Vladimir Šeks |
|---|
 |
• Hrvatska je prije nekoliko dana dobila pozitivan »avis« Europske komisije. Koliko je na to utjecala i pojačana vanjskopolitička aktivnost Sabora? Također, ostvario sam niz susreta s europskim diplomatima i veleposlanicima akreditiranim u Zagrebu, kojima sam dokumentirao i argumentirao čvrstu odlučnost ove vlade da Hrvatska uđe u EU. Treba izdvojiti posjet Sjedinjenim Američkim Državama, gdje sam kao predsjednik Sabora, uz predsjednika njemačkog Bundestaga, bio jedini predsjednik parlamenta neke europske zemlje koji je sudjelovao na obraćanju naciji američkog predsjednika Georgea Busha. U Washingtonu smo ostvarili važne kontakte, a oni su rezultirali rezolucijom američkog kongresa koji snažno podržava ulazak Hrvatske u NATO, posredno u EU. A u Europi se osluškuje što se misli u SAD-u, tako da je to bila vrlo značajna poruka. U Budimpešti sam se susreo s predsjednicima parlamenata deset zemalja koje sada ulaze u EU i zemalja koje pretendiraju ući. Uz punu potporu Europskog parlamenta prihvaćen je amandman kojim se posebno podupire Hrvatska na putu u EU i predlaže donošenje pozitivnog mišljenja u proljeće ove godine, što je i uslijedilo, a imalo je značajan utjecaj na mišljenje Europske komisije. Značajan je bio i posjet Austriji, gdje je najviši državni vrh podržao ulazak Hrvatske u EU, što je također utjecalo na pozitivno mišljenje. Tome treba dodati i brojna saborska izaslanstva u Vijeću Europe, OESS-u, NATOu, brojne bilateralne susrete između odbora u Saboru s njihovim odgovarajućim partnerima u cijeloj Europi. Kad se sve to zbroji, izvlačim ocjenu da je Sabor dao značajan i važan doprinos zbog kojeg je Hrvatska prepoznata kao zemlja koja je u mnogočemu premašila i gospodarske i političke kriterije koji su potrebni da bi Europska komisija dala pozitiv- no mišljenje. Sigurno je da su premijer i Vlada, jer im je to i u funkciji, imali tu odlučujuću ulogu, ali se ne smije i ne može prešućivati uloga i doprinos koji je dao Sabor i njegovo vodstvo, da je Hrvatska ispunila najveći dio uvjeta za ulazak u EU i da od mnogih zemalja koje sada ulaze u Uniju ima bolje gospodarske i političke i demokratske reference. • Pozitivno mišljenje Europske komisije prvi je korak u približavanju Europi. Najavili ste daljnju vanjskopolitičku aktivnost. - Sada nas očekuje važan dio posla za Sabor. Ne samo u implementaciji europskog zakonodavstva u hrvatsko, nego nas u sljedeća dva mjeseca očekuje snažna parlamentarna diplomatska aktivnost, i mene kao predsjednika Sabora i parlamentarnih odbora, radi potvrđivanja Komisijine odluke kao ispravne. Namjera je osigurati da 18. lipnja na vijeću ministara EU-a Hrvatska konsenzualno dobije status kandidata, te da se odredi termin početka pregovora. Važna je simbolika susreta koji predstoje: 17. i 18. svibnja putujem u Strasbourg, gdje ću govoriti u parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Odmah nakon toga putujem u Dublin, na poziv predsjednika irskog parlamenta, što je posebno značajno jer će Irska još u to vrijeme predsjedati EU-om. Poziv tempiran u to vrijeme i razgovori s najvišim irskim dužnosnicima također su poruka Vijeću ministara i same Irske da Vijeće odluči pozitivno. Prvog tjedna u lipnju pozvan sam u Lisabon, gdje ću se susresti s predsjednikom portugalskog parlamenta. Najvažniji je poziv za drugu polovicu lipnja, koji vremenski korespondira s odlukom Vijeća ministara, jer na poziv Donjeg doma britanskog parlamenta trebam posjetiti London. A to znači da se otapaju rezerve Velike Britanije prema ulasku Hrvatske u EU i mislim da će taj posjet imati veliku ulogu u promjeni stavova, jer nije u pitanju samo susret s predsjednikom Donjeg doma britanskog parlamenta, nego su planirani i brojni drugi susreti na visokoj razini. Osim toga, pozvani smo i u Pariz, gdje ćemo se susresti s predsjednikom francuske nacionalne skupštine. Taj posjet bi također trebao biti neposredno uoči odluke Vijeća ministara EU-a. • Kako biste, osim vanjskopolitičke aktivnosti Sabora i Vas kao predsjednika, ocijenili rad parlamenta? - Hrvatski sabor je u ovom sazivu u potpunosti ispunio svoju ustavnu ulogu kao zakonodavno tijelo. On je u sklopu prihvaćenog plana zakonodavne djelatnosti, što ga je prihvatio od Vlade, razmotrio i usvojio sve zakone koje je Vlada predložila i koji su u ovom razdoblju bili nužni za usklađivanje s europskim zakonodavstvom. U potpuno harmonizirano] političkoj situaciji Sabor je donio one zakone koji su mu bili predloženi, po najbržem