Jovanović Željko

05.01.2012

NoviList.hr

Tweet

Ministar obrazovanja, znanosti i sporta postao je Riječanin Željko Jovanović , i mandat odmah započeo oštro – najavljujući isušivanje močvare u Hrvatskom nogometnom savezu. Iako mu u novom resoru odgoja mnogi zamjeraju takvu retoriku, Jovanović tvrdi da je nova Vlada spremna i sposobna riješiti pitanje Mamića, Markovića i ostalih u lancu »nogometne mafije« – i to provedbom postojećeg Zakona o sportu putem kojega se iz rada mogu isključiti ljudi pod istragom, oni u sukobu interesa kao što su članovi obitelji Mamić i aktiviranjem nadzora zakonitosti rada sportskih klubova, što je upravo u ingerenciji njegova ministarstva. »Svakoga dana u svakom pogledu pojavljuje se sve više priloga tvrdnji da je hrvatski ligaški nogomet močvara«, komentirao je Jovanović uhićenje Nenada Pralije, sportskog direktora RNK »Split«

 

    – Ministar uprave Bauk i ja pokrenuli smo mehanizme koji su nam na raspolaganju za raščišćavanje problema koje se vežu uz HNS i vrlo skoro ćemo donijeti konkretne zaključke u skladu sa našim zakonskim ovlastima. Osobno sam razgovarao sa nizom ljudi iz nogometa, pa tako i Zvonimirom Bobanom. Veseli me podrška koju mi svi oni daju, kao i spremnost da se aktivno uključe u isušivanje nogometne močvare koju su stvorili čelni ljudi nogometnog saveza predvođeni Markovićem, Srebrićem i Mamićem.   

 

 

Što konkretno to znači?  
    – Zajedno s kolegom Baukom poduzet ću sve što je u skladu i sa sadašnjim zakonom da utvrdimo da li je prošlogodišnja Skupština HNS-a uopće bila legitimna, a ukazano mi je sa više strana da ni Statut Dinama nije u skladu sa Zakonom o udrugama. Dakle, želimo da sve bude u skladu sa propisima. Zanimljiv je i članak 13. stavak 2. Zakona o sportu, koji kaže da će se osoba protiv koje je započeo postupak za kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža udaljiti od sudjelovanja u sportskim natjecanjima, obavljanju stručnih poslova u sportu i sudjelovanju u radu skupštine ili tijela upravljanja sportske udruge do okončanja postupka. Smatram da se već morao primijeniti i članak 27. stavak 3., a u vezi s člankom 34. istog Zakona koji govori o sukobu interesa, a npr. u slučaju Zdravka Mamića koji zajednički djeluje s menadžerom u sportu – njegov sin, i kao takav ne smije biti član tijela sportskog kluba – udruge. Nadalje, po istom članku, on može utjecati na sustav natjecanja, jer je član IO HNS, što je zabranjeno. U skladu sa člancima 84. i 85. Zakona o sportu nadzor nad zakonitošću rada pravnih osoba iz sustava sporta i njihovih općih akata obavlja ministarstvo, a inspekcijski nadzor provode sportski inspektori ministarstva. Očito taj dio našeg Ministarstva nije odradio svoj posao. I naglašavam, nije problem samo HNS, on je samo pod najjačim reflektorima. Uz dosljednu primjenu i sadašnjeg zakonodavstva, a posebno nakon sustavnih zakonodavnih intervencija na svim poljima opstanak svih »mamića« bi bio skoro pa nemoguć. To nije posao preko noći i preko koljena. Ne želimo napraviti ni jedan pogrešan korak, jer je naš cilj dugoročan – nogomet i sport kao hrvatski ponos. 

 

    – Ne radi se ni o kakvom političkom pritisku, nego o funkcioniranju Hrvatske kao pravne države, u kojoj su svi jednaki pred hrvatskim zakonima.   

