Srića Velimir

22.11.2011

Queer.hr

Tweet

 

Prvi razgovor smo vodili s članom predsjedništva Hrvatske socijalno liberalne stranke (HSLS) Velimirom Srićom. Velimir Srića rođen je u Zagrebu, diplomirao na Ekonomskom fakultetu, magistrirao na Elektro-tehničkom fakultetu, s Fulbrightovom stipendijom završio MBA na Columbia University u New Yorku, a doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu iz menadžerske informatike. Znanstveni je savjetnik i redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu te gostujući profesor na UCLA (University of California at Los Angeles). U periodu od 1986. do 1990. godine bio je direktor Zavoda za informatičku djelatnost Hrvatske i član Hrvatske vlade zadužen za znanost, tehnologiju i informatiku. Jedan je od osnivača Hrvatskog europskog pokreta, član Rimskog kluba i počasni član Hrvatskog helsinškog odbora. Uz mnogobrojne nagrade, Velimir Srića može se pohvaliti i sa mnogobrojnim objavljenim knjigama, znanstvenim radovima, kolumnama. Član je HSLS-a od 2010. godine, predsjednik Gradskog Vijeća HSLS-a Zagreba, član Odbora za znanost i predsjednik zajedničkog kluba gradskih vijećnika HSLS-a i Nezavisne liste. Ovaj političar uistinu je političar novoga doba.

Glazba je moja mladenačka ljubav i jedan od glavnih hobija. Imao sam svoj band još u Klasičnoj gimnaziji, kao tinejdžer, svirali smo repertoar od Beatlesa i Stonesa do Elvisa i Dylana. Kako pripadam liberalima, stranci koja, barem što se tiče mene, doživljava izvjesnu medijsku blokadu, glazbeno predstavljanje zagrebačkog HSLS-a trebalo je privući medijsku pažnju i pokazati da želimo i formom i sadržajem biti drukčiji.

 

O tome sam napisao knjigu „Hrvatska 2020“. Hrvatsku u budućnosti vidim kao bogatiju i slobodniju zemlju sretnijih pojedinaca, ljepoticu Europe u kojoj ćemo bolje iskoristiti naše naslijeđene prirodne resurse. Da bi to postigli moramo povećati ulaganje u znanje, zamijeniti podobne sposobnima, političare iz „gospodara“ pretvoriti u sluge građana. U međunarodnom okruženju valja promovirati Hrvatsku kao zemlju modernog upravljanja državom, kao društvo inovacija i znanja, sposobnih vođa i mladih koji preuzimaju aktivnu ulogu u upravljanju potrebnim promjenama. Glavne poluge gospodarskog razvoja moraju postati mala i srednja poduzeća i poduzetnička energija, a država mora prestati biti glavni poslodavac, izvor korupcije i političkih monopola. Vidim Hrvatsku kao zemlju nade, harmonije i održivog razvoja, pravednosti, visoke razine svih građanskih sloboda te pune ravnopravnosti spolova.

 

Bolje je biti unutra nego vani jer ćemo tako lakše štititi naše interese. Glavni efekt dosadašnjeg procesa pristupanja bio je ubrzano harmoniziranje našeg zakonodavstva i sustizanje civilizacijskih standarda razvijenog okruženja. Osobno mislim da Hrvatskoj treba malo više „gospodarskog nacionalizma“ i hrabrosti u obrani dugoročnih ciljeva i gore opisane vizije. Ja vidim Hrvatsku kao „Kaliforniju Europe“, no to ne ovisi o EU nego o našim vlastitim naporima da osmislimo viziju vlastitog mjesta u EU i za n ju se dosljedno borimo. U protivnom mogli bi postati „Kosovo Europe“.

 

Mi nismo s ni s kim u koaliciji, izlazimo na izbore samostalno. Kao liberal borac sam za sve vrste sloboda i dosljednost u isticanju prava na različitost. Oduvijek se zalažem za toleranciju koje nikad ne može biti previše.  Naša je izborna poruka „za one koji misle drukčije“. U našoj još uvijek konzervativnoj sredini mi smo u centru borbe za vaša prava i slobode kao, uostalom i svih građana. Liberali vjeruju da nam država ne daruje slobodu, nego nam ju ne smije ograničavati i za to smo spremni ići do kraja!

 

Prošli smo izvjesni put napretka, ali je još dug put pred nama.  Bolji smo od većine zemalja u okruženju, osim Slovenije, ali treba se uspoređivati s najliberalnijim zemljama svijeta. Problemi počinju u obiteljskom odgoju, ulje na vatru dolijevaju pojedinci iz vjerskih i konzervativnih političkih krugova, a  intelektualna javnost u Hrvatskoj, nažalost, prečesto se ponaša nezainteresirano i inertno prema raznim oblicima maltretiranja „drukčijih“. Valja i dalje sustavno raditi na senzibiliziranju svih dijelova društva, a svi znamo da je najsporiji proces mijenjati stavove u glavama.

 

Liberali ne mogu računati na glavnu ulogu u vlasti pa će naš zadatak biti igrati ulogu „savjesti“ i borca protiv gluposti. Ja osobno takvu ulogu, kao konstruktivna opozicija, igram u aktualnoj vlasti grada Zagreba. Kad me netko pita zašto uopće glasati za stranku koja neće osvojiti vlast već dobiti tek nekoliko mandata, odgovaram da ćemo mi biti štuke u bazenu među somovima i šaranima. Ima li jedne jedine štuke, šarani i somovi nikad više ne mogu biti jednako tromi. Konkretno, trudit ćemo se poticati sve aktivnosti koje doprinose zakonodavnim, svjetonazorskim i konkretnim pomacima prema društvu pune LGBT ravnopravnosti.

 

Razgovarao sam o tome s nekima od vaših predstavnika u nekoliko navrata, osobno podržavam skoro sve zahtjeve.

 

Ima ih i o toj se temi uopće ne raspravlja već se podrazumijeva da je to normalno. Osobno se uvijek zalažem za suštinske kriterije koji utječu na „prihvaćenost“ ljudi u stranci, a to je kvaliteta biografije, odgovornost i ozbiljnost u radu te spremnost na žrtve i služenje građanima.

 

S punim razumijevanjem i prihvaćanjem. Svu djecu odgajam da poštuju druge, bez obzira na spolne, vjerske, rasne i ostale razlike. U skladu s etičkim načelom da nikad ne rade drugome ono što ne bi htjeli da netko drugi radi njima.

 

Pokušao bih argumentima pokazati da su im stavovi u neskladu s modernim vremenom i sustavom vrijednosti. No vjerujem da to ne bi puno pomoglo. Istodobno, duboko u sebi žalim takve ljude jer su robovi vlastitih predrasuda.