Predsjednik Republike je zauzet čovjek, te nije čudno da ga se ipak treba pričekati.
Nakon što je prošli utorak u goste primio čitav Pride odbor, Predsjednik je napravio još jednu izuzetno bitnu gestu – dao je intervju za Queer.hr uoči povorke ponosa.

Transkript intervjua:

Q: Za početak mali poklon. Baš smo gledali, ima puno korisnih knjiga u ovoj biblioteci ali mi smo izdali “Usmenu povijest homoseksualnosti”
J: Vau, bravo!

Q: Pa možda će to biti predsjedničkim policama
J: Dobro, dapače

Q:I ovo je oko naše izložbe o nacističkom progonu homoseksualaca
J: Zahvaljujem

Q: I tako…
J: Super. Hvala. Lijepo. Ništa, to ćemo poslije pogledati.

Q: Evo hvala Vam još jednom na intervjuu za Queer.hr. Već ste na Pantovčaku više od tri mjeseca, fascinantno je to bavljenje mnogim temama. Koliko je zapravo naporno biti predsjednik?

J: Vrlo je naporno, radi se, što bi se reklo od jutra do sutra. Teme su vrlo raznolike, ljudi puno očekuju, ovlasti nisu uvijek takve da podržavaju ta očekivanja, ali ima nešto što mislim da je dio funkcije predsjednika, one ne napisane, dakle da pruži ljudima određenu nadu, određenu podršku, i da uspostavi možda kontakt prema onima koji jesu nadležni za određena pitanja. Evo tako da zaista puno ljudi dolazi, s puno ljudi razgovaram, i dosta običnih, takozvanih “običnih” građana, tu je u nedjelju njih bilo pedeset – šezdeset

Q: S predsjednikom na kavi
J: Tako je, “S predsjednikom na kavi”, ali dođu i neki ljudi za koje procijenimo da imaju neki ozbiljni problem, naravno.

Q: U zadnje vrijeme vidjeli smo, primili ste organizatore “ZagrebPride”-a, sjećamo se Vašeg inauguracijskog govora, to je također bio jedan veliki iskorak u Hrvatskoj, spomenuli ste seksualnu orijentaciju, a ja se sjećam još u SDP-u ste organizirali tribine. Dakle Predsjednik je otvorio čisto novo područje, ja bih rekao važno područje, pa me čisto zanima osobno, zašto je Vama važno zalagati se za prava seksualnih manjina?
J: Pa meni je važno zalagati se za prava svih ljudi, pa mislim da svatko ima prava na svoje mjesto pod suncem, i da ne treba biti nikakve diskriminacije. Naprosto, ljudi su ljudi, moraju imati pravo na svoju vlastitu orijentaciju, kako u politici, tako i u seksualnoj orijentaciji.

Q: Da li to čisto znači neka pravna logika ili imate neku osobnu osnovu?
J: Ne, ja mislim da je to s jedne strane pravna logika koja mora biti ugrađena u svaku normalnu državu, s jedne strane, a s druge strane, naravno da imam i taj osjećaj, ljudski osjećaj, da svatko mora moći zadovoljiti svoje interese, svoje potrebe, da mora biti u prilici da pokaže ono što jest, i da tu ne smije biti nikakve diskriminacije.

Q: A do koje mjere Vi osobno uopće poznajete gay ljude? Imate li gay ili lezbijske prijatelje?
J: Imam ja poznate ljude i prijatelje, ali da vam pravo kažem, ja ne brinem puno, niti me briga … isto kao što ne pitam ni za nacionalnu pripadnost. Dakle ja ljude, svoje poznanike i prijatelje ne diskriminiram po tome jesu li ove ili one seksualne orijentacije. Naprosto je to njihova privatna stvar.

Q: A u tom smislu u uredu Predsjednika, isto – nije vas briga je li netko gay…
J: Ne, apsolutno.

Q:… ili nije gay.
J: Apsolutno, niti znam.

