Vladimir Šeks |
|---|
 |
|
Šeks Vladimir
Datum:
20.03.2004
Slika autor/izvor:
|
|
Objavljeno na:
|
|
Objavi na:
|
|
|
– Jedan sam od autora Ustavnog zakona o suradnji s Haškim sudom. Kad je 1997. godine taj zakon usvajan u Saboru branio sam ga s argumentacijom da je to u najboljem državnom i nacionalnom interesu. • Zašto? • Uvijek ste se zalagali za bezuvjetnu suradnju s Haagom? – Tako je. Bio sam svjestan da se od jurisdikcija Haškog suda za ratne zločine ne može izuzeti nijedan hrvatski državljanin bilo kojeg ranga. U granicama utvrđivanja individualne odgovornosti, ali u skladu s Ustavnim zakonom i Statutom Međunarodnog kaznenog suda. • Niste mislili na zapovjednu odgovornost? - Zapovjedna odgovornost koja podrazumijeva izdavanje zapovjedi koja bi dovela do kršenja bilo koje od ratnih konvencija već je bila sastavni dio i jugoslavenskog zakonodavstva što ga je preuzela i Hrvatska. I posebni oblik zapovjedne odgovornosti, ako vojni zapovjednik ne poduzme sve radnje koje bi spriječile zločine što su se mogli predvidjeti, bio je ugrađen u to zakonodavstvo. Ono nije izravno sadržavalo jedino zapovjednu odgovornost koja se odnosi na činjenicu da zapovjednik nije pokrenuo istragu o krivcima za zločine koji su se dogodili. Ali se taj dio može podvesti pod odgovornost za prikrivanje kaznenog djela. Dakle, pravni instrumentarij već je postojao i riječ je isključivo o tome da se u praksi nismo suočavali s vrlo širokim tumačenjem zapovjedne odgovornosti. • A kad ste se s njim suočili prosvjedovali ste zbog optuživanja hrvatskih državljana na temelju takvog tumačenja zapovjedne odgovornosti od strane haškog tužiteljstva. – HDZ je u slučaju optužnice protiv generala Gotovine samo inzistirao na tome da nas iz Vlade izvijeste o toj optužnici kad su pojavile informacije da je ona stigla u Zagreb. I to zbog toga što smo saznali da Vlada poduzima sasvim pogrešne poteze koji ne mogu dovesti do promjeni stava haškog tužiteljstva. Kad jednom optužnica bude podignuta i potvrđena od suda na nju tužiteljstvo više ne može utjecati prije nego optuženik pristupi sudu. Podsjećam da je Račan pismom Carli del Ponte pokušavao promijeniti neprihvatljive dijelove Gotovinine optužnice. Zato smo ga kritizirali. Znači, hrvatska diplomacija nije se tada izborila da Gotovina dobije status kakav je kasnije dobio Ademi koji se brani sa slobode. A onda se pogrešnim putem htjelo ishoditi izmjene u optužnici. To je bio ključni razlog za zabrinutost oporbe. • Što je Račan trebao poduzeti? – Ono što sada radi Vlada. Priprema se pravna strategija kojom će se generali Čermak i Markač obraniti pred Haškim sudom, ali sa slobode. • Dakle, Račan je morao izručiti Gotovinu i smisliti strategiju kako da ga obrani u Haagu? – Račan je morao pokušati postići aranžman s Haškim sudom da se Gotovina brani sa slobode, a onda u njegovoj obrani upotrijebiti sve pravne instrumente koji su na raspolaganju. • Ivica Račan upozorava da je Gotovina pobjegao prije nego je podignuta optužnica protiv njega. – Postavlja se pitanje je li Račan imao informacije da se priprema ta optužnica i da je u konačnici proslijeđena Haškom sudu na potvrđivanje. Je li Vlada u razdoblju dok optužnica još nije došla u Zagreb poduzela sve kako bi se osiguralo izvršenje uhidbenog naloga? Potpredsjednik Vlade Goran Granić bio je u stalnom kontaktu s tužiteljima i sigurno je imao sve relevantne