 

 

Uostalom, kao što je i HDZ od korupcije očišćen do određene razine (Sanader da, Jarnjak ne), da li je i HNS moguće u potpunosti očistiti? Jesu li u tom smislu Marković i Mamić posljedica jednog mentaliteta, a ne samo uzrok problema? Očito, svima je to stanje dugo odgovaralo?  
    – Vrh HNS ima društvenu, moralnu i kaznenu odgovornost. Kaznenom odgovornošću neka se bavi uskočka vertikala, a moralna i društvena odgovornost čelnih ljudi HNS-a, tvoraca nogometne močvare zahtijeva trenutačne ostavke. Ne govorim uopće o kaznenoj odgovornosti, jer smatram da policija i državno odvjetništvo moraju biti maksimalno depolitizirani i profesionalizirani, već o tome da ako vrhuška HNS ništa nije vidjela, ništa nije čula, ništa nije znala, a močvara korupcije se stalno povećavala, onda je to znak da nisu dorasli dužnostima koje obnašaju već godinama. Čestitam predsjedniku Hajduka, Hrvoju Malešu, nadam se da će biti još »sportskih zviždača« koji će doprinijeti isušivanju močvare blata i nemorala koji se uvukao u hrvatski sport. Uvijek će imati moju podršku i pomoć u tome. 

 

    – Nikog se ne bojim, kao oporbeni političar uvijek sam glasno govorio istinu, a sada kao dio vladajuće većine bit ću još glasniji, ali ću imati i priliku djelima potvrditi to što govorim. Iako su mi u zadnje vrijeme nekoliko puta bušili gume na autu i dobio sam niz neugodnih sms poruka, ne bojim se.   

 

 

    – Nakon sramotnog izglasavanja promjena Zakona o sportu isti dan kad mi je HDZ skinuo saborski imunitet, na inicijativu riječkih olimpijaca Alvara Načinovića, Aramisa Naglića, Valtera Matoševića, Samira Barača, Ćire Kovačića uz bitnu podršku Tomislava Paškvalina, Petra Skansija, Ratka Rudića, te naravno Zorana Primorca i Marija Ančića održali smo nekoliko sastanaka sa Zoranom Milanovićem i Nevenom Mimicom o sramotnom položaju sporta u dosadašnjem radu HDZ-ove Vlade i podcjenjivačkog odnosa prema vrhunskim sportašima. Vrlo brzo smo se složili da će među prvim zadatcima nove Vlade biti donošenje novog Zakona o sportu koji će uvesti red u sport o čijem je kaotičnom stanju najbolji dokaz i najnovija afera u HNS-u. Proteklih dana uz spomenute sportaše obavio sam razgovor sa nizom istaknutih sportskih djelatnika iz svih sportova, da spomenem samo Zvonu Bobana, Ivicu Kostelića i Ivana Ljubičića, i moj jedini cilj je osigurati sportu i sportašima mjesto koje zaslužuju – i time kulturom sporta stvoriti jedan životni stil zdravog sportskog društva. Zato i inzistiram da jedan od prvih zakona u 2012. bude novi Zakon o sportu. Kukuriku Vlada uključiti će državu puno snažnije u potporu razvoja sporta i bavljenja sportom.

 

    – Nagrada za izvrsnost imati će jednokratni i kontinuirani dio. Nikako to ne bih to zvao sportskom mirovinom, upravo suprotno, na taj način će se vrhunski sportaši moći još aktivnije uključiti u promociju hrvatskog turizma i razvoj školskog sporta na primjer. 

 

    – Naravno da će zakonska rješenja biti usmjerena i na drugačiji odnos prema sportskim udrugama koje su nazovi neprofitne, a ostvaruju profite koji završavaju u džepovima pojedinaca. Ja smatram da je prije svega potrebno utvrditi jasne razlike amaterskog i profesionalnog sporta, te da je u cjelini nedovoljno jasno definiran proces privatizacije i preoblikovanja sportskih udruga. 