Q: Ako bi netko bio gay, bi li ga pozvali da to javno kaže, ili onda …
J: To je njegova stvar, apsolutno, da li želi reći ili ne želi reći, to je već…

Q: Stvar pojedinca.
J: Da.

Q: OK. Kako bi vi generalno, načelno ocijenili situaciju zaštite prava seksualnih manjina, u Hrvatskoj
J: Pa, vidimo da još ima problema, jer da nema, ne bi ljudi imali za potrebu da na neki način, neću reći demonstriraju, ali iskazuju posebno svoju orijentaciju. Prema tome mi smo društvo za koje, evo, ja sam dovoljno star da mogu reći da je napravilo velike korake u otklanjanju predrasuda. Ja se još sjećam vremena kada je homoseksualnost bila kazneno djelo. Danas to nikome ne pada, ozbiljnome, na pamet. Naravno, ima uvijek krugova koji su diskriminatorski nastrojeni, ali evo, kažem, ja se sjećam, pa nije baš tako strašno davno bilo, tako da je jasno da mi imamo napredak u pogledu prava i sloboda ljudi, ne samo na tom području. Ja bih rekao i na drugim područjima. I to je demokratski razvoj društva za koji mislim da je dobar.

Q: A koja mislite da su još područja u okviru prava seksualnih i rodnih manjina koje treba još poboljšati, popraviti?
J: Pa evo, ja čak mislim, tu je neki put od pravne razine važnije prihvaćanje, jedna ne-pravna kategorija, jer često čujem određene komentare koji, naprosto, nisu korektni. Dakle mislim da je tu, čak mislim da je taj pomak u svijesti prije pomaka u pravu. Jer naravno – kad se pomakne svijest, onda se miču i pravna rješenja, a vrlo teško je isforsirati, da tako kažem¸ pravna rješenja koja nisu popraćena odgovarajućim stanjem svijesti ljudi. I najčešće takvo pravo, bez obzira je li riječ o ovom problemu ili bilo kojem drugom, ostaju mrtva slova na papiru.

Q: Pa to jedna od dilema vezana direktno za gay pokret u Hrvatskoj, koliko progurati prava a koliko raditi na usklađivanju zajednice i prihvaćanju, a s druge strane trend koji pratimo u zadnje vrijeme je naprimjer da sve više zapadnoeuropskih zemalja legalizira homoseksualni brak, znači on se izjednačava u različitim oblicima, mislim da je Island to jučer učinio, zadnja informacija. Za Hrvatsku je to teško procijeniti, ali naravno, moramo Vas pitati – Vaš stav?
J: Moj stav je da će sve doći u svoje vrijeme. I upravo upozoravam, ono što sam rekao: svijest, kad se svijest promijeni, da će i pravo.

Q: Da. Isto tako ovih dana je bila polemika oko ustavnih promjena, bio je prijedlog člana 14., seksualna orijentacija, na žalost evo prošli tjedan je predsjednik SDP-a Milanović rekao da povlači taj amandman. Vi ste ga načelno, koliko se sjećam, podržali?
J: Da, ja sam bio još i prije svog izbora, kad se razmatralo u SDP-u, koji bi to bili prijedlozi, to je isto bilo obuhvaćeno.

Q: A možete li ocijeniti taj politički potez da je SDP ipak odustao?
J: Pa gledajte, moramo biti svjesni da je puno različitih interesa u igri, možda neki koji su u ovom trenutku prioritet, ulazak u Evropsku Uniju i to je ključ i tih promjena, i onda u tim usuglašavanjima, ono što se možda misli u jednom trenutku da nije najveći problem, nije to jedino pitanje koje, tim prije što je možda tu procjena bila i zbog toga što postoji u zakonu o sprječavanju diskriminacije vrlo izričita odredba upravo tog sadržaja, pa je možda bila procjena da neće biti prevelika šteta ako se ovog trenutka s tim ne ide u Ustav. Velim, to je ono kako ja vidim logiku, ali ne mislim da će time, barem koliko ja poznajem politiku SDP-a, čiji sam bio član, sad više nisam, da će se promijeniti u smislu da se ne bi promovirala jednakost, da se ne bi antidiskriminacija promovirala, i nastavila ona politika koja je europski orijentiranim ljudima vrlo bliska.

