U percepciji hrvatskih građana zdravstvo je visoko na ljestvici korupcije. O borbi protiv te pošasti te o stanju i modelima rješavanje dugova u zdravstvu razgovaramo s ministrom zdravlja Rajkom Ostojićem. No, dvije su nezdravstvene teme bile nezaobilazne: oslobađanje generala Gotovine i Markača te zatvaranje bivšeg premijera Ive Sanadera.

Jeste li očekivali da će generali Gotovina i Markač biti oslobođeni?
- To je bila stvarno sjajna vijest. Teško je bilo očekivati takav rasplet, pogotovo nama koji imamo neko iskustvo s bivšim haškim optuženicima, kao što sam ja imao s generalom Tihomirom Blaškićem, koji je bio osuđen u prvom stupnju na 45 godina zatvora. Svojedobno sam ga kao liječnik otišao pogledati, nakon što su objavljene informacije da je smrtno bolestan, o čemu je i on sam govorio. Dakle, kad sam to vidio, napisao sam podnesak Haškom sudu u kojemu sam konstatirao kako postoji sumnja da je neadekvatno obrađen, sud je to prihvatio i nakon toga sam ga otišao pogledati u bolnicu u Amsterdam. Utvrdili smo mu dijagnozu, danas on živi i radi. Dakle, iz toga sam vidio da je odnos suda prema nekim pritvorenicima znao biti diskriminirajući. Zato je bilo teško očekivati ovakav rasplet kao nešto sigurno. No, presuda je, dakle, donijela osobnu satisfakciju generalima i njihovim obiteljima, a s Hrvatske je sprala ljagu i naš je Domovinski rat definitivno čist.

U tijeku je akcija Hipokrat, u kojoj je zbog sumnji na korupciju pod istragom 500 obiteljskih liječnika i farmaceutska tvrtka Farmal. Kakav to sustav imamo kad se toliko liječnika koruptivno ponaša?
- Broj od 500 liječnika je ogroman, ali u Hrvatskoj je oko 17.000 obiteljskih liječnika i najveći broj je neokaljan. Nažalost, ponašanje ovih 500 bacilo je mrlju na sustav, nanijeli su štetu profesiji i urušili povjerenje građana u sustav. Kao resorni ministar, molim građane da ne gube povjerenje u liječnike.

SPECIJALCI U BORBI PROTIV KORUPCIJE

Iako ste ministar manje od godinu dana, a praksa potkupljivanja liječnika od strane farmaceutske industrije traje godinama, ima zahtjeva, među ostalima, i od HHO-a, da ste zbog političke odgovornosti trebali bar ponuditi mandat na raspolaganje, ako ne i dati ostavku. Što kažete na to?
- Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ja mislim da to nije potrebno. Dapače, ponosan sam koliko sam sa svojim suradnicima dosad napravio u sprečavanju korupcije: od ukidanja privatnog monopola, kupnje ugradbenog materijala do dovođenja u red lista čekanja. Da ima razloga za ostavku, ja bih je odmah podnio. Međutim, ovdje to nije slučaj.

Osnivate tim „specijalaca“ za borbu protiv korupcije u zdravstvu, koji će se educirati u Velikoj Britaniji. Planirate primijeniti i britanski model. O čemu se radi?
- Iskustvo je američke vlade da svaki dolar uložen u borbu protiv korupcije donosi osam dolara. Citat iz EU, pak, govori nam da je u 15 razvijenih zemalja prostor korupcije u zdravstvenom sustavu čak 10 posto. Zato su Britanci 1998. osnovali poseban odjel za suzbijanje korupcije. Korupcija u zdravstvu je kompleksna i tiče se odnosa liječnika i pacijenta, liječnika i farmaceutske industrije, liječnika i proizvođača opreme, odnosa s dobavljačima, s građevinskom operativom... Dakle, ta služba će se baviti najkompleksnijim oblicima prijevare.

Koje će struke biti vaši antikorupcijski „specijalci“?
Bit će ekonomisti. Školovat ćemo ih, između ostalog, na sveučilištu York u Londonu. Platit ćemo im skupe stipendije, 11.000 funti po čovjeku. Nakon školovanja moraju raditi najmanje pet godina u hrvatskom zdravstvu i svoja znanja prenijeti drugima.

Gdje ste ih našli?
- Natječaj je u tijeku i pozivam sve koji su zainteresirani da se jave.

U VELIKIM BOLNICAMA NEMA MITA?!!

Jeste li se Vi kao liječnik susretali s koruptivnim ponudama?
- U velikim je bolnicama to nemoguće. Neshvatljivo mi je da vam netko dođe s torbom novca ili poklona i da vam to da kako biste plasirali njegov lijek. Surađivao sam s farmaceutskom industrijom, pisao za njih farmakološka mišljenja, držao predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Ali, to što ja za njih odradim oni mi plate kao honorar na žiro-račun. Iako su mi sugerirali da osnujem tvrtku jer će mi biti jednostavnije, ja sam kao građanin obveznik PDV-a i svaki treći mjesec ispunim dokumente i platim PDV.