 

    – Po dolasku Ministarstvo, svako jutro u kabinetu stižu novine. Znate kojih jedino nije bilo – Sportskih novosti. To najbolje pokazuje kako se sport tretirao u Ministarstvu dosad. Sport je uz obrazovanje i znanost ravnopravni dio mog ministarstva i posvećujem mu jednaku pažnju kao i ostalim sektorima. Kultura znanja, kultura uspjeha i kultura sporta – preduvjeti su za uspješno, konkurentno i zdravo hrvatsko društvo znanja.   

 

 

    – Smatram da bi uvođenje obaveznog posebnog nastavnog programa o demokraciji i ljudskim pravima za sve učenike od osnovne škole na dalje, dakle od 7. razreda, neovisno o etici koju inače i nemaju svi srednjoškolci, značajno unaprijedio aktivno sudjelovanje djece i mladih u društvenom životu promičući njihovu odgovornost prema općem društvenom dobru, prirodi, radu te prema samima sebi i drugima. Takav nastavni program povećao bi osposobljenost za međuljudsku i međukulturnu suradnju i nije zamjena za vjeronauk. 

 

    – Ne vidim potrebu da se bilo što mijenja. Svačije je osobno pravo da izabere ili ne izabere vjeronauk, a činjenica je da većina roditelja šalje djecu na vjeronauk. 

 

    – Kriteriji za upise u srednje škole imaju više spornih točaka, pa su čak i superodlikaši ostajali ponekad ispod crte zbog čudnog, iako legitimnog načina bodovanja. Stoga, preispitat ćemo model upisa u srednje škole i postojeće kriterije. Osobno, smatram da samo ocjene ne mogu biti jedini kriterij, pa na kraju zbog toga imamo i inflaciju odlikaša u 7 i 8 razredima, iako u jednom dijelu te ocjene nemaju podlogu stvarnom znanju. A moj cilj je da škola i učenje služe za znanje i život, a ne za dobivanje napuhanih petica.   

 

 

    – Još kao saborski zastupnik ukazivao sam na potrebu uvođenja programa zdravstvenog odgoja treba biti kreiran na isti način kao i sadržaji svih ostalih nastavnih predmeta – sadržaj treba biti baziran na znanstvenim spoznajama, a tehnički prijedlog programa izrađuje se u Agenciji za odgoj i obrazovanje uz suradnju sa svim zainteresiranim udrugama i stručnjacima. Ne može se odgovornost za posao države prebaciti na udruge, neće se ponoviti situacija iz prošlosti. Ova Vlada se neće bojati donositi odluke. To je naš posao. U ovom slučaju, uvođenjem posebnoga nastavnog programa zdravstvenoga odgoja i obrazovanja u škole koji bi, među ostalim, obuhvaćao i seksualni odgoj, obrazovanje o spolno prenosivim bolestima, o pravilnoj prehrani i prevenciji debljine, o štetnosti alkoholizma i droga te o nasilju u društvu i među mladima pokazali bi da je prevencija uvijek najbolji lijek, a Hrvatska bi postala puno zdravije društvo nego danas. 

 

    – Bolonjski proces i Europski prostor visokog obrazovanja (EHEA) traže stalno ažuriranje visokoobrazovnih kurikula, kontinuirano treba provjeravati učinke, dakle Bolonja mora ostvariti svoj cilj – da što veći broj studenata u što kraćem roku dobije svoje radno mjesto! Sada je upravo suprotno, dio studenata tzv. bakalara tržište rada uopće ne prepoznaje, a studiranje se umjesto skraćivanja zapravo produžilo.   