Q: Na koji način se možda može recimo tako stati na tom proklamiranju jednakosti?
J: Pa sad u svakom slučaju, ono što mislim da je najvažnije, je tu bitna praksa. Dakle da se kada i dođe do određene diskriminacije bilo na verbalnoj razini, bilo da je na nečem što je tako konkretno, kao što je zapošljavanje, kod korištenja određenih prava, onda tu treba odlučno reagirati. Tako da je to najvažnije.

Q: Mislite da će država odlučno reagirati na najavljeni antigay skup u subotu?
J: Pa ono što ja očekujem da će biti reakcija pravne države, dakle da se skup omogući sukladno prijavi, i da se spriječi ometanje tog skupa.

Q: Znači očekujete da će policija u istinu provoditi zakone?
J: Ja to uvijek moram očekivati.

Q: Da, bilo bi čudno da ne…!
J: Da , jel’ istina

Q: Nego, znamo da su Vaše ovlasti ograničene na neki način, ali imate ovlasti u vanjskoj politici. Koliko sam Vas ja pratio, Hrvatska je, što je zanimljivo, da tako kažemo bila vrlo gay friendly u svojoj vanjskoj politici, što se tiče našeg zalaganja u UN, podržavane su rezolucije koje su išle u smjeru priznavanja seksualne orijentacije, pa nas zanima da li bi Vi, kao jedan od sukreatora vanjske politike, mogli staviti zalaganje za prava seksualnih manjina kao jedan integralni dio vanjske politike.
J: Pa sigurno da zalaganje za sva prava, ljudska prava jednakosti, je dio, i želim da bude dio vanjske politike hrvatske, pa i što se toga tiče, evo, ja ću se ipak malo vratiti na ovlasti o kojima ste govorili. Jest, kad gledate Ustav, Ustav izričito govori o vanjskoj politici, i Ustav govori o obrani nacionalne sigurnosti, ali ima još jedna odredba, evo ja sam je jako koristio, ova prva tri mjeseca, nekima se to nije svidjelo, to je jedna opća briga za funkcioniranje države, za usklađivanje rada državnih tijela, i dakle ta odredba ne specificira ni kulturu, ni ljudska prava, ni ovo ni ono, ali omogućava da se zaista ona važna pitanja, posebno ako su u kritičnoj fazi, da se izdvoje, da Predsjednik tu na neki način intervenira … Tako je bilo kod onog seljačkog bunta, ako se sjećate, bilo je i kod nekih drugih, unutarnje-političkih, pa i vanjskopolitičkih događaja.

Q: Ja bi se još uvijek malo vratio na vanjsku politiku…
J: Recite, što vas zanima?

Q: Puno pratimo, u zadnje vrijeme ste regionalno dosta aktivni, susreli ste se s Predsjednikom Tadićem, Dodig je bio, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine … Nas kao udrugu koja se bavi isto tako promicanjem gay prava, pratimo što se dešava našim kolegama u Srbiji. Znate da je tamo vjerojatno Pride gotovo nemoguć, zna se da su u Sarajevu dobili batina 2008. godine. Da li na tim bilateralnim, trilateralnim ili ne znam koliko lateralnim sastancima uopće ima prostora da možda Vi kao dio hrvatske vanjske politike postavite pitanje predsjednicima?
J: Pa evo, ja ću biti vrlo otvoren. Najčešće su takvi susreti vrlo fokusirani na međudržavna pitanja. Prema tome ulazak u, ipak većinom unutarnje-politička pitanja susjednih ili bilo kojih drugih zemalja nije običaj i najčešće se dobro ne prima, bez obzira da li je riječ o ovom pitanju ili bilo kojem drugom pitanju. Jer mislim da je puno veći prostor vanjske politike upravo u multilaterali, to je kod pitanja koja se tiču ljudskih prava i koja se razglabaju u UN-u i drugim tijelima koja se brinu o ljudskim pravima. Hrvatska je vrlo aktivna, inače u komisiji za ljudska prava, ja se nadam, evo sad ćemo imati našeg visoko pozicioniranog dužnosnika, gospodina Ivana Šimonovića, i vjerujem da će i to doprinijeti jednom europskom razumijevanju ljudskih prava, pa i onih koja se odnose na seksualne manjine.

