Medijski napad bivšeg premijera Ive Sanadera na glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, kao svojevrsni tekući pravosudni skandal bez presedana, prometnuo se i u jednu od glavnih tema razgovora s ministrom pravosuđa Orsatom Miljenićem. S dosad najmlađim ministrom (Miljenić je rođen u Dubrovniku 1968.) jednog od najvažnijih resora u Vladi analizirali smo i posljedice odluke Ustavnog suda o ZKP-u, promjene Prekršajnog zakona i okolnosti pod kojima je došlo do njegova angažmana u kabinetu Zorana Milanovića.
Jeste li gledali Sanaderov intervju HTV-u?
- Nisam gledao taj intervju, no informiran sam o čemu jer riječ.
Ne može se reći da je uobičajeno da se osumnjičenik na ovakav način javno obračunava s državnim odvjetnikom. No, sve što nije zabranjeno, dopušteno je. Ako neka medijska kuća smatra da treba dati prostora Sanaderu, to je njezina uređivačka politika
|
Je li normalno, i sa stajališta funkcioniranja pravosudnog sistema prihvatljivo, da osumnjičenik za teška kaznena djela nastupa na televiziji i napada glavnog državnog odvjetnika, kao što je to učinio Ivo Sanader u odnosu na Mladena Bajića?
- Osobe protiv kojih se vode kazneni postupci imaju određena zakonska ograničenja o čemu javno smiju govoriti, a o čemu ne smiju. Sve ostalo potpada u domenu slobode govora. Osobno, mene taj sugovornik, ono što on ima reći, uopće ne zanima jer smo ga godinama gledali, u svim mogućim medijskim formama, rekao je sve što je imao reći i zaista ne vidim što bi mi mogao kazati novo.
Konačno, ta osoba kao osumnjičenik na suđenju koje je otvoreno za javnost također ima priliku reći sve što želi i tamo je trebao reći sve što misli o radu glavnog državnog odvjetnika. Ne može se reći kako je uobičajeno da se osumnjičenik na ovakav način javno obračunava s državnim odvjetnikom. No, sve što nije zabranjeno, dopušteno je. Ako neka medijska kuća smatra da treba dati prostora Sanaderu, to je njezina uređivačka politika.
Zaključak je da glavni državni odvjetnik ne može biti isključen od javne kritike ma s koje strane dolazila?
- U svakom razgovoru poput ovog koji spominjete, ako su prekršene određene norme, za to postoje sankcije. Nitko od nas ne može biti izdvojen ili zaštićen na način da ga se ne smije komentirati. A druga je stvar što o tome mislite, slažete li se ili ne.
Registar pedofila do kraja godine
Kad se može očekivati uvođenje najavljenog registra pedofila?
- Sigurno do kraja godine, nadam se i prije. Naime, pripadajući zakon je u saborskoj proceduri, prošao je prvo čitanje i čim prođe drugo, stupa na snagu.
Osim registra pedofila, profunkcionirat će i sustav Ecris, sustav razmjene podataka o kaznenoj osuđivanosti na razini Europske unije koji će olakšati posao tijelima kaznenog progona.
|
Hoćete li mijenjati odredbu ZKP-a o zamrzavanju imovine osumnjičenika na koju se u istome intervjuu požalio Sanader, prigovarajući da na taj način nije u ravnopravnom odnosu s tužiteljstvom jer ne može plaćati odvjetnike?
- Neću prejudicirati kakve će promjene ZKP-a u konačnici biti, ali svakako treba nastojati postići ravnotežu između učinkovitosti postupka i zaštite prava prvenstveno okrivljenika. Kazneni postupak je kao klatno koje malo ide na stranu učinkovitosti, a potom na stranu zaštite prava okrivljenih i treba ga pokušati stabilizirati u sredini. Ne ulazeći u konkretan slučaj bivšeg premijera, gdje god postoji nerazmjer, ako bude potrebe, mijenjat ćemo zakon.
U kojoj fazi su izmjene Zakona o kaznenom postupku prema nedavnoj odluci Ustavnog zakona u kojoj su 43 članka tog zakona ocijenjena neustavnim?
- Ministarstvo pravosuđa prišlo je izmjeni Zakona o kaznenom postupku i prije spomenute odluke Ustavnog suda. Mijenjali smo odredbe čija se primjena u praksi pokazala kao apsolutno neodrživa te one koje je trebalo uskladiti s Kaznenim zakonom u terminološkom dijelu, kad su u pitanju neke definicije i slično. Isto tako smo u ZKP-u izvršili određene promjene nadležnosti kako bismo ubrzali postupanja, pogotovo u predmetima gdje je optužnica vezana uz najteža kaznena djela.
