S predsjednikom HSP-a Antom Đapićem razgovarali smo dan nakon što je Ivo Sanader biračima desnice poručio da je 'glas za HSP, glas za SDP'. Bio je to Sanaderov odgovor na Đapićevu poruku...
Pravaški vođa objašnjava u intervjuu kako je predizborni okršaj HDZ-a i HSP-a logičan jer se bore za isto biračko tijelo te najavljuje da neće u koaliciju s HDZ-om nakon izbora ako Sanader ne pristane otvoriti svjetonazorska pitanja o pobačaju, radu nedjeljom, homoseksualnim brakovima i umjetnoj oplodnji.
• Kratkotrajna je idila između HSP-a i HDZ-a završena. Zašto ste nakon suradnje sa Sanaderom tijekom osječke krize ponovno zaoštrili odnos prema HDZ-u i je li vas iznenadio njegov žestoki odgovor?
- Idile u tim odnosima nije bilo nikada i mene takav istup predsjednika HDZ-a nimalo ne iznenađuje niti me pogađa. To pokazuje da su poruke vrha HDZ-a o tome da im HSP može biti partner bile samo deklarativne. Znao sam da to nije iskreno. HDZ je dobro pocijenio da mu ugroza za biračko tijelo nije SDP, nego HSP. Zbog niza propusta, promašaja i politike koju je vodio u posljednje tri godine, HDZ će gubiti birače. Poznavajući političku psihu Ive Sanadera, posve mi je očekivano da će HDZ s jedne strane pokušati plašiti biračko tijelo desnice povratkom “crvenih” i da će se na takav način okomiti na HSP. Mi nećemo plašiti birače nego ćemo govoriti o programima i propustima koje su činili i HDZ i SDP u posljednje dvije vlade.
| Prije svega, desnica u Hrvatskoj danas mora imati sluha za socijalna pitanja. Trebala bi slijediti reforma pravosuđa i provedba strateške mikroekonomske reforme, kojom bismo poboljšali standard i ponovno formirali izgubljeni srednji građanski sloj |
• Po čemu su to HDZ i SDP, kako tvrdite, sijamski blizanci?
- I jednima je i drugima vanjska politika određivala unutarnju, čini mi se, čak više HDZ-u nego SDP-u. Imali su identične stavove o gospodarskoj politici, jednaku politiku prema Haagu, jednaku politiku prema privatizaciji. Pri izboru novog menadžmenta Hrvatske narodne banke, SDP i HDZ bili su jednoglasno za reizbor istoga onog menadžmenta koji je najodgovorniji za rasprodaju hrvatskih banaka. Ako govorimo o privatizaciji, i jedni i drugi ostali su kod modela koji je utemeljen još prije 15 godina.
• Kakav bi model privatizacije HSP uveo da je bio u prilici o tome odlučivati?
- Uveli bismo radničko dioničarstvo i još neke novosti. A prije svega bismo probali ispraviti do sada učinjene nepravde. Zalažemo se da se ponište sve nelegalne privatizacije. Ne može nešto stečeno nelegalno nakon nekog vremena postati legalno! Uveli bismo, dakle, model ovjere vlasništva. Da bi netko postao istinskim i pravim vlasnikom onoga što je privatizirano, mora podmiriti sve obveze prema državi. Sve nelegalno stečeno bilo bi vraćeno u državni portfelj.
• Nije li to oblik nacionalizacije? Što mislite, kako bi u EU i u međunarodnoj zajednici dočekali takav udar na privatno vlasništvo?
- Ne bi to bila nova nacionalizacija. Ja bih to nazvao redistribucijom kapitala. Ako ste morali platiti deset milijuna kuna za neku tvrtku, a platili ste samo šest milijuna kuna, ne možete postati vlasnik dok to ne podmirite. Uostalom, sada je i Državno odvjetništvo počelo raditi na poništavanju nelegalnih privatizacija.
• “Ja imam bolji arsenal od Sanadera”, bila je vaša prva reakcija na HDZ-ovu kritiku. Što to tako jako imate protiv Sanadera?
