Aleksa Bjeliš |
|---|
 |
Ministar znanosti treba imati stručno i dubinsko razumijevanje tema o kojima donosi odluke. Ako ne dolazi izravno iz sustava i sa sustavom nema iskustva, mora imati ekspertize i suradnike koji će mu biti od ključne pomoći u djelovanju i donošenju odluka, kaže rektor Sveučilišta u Zagrebu Što očekuje od nove vlade, hoće li s novim ministrom imati bolju suradnju no s Radovanom Fuchsom, te što misli o najvjerojatnijem budućem ministru Željku Jovanoviću, razgovarali smo s rektorom Sveučilišta u Zagrebu Aleksom Bjelišem, dan nakon što su splitski maturanti prosvjedom upozorili na probleme državne mature koju zovu - državna tortura. Bjeliševo mišljenje o sadašnjem konceptu mature nije sjajno. »Koncept ne smije biti samo pokazivanje trenutačnog i često privremeno nagomilanog znanja da bi se što bolje prošlo na bodovanju i ušlo u studije. Kome to treba? Nama na Sveučilištu sigurno ne«, kaže Bjeliš.
Što očekujete od buduće vlade i novoga ministra znanosti?
- Dobro je staviti na prvo mjesto vladu, i stalno podsjećati na to da istraživački i visokoobrazovni sustav treba biti preokupacija vlade i to kao pokretački dio cjelokupnog razvoja, a ne kao potrošnja. Čim nas se lokalizira na resorno ministarstvo, svede nas se na teret i borbu za preživljavanje.
Zašto očekujete da će biti drukčije nego dosad?
- Vjerujem da dolazi vrijeme za promjenu pristupa, iako u ovom trenutku nemam iluzija o drastičnim promjenama u kratkom vremenu u kojem treba donijeti proračun za ostatak iduće godine. Važno je raditi na tome da se tijekom sljedeće godine ozbiljno počne razmišljati o novom pristupu, uključujući i restrukturiranje proračunskog modela. Sveučilište u Zagrebu je upravo zato ove jeseni prihvatilo inicijativu Svjetske banke i pomoglo u pokretanju projekta intenzivnih priprema za uvođenje novog modela financiranja preko programskih ugovora koji bi se trebao uvesti 2013. i biti u punoj primjeni od 2014. godine.
Znači da od novog ministra ništa ne očekujete?
- Ministra ne doživljavam kao Djeda Mraza ili Svetog Nikolu. Njegova je zadaća da osigura funkcioniranje sustava i njegov napredak.
Doživljavate li Željka Jovanovića dovoljno jakim da se u vladi izbori za promjene?
- Ne mogu to procijeniti jer ga osobno ne poznajem niti znam kakvi su njegovi stavovi o temama ovog razgovora. Uostalom, to nije ni važno. Važno je da Sveučilište sa svakom demokratski izabranom vladom želi i treba imati dobre odnose. To posebice dolazi do izražaja u ovoj ekonomskoj i političkoj situaciji, jer Sveučilište vladi može mnogostruko i puno pomoći, no istodobno i mi očekujemo veliko razumijevanje i aktivno uključivanje i pomoć u rješavanju nagomilanih problema.
Smeta li akademskoj zajednici to što novi ministar ne dolazi izravno iz sustava?
- To je tema koncepta vlade. Tko god da je ministar, treba imati stručno i dubinsko razumijevanje tema o kojima donosi odluke. Ako ne dolazi izravno iz sustava i sa sustavom nema iskustva, mora imati ekspertize i suradnike koji će mu biti od ključne pomoći u djelovanju i donošenju odluka.
Mjesto ministra obrazovanja otvoreno je do posljednjega trenutka. Je li i to vladin koncept?
- To se nastavlja na opći dojam naših akademskih krugova, a taj je da se u predizbornim stranačkim aktivnostima vrlo malo vremena troši na teme znanosti i obrazovanja i da su te teme zapravo na začelju političkih prioriteta, što samo govori o općem stanju u zemlji. U zemljama koje su željele izlaz iz krize i koje su to postigle, da ne govorim o razvijenim i tehnološki superiornim zemljama, postoji duboka svijest o tome da su istraživanja i njihova inovativna primjena ključni element razvoja. Ako nema takve svijesti, znači da nismo stigli do te ključne razine društvene i političke zrelosti.
Za bivšeg ministra Dragana Primorca govorilo se da privilegira regionalna sveučilišta, ponajprije splitsko. Plašite li se povlaštenoga položaja Sveučilišta u Rijeci?
- Naravno da ne. Mi smo na Sveučilištu u Zagrebu potpuno svjesni da bilo kakva politički generirana privilegiranost može samo štetiti budućnosti sveučilišta, pa bismo se zabrinuli za sebe kada bismo bili tako povlašteni. Svoju snagu i sigurnost u sebe crpimo iznutra. Bez obzira na to od kuda dolazi ministar, to ne smije biti parametar koji bi imao ikakvu prevagu u njegovoj politici i prepoznavanju prioriteta. Uostalom, ono na čemu neprestano inzistiramo jest to da se i u zemlji i u našem sustavu uspostave kriteriji po kojima će se političke odluke pripremati i donositi potpuno transparentno i isključivo temeljeno na objektivnom vrednovanju i planiranju s kriterijima kvalitete i svrhovitosti u prvom planu. To osiguranje kvalitete mora biti dovoljno jasno da ga svi poštuju. Uz takav rad bit će svejedno iz kojega mjesta dolazi ministar i po kojim je aktivnostima poznat.
