviziju pretvorbe i privatizacije moguće je napraviti jedino ako promijenimo zakone. Što se toga tiče, mi jesmo legalisti, nismo za to da se vlast počne valjati ulicama, jer ima puno onih u Hrvatskoj koji, upravo zato što gube vlast, žele programirano proizvesti situaciju anarhije i kaosa te onda ponuditi rješenje, a rješenje u takvim situacijama uvijek je čvrsta ruka i dokidanje demokracije. S druge strane, mi smo politička stranka, a ne sindikat, i ono što mi želimo jest da ojača sindikalna svijesti da sindikat radi ono što svagdje u svijetu radi. To umjesto njih ne može učiniti gradska vlast, koja je potpuno obespravljena i kojoj je oduzeta sva imovina.

- Kao prvo, to još nije dovedeno kraju, a treba imati u vidu i to da je gradska vlast sastavljena od pet stranaka, da je ona i relativno kompleksna vlast, koja se temelji na političkom kompromisu i konsenzusu. Svi mi ne mislimo isto o mnogim stvarima. Seljenje gradske uprave u Banovinu za SDP je privremeno rješenje, dok se ne završe prostori u kojima treba biti gradska vlast. Naš stav je uvijek bio da se Banovina treba komercijalizirati. Što se tiče Vukovarske, mišljenja smo da je Županija uzurpirala taj prostor koji je tradicionalno bio središte splitske vlasti, pa je splitska vlast postala podstanar u vlastitome gradu. Ali, ponavljam, u gradu je na vlasti više partnera i u politici ponekad treba biti spreman popustiti. Naš interes uvijek treba biti grad i Hrvatska, i to zato što je Split toliko važan za Hrvatsku, i toliko se napora sada ulaže da se destabilizira vlast u Splitu, da mi moramo biti pametni da uspijemo očuvati tu vlast, da ne padamo na stvarima koje nisu najbitnije. A najbitnije je da u Hrvatskoj dođe do promjene vlasti na demokratski način. Split je u tome važna karika. Splitski model je pokazao da možemo ići zajedno; nije bilo lako uspostaviti takvu vrstu koalicije. U Splitu se možda rješava budućnost Hrvatske, ma koliko to zvučalo pretenciozno.

* Govorite o svim tim pritiscima na SDP i gradsku vlast, a onda vam se dogodi autogol. Mislim na Žrnovnicu. Vrlo se groteskna situacija dogodila – Canjuga je u Zagrebu slavio godišnjicu 10. korpusa NOV-a, a istodobno vlast u Splitu, u kojoj SDP značajno sudjeluje, donosi odluku o rušenju jednog spomenika antifašizmu.

- Prvo, nije donesena nikakva odluka o rušenju spomenika. S tom situacijom u Žrnovnici pokušava se vrhunski manipulirati. Zanimljiva se stvar događa: napadaju nas s desna da smo komunjare, jugonostalgičari, boljševici, a istodobno nas s krajnje ljevice napadaju kako smo izdajnici lijevih pozicija, neoustaše, neofašisti. Zanimljiva stvar, vrlo zanimljiva. Ali to objašnjava našu poziciju. Prvo, SDP je jedini imao hrabrosti, onda kad je nitko nije imao, da brani antifašizam kao civilizacijsku tekovinu. SDP je imao tu hrabrost i onda kad je samo nas sedmero svake godine obilježavalo Dan oslobođenja grada, i svake godine odlazilo na spomen-kosturnicu. Gdje su onda bili ti kojima je danas stupanj hrabrosti porastao do neviđenih razmjera. Skrivali su se svih ovih godina kad je zaista trebalo braniti pozicije ljevice. Bilo bi sasvim čudno da takav SDP ili Marin Jurjević sada ruše spomenike; pa to su priče za malu djecu. Situacija je vrlo jednostavna - u Splitu postoji komisija pri Gradskom vijeću koja se bavi takvim stvarima. Odluka o tome bila je donesena još 1995. godine.

 

 

- Ono za što smo se mi zalagali jest da se spomenik može premjestiti na drugo mjesto, ali uz ispunjenje nekoliko uvjeta; prvo, ako postoji volja, konkretan zahtjev ljudi koji tamo žive; drugo, ako za to daju suglasnost obitelji, bliski srodnici onih čija su imena zapisana na spomeniku; i konačno, da se to izvede na način da se spomenik apsolutno zaštiti. Usto, tu se ne radi o našoj inicijativi, nego o zahtjevu ljudi koji žive u Žrnovnici i drže da im je korisnije tu imati zgradu s bibliotekom, poštom i slično. Pa, SDP prvo želi zaštititi interes građana, ako on postoji, a ne suprotstavljati mu se. Taj spomenik se nikada neće maknuti ako ne budu ispunjeni ti uvjeti. Mi smo imali informaciju da su oni ispunjeni, ali nakon ove halabuke tražimo da se to provjeri. Velika laž i manipulacija se tu dogodila – na sjednici Gradskoga vijeća na kojoj je bilo 18 vijećnika nitko nije bio protiv toga, samo su dva vijećnika bila suzdržana, a na sjednici Komisije odluka je donesena jednoglasno. Zašto odjednom oko toga tako veliki interes medija koje kontrolira HDZ, a onda se javila i naša bajna malo radikalnija ljevica, koja je znala i radikalno šutjeti, a sada se odjednom ohrabrila pa viče. Ono što mogu jamčiti jest to da će SDP štititi volju građana i neće dopustiti nikakvo nasilje nad spomen-obilježjima antifašizma.

        

AUTOR: Srđan Kaić - 697