 

 

    – Nema kvalitetne, suštinske i sadržajne reforme bez akademske zajednice kao ravnopravnog partnera koji se uvažava. Ono što mogu obećati jest otvoreni dijalog sa akademskom zajednicom oko strukture Sveučilišta, odnosa na Sveučilištu, oko autonomije fakulteta, integracije Sveučilišta, izbora rektora i dekana, jer sve što se radilo proteklih 6 mjeseci bio je primjer političkog i intelektualnog nasilja politike i političara nad akademskom zajednicom. Paket zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu ocijenjen je lošim sa svih strana, a čule su se i brojne ocjene i o pokušaju etatizacije Sveučilišta, odnosno da se radi o pokušaju komercijalizacije visokog obrazovanja i narušavanju ustavom zajamčene autonomije sveučilišta u smislu organizacije, financija, zapošljavanja itd. Mislim da je cijeli paket bio nedorečen i nejasan, loše iskomuniciran, u pojedinim dijelovima neustavan, uz pokušaj da država dobije upravljačku, a ne nadzornu ulogu, što nije dobro. 

 

    – Osobno, smatram da bi većinu od 25 javnih instituta trebalo ubrzo reintegrirati u sveučilišta, a tek nekolicinu ostaviti u statusu javnih instituta. U te ubrajam Ruđer Bošković, Institut za medicinska istraživanja, Institut za oceanografiju Split, ali jače povezan s Centrom za istraživanje mora u Rovinju i MARIBIC-om Sveučilišta u Dubrovniku, te Ekonomski institut. Tom reintegracijom sveučilišta dobivaju nove znanstvenike/nastavnike, opremu i prostor, a unutar sveučilišta dotadašnji instituti dobivaju nov smisao i modus operandi. Javne institute treba mnogo više vezati za potrebe države odnosno za analitiku kratkoročnih i srednjoročnih ciljeva određenih resora.   

 

 

    – Europski parlament je 2006. godine donio dokument nazvan Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, te je on postao okosnica promjena u obrazovnim sustavima svih članica EU. Nacionalni okvirni kurikulum predstavlja strateški dokument temeljem kojeg do izražaja dolazi holistički pristup organizaciji poučavanja koji promiče nastavu usmjerenu na učenika. On podrazumijeva redefiniciju onoga što se i kako u školi uči. Novi sadržaji u školama, ne znače nužno i povećanu satnicu i veće opterećenje. Škola mora postati zanimljivija, kreativnija, osloboditi stvaralački potencijal i učenika i nastavnika. A školska torba zaista mora postati lakša, udžbenici kvalitetniji, trajniji i jeftiniji. Vjerojatno ćete reći da je to nemoguća misija. Nije! Iako znam da će se neke moje velike male prijateljice naljutiti na mene što ipak neću skratiti školski sat sa 45 na 30 minuta. 

 

    – Hrvatski izdaci za obrazovanje i znanost danas manji su od 1 posto BDP-a, i to je najbolji odgovor na vaše pitanje. Uz sve to prošle godine Ministarstvo nije uspjelo potrošiti 10 milijuna kuna iz proračuna namijenjenog obrazovanju i znanosti. Ako želimo zaustaviti potonuće Hrvatske, dodatna ulaganja u ta područja potrebna su odmah, bez daljnjeg rezanja proračuna za obrazovanje i znanost. Ne može se čekati gospodarski rast. A i sami smo spremni za uštede, uskoro ćemo iseliti iz iznajmljene zgrade na Sveticama. Proračun MZOS nešto je manji od 12 milijardi kuna, a na plaće ukupno 90.432 zaposlenih odlazi nešto manje od 10 milijardi kuna - 84 posto, i pri tome su plaće u školama.

ispodprosječne. U samom MZOS radi trenutno 334 zaposlena.

 

Koje riječke projekte i u kojem roku planirate realizirati u svom mandatu?

– Znamo koji su prioriteti riječkog Sveučilišta – nastavak gradnje i dovršetak kampusa, posebno studentskog smještaja, te sveučilišna bolnica.

