Odnedavno u Hrvatskoj djeluje Nacionalni forum, koji okuplja ugledne ljude iz raznih područja. Cilj im je postati inkubator ideja koje će nuditi ovoj i budućim hrvatskim vladama. Je li to platforma za političko djelovanje i zašto su se u to upustili - govori utemeljitelj dr. Nikica Gabrić.

Zašto ste osnovali Nacionalni forum i kako ste zagrijali ljude za ideju da se okupe u njemu?
- Posljednjih desetak godina s grupom prijatelja, u salonskoj atmosferi i relativno zatvorenom krugu, raspravljam o stanju u Hrvatskoj, o problemima s kojima se suočavamo, o načinima kako bi ih se moglo riješiti. Nitko od nas u Nacionalnom forumu nema se čega sramiti, nitko nije bio u zatvoru, ni progonjen, svi imaju uspješne poslove i veliko iskustvo. Rijetki su političari. Među njima ima ljudi građanske provenijencije i onih konzervativne, ali zajedno lijepo funkcioniramo. Kriza i osjećaj da vlast koja je došla ne ostvaruje rezultate, unatoč tome što je poštena i ima dobre namjere, doveli su nas do toga da shvatimo da ćemo i mi, koji smo uspješni, jednom postati siromašni ako ljudi koji žive oko nas nemaju posla ni plaće. Kriza je u nama probudila osjećaj za društvenu svijest i zato smo se okupili. Prva nam je ideja bila da predstavimo projekt „Hrvatska – Florida Europe“.

To bi značilo da bi u vašoj viziji Hrvatska trebala postati meka za bogate umirovljenike iz EU?
- Zašto da ne? Hrvatska je mala zemlja i ne može sama stvoriti toliko novih vrijednosti koje bi omogućile održavanje standarda i društvene nadgradnje, kao što su vojska, zdravstvo, mirovinski sustav i obrazovanje. Bio sam puno puta na Floridi i impresioniralo me je kako ta zemlja od jedva 10 milijuna stanovnika svake godine primi oko 50 milijuna bogatih umirovljenika koji dolaze iz hladnih, sjevernih krajeva Amerike. Zašto bi, naprimjer, naši ljudi, Hrvati koji žive u zemljama EU, tamo provodili mirovinu? Zašto ne bi došli i nekoliko toplih mjeseci proveli u svojoj domovini? Zašto ljudi iz Finske, Švedske, Norveške, Britanije, kad odu u mirovinu, ne bi dolazili u Hrvatsku i uživali u našoj zemlji, gdje bi ih dan mogao stajati od 50 do 100 eura, što je njima prihvatljivo?

EUROPA ĆE ZA 30 GODINA BITI SAMO MUZEJ

- Trebamo se ugledati na Tursku, a ne samo gledati njihove sapunice. Turska danas ima dva leta dnevno s metropolama sjeverne Europe i ljudi dolaze k njima, provode vrijeme, koriste njihove zdravstvene usluge, kupuju zemlju...

Znači, trebali bismo razvijati umirovljenički turizam?
- To ima pejorativni prizvuk. Radije bih rekao da bi Hrvatska mogla biti drugi dom za ljude u trećoj životnoj dobi.

No, ljudi koji se bave ekonomijom, kao i oni koji vode državu, govore o potrebi industrijalizacije i velikim investicijama koje će otvoriti radna mjesta. Vaš ih prijedlog ne bi baš impresionirao.
- To su priče za malu djecu. Od industrijalizacije i gradnje tvornica neće biti ništa. Mi smo mala zemlja, koja je izgubila industriju, koja nije bila kompetitivna na tržištu EU. Osim toga, industrija iz Europe pobjegla je u Kinu, a mi bismo gradili tvornice. Futurolozi kažu da će 2050. Amerika biti zemlja zabave, Kina zemlja proizvodnje, Indija zemlja obrazovanja, a Europa muzej. Dakle, za 30 ili 40 godina u Europi se neće ništa proizvoditi. U Europi su radna i socijalna prava na visokoj razini. U Njemačkoj ili Francuskoj radnici neće raditi za manje od 2 000 eura mjesečno. U Kini rade za par stotina eura.

Koliko ste ljudi okupili u Nacionalnom forumu?
- Za početak se radi o tridesetak ljudi koji se povremeno druže i razgovaraju. No, to je jezgra. Nismo mi zavjerenička skupina. Ljudi koji su u Forumu sami će se s vremenom identificirati, ovisno o temama koje ćemo raspravljati i pokušati zaintrigirati javnost. Naprimjer, sljedeća nam je tema demografija. Ne može Hrvatska opstati ako joj broj stanovnika stalno pada i više nas umire nego što se rađa. Taj će se problem morati rješavati uvozom stanovništva, ali o tome nitko ne govori niti se priprema kakva strategija. Nacionalni forum želi probuditi političare i ukazati im na probleme koje oni ne žele vidjeti. Politika treba hrabre ljude.