Kako danas stvari stoje sa spregom privatnog i javnog zdravstva, što je svojedobno buknulo kroz aferu Medikol? Nije li nenormalno da se netko predstavlja kao privatni poduzetnik u zdravstvu, a radi isključivo s državom i od nje se naplaćuje, a javne bolnice trpe štetu jer se ne mogu razvijati?
- To su bile velike frustracije. Nije prihvatljivo da državna bolnica nema najmoderniju tehnologiju i da ja, kao sveučilišni profesor, ne mogu svoje studente uzeti za ruku, pokazati im neki napredni aparat i reći im kako radi. Nitko od naših vrhunskih radiologa, naprimjer, tada nije vidio PET CT aparat jer ga ni jedna bolnica nije imala. Drugi je problem bio privatni monopol. Kad je krenula afera govorio sam da je ta tvrtka imala 60 posto prihoda od države. Kao ministar imam detaljan uvid i mogu reći da je imala čak 84 posto prihoda od države. Je li to privatna inicijativa? Privatno-javno partnerstvo znači da kad država ne može pružiti javne usluge, otvara se prostor privatnom sektoru. Ranije je, međutim, bilo obrnuto, pa je privatnom sektoru bilo omogućeno da u obliku monopola nudi ono što je morala osigurati država. S moralnog aspekta i to je korupcija.

ODLJEV KADRA

Dakle, te se stvari mijenjaju?
- S ponosom mogu reći da smo PET CT već kupili i u upotrebi je. Prije nekoliko dana, pak, kupili smo vrlo napredan aparat za gangiografiju B-plane, koji nemaju ni Austrija, Slovenija i Italija. Imaju ga samo Njemačka i Francuska. Mi smo godišnje za tu vrstu liječenja naših pacijenata u inozemstvu davali od 12 do 15 milijuna kuna. Sad će se Hrvati liječiti ovdje, a otvorit ćemo se i za susjedne zemlje.

Zatekli ste 5,7 milijardi kuna duga u HZZO-u, a bolnički su limiti probijeni za 900 milijuna kuna, utvrđeno je u analizi Clean start. Kako ćete to riješiti i kako je moguće da su bolnički limiti probijeni nekažnjeno?
- Jedan od instrumenata za rješavanje problema bit će nam Zakon o sanaciji javnih ustanova, koji je u saborskoj proceduri. Zakon o ustanovama propisuje da osnivač mora beskonačno podmirivati dugove koji tamo nastanu. Zakonom o sanaciji javnih ustanova, kojima pripadaju i bolnice, propisat ćemo da županije kao osnivači županijskih bolnica u roku od 30 dana kažu da li im bolnice trebaju i kako će ih sanirati. Ako to županije ne mogu, moći će zatražiti pomoć od Vlade. Vlada će riješiti problem, ali oni će upravljačka prava prebaciti na Vladu. To će trajati tri godine, a nakon toga idemo u decentralizaciju bolnica.

Već je dugo pitanje bez odgovora treba li Hrvatskoj toliko bolnica. Čak se i u Saboru znalo čuti da neke treba zatvoriti. Što mislite o tome?
- Nemamo mi viška bolnica i ni jedna neće zatvoriti vrata, ali ćemo ih temeljito restrukturirati. Neke ćemo djelatnosti promijeniti, neke u nekim bolnicama ukinuti i otvorit ćemo palijativne bolnice. Naš problem nije višak bolnica, nego manjak liječnika. U hrvatskom zdravstvu radi 12.200 liječnika, što je broj liječnika koji rade, recimo, u nekoj velikoj svjetskoj klinici.

Hoće li ulazak u EU dovesti do odljeva liječnika i medicinskih sestara?
- Strah je dijelom opravdan, jer iskustva govore da možemo očekivati da u prvoj godini članstva ode 500 liječnika i 1 500 medicinskih sestara. Ali, iskustvo novih članica govori i da će se nakon dvije godine njih bar 50 posto vratiti, jer ni u razvijenim zemljama EU ne cvatu ruže.

Prijedlog proračuna za sljedeću godinu prate najave rezova, štednje, otkaza... Sindikati najavljuju štrajkove u javnim službama, između ostaloga i u zdravstvu.
- To je legitimno pravo. No, promjene ponašanja su nužne. U Austriji nema rasta plaća bez rasta BDP-a. Ako stagnira BDP, stagniraju plaće u javnom sektoru. Ako pada BDP, one padaju. Uvjeren sam da će naši sindikati to shvatiti. U javnom i državnom sektoru smo zaštićeni, za razliku od svih koji rade u realnom sektoru. To treba shvatiti, biti fer i prihvatiti. Plaće zdravstvenih profesionalaca su u usporedbi sa starim članicama EU niske, ali u usporedbi s novim članicama, poput Češke, Mađarske, Slovačke, Poljske..., uglavnom su znatno bolje.

Mladenka ŠARIĆ