Q: Ako ne može na službenoj razini, može li na neslužbenoj? Vjerojatno s Predsjednikom Tadićem, imate i nešto neslužbeno, kad se nađete?
J: To neka budu male tajna…

Q: U redu. Još me zanimaju Vaše ovlasti oko sigurnosno-obavještajne zajednice. Ima jedna logika koja kaže, postoji članak 3 Ustava, sloboda, jednakost, član 14. zabrana diskriminacije, a kaže i u Zakonu o sigurnosno-obavještajnim službama da one moraju raditi na prevenciji organiziranog ekstremističkog nasilja. Sada upravo kada idemo ususret Zagreb Prideu čitamo po portalima, vrlo ekstremističke, radikalno desne grupe koje se pripremaju, prijete nasiljem. Da li se može pravno izvući činjenica da bi službe teoretski mogle progoniti i ekstremne homofobične…
J: Tajne službe ne progone u smislu kaznenog progona.

Q: Jasno.
J: One prikupljaju informacije. Ja se nadam i vjerujem da kad god oni prikupe informacije koje realno ukazuju na ozbiljnu opasnost, da o tome informiraju policiju, državno odvjetništvo, pa vjerujem da i ako tu bude ozbiljnih prijetnji da će se o tome baviti, da će se time baviti i nadležna državna tijela.

Q: I još samo malo bismo i o kulturi. Mislim da je možda i kultura jedan od načina da se ta pravna razina potpomogne. Pa tako na primjer Queer festival već ide osam godina. Recite, što mislite koja je zapravo relacija manjinske kulture u odnosu na većinsku?
J: Sigurno, posebno u vremenima kada nema novaca , da onda manjinski projekti, ne mislim samo na programe vezane uz seksualne manjine, nego i bilo koje druge, znaju biti u određenoj defenzivni, i manje financiranja, nema novaca, uostalom to vrijedi i za većinsku kulturu. Ono što ja znam iz nekog svog vlastitog iskustva koje je druge prirode, ali koje se isto odnosi na jedan segment kulture koji nije popularan … bavio sam se suvremenom glazbom, radio sam Biennale, festival suvremene glazbe, iskustvo je to da je ključ da osim što imate možda neke posebne priredbe, kao što smo mi imali Biennale, da se nastoji ono što jest sadržaj, kod mene je to bila ozbiljna glazba, suvremena, neki puta eksperimentalna, da se što više uklopi u redovne programe. Dakle rezervati u načelu, ako su samo rezervati, ako nema redovite uklopljenosti u program, ne daju baš dobar rezultat.

Q: A što se tiče same muzike, znamo da ste muzičar – iz hobija, niste po struci …?
J: Pa jesam, diplomirao sam na Akademiji .

Q: Onda ste i po struci, bavite se ozbiljnom suvremenom glazbom, dok je gay pop kultura dosta vezana uz neke pop ikone. Moram Vas pitati, slušate li Madonu, Lady Gagu?

J: Pa poslušam, ali nije to moj izbor.

Q: Ne bi pustili u autu njenu pjesmu?
J: Ne, to poslušam, najčešće poslušam kad kćer, ako nešto ima na iPodu, ali u načelu slušam drugu vrstu muzike.

Q: Ok, ja mislim da je to manje više to. Možda samo za kraj, neka Vaša poruka, evo našim čitateljima i gledateljima Queer.hr-a
J: Evo želim uspjeh u nadolazećim danima, želim i trudit ću se i učinit ću ono što mogu za punu ravnopravnost svih građana, bez obzira na to da li pripadaju amo ili tamo, pa i da li pripadaju ovoj ili onoj seksualnoj manjini.

autor: Karla Horvat Crnogaj