Ali imate iskustvo koje vam govori da to nije bilo tako.
- Upravo zato inzistiram na tome jer tako nije bilo prije. Ministar Primorac definitivno nije donosio odluke po navedenoj proceduri i po kriterijima kvalitete, nego na temelju političkog i drugih voluntarizama.
Kako biste ocijenili mandat prošle vlade i njezina odnosa prema sustavu istraživanja i visokog obrazovanja?
- Višegodišnja recesija uzrokovala je manjak sredstava i postupno smanjivanje financiranja. Nije bilo dobro da se u svemu tome cijela politika svela na čuvanje socijalnog mira i izbjegavanje potrebnih rezova koji bi omogućili pokretanje prema izlasku iz krize. S druge strane, takva situacija hendikepirala je Sveučilišne i slične institucije koje su dužne biti pokretači i generatori razvoja. Ako više od 85 posto našega sveučilišnog proračuna odlazi za osobne dohotke, onda je jedino što preostaje zadržati stanje kakvo jest, napraviti sve što možete da se ono ne pogorša i odustati od bilo kakvih pretenzija da idete u razvoj. U svjetskim i europskim okolnostima to znači žestoko nazadovati. Stoga je vrlo ohrabrujuće da se u tim okolnostima, i njima unatoč, Sveučilište u Zagrebu i ove godine nalazi među 500 najboljih sveučilišta u svijetu, i to na više uglednih ljestvica. To samo govori o velikoj vitalnosti, unutrašnjoj snazi i stalnoj obnovi našega najstarijeg sveučilišta. Tko god je vidio našu nedavnu predstavu Bizetove »Carmen«, zna o čemu govorim…
Kad govorite o recesijskoj politici, kao da govorite o općoj slici radnog stanovništva.
- Činjenica je da se raznim populističkim odlukama, poput onih o financiranju školarina iz već ionako nedostatnih postojećih sredstava, sustav dodatno osiromašivao, i to na za nas najosjetljivijim stavkama. Dan je privid da sve funkcionira, a zapravo ne znamo kako ćemo preživjeti s istraživačkim sustavom, kvalitetom studija, da ne govorim o razvoju i novim inicijativama. U visokom obrazovanju i znanosti sve je zakočeno, hibernirano, uključujući i naše vlastite slabosti unutar Sveučilišta za čije rješavanje nije dovoljna samo strogost i pejorativnost. Svi oni koji imaju plaće njima su zadovoljni, živi se nekako, a u osnovi sustav nema živosti, kamoli kvalitete da bude kompetentan na međunarodnoj razini.
Što biste sugerirali vladi - reformu sustava ili ne?
- To je stvar političke procjene, ali ako govorimo o reformi legislative - i dalje inzistiramo na tome da se ozbiljni zahvati ne mogu napraviti prije nego što sagledamo kako će se sustav razvijati barem do 2020., pogotovo stoga što smo na putu ulaska u europski sustav koji je u tom pogledu vrlo zahtjevan i nedvosmislen. Želja nam je da strategiju razvoja Sveučilišta dovršimo u suradnji s novom vladom i resornim ministrom.
Ovakva državna matura nam ne treba
Splitski učenici upozorili su ovih dana na propuste državne mature.
- Koncept mora biti evaluacija i snimka, bez presije na učenike da moraju ne samo ponavljati gradivo kroz plaćane repeticije, nego da moraju apsorbirati dodatno gradivo koje nisu pratili u školi da bi ušli u sustav mature. Matura je tako sve manje usuglašena sa školom, a tu ponajprije mislim na strukovne škole, a koji put i na gimnazije.
Smeta li vam to što sustav ne može stati na kraj sivoj zoni skupih repeticija i tečajeva za pripremu mature?
- Sveučilište nikad nije težilo financijskoj dobiti od kandidata koji se pripremaju za upis, to se uglavnom radilo privatno u, kako vi kažete, sivoj zoni, vrlo često uz neovlašteno korištenje naših materijala. Danas vjerojatno nije teško doći do procjene koliko obiteljskih sredstava odlazi na brzo dodatno stjecanje znanja koja se još brže zaboravljaju, jer kampanjski rad sigurno nije pedagoški i metodološki svrhovit, i u žestokoj je koliziji sa studijskim načinom koji učenike čeka na Sveučilištu. Uza sve ostalo, još ih i krivo orijentira u vrlo osjetljivom razdoblju pred početak studija. Dakle, možemo vidjeti koliko ta, u velikoj mjeri nepotrebna i deplasirana rabota košta. Jer, ako novac odlazi u isprazno 'bubanje' gradiva, onda je to bačen novac, da ne govorim o nepotrebnom maltretiranju učenika, poremećajima u nastavnom procesu i slično.
Odvajati 3000 kuna za instrukcije, a kasnije se na sve moguće načine suprotstavljati činjenici da treba plaćati školarine, to je loš sustav. Sveučilište je posljednje koje želi školarine, i svi bismo bili najsretniji da vrijedni studenti imaju osiguran studij bez plaćanja, no treba upozoriti da se na jednoj strani novac bezrazložno rasipa, a na drugoj ga nema, iako je nasušno potreban.
MIRELA LILEK |
||||