informacije o optužnici. Odgovorna državna vlast poduzima potrebne korake kako se ne bi dovela u situaciju da ne može izvršiti naloge iz optužnice. • Ovo što govorite zaista predstavlja kopernikanski obrat u HDZ-ovom shvaćanju slučaja Gotovina. – Unatoč izjavama Čermaka i Markača da će dobrovoljno otići u Haag, ova je Vlada unaprijed poduzela mjere njihove zaštite kako se ne bi došla u situaciju u kojoj je bila prošla Vlada. • A Račan nije bio državno odgovoran i nije osigurao izvršenje uhidbenog naloga protiv Gotovine? – Ja to ne znam, samo problematiziram tezu na koju bi odgovor morali dati u prvom redu Račan i Goran Granić. • Ali da je Račan u ljeto 2001. godine ovako postupao i pokušao izručiti Gotovinu, kakva bi tek tada bila reakcija HDZ-a? Vaša je Vlada sada u puno lakšoj situaciji jer su Čermak i Markač pristali ići u Haag, a većina oporbe, kao svojedobno HDZ, ne protestira protiv zbog svega toga. – Uvijek se mora voditi državnim razlogom. • Ispada da se HDZ i u oporbi, kad znamo kako se ponašao u trenucima kad su stizale optužnice, i sada kad je opet na vlasti, vodio državnim razlogom. – Nismo se drugačije ponašali dok smo bili u oporbi, samo smo tražili drugačije putove i metode kako bismo zaštitili državne i nacionalne interese i haške optuženika. Potrebno je pronaći ravnotežu između državnih i interesa optuženika. • Pa stvar i jest u vašem drugačijem pristupu. Zašto prije tri godine niste rekli da Gotovina treba ići u Haag, a da Vlada mora sve učiniti kako bi ga branila? – Mi smo tada tražili da se primjene sva pravna sredstva iz statuta Haškog suda i Ustavnog zakona kako bi se oborile neprihvatljive kvalifikacije iz optužnice protiv Gotovine. • Tražili ste i promjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haškim sudom. – I Račanova Vlada je donijela zaključak da će razmotriti iniciranje promjena statuta Haškog suda. • Rezolucijom o suradnji s Haškim sudom iz 1999. godine isključili ste nadležnost suda nad »Bljeskom« i »Olujom«. Danas ne sporite tu nadležnost. – Odlukom tadašnjeg hrvastkog državnog vrha koja je rezultirala spomenutom saborskom rezolucijom doista je osporena nadležnost Haaga nad »Bljeskom« i »Olujom« s obrazloženjem da to nije bio međunarodni sukob. Međutim, ni u Haškom sudu, ni stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a nisu prihvaćale takvo tumačenje i kasnije je Račanova vlada izrijekom priznala jurisdikciju Haga i nad tim akcijama. Ne možemo se sada mi ponašati donkihotovski, neovisno od relnosti. • Nekad ste tražili nemoguće, sad se ponašate realistično? – Nismo tražili nemoguće, nego smo samo pokušavali iskoristiti pravni instrumentarij koji nam je bio na raspolaganju. Ne pogrešni. Pogrešno je, ponavljam, bilo nagovaranje Carle del Ponte da izmijeni optužnicu. Račana su krivo savjetovali, a taj njegov potez možemo interpretirati i kao pokušaj smirenja hrvatske javnosti. • Pa vas je tada doista trebalo smirivati. – Nije. • Isticali ste u to vrijeme da podržavate akcije Čondićevog stožera. – Nemojte mi to imputirati. SDP nam je pokušao imputirati da stojimo iza stožera. • Dobro i Čondić je negirao da je instrument HDZ-a. Ali vi ste govorili da podržavate njegove akcije. – Treba znati kakve su to akcije. • Zna se kakve su bile akcije stožera. Meni ste u intervjuu rekli da podržavate mnoge akcije stožera. – Podržavali smo akcije usmjerene prema zaštiti