- Nemam ništa protiv njega osobno. Dapače, mislim da povlači poteze koji su jedini mogući. U Hrvatskoj je više od 30 posto birača u ovom trenutku neopredijeljeno. To su u pravilu konzervativni birači jer je oporbena ljevica sad u usponu i njihovo je biračko tijelo mobilizirano. Dakle, neodlučni su uglavnom razočarani birači desnog centra i to je velika prilika za HSP. Jer ne može se u izbornoj kampanji istupati o najvažnijim pitanjima Hrvatske jednom retorikom, a kad dođete na vlast, raditi dijametralno suprotno, kao što čini HDZ. Glas za HSP je glas za budućnost ove zemlje, dok je glas za konkurenciju zapravo glas za već viđeno. Ima li zadovoljnih viđenim?
• HDZ-u predbacujete nevjerodostojnost u politici, a za vas je Sanader prije godinu dana bio čovjek koji montira pravosudne procese, nekoliko mjeseci poslije bio je premijer koji izvrsno razumije osječke probleme, pa je onda HDZ bio jedini prirodni partner pravaša, a sada je sijamski blizanac SDP-a! Gdje je tu vjerodostojnost?
- Nikad nisam rekao da Sanader montira pravosudne procese, nego da u procesu protiv Glavaša ima elemenata politike. I danas sam uvjeren da toga procesa ne bi bilo da je ostao u HDZ-u. Sanader je, u razgovorima s HSP-om, iz pragmatičnih razloga pristao pomoći gradu Osijeku. Ali ne treba zaboraviti da smo i mi glasovali za proračun, upravo zato da bi se omogućile bolje perspektive gradovima kao što je Osijek. Prema tome, nije to bilo iz neke ljubavi, nego je bila riječ o političkim interesima. Nisam rekao da je HDZ jedini prirodni partner HSP-u, nego da bi mogao biti partner, kada bi konzervativni svjetonazor provodio djelatno, a ne ga samo zagovarao, u oporbi, ili u predizbornim kampanjama.
• Smatrate li vjerodostojnim tijekom kampanje o HDZ-u pričati sve najgore, a nakon toga sjesti za stol i dogovoriti vlast kao da ništa nije bilo?
- Hoćemo li razgovarati s HDZ-om nakon izbora, ovisit će isključivo o tome kolika će biti naša snaga. Ako budemo snaga bez koje se neće moći formirati parlamentarna većina na bilo kojoj strani, tada ćemo imati i odgovornost pred svojim biračima. Ne možemo reći da nas nije briga i da se vlast ne treba formirati.
• Što smatrate hrvatskom modernom desnicom? Što su njezine glavne teme?
- Prije svega, hrvatska desnica danas mora imati sluha za socijalna pitanja jer je glavni problem Hrvatske siromaštvo i nezaposlenost. Nezamislivo mi je da konzervativna stranka kao što je HDZ, koja se deklarira kao demokršćanska, nije odlučnija u borbi da nedjelja bude neradna. Hrvatska vlada ne bi smjela pogodovati stranim trgovačkim lancima, koliko god oni poreza plaćali, jer i ta prodavačica ima pravo na svoju nedjelju, na svoj dan s obitelji, za odlazak u crkvu ako je vjernica. Slijede reforma pravosuđa i gospodarska pitanja, odnosno provedba strateške mikroekonomske reforme, kojom bismo poboljšali standard građana i ponovno formirali izgubljeni srednji građanski sloj. Jer reforme na mikroekonomskoj razini nužno utječu na rast, bez statističkih manipulacija brojkama.
• Kako biste uredili pitanje istospolnih zajednica?
- Svatko ima pravo na svoj izbor, svoju intimu i svoju spolnost. Ali, promidžbeni teror manjine nad većinom posve mi je neprihvatljiv. Težnja da se istospolne zajednice izjednače s heteroseksualnima svjetonazorski mi je apsolutno neprihvatljiva. Neki oblici registracije istospolnih zajednica zbog rješavanja imovinskopravnih odnosa unutar nje nisu sporni, ali izjednačavanje prava i mogućnost usvajanja djece posve su neprihvatljivi.
• Zabranili biste pobačaj?