 

– Nisam ni otišao iz Rijeke. Nas trojica ministara iz Rijeke, Zlatko, Slavko i ja, dat ćemo najveći doprinos da Vlada Zorana Milanovića vrati nadu, osmijeh na lice Hrvatske, vjeru u politiku i povjerenje u političare.

 

– Naravno, mislim da mogu dati još puno i u SDP-u, a podrška koju imam diljem Hrvatske traži od mene da se kandidiram na sljedećoj konvenciji u sam vrh SDP-a. U Rijeku se u politiku mogu vratiti samo kao gradonačelnik.

Pomoć dr. Đikića

Znanstvenik Ivan Đikić izjavio je da je pokušao sve što je mogao u Hrvatskoj, ali da mu je dosta prostituiranja s političarima - vaš komentar?

– Izuzetno cijenim prof. dr Ivana Đikića i moj budući pomoćnik za znanost prof. dr. Saša Zelenika već je dogovorio s njim, i ne samo s njim da, na način na koji prof. dr. Đikić ocijeni najprihvatljivijim, sudjeluje u unapređenju našeg sustava visokog obrazovanja i znanosti. U jednom nedavnom intervjuu sjajan mladi hrvatski znanstvenik dr. Tomislav Domazet Lošo poručio mi je da kao ministar našim znanstvenicima u inozemstvu otvorim kanale da budu virtualno vezani uz Hrvatsku. Upravo to ću i učiniti. Uvjeren sam da će prof. dr Đikić biti važna karika tog virtualnog ( i ne samo virtualnog) savjeta za razvoj našeg znanstvenog potencijala.

 

– Zamjenica mi je Marija Lugarić, a pomoćnici Ankica Nježić za školstvo, Saša Zelenika za znanost, Petar Skansi za sport, te imamo nekoliko kandidata sa zagrebačkog Sveučilišta za visoko obrazovanje, odluku ćemo uskoro donijeti.

 

Sindikati kažu da ste zalutali u ministarstvo?

– Problem našeg mentaliteta je što se uvijek vezujemo za nečije mane, a zanemarujemo vrline. Točno je da je Milanović za svako ministarsko mjesto imao nekoliko kvalitetnih kandidata što govori o kadrovskoj snazi koalicije. Kad je riječ o obrazovanju i znanosti mogu nabrojati nekoliko imena koja su se spominjala, od profesora Flege, profesora Lučina, profesora Budaka i profesorice Jerković i da je Zoran odabrao bilo koga od njih sigurno ne bi pogriješio. Jednako tako ne mislim ni da je moj izbor loš. Uz kritičare mog imenovanja ima jednako veliki broj onih koji kažu da sam odlično rješenje upravo zato što nisam »umrežen« u sustav. Zajedno s timom najbližih suradnika tvrdim da ćemo odlično voditi ovo izuzetno važno ministarstvo. To je kvaliteta tima i njegovog čelnika, u ovom slučaju ministra. A sa svima sam spreman razgovarati. Poznato je da sam ja po struci liječnik, ali ne znam da li se zna da sam i magistrirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu. U radnom vijeku predavao sam biologiju i kemiju u Prvoj hrvatskoj riječkoj gimnaziji, bio sam i vrlo uspješan prorektor student Sveučilišta, ne manje važno je da sam i roditelj gimnazijalca pa svakodnevno svjedočim manama i vrlinama hrvatskog školstva. Od 2005. predajem kao vanjski suradnik na Medicinskom fakultetu u Rijeci i Osijeku, a 2010. izabran sam na Katedri za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Osijeku za docenta u znanstvenom području biomedicine i zdravstva, znanstvenom polju temeljne medicinske znanosti, znanstvenoj grani Farmakologija i toksikologija.

 

Jeste li se ikad ranije u životu bavili sportom, i zašto ne?

– Bio sam čak i juniorski prvak Rijeke u dizanju utega u srednjoj školi. Posljednjih 8 godina vatreni sam navijač svog sina Filipa koji igra rukomet, a 6 godina sam bio član Uprave RK Zamet.