NAROD NITKO NIŠTA NE PITA I NE SLUŠA

Znači li to da ih nema?
- Apsolutno, nema ih. Svaka zemlja ima dva do pet posto pametnih ljudi. U Hrvatskoj, međutim, tih ljudi nema na javnoj sceni. Nema ih zato što se guši slobodna kritička misao. Odnosno, svatko tko se usudi dobronamjerno kritizirati vlast biva proglašen neprijateljem. Zato nije čudno što je pojavljivanje Foruma izazvalo velik interes. Mnogo je ljudi koji nas kontaktiraju i žele se priključiti. U političkim strankama guši se slobodna misao. Jednom se možete usprotiviti, ali drugi put će vas izbaciti.

Nije to hrvatska specifičnost, tako politika funkcionira svuda.
- Problem je što mi imamo mogućnost iskazati svoje mišljenje samo na izborima. U međuvremenu, javnost zapravo ne postoji. Nitko nas ništa ne pita, nitko nas ne sluša. To treba promijeniti. Kad je riječ o hrabrim ljudima, evo, recimo u San Franciscu je 1937. godine napravljen most dug pet kilometara, ima šest traka. Promet u San Francisku tada je bio manji nego što je danas u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ali hrabri ljudi koji su vodili taj grad imali su viziju budućnosti.

Aludirate na Pelješki most?
- Tako je. Nama je taj most potreban. No, problem je što ne možemo aktivirati unutarnje rezerve. Ni lijeva ni desna opcija ne mogu danas pozvati narod da uplati samodoprinos za gradnju mosta. Ja bih prvi uplatio 100.000 kuna nepovratno, jer sam iz tog kraja. Netko bi dao 50, netko 100 kuna..., koliko tko ima. No, političari to ne mogu izvesti.

Ali, narod se razočarao jer je nekad i davao novac u takvim akcijama, pa se često nije napravilo ništa.
- Ima i toga. No, ako se Pelješki most ne može napraviti tako, može se dati strancu da ga izgradi, dati mu koncesiju na 50 godina, neka naprave hotelska naselja i zarade. Mi bismo imali most, ljudi bi tamo ostajali, radili, bilo bi im lakše živjeti.

Što mislite o davanju autoceste u koncesiju, o čemu razmišljaju u Vladi?
- To bi bila nacionalna izdaja, a oni koji bi za to glasovali bili bi veleizdajnici i zločinci. Kad bi Vlada pokušala realizirati tu ideju, ljudi bi se trebali dignuti na noge i to spriječiti. Neka daju koncesiju na otoke na kojima nema nikoga ili na Liku, koja je prazna. Neka se tamo nešto pokrene.

Kako ćete se financirati?
- Financiramo se sami. Nama nije problem izdvojiti nekoliko desetaka tisuća kuna za dvoranu, malo organizacije... To je beznačajan novac za nas tridesetak.

Jesu li vas razočarale političke stranke?
- Nisu, jer nisam puno ni očekivao od njih. Oni misle da samo svojim poštenjem i dobrom voljom mogu riješiti probleme. Ali, to nije dovoljno. Ako želite biti pilot, morate najprije nekoliko godina biti kopilot i gledati kako se vozi avion.

BOGATI SE SKRIVAJU IZA SIROMAŠNIH

SDP je gledao 17 godina kako HDZ vozi hrvatski avion.
- Da, ali to je kao da ste suvozač, ali nikad niste dobili volan u ruke. SDP bi se trebao pogledati u ogledalo i upitati tko bi njih zaposlio u privatnom poduzeću. Nitko! A oni upravljaju državom. Međutim, političari su narcisoidni i to ne vide. Milanovićeva vlast je legitimno izabrana i nitko im to ne može osporiti. Ali, oni u oporbi nisu ništa napravili. Nisu se pripremili za dolazak na vlast, iako je bilo jasno da se HDZ potrošio i da se raspada. I nije SDP dobio izbore, nego ih je HDZ izgubio. Milanoviću je u oporbi nedostajala hrabrost da formira vladu u sjeni i postavi projekte koje će ponuditi biračima. Oni su se, međutim, bavili Jadrankom Kosor. To je promašena politika. Nažalost, ova je zemlja u problemu jer nema poštenih i kompetentnih ljudi.

Jeste li za uvođenje poreza na imovinu, odnosno nekretnine?
- Ja mislim da je to u redu. Ako hoćemo imati škole, vrtiće, fakultete, parkove, javnu rasvjetu... onda ljudi koji imaju više moraju više i platiti. No, to je pitanje u kojemu treba naći mjeru. Netko tko ima malu vikendicu od 40-50 kvadrata treba biti na neki način pošteđen. Ali, ne možemo se izvlačiti na te ljude, jer se iza njih skrivaju bogati ljudi koji imaju puno, a na to ne plaćaju ništa. Mislim da puno prašine podižu bogati i moćni, a skrivaju se iza slabih i siromašnih.

To kaže i ministar Linić.
- Ja u to duboko vjerujem.