Davorin Rudolf |
|---|
 |
|
Rudolf Davorin
Datum:
28.01.2012
Slika autor/izvor:
|
|
Objavljeno na:
|
|
Objavi na:
|
|
|
UGLEDNI HRVATSKI ZNANSTVENIK I POLITIČAR, SPLIĆANIN AKADEMIK, SECIRA EUROPSKU UNIJU I HRVATSKI ULAZAK U NJU Evo ovako... Prije nego što započnemo razgovor o znanstvenim i političkim temama, reći vam da vas najprije poznajem kao velikog “ivićevca”, pobornika pokojnog trenera genijalca Tomislava Ivića... - Na poluvremenu utakmice Hrvatska – Danska bio sam na prijamu ispod tribina na Hajdukovu stadionu. Sretnem Tomislava Ivića. Kažem mu: “Maestro, što vi radite ovdje? Kad igra državni tim vaše je mjesto dolje, na igralištu, u onoj natkritoj loži u kojoj sjedi selektor!”
Ivić, svjetski kalibar u nogometu, na neki način ilustrira prilike u Splitu koje traju odavna. Toliko svojih sposobnih građana grad nije angažirao, upotrijebio, ako hoćete iskoristio....
Sad možemo o znanosti. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta u Vladi Republike Hrvatske Željko Jovanović nedavno je izjavio, ajde da slobodno interpretiram njegovu izjavu, da su akademici HAZU – prestari!? I dodao da je prosjek starosti hrvatskih akademika trenutno 75,5 godina! I vi ste hrvatski akademik...
- Tu izjavu mladoga hrvatskog ministra, koji je inače veliko pričalo, esdepeovska “velika usta”, Cassius Clay ili Muhammad Ali, kako vam je draže, smatram nevažnom. Znanstvenik ili umjetnik ulazi u HAZU kad je stvorio nešto značajno, važno, pa zavrjeđuje postati akademik. Velika postignuća se, međutim, rijetko postižu u mlađim godinama.
Inače, nema nikakvih zapreka za ulazak u Akademiju i s 30, 45 ili 50 godina. Akademici koji danas imaju visoke godine kada su ušli u HAZU bili su, dakako, mnogo mlađi. Evo, ja sam u Akademiji duže od dvadeset godina, a ima kolega koji slave i pedesetgodišnjicu članstva. Govoriti o tome koliko hrvatski akademici u prosjeku imaju godina zaista je, najblaže rečeno, neprimjereno.
Profesor emeritus Splitskog sveučilišta dr. Nikola Visković kazao je: HAZU je pospan!
- Da se ne radi o kolegi Viskoviću, istinskom intelektualcu i uvaženome profesoru, podsjetio bih vas na basnu u kojoj je lisica, pošto nije uspjela dohvatiti grožđe, ležerno rekla: “Kiselo je!” Akademija nije pospana. Dapače, ako se odlučite objaviti što je sve Akademija postigla, primjerice tijekom godinu dana, javnost će biti impresionirana. Nažalost, neke važne manifestacije HAZU mediji su prešutjeli. A vi znate za staru poslovicu: ono što tisak nije objavio nije se ni dogodilo.
Evo, recite sad što ste to učinili, a da je prešućeno, vidjet ćete da će biti objavljeno!
- Dobro, izložit ću dva primjera. U središnjici Akademije u Zagrebu održan je međunarodni simpozij “Kako je nastala država Hrvatska 1991.” Sudjelovali su naši uvaženi povjesničari, pravnici i ekonomisti, mađarski ministar vanjskih poslova iz 1991., predstavnik Svete Stolice. Govorili su predsjednik Sabora i predsjednica Vlade. Bilo je više od dvadesetak novinara.
O tome u emisijama Hrvatske televizije, vodećim dnevnicima, nije objavljeno niti jedno slovo! Ej, o znanstvenome skupu kako je i kada nastala država u kojoj danas živimo! Koja je to vražja šapa u Hrvatskoj? Drugi primjer. Nedavno je održan skup u povodu dvadesete obljetnice nastanka države Hrvatske.
Novinare je zanimalo što će u pozdravnim govorima kazati predsjednik Hrvatske, hrvatska premijerka i predsjednik Hrvatskog sabora. Kad su oni izrekli svoje pozdrave i otišli svojim poslom, novinari su otišli zajedno s njima. Rekao sam ljut potpredsjedniku Sabora: ovaj skup nije organiziran da mi vas čujemo, nego da vi čujete nas!
Vidio sam hrvatski prijevod Lisabonskog ugovora Europske unije. Vi ste ga objavili u časopisu “Adrias” splitskoga Zavodu HAZU.
- To je jedini hrvatski prijevod objavljen u nas. Najvažniji je dokument EU-a. Ima oko 450 stanica. Zamršen, složen, teško razumljiv tekst. Prevodili smo ga s pet jezika duže od pola godine. Prije toga objavili smo u Splitu u hrvatskome prijevodu Ustav EU-a iz 2004.