postupku, i to konsenzualno. Tako da je s toga gledišta Sabor ispunio svoju ulogu. I tu je njegov doprinos: nije došlo do usporavanja ili blokada kod usvajanja određenih zakona koji su bili nužni i prema Upitniku Europske komisije, u kojem se Hrvatska obvezala da će ih riješiti na zakonodavnoj razini. Prigovori druge naravi ne stoje. Govorim, naime, o prigovorima o nekoj smanjenoj parlamentarnoj aktivnosti koji ne stoje, jer je trebalo sve one zakone koji se posredno odnose na dobivanje pozitivnog europskog mišljenja pravodobno raspraviti i donijeti. Sabor, za razliku od nekih stavova, nije više u situaciji biti opterećen enormnom zakonodavnom djelatnošću. Prijašnji sazivi Sabora su završili golem dio zakonodavnog posla. Pogrešna je impresija o nužnosti velike zakonodavne produkcije, a ona je na istoj razini kao što je bila u prva tri mjeseca prošlog saziva. Oni koji plediraju za neku enormnu zakonodavnu aktivnost zapravo plediraju za to da se zakoni mijenjaju samo zbog toga jer je došlo do promjene vlasti. Za golem dio sustavnih, organskih zakona koji su doneseni i u prošlom i u ranijim sazivima, nema razloga za njihovu promjenu ili donošenje novih zakona. Ovaj saziv Sabora će se u manjoj mjeri baviti zakonima. Većina zemalja u Europi ima skromnu zakonodavnu djelatnost, jer su ključni zakoni odavno doneseni. Nakon promjene vlasti dolazi samo do manjih korekcija zakona, ali ne onih bitnih koji su srž zakonodavnog korpusa. • Oporba prigovara da se njihovi zakoni donekle marginalziraju. - Ovaj saziv je u dosadašnjem razdoblju opterećen nečim što jest demokratsko pravo oporbe, što im nitko ne može osporiti niti im ja osporavam ili prigovaram a to je da predlažu zakonske projekte koje nisu, kada su sami bili u situaciji da mogu, predložili i izglasali. Sadašnja oporba je imala većinu da ih donese, no nisu ih predlagali jer su znali da su nerealni. Odnosno, da nemaju materijalno pokriće. Ne prigovaram što sada predlažu takve zakone. Pogrešan je dojam da ja ili HDZ prigovaramo zbog predlaganja zakona. No treba skrenuti pozornost javnosti da je te zakone mogla donijeti Račanova vlada i tadašnja parlamentarna većina. Drugo je predlaganje cijelog niza zakona za koje i sada znaju da nemaju utemeljenja u proračunu. Istodobno, oporba optužuje parlamentarnu većinu, što je paradoks: nemamo dovoljnu zakonsku produkciju. Stavljanjem svojih zakonskih prijedloga u optjecaj, a riječ je o zakonima koji nemaju materijalno pokriće, oporba u proceduru šalje određene zakonske prijedloge koji su od biračkog tijela dobili »ne«. Jer su te programe sada oporbene stranke nudile na političkom tržištu. No nisu uspjeli i sada svoje ideje stavljaju u optjecaj kroz zakone za koje nemaju izborni legitimitet. Mislim da će doći vrijeme zrelosti kada će se shvatiti koja je osnovna uloga parlamenta, kao najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela. Tri su temeljna načela parlamentarizma. Prvi je da glas većine odlučuje. To je temeljni pojam demokracije i parlamentarne procedure: odrediti volju većine i pobrinuti se za njezino ostvarivanje. Znači, temeljno je načelo da se za izbornu volju birača, za koju su političke stranke dobile mandat, osigura prepoznavanje i izvršenje kod donošenja zakona i drugih odluka. Onim tempom i dinamikom koje utvrđuje parlamentarna većina. Istodobno, treba zaštititi prava manjine. Manjina ima pravo na predlaganje i raspravljanje svojih prijedloga i kritiziranje prijedloga većine, što je do maksimuma omogućeno u ovom sazivu Sabora. Treće načelo je uskratiti raspravljanje o temama koje nisu na dnevnom redu i na taj način onemogućiti tu vrstu parlamentarne opstrukcije, odnosno iznošenje stajališta koja jesu legitimna stajališta određene stranke, ali o njima se tog trenutka ne raspravlja, nego im je cilj ometanje ili usporavanje stranaka s većinskim izbornim legitimitetom. • Hoće li najavljene promjene saborskog Poslovnika omogućiti još veće sužavanje rasprave na određenu temu? - Rekao sam da je jedno od temeljnih načela parlamentarizma da se rasprava vodi o onome o čemu je tema. Postoje standardi što je tema i kao predsjednik Sabora znam da se ne može geometrijski, striktno utvrditi granice preko formalne oznake teme. No, po naravi stvari, gornja je granica uvijek vidljiva. Ilustrirat ću to primjerom: ako se raspravlja o novčanim poticajima u poljoprivredi, onda je očito udaljavanje od teme, a što se ne smije dopustiti radi zaštite ostalih zastupnika i parlamenta kao cjeline, da zastupnik odjednom počne