- Mi smo za kulturu života, nasuprot kulturi smrti. Današnja je zakonska regulacija sadržajno kvalitetna kao i sovjetski zakoni iz 1922. godine. To je potpuna liberalizacija, kao kad vadite zub. Ne želim reći da bi trebalo nešto zabranjivati, ali ne bi trebalo ni samo tako trivijalizirati. U svakom slučaju, treba provesti javnu raspravu i u skladu s njom raspisati referendum. Nekad treba i protresti javnost da proradi savjest naroda. Konzervativna vlada ne bi trebala od toga bježati, nego otvoriti raspravu i vidjeti može li se smanjiti to zlo jer pobačaj je veliko zlo u Hrvatskoj. Pravo na život temeljno je ljudsko pravo. Naravno da je nužno paralelno stvarati uvjete da ljudi mogu imati djecu. Jednako tako treba riješiti i medicinski potpomognutu oplodnju. To je također svjetonazorsko pitanje o kojemu se HDZ deklarira konzervativno, ali u praksi tijekom cijelog mandata u vezi s tim nisu učinili ništa. To ne smije biti potpuno liberalno regulirano kao u Engleskoj, nego ograničeno kao u Italiji, na bračne parove.
• U govoru kojim ste otvorili kampanju prozvali ste HDZ i SDP za pogodovanje korporacijama i ustvrdili kako vi ne biste bili na usluzi inozemnim interesima, korporacijama i klijentelističkim skupinama. Na koji biste se način vi borili protiv stranih korporacija?
- Najprije bismo pokušali zaustaviti daljnju rasprodaju...
• Zaustavili biste privatizaciju?
- Ne bih zaustavio privatizaciju, nego bih pokušao to svesti na razumnu, ekonomski opravdanu mjeru. Ako Deutsche Telecom kao državna tvrtka kupi hrvatsku državnu tvrtku, to nije privatizacija nego rasprodaja. Vjerojatno bismo razradili kvalitetniju komunikaciju s građanima, upoznali ih s prednostima kupnje određenih paketa dionica po povoljnim uvjetima. Išli bismo i na jačanje neke hrvatske banke ili formiranje nove. Pravi vladari Hrvatske nisu ni sabor ni vlada, nego klijentelistički centri moći, koji su u privatizaciji stekli monopolne statuse. Mi smo velika stranka koja uistinu nije povezana ni s jednim monopolistom u Hrvatskoj, nismo nikome ništa dužni. Zato istinski možemo mnogo promijeniti.
• Po čemu se HSP-ov gospodarski program razlikuje od ostalih?
- HDZ i SDP bave se makroekonomijom, a mi strateškom mikroekonomskom reformom. Hrvatska nije tako velika ni snažna da bi u globalnom, sve integriranijem svijetu mogla utjecati na makroekonomska gibanja. Trebamo učiniti ono što uistinu možemo, a to je putem mikroekonomske reforme osnažiti individualne poduzetnike, mala i srednja poduzeća te poljoprivredna gospodarstva. Naš je model mikroekonomski razvoj Hrvatske, cijeli niz manjih projekata, od 15 do 20 za svaku županiju, gdje bi se moglo na godinu zaposliti i do 30 tisuća ljudi.
• Na stranačkoj ste konvenciji rekli i kako nam Europa ne donosi ništa dobro ako u njoj nema kršćanskih vrijednosti, ako ona znači odricanje od hrvatskoga identiteta i naslijeđa, zatiranje tradicije, odricanje od vlastitih ekonomskih perspektiva, prihvaćanje podaničke uloge i pristajanje na zločinačko obilježje Domovinskog rata. To je vaš pogled na Europsku Uniju?
- HSP nije protiv ulaska RH u EU! Pogledajte primjer sa zaštićenim ribolovno-ekološkim pojasom. EU kaže da imamo pravo proglasiti ZERP, ali to nije europski standard. A to nije istina! EU se stavlja u službu svojih članica, Slovenije i Italije. Ja bih tu išao do kraja i budemo li u vladi, proglasiti ćemo ZERP od nove godine. Time što nismo proglasili ZERP i pristajali smo na ucjene, gubili smo europske perspektive jer su stotine milijuna eura naše ribe izlovljavali Talijani. Nije mi se sviđao ni onaj kruti stav EU o Gotovini, dakle pritisak da se provede akcijski plan uhićenja Gotovine, koji je podrazumijevao i kršenje ljudskih prava njegove obitelji i prijatelja. Ja bih se tu postavio drugačije.
• Bili biste spremni žrtvovati perspektivu Hrvatske kao članice EU zbog Gotovine?