Sjećate se, previše je jačao Bruxelles, državu Europu, pa su ga Francuzi i Nizozemci odbacili na referendumu. Sa splitskim Književnim krugom priređujemo ovdje, u palači HAZU, čuveni tjedan Mediteranske knjige i Marulićeve dane, sa splitskom galerijom Kula izložbe. Prošle godine imali smo simpozij o klasicizmu u Dalmaciji.. Eto, ne spavamo!
Za Europu od – 1990.!U nedjelju 22. siječnja 2012. godine Hrvatska je praktički ušla u zagrljaj Europske unije... Vi niste krili da ste za EU!
- Za mene nije nikada bilo dvojbe: EU možda nije najsretniji izbor, ali je jedini! EU je sudbina Hrvatske i svih europskih država! Čitav europski kontinent će jednoga dana biti u EU-u, i Ukrajina i Moldova, čak i Izrael.
Zašto je postupak prijama Hrvatske u EU tako dugo trajao?
- Istina, dugo su nas gnjavili. Zašto? Zbog kratkovidnosti političkih vođa EU-a. Zapadna Europa nema političara
stratega, političara vizionara koji ima “treće oko”. Kao što su bili Winston Churchill, Charles De Gaulle, Konrad Adenauer, Willy Brandt... Odugovlačenjem s pristupom neke države u EU stvara se u ekonomskom odnosima, u odnosima gospodarske razvijenosti, sve veći jaz između te države i EU-a. To ne odgovara nikome.
Bili ste ministar u Vladi Republike Hrvatske, hrvatski veleposlanik u Italiji. Je li točno da ste baš vi daleke 1990. godine svijetu obznanili želju Hrvatske da postane članica EU-a?
- U New Yorku 5. listopada 1990., govorio sam na važnome međunarodnom skupu koji je organizirala vlada SAD-a. Istaknuo sam snažnu želju Hrvatske da postane dio u ono doba Europske zajednice, današnje unije. Dakako, govorio sam u ime hrvatske Vlade. Jednako je razmišljao i predsjednik Republike Franjo Tuđman.
Sjećam se, tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Michael Rocard, upitao je javno na kraju toga skupa: je li moguće da samo Hrvatska, od svih europskih tranzicijskih država, želi u Europsku zajednicu? Znate li tko je objavio izvještaj o mojemu govoru u New Yorku? Zagrebački Vjesnik 6. listopada 1990., zapravo njegov tadašnji dopisnik iz New Yorka – Vladimir Drobnjak! Kasnije naš glavni pregovarač s Bruxellesom.
U mojoj najdražoj košarci je pobjeda od 33 razlike vrlo uvjerljiva pobjeda...
- Znam na što aludirate: na rezultat 66:33 na referendumu za ulazak u EU! Nekome je rezultat glasovanja jasna i visoko izražena pobjeda proeuropejaca, nekome realna slika razmišljanja hrvatskog čovjeka, netko je razočaran malim izlaskom građana na referendum... Ta priča je sada završena.
Valja, međutim, obaviti temeljitu analizu zašto se pozivu na referendum odazvao mali broj građana? Po mojoj ocjeni, jer nije ostvarena očekivana i potrebna komunikacija između institucija državne vlasti i građana. I danas brojni građani ne znaju što zapravo EU znači? Što nam doista donosi? Kako funkcionira?
Općenito govoreći, u nas su prilike takve da su se državni vrh, Sabor i Vlada, otkinuli od građana. Mi građani možemo govoriti što god hoćemo, ali smo praktično bez utjecaja. A srž demokracije je u tome da svatko može sudjelovati u donošenju odluka, i onih, dakako, s kojima se ne slaže.
Pa bila je provedena silna propaganda...
- Neinventivne i nasrtljive poruke o tome kako nam je ulaz u EU jedini spas, kako će umirovljenici ostati bez mirovina ako ne zaokružimo “za”, izazivali su negativne učinke. Pogotovo kada su takve poruke slali političari i političarke, tako da kažem, nižega ranga.
Dobro je i prirodno da se u važnim trenucima naciji obraćaju predsjednik države i premijer. Ali, da nas s radija i televizije onako učestalo i gotovo jednoobrazno bombardiraju dosadni ministri i ministrice, e to je bilo, najblaže rečeno – pretjerano!
Moderni i mudri Milanović
Dobro sam čuo jednu mladu Zadranku, i zapamtio što je rekla u TV anketi dan nakon našega da za EU: “Ja ne znam što je EU i ne znam kako će nam biti u EU!” Mislim da je to izrekla i ime 90 posto hrvatskih građanki i građana...
- Ponovit ću: većina građana, pa i političara, ne zna zapravo zbog čega je danas za Hrvatsku i Europu važna Europska unija, što donosi nama Hrvatima, u čemu su istinske dobrobiti članstva, kakvi nas rizici čekaju. Nismo raspravljali o bitnim karakteristikama EU-a.
Po mojemu mišljenju EU je jedna vrsta moderne države. Ili je na putu postati državom posebne vrste, kako mi pravnici kažemo “država sui generis”. Takva organizacija kao što je EU do sada nije postojala u svijetu, pa nema adekvatnoga termina za takav entitet. Stoga upotrebljavam, kao mnogi unionisti, riječ država.