govoriti o zdravstvu. To temeljno pravilo parlamentarizma je uvedeno jer je u počecima parlamentarne demokracije, ali i kasnije, u britanskom parlamentu ili u američkom kongresu, kada se željelo opstruirati raspravu, čitala Biblija. Držali su se beskrajni govori, te je stoga kao načelo demokracije uveden govor o temi. Svaka stranka u Saboru može govoriti o svakoj temi koja je na dnevnom redu. Svaki zastupnik može govoriti 10 minuta, svaki klub 15 minuta, a svaki predsjednik kluba još pet minuta. Postoje i mogućnosti replike. Odredbe Poslovnika Hrvatskog sabora su na najvišoj razini demokratskih standarda. One uistinu omogućavaju svakom zastupniku dovoljno vremena da izloži svoje i ne složi se s mišljenjem drugog. Ali, došlo je do situacije u kojoj se određenim promjenama treba omogućiti većini da svoju odgovornost i ponese. Morat će se regulirati da se ne može zatražiti stanka bez ikakva obrazloženja, te da se nakon nje može govoriti 15 minuta o bilo čemu. • Krajem sljedećeg tjedna, prema Vašoj najavi, trebala bi biti održana rasprava o neprihvatljivim kvalifikacijama u haaškim optužnicama. U kojem smjeru bi se ona trebala odvijati? - Inicijativu za uvrštenje rasprave uputio je Klub HSS-a, koji je u svojoj inicijativi zatražio da Vlada dostavi različitu dokumentaciju, ne specificirajući koju, kao podlogu za raspravu. Iz toga bi se zapravo trebalo vidjeti što se zbivalo oko »Bljeska« i »Oluje«, kakvi su bili vojni planovi, cijeli vojno-sigurnosni i operativni aspekt, što znači da to uključuje i vojne zapovjedi, liniju zapovijedanja, liniju donošenja političkih odluka koje su prethodile vojnim. Kao da je riječ o nekom sudskom postupku u kojem bi se sabornica pretvorila u sudnicu u kojoj bi se na temelju dokumenata pobijale neprihvatljive tvrdnje u haaškim optužnicama. Takva inicijativa prema Poslovniku nije bila uopće podobna da se uvrsti u dnevni red, što nisam ni činio. Nakon toga, na sastanku predsjednika klubova i stranaka raspravljalo se o tome što bi trebala biti tema rasprave, kakva bi ona bila, je li korisna za status optuženih, koju bi imala svrhu, čime bi rezultirala i bi li kroz zaključke koje bismo donijeli pomogli pobijanju iznesenih teza i tvrdnji u optužnicama. U odvagivanju pro i kontra argumenata, predsjednici većine parlamentarnih stranaka bili su za organiziranje rasprave koja bi vodila računa da se ne otežaju izgledi optuženima, te da se ne stvori dojam da Hrvatska na neizravan način negira suradnju s Haagom. Predsjednici klubova trebali bi napraviti zaključke koji bi služili kao podloga za raspravu koja bi se povela nakon premijerove informacije što Vlada poduzima. Na neki način, u zaključcima bi trebalo biti sadržano ponovno pozivanje na temeljne odrednice Deklaracije o Domovinskom ratu, posebno na dio koji govori da su »Bljesak« i »Oluja« bile oslobodilačke i pravedne. U međuvremenu nitko od predsjednika klubova nije želio sudjelovati u izradi zaključaka. SDP je naveo da će dostaviti svoje prijedloge, koje je Račan usmeno naveo, ali ih nema u pisanoj formi. Tomčić je uvrijeđeno otklonio da sudjeluje u tome, iako je inicijator, zato jer nije odmah predloženo da uđe u radnu skupinu. Ostalo je na tome da će Luka Bebić i Miroslav Rožić sastaviti zaključke. Zaključaka još nema i ne znam hoće li ih biti, a kako su oni pretpostavka za raspravu, ne znam hoće li biti rasprave. • Predsjednik Republike Stjepan Mesić nedavno je apelirao na Vladu da se zakonski uredi financiranje predsjedničke kampanje. Što mislite o toj inicijativi? - Zakon mora i treba urediti to područje. Mislim da Hrvatska treba i za sljedeće predsjedničke i za parlamentarne izbore imati već pripremljen zakon koji, kako je to riješeno i u drugim zapadnoeuropskim zemljama, rješava određena pravila igre u vezi s financiranjem i predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Javnost treba znati tko i na koji način financira parlamentarne izbore ili kandidate za predsjednika države. Izvori financiranja su neobično važni za prosudbu javnosti neće li neka politička stranka ili predsjednički kandidat, gledajući na izbore financiranja, morati vraćati određene protuusluge nakon izbora. Postoji sasvim realna mogućnost da gospodarske grupacije financiraju nečiju kampanju i tada postoji opasnost da se onaj koji je izabran uz pomoć nekih snažnih interesa njima odužuje. Treba utvrditi i može li se izborna kampanja financirati iz inozemnih državnih ili javnih izvora ili iz inozemnih političkih stranaka. Autor: Dada Zečić |
|||