istine o Domovinskom ratu. • Jeste li podržavali prosvjede i blokade prometnica? – HDZ se oštro ograđivao od blokada prometnica. Svojim smo kanalima pokušavali spriječiti te blokade. • Jeste li pokušali spriječiti vašeg istaknutog člana Darka Milinovića da organizira prosvjede u Gospiću na kojima se vezao lancima? – U Gospiću je MUP provodio akciju u sklopu koje se na neprimjereni način upadalo u kuće hrvatskih branitelja kao da se love neki razbojnici. • Zar to nije bilo djelovanje pravne države? – Pravna država da, ali ne na taj način. Većina branitelja u Gospiću kroz te je pretrage i obavijesne razgovore tretirana kao skupina najtežih kriminalaca. • U Gospiću su obavljene masovne egzekucije srpskih civila, zar to nisu najteža kriminalna djela? – Nijedan od privedenih gospićkih branitelja nije poslije pravomoćno osuđen. A Milinovićev čin bio je prosvjed protiv upotrebljenih neprimjerenih, nasilnih metoda istrage. On je pred sudom u Rijeci jasno rekao da onaj tko je kriv za zločine mora odgovarati. • Kakve god da bile interakcije HDZ-a i stožera u prošlosti, završilo je na tome da vas Čondić danas optužuje za veleizdaju. – Stožer je odavno prestao biti realnost, on više ne funkcionira. A Čondićeva izjava pokazuje njegovo duboko nerazumijevanje politike koja štiti državne interese, optužene za ratne zločine i istinu o Domovinskom ratu i poštuje međunarodno pravo i međunarodne obveze Hrvatske. • Čondić je očito prije nekoliko godina vjerovao da se njegova i politika HDZ-a podudaraju. – Što je on vjerovao, to je Čondićeva stvar. To vam je slično kao kod ovih oporbenih zahtjeva za parlamentarnom raspravom o haškim optužnicama poduprtim tezom da izostanak te rasprave predstavlja stavljanje Sabora na sporedni politički kolosijek. Na sjednici proširenog predsjedništva Sabora najzdravije su rezonirali predsjednik Kluba zastupnika HSU, HSLS i Milorad Pupovac. • Normalno, oni su vam koalicijski partneri. – Ali stvar je u rezonu. Sve parlamentarne stranke suglasne su sa strategijom Vlade prema Haškom sudu, uključujući i pravni instrumentarij koji će biti upotrebljen. No, neke ipak traže saborsku raspravu. Cijelo to društvo upozorio sam da bi ta rasprava morala okončati usvajanjem zaključaka. Znamo već kako bi tekla rasprava. Svi osim HNS-a i IDS-a tvrdili bi se da su ključni dijelovi optužnice neprihvatljivi i davala bi se usto potpora Vladi da učini sve nužno za obranu Čermaka i Markača i Domovinskog rata. Ali moralo bi donijeti i određene zaključke na kraju, ne može biti rasprava samo radi rasprave. Zlatko Tomčić i Anto Đapić kazali su da Sabor može osnažiti Deklaraciju o Domovinskom ratu. No, upitao sam ih što bismo time dobili kad znamo da ta deklaracija ionako nije ništa značila Haškom sudu. Ona je samo jedno političko stajalište predstavničkog tijela. Tomčić i Đapić ostali su bez argumenta u predlaganju osnaženja Deklaracije, ali su ustrajali na zahtjevu za raspravom. Kao, javnost ima pravo znati. Ne možemo dopustiti da sve prođe bez odgovora Sabora. Međutim, optužnice se mogu pobiti isključivo u Haagu. Ne vidim zato svrhu te rasprave. Pod pretpostavkom da bi ona završila potvrđivanjem deklaracije, rasprava bi samo pojačala sumnju Haaga da Vlada jedno službeno zagovara, ali da zapravo nastoji izbjeći svoje obveze. • Je li se na ovim tezama koje sada iznosite mogao na ljeto 2001. godine postići konsenzus između Vlade