Božo Skoko |
|---|
 |
Premijer Zoran Milanović odlučio je prekinuti tradiciju svojih prethodnika, pa je nakon desetogodišnjeg emitiranja radijska emisija »Kako Vlada vlada« pred gašenjem. Čelnici Hrvatskog radija tvrde da su njihova pisma upućena premijeru za gostovanje u toj emisiji ostala bez odgovora, iako su se pozivali na višegodišnju tradiciju i na svjetsku praksu po kojoj i predsjednik SAD-a redovito na taj način komunicira s javnošću. Na Vjesnikov upit je li navedena vijest točna, iz Vladina ureda za odnose s javnošću stigao je odgovor: »Svi mediji su za nas ravnopravni. Nikad nisu bila sporna gostovanja ni jednog člana Vlade ni u jednom mediju, pa tako ni predsjednika Vlade Zorana Milanovića kada za to postoji povod i kada obveze to dopuštaju. Ni jednome mediju ne možemo se obvezati na redovna gostovanja, jer to ne bi bilo ni fer ni korektno prema drugima«. Tim povodom razgovarali smo sa stručnjakom za odnose s javnošću, profesorom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, doc. dr. sc. Božom Skokom. Profesore Skoko, kako komentirate moguće gašenje radijske emisije »Kako Vlada vlada«?
- Koliko znam, to je bila dobra i rado slušana emisija, koju su drugi mediji vrlo često citirali. Zato ne vidim uvjerljivog razloga da se ta praksa mijenja. Tim više što na Hrvatskom radiju, 'svoju' emisiju kao izravan susret s građanima, pa i svojevrsno polaganje računa, imaju Predsjednik, predsjednik Sabora, gradonačelnik Zagreba.
Na HRT-u tvrde da na njihov službeni poziv za gostovanje predsjednika Vlade u toj radijskoj emisiji nitko iz njegovih službi nije odgovorio. Kažu da su obilaznim kanalima doznali da premijera emisija ne zanima. Je li to prihvatljivo, s obzirom na to da je riječ o javnom mediju za koji hrvatski građani plaćaju pristojbu?
- To ne mogu komentirati, jer ne znam pozadinu tih odnosa, ali je u svakom slučaju pristojno odgovoriti i dati suvislo obrazloženje. Ako se premijeru ne sviđa takav stil nastupa u medijima, onda bi njegovi savjetnici za odnose s javnošću trebali ponuditi nešto inovativnije, ali jednako dostupno, jer radio zahvaća najširi krug građana.
Mislite li da su društvene mreže poput Twittera i Facebooka dostatne za komunikaciju hrvatske vlade s javnošću?
- Nikako. Društvenim mrežama služi se značajan broj ljudi u Hrvatskoj, ali u odnosu na ukupan broj građana ta je brojka još zanemariva. Također, Twitterom i Facebookom mogu se komunicirati određeni sadržaji, pa nikako ne mogu nadomjestiti tradicionalne medije. Ponekad je uistinu smiješno da se vodeći elektronički ili pisani mediji u zemlji moraju pozivati na izvore s Facebooka, kad su u pitanju važne državne informacije.
Poznato nam je da ste protivnik toga da Predsjednik i premijer, obilazeći državu u različitim prigodama, dijele izjave o svemu i svačemu. Zašto? - Proteklih godina, u vrijeme bivšega predsjednika, takva je praksa znala dovesti do apsurda. Predsjednik države i premijer ipak moraju imati određeni dignitet u ovoj zemlji. I nije mudro da komentiraju svaki medijski napis ili nečiju izjavu. Javnost ih se tako brzo zasiti, a tako srozavaju i važnost i vrijednost svojih pravih nastupa. Međutim, moraju naći načina kako će biti na raspolaganju novinarima i javnosti. Mudro bi bilo uvesti tjedne konferencije za novinare.
Kako vi, kao stručnjak za odnose s javnošću, komentirate komunikacijsku strategiju premijera Milanovića?
- Iskreno, moram priznati da se premijer Milanović uvelike promijenio, za razliku od njegove komunikacije dok je bio na čelu oporbe. Njegova komunikacija je danas više liderska, odgovornija, mudrija, pomirljivija... Doduše, nekad se stječe dojam da pomalo bježi od svoje liderske pozicije i komunikaciju prepušta potpredsjedniku Čačiću i ministru Liniću. Jasno, i to može biti dio strategije, ali nosi opasnost da u očima javnosti padne u drugi plan.