Država!? Kako država!? Zar to nije zajednica europskih država?
- To jest zajednica europskih država, ali nije Europa država nego specifična, moderna država Europa! Što karakterizira jednu državu? Stanovništvo, teritorij, vlast... Država ima svoju zastavu, svoj grb, himnu, zastavu, svoj novac... Ima zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Područje slobodnog kretanja osoba, roba i kapitala, prostor bez carina i policijskih graničnih postaja. Ima li sve to i EU? Ima!
Sve je tako. Ali mi ne ide u glavu to da je EU država...
- Analitičari se razilaze. Mnogi misle kao vi. Neki državnici odavna kritiziraju EU zbog jakih atributa države. Češki predsjednik Klaus, primjerice.
Dobro, kako će nam biti u Europskoj uniji?
- EU je nesumnjivo zajednica s visokim standardima u mnogim područjima. Jamči sigurnost. A kako će baš Hrvatima biti kad se sljedeće godine nađemo u EU, ovisi o nama. Budu li se ponašale odgovorno i mudro prije svih naše političke elite, osjetit ćemo dobrobiti.
Sad bih vas ja podsjetio na naš ZERP...
- E, baš je ZERP lijep primjer. O ZERP-u nije odlučio Bruxelles nego Zagreb. Nije Bruxelles suspendirao pravni režim u našemu gospodarskom pojasu u odnosu na ribare iz država članica EU-a, nego Hrvatski sabor.
Najgore je ponašati se podanički. Najsnažnije svjetske sile cijene države koje su čvrste, koje ne daju na sebe. To važi i za državnike, političare, ličnosti. Ne cijene se oni koje u Splitu zovemo – utirajice! Sve, dakle, ovisi o našoj političkoj, gospodarskoj i intelektualnoj eliti.
Prošlog mjeseca dobili smo novu Vladu, novoga premijera...
- Premijer Zoran Milanović djeluje odmjereno, nije svađalica. Moderan je i mudar političar. Pošto poznaje svijet, radio je u Bruxellesu, očekujem da će držati posebice na oku vanjske poslove i EU. Nisam siguran da su mu sretan izbor pretjerano ambiciozni, nasrtljivi koalicijski partneri, posebice ministri iz HNS-a.
Slušao sam vas neki dan ste na radiju izrazili zadovoljstvo jer je premijer izjavio da nakon izborne pobjede neće biti političkoga revanšizma...
- Užasava me svaki revanšizam, ma s koje strane dolazio. To je naslijeđena, provincijalna balkanska politika. Nakon izbora u nas je i čistačica dobijala otkaz jer je pripadala ili podržavala stranku koja je izbore izgubila. Bahato su se ponašali i HDZ i SDP.
Ljude se mora vrednovati prema njihovu radu, znanju, ponašanju, dobro ako baš hoćete i po lojalnosti. Vrednovanje je izuzetno važno za male narode. Mi smo se u povijesti uvijek međusobno trijebili. Godine 1941. primjerice, stradala je lijeva inteligencija, 1945. desna. Godine 1971. za Hrvatskoga prljeća sloj hrvatskih intelektualaca. Tragični učinci svih tih naših mržnji i tragedija osjećaju se i danss.
Kako komentirate zadnja poskupljenja, povećanje PDV-a?
- Aktualna vlada se našla doista u teškoj situaciji. Kad je blagajna prazna ni pamet nije od velike pomoći. Ni nama građanima, ni Vladi, neće biti lako. U mojoj Hrvatskoj, o kojoj sam sanjao, nije bilo ljudi koji kopaju po kontejnerima..
Za EU nema strahaKako komentirate one koji su glasno govorili: nemojmo u EU, budimo kao Norveška i Švicarska!
- E da smo mi bogati kao Švicarska i Norveška, zemlje s visokim standardom života i visokim bruto nacionalnim dohotkom mogli bismo se praviti važni i kazati EU: gospodo, molim, bez nas!
Nažalost, mi smo mala, nezanimljiva i gospodarski oglodana zemlja koja će morati poprimi visoke standarde EU-a. I u radu, poslovanju, školovanju, ponašanju. U svemu. Možemo li, naposljetku, pojednostavniti stvari: misli li tko da pola miljarde Europljana u EU ne bi napustili to društvo da im nije tamo dobro?
Bojite li se za propast EU? Postoje strahovi, po mnogima realni strahovi, da sudbina EU nije baš vesela...
- Ne brinite za EU. Ona će opstati.
Zašto ste tako sigurni u opstanak EU?
- Zato jer se Europa - jezično, kulturno, vjerski, nacionalno i povijesno toliko raznovrsna - može uspješno nositi na svjetskom tržištu u surovim utakmicama sa SAD-om, Rusijom, Kinom, Japanom, Korejom, Brazilom samo ako je u određenim područjima ujedinjena.
Znači li to da ni moćna Njemačka ne može sama?
- Ne može sama investirati čak ni u vrlo skupe znanstvene projekte.
MILORAD BIBIĆ |
||||
