Ovaj razgovor s gospodinom Tomislavom Karamarkom obavljen je pet dana prije stranačkoga sabora na kojemu je izabran za predsjednika HDZ-a. Uz ova pitanja i odgovore, dogovorili smo da nastavak obavimo nakon sabora, u slučaju da bude izabran za predsjednika stranke, dakle da objavimo „pobjednički intervju". U ponedjeljak, nakon slavljeničke euforije, gospodin Karamarko nije nam bio dostupan pa objavljujemo samo odrađeni dio intervjua.

Kako je sve počelo, kako ste došli na ideju da možete postati predsjednik najjače hrvatske političke stranke?

Ja sam homo politicus, u sve to sam ušao iz nekakvih emocija.

Je li trebalo hrabrosti za tu odluku?

Je, kad sam vidio tko se sve i na koji način kandidira, koji su im motivi, shvatio sam da nemaju ideološku supstanciju koju ja imam, bilo mi je jasno da je HDZ pred prekretnicom. Ili će ostati u rukama ovih ljudi i otići u provaliju ili ćemo vratiti taj duh i tu ljubav.

Kad ste ta ideja javila?

Javljala se postupno. Prije pola godine, recimo, „puknuo" sam kad sam čuo onu izjavu „tko će se kandidirati, neka me pogleda u oči". To je rekla predsjednica. Što ja imam gledati u oči nekoga koji je dok sam ja osnivao HDZ, plaćao partijsku članarinu.

Prije nekoliko dana ona je izjavila da ste vi nju nazvali „predsjednice moja, ne ću se ja kandidirati..."?

Nema to veze s istinom. Ona manipulira, to je bila njezina predizborna kampanja, valjda, poput drugih raznih pričica o mojoj navodnoj izdaji, o Soboliju, o optužbama tipa nesretnog Margetića pa su, zatim, rekli da švercam drogu, plutonij za Al Qaidu itd.

Što mislite zašto ste pobijedili?

Mislim da imam izgrađenu, rekao bih, ideološku konstrukciju koja je potrebna HDZ-u, a s druge strane, ja sam definitivno na valnoj dužini našega prosječnog domoljubnog HDZ-ovca. To je ta valna dužina.

Za svakoga kandidata kažu da je nečiji projekt. Je li Tomislav Karamarko nečiji projekt i čiji?

Ne, ja sam svoj projekt. Ja sam projekt svojih emocija. Ja jednostavno ništa u životu nemam, nemam većih motiva za bilo što osim raditi za Hrvatsku.

To je velik ideal, ali podrazumijeva veliku žrtvu. Jeste li spremni na nju?

Pa, evo, ušao sam u to, pa što bude. Naravno da sam spreman. Ja imam u obitelji ljude koji su mi zadali visoke standarde.

O čemu je riječ, o kakvim standardima?

Mislim na standarde u domoljubnom smislu. Nikad se nije kalkuliralo kad je u pitanju Hrvatska.

Je li vam žao nekih dionica u političkoj karijeri do sada. Možete li priznati da ste bili u zabludi u pogledu nekih ljudi?

Mislite, naravno, na Stjepana Mesića! Pa Mesić je prevario čitavu Hrvatsku, ne samo mene. Ali govorimo o Mesiću u raznim fazama. O onoj fazi kad je bio bliski suradnik predsjednika Tuđmana, kad je pjevao svakojake pjesme po Australiji, kad je držao govor s porukom Srbima da odnesu ono što su donijeli na opancima... To je jedan Mesić, kad je bio, dakle, bliski Tuđmanov suradnik. Drugi Mesić je onaj kojeg sam upoznao 2000. Koji je bio mješavina Save Kovačevića i Boška Buhe i s kojim sam se potpuno ideološki razišao. Bilo je tu dosta stvari, a jedna od njih je i procesuiranje komunističkih zločina pri čemu on smatra da je to udar na antifašizam i revizija povijesti, a ja sam smatrao da to nije istina i da svaki totalitarizam moramo osuditi, istražiti svaki zločin, pronaći krivce... Nije intencija da mi nekoga starca od 90 godina strpamo u zatvor, nego je stvar u tome da osudimo jedan zločinački režim kakav je bio komunistički.

Zašto niste uspjeli u tome?

Zato što imamo dosta problema u pravosuđu, a ljudi stalno spominju problem neprovedene lustracije. To je definitivno istina.

Ivica Marijačić
Hrvatski list