Kako komentirate Vladinu odluku da u javnim poduzećima vodeći ljudi bez natječaja mogu birati glasnogovornike?
- Mislim da takav pristup nije dobar ni za funkcioniranje javnih poduzeća ni za struku odnosa s javnošću. Ključni ljudi tako dobivaju osobe od povjerenja, ali ne nužno i najbolje ljude u branši. Pravi stručnjaci za odnose s javnošću koji imaju obrazovanje, znanje i iskustvo ne bi se trebali bojati javnog natječaja.
Možete li dati ocjenu o glasnogovorništvu u Hrvatskoj, bar što se tiče državnih institucija?
- U načelu mislim da naše državne institucije imaju dobre glasnogovornike. Jasno, ima onih koji odudaraju od prosjeka, u pozitivnom, ali i u negativnom smislu.
Upravo je objavljen podatak da je Hrvatska prešla stopu nezaposlenosti od 20 posto. Troškovi života sve su veći, kao i nezadovoljstvo onih koji rade samo za račune i kredite. Je li i na koji način moguće ljudima vratiti optimizam?
- Nažalost, država premalo čini da ljudima vrati optimizam. Još ne vidimo svjetlo na kraju tunela, vizije su nejasne, a Vladini potezi u proteklih 100 dana nedovoljno poticajni i ohrabrujući. Srozano je samopouzdanje, previše je pesimizma, nitko nikomu više ne vjeruje, tradicionalne vrijednosti su se izgubile, a ljudi su uplašeni... Bez promjene mentaliteta i duha nacije, nema ni gospodarskog oporavka.
Kritikama je u posljednje vrijeme izložen potpredsjednik Vlade Radimir Čačić zbog svog bahatog stava prema novinarima, pa tako i javnosti. Kako, osim kritičkog pisanja i redovitih izbora, spriječiti takvo ponašanje političara?
- Njegov način komunikacije već postaje dio njegova imidža i mislim da se to teško mijenja. Međutim, ako potpredsjednik Čačić uskoro pokaže rezultate, javnost će mu oprostiti i takav stil. Ako ne pokaže, mislim da je njegova karijera u visokoj politici završena. Uostalom, on to i sam priznaje u svojim intervjuima.
Zašto izostaje glas intelektualne elite i tko se danas uopće javno zalaže za malog čovjeka?
- Očito je da i značajan dio intelektualne elite živi u tom strahu o kojem govorite... Sve više i intelektualaca okreće se sebi i fokusiran je na svoje potrebe i probleme. Mali čovjek sve više gubi tradicionalne institucije u kojima je nekad mogao naći zaštitu. Ali baš zato ovo je prilika za redefiniranje uloga naših institucija - od Crkve, preko Matice hrvatske i HAZU-a do sindikata i nevladinih organizacija. Ako se prilagode vremenu, mogu postati novi svjetionici našeg društva.
U čemu vidite izlaz iz krize u kojoj se zemlja nalazi i mislite li da je EU, među ostalim, svjetlo na kraju tunela?
- EU neće previše promijeniti stanje u našoj zemlji ako mi prethodno ne promijenimo mentalitet, način ponašanja i funkcioniranja... Zato se bojim da bi onaj tračak optimizma koji će se pojaviti u ljeto 2013. vrlo brzo moglo zamijeniti razočarenje. Europska unija će nam dati okvire, ali neće puno učiniti na našoj duhovnoj preobrazbi ni kreiranju hrvatske vizije budućnosti. A mi je nemamo, ili barem nemamo jasan konsenzus o njoj.
Ljudi žive u strahu, nekome to očito odgovaraČesto slušam izjave građana da je Hrvatska zemlja prestrašenih ljudi u kojoj svatko tko radi treba šutjeti, samo zato što prima plaću. Time ih se zapravo i ucjenjuje. Mislite li da to može potrajati?
- Mislim da je to jedan od ključnih problema u našoj zemlji. Ljudi žive u strahu - u strahu od gubitka posla, novih poreza i nameta, medijskog linča, kojekakvih kaznenih progona i sl. U takvoj psihozi nema mjesta kreativnosti, inovativnosti, novim projektima... Bolje je ništa ne raditi, nego se truditi i doći u napast da napravite pogrešku! A kad se stvori takva atmosfera, onda je najlakše manipulirati ljudima i ucjenjivati ih. Nekome takvo stanje očito odgovara. Ali ako želimo napokon krenuti naprijed, to se mora promijeniti.
LJILJANA MAMIĆ PANDŽA |
|||||