i oporbe o optužnici protiv Gotovine? Sumnjam da bi Račan imao išta protiv takvog konsenzusa. – Teško je biti prorok, ali da su vođeni ozbiljni razgovori moglo se doći do konsenzusa. Mislim da je postojao manevarski prostor za to. No, tada je nešto drugo bilo u zraku, podjela na generale koji su označavani kao hadezeovci i koje se vrlo rado slalo u Hag i generale koje se štitilo od Haaga. To je bio otežavajući čimbenik za postizanje konsenzusa. I još se nešto događalo. Dokumenti koji su išli u prilog pojedinim optuženima namjerno su selekcionirani i sklanjani od očiju i tužiteljstva i obrane. • Zašto? – Da bi se nekog zaštitilo na račun drugog generala. • Račanova Vlada je nekog htjela izuzeti od progona Haškog suda tako da njegovu krivicu prevali na nekog drugog? – Teško je govoriti da je to radila Vlada. Govorim o pojedincima u određenim ešalonima sigurnosnog sustava u najširem smislu riječi. • Što danas treba uraditi Vlada kako bi riješila slučaj Gotovina, glavnu prepreku Hrvatskoj za priključivanje EU? – Savjetujem Anti Gotovini da se pojavi u Haagu. • Ostajete, znači, na razini apela. - Ne postoji nijedna informacija da je Gotovina u Hrvatskoj. A vjerujem da ima realnih šansi da se Gotovina brani sa slobode. One su, istina, umanjene nakon što je izmijenjena optužnica, ali još uvijek postoje. • Zašto bi Haški sud jednom bjeguncu omogućio da se sada brani sa slobode? – Uz jamstvo države da će se Gotovina pojaviti pred sudom, moguć je takav aranžman. • Sve ukazuje da bi i predsjednik Tuđman bio optužen za ratne zločine. Biste li i njemu savjetovali da ode u Haag i tamo se brani od optužbi?
– Znam da je predsjednik Tuđman za života bio tretiran kao osumnjičenik, ali možda ipak ne bi bio optužen. Odluke haškog tužiteljstva ipak nisu bez političkog utjecaja. • Mislite da bi se neko iz međunarodne zajednice zauzeo za Tuđmana?
– Ništa nije isključeno • A da ja ipak podignuta optužnica biste li mu savjetovali odlazak u Haag? – A koji bi bio drugi izbor? • U čemu se, osim u odnosu prema Haagu, očituje kopernikanski obrat HDZ-a? – Među najširim članstvu sazrelo je uvjerenje da se mora voditi realna politika u državnom interesu. To znači puno prihvaćanje svih demokratskih standarda, zakonitosti i vrijednosti na kojima je utemeljena EU. • Zašto prije niste vodili realnu politiku? Koja je politika HDZ-a bila nerealna? – Ovo je samo primjena izvornih načela HDZ-a u sadašnjim okolnostima. • To onda znači da je HDZ uvijek vodio realnu politiku s obzirom na okolnosti. – Točno. • I u čemu je onda promjena? – U vrlo finim nijansama koje se pretvaraju u strateške odrednice. U potpunosti je sazrela svijest o promjeni manjinske politike, o poštivanju ljudskih prava i demokratskim institucijama pravne države. • Može li se HDZ više nazvati Tuđmanovom strankom?
– Pa glavna programska načela naše stranke ostala su ista. • Želite li vi uopće da vas u međunarodnoj zajednici percipiraju kao Tuđmanovu stranku ili vam to, možda, predstavlja opterećenje? – Mi se ne možemo odreći zasluga predsjednika Tuđmana kao čovjeka koji je odigrao ključnu ulogu u razdoblju stvaranja hrvatske države. Ali jasno je da se nakon njegova biološkog nestanka i s dolaskom novih prostora i situacija ne može zacementirati stanje u HDZ-u i državi. Ono što je bilo vrijedno i pozitivno treba uvažavati, no mora se ići dalje. Razgovarao: Dražen Ciglenečki |
|||