- To ne bi bilo žrtvovanje perspektive jer Gotovina nikada nije bio pravi razlog za otezanje ulaska Hrvatske u EU. Vi znate da se godinama govorilo da je Hrvatska u izolaciji jer mora riješiti neke tri stvari, kao i stanje u medijima, pa stanje u pravosuđu, pa povratak Srba, pa suradnju s Haaškim sudom. Dakle, cijeli niz političkih uvjeta preko kojih se zapravo ostvaruju interesi pojedinih korporacija. On te pritisne, ti mu prodaš telekomunikacije, pa će ti zatim pomoći da napraviš neki koračić prema EU. Ja sam za EU, ali da vidimo što to nama zapravo predstavlja. Mi smo svjesni da Hrvatska može živjeti lijepo i bez EU. Ako mogu neke druge zemlje, zašto Hrvatska ne bi mogla? Hrvatska ima malo stanovnika, a velike potencijale. Imamo hranu i vodu i poduzetne ljude...
• I trebali bismo lijepo podignuti zid i ostati geto usred svijeta koji se povezuje?
- Ne, ne geto. Da se ne bismo pogrešno razumjeli, HSP je za EU, ali mi možemo lijepo živjeti i bez EU. Nama je strateški cilj ulazak u EU jer bi se time zaključila afirmacija hrvatskog naroda i hrvatske države i napokon bismo se odlijepili od Balkana. Ulazak u EU nama je više politički, a manje ekonomski interes.
• Što mislite, kada bi Hrvatska trebala ući u EU?
- To neće ovisiti o nama, nego o procjeni EU o tome je li Hrvatska ispunila sve što je od nje netko tražio. Nama će dosta prepreka i zahtjeva postavljati i Slovenija koja će probati svojom pozicijom od Hrvatske izmusti što više onoga što joj ne pripada. Bilo bi dobro da uđemo što prije. Ne bojim se obnove Jugoslavije, ali važno nam je da budemo dio EU jer nas se tada potpuno drugačije percipira, tada je drugačiji naš kreditni rejting, tada je sve drugačije.
• Smatrate li, poput Milanovića, da u Hrvatskoj postoji kineski zid između potomaka ustaša i partizana?
- Ne, taj je zid među mladim generacijama srušio Domovinski rat. Unutar starih generacija još ponegdje stoji, jer svaka obitelj ima svoje nasljeđe, ja imam svoje, a Zoran Milanović svoje. Njegova je obitelj, koliko sam pročitao, bila partizanska, moja je bila ova druga, ali to nas ne bi trebalo sprječavati da o tome razgovaramo bez imalo strasti. Mislim da je Domovinski rat ujedinio djecu ustaša i partizana i da je to najveća vrijednost u cijeloj toj priči.
• Kakvi bi bili odnosi sa Srbijom da je HSP na vlasti?
- To bi bila jedna od prvih država s kojom bih razgovarao. Dobri i korektni odnosi sa Srbijom su naš imperativ i upravo mi, kao stranka čvrste hrvatske desnice, tu moramo pokazati svoju odgovornost i što prije, ako budemo dio hrvatske vlade, ostvariti vrlo otvorenu komunikaciju i dijalog. Meni smeta ta protokolarna priča u kojoj se problemi ne rješavaju. Ja sam za otvorene razgovore, pa makar s druge strane bili i srpski radikali.
Opet bih na magisterij
• U svojem ste govoru prošle nedjelje rekli kako “želite Hrvatsku znanja jer je znanje naš kapital”. Koliko ste cijenili znanje kad ste plagirali magisterij?
- Ja i dandanas cijenim znanje. Smatram da je to s magisterijem bila politička priča, a tome je dokaz i činjenica da mi splitski Pravni fakultet do danas izbjegava omogućiti ponovno polaganje ispita. Upravo to što bih želio da mi splitski fakultet omogući novu temu, da ponovno magistriram, govori o tome koliko mi je stalo do znanja.
• Jedan je tjednik pisao o vašim počestim susretima s Vinkom Žuljevićem Klicom. U kakvim ste odnosima s čovjekom koji je svojedobno bio osumnjičen za ubojstvo i kojega se povezuje s kriminalnim miljeom?
- U korektnim. Klicu znam od rata, poznajem ga godinama. On je bio pripadnik HVO-a, ali danas je bolje govoriti da nisi bio u Bosni. Nemam s njih nikakve poslovne odnose, ali kad se sretnemo, a to je rijetko, rado s njim popijem kavu. |
|