Naime, više od 50 posto predmeta pred županijskim sudovima odnosi se na sitno dilanje droge i nema razloga da se time ne bave općinski sudovi. Time ćemo odmah osloboditi kapacitete županijskih sudova za postupke vezane uz korupciju, organizirani kriminal i, općenito, najteža kaznena djela, kao i iz nadležnosti USKOK-a, što nam je jako važno. Tomu treba dodati i zakonske izmjene pomoću kojih ćemo postupke zbog posjedovanja droge za osobne potrebe prebaciti s općinskih sudova na prekršajne sudove. Pritom, da ne bude zabune, promjenom nadležnosti ne smanjujemo snagu kazni za spomenuta djela, jer, primjerice, Općinski sud može izreći kaznu i od 12 godina zatvora.
U taj dio izmjena ZKP-a uključujemo i 15 odredaba od 43 odredbe za koje je Ustavni sud odlučio da su neustavne. Mijenjamo one odredbe koje je najjednostavnije, u kratkom roku, unijeti, a od utjecaja su na svakodnevno postupanje. To su, primjerice, rokovi za koje je Ustavni sud ocijenio da su prekratki, pa ćemo ih produljiti. Dakle, trećina izmjena ZKP-a koje je naložio Ustavni sud plus izmjene koje smo pripremili neovisno o odluci Ustavnog suda uskoro ide na Vladu, pa u saborsku proceduru gdje smo predložili dva čitanja jer je riječ o vrlo bitnom zakonu.
Prijateljstvo s Milanovićem nije referenca
Kako, kao nestranačka osoba, funkcionirate u Vladi? Kako je uopće došlo do Vašeg ministarskog angažmana? Je li presudno bilo prijateljstvo s premijerom Milanovićem?
- Nitko ovakav resor ne preuzima na prijateljsku zamolbu. Niti će ga netko na prijateljskoj bazi nuditi, niti će ga netko po toj osnovi prihvatiti. Mislim da ćemo se svi složiti da je ovaj posao težak, da je funkcija ministra pravosuđa bitna u svakoj Vladi. Nećete je nuditi nekome iz prijateljstva. To što premijer i ja jesmo prijatelji izvan ovoga, nema nikakve veze. Niti je od utjecaja na naše odnose u Vladi, nemam nikakav popust u odnosu na druge kolege kod premijera. Na koncu, mogu kazati i to da sam napustio bolje plaćen posao od ovog što imam sada.
Mislim da su me preporučile dosadašnje referencije kako u profesiji, tako i u državnoj službi. Bio sam profesionalni diplomat devedesetih godina, prije toga asistent na fakultetu. U doba Vlade Ivice Račana vodio sam Ured za odnos s Haaškim tribunalom, kasnije sam u toj vladi bio pomoćnik, pa zamjenik ministra za europske integracije. Posljednjih osam godina bio sam odvjetnik, u privatnom sektoru. Prema tome, postoji povijest mojih odnosa s opcijom koja je sada na vlasti, uvijek sam joj bio tu negdje blizu i dijelio taj pogled na stvari, pa ako hoćete i svjetonazor.
|
Što je s ostalim odredbama ZKP-a koje je Ustavni sud ocijenio neustavnim?
- Usporedno s predstojećim izmjenama ZKP-a počinje s radom stručna radna skupina koja će se baviti ostalim dijelovima odluke Ustavnog suda. Iako nam je Ustavni sud ostavio dosta dugačak rok za provedbu odluke, mi želimo biti s tim gotovi sredinom iduće godine. No, provest će se i javna rasprava, pa ćemo vidjeti kakva će biti rješenja. U svakom slučaju, želimo i taj dio izmjena ZKP-a zaključiti daleko prije roka koji je dao Ustavni sud.
Ostajete pri tvrdnji da postupci koji se vode prema postojećem ZKP-u nisu, zbog odluke Ustavnog suda, dovedeni u pitanje?
- U okviru nacionalnog pravosuđa svakako ne očekujem dovođenje u pitanje tih postupaka.
Možemo li očekivati daljnje smanjenje broja sudova i državnih odvjetništava?
- Svakako, još uvijek imamo previše sudova, premala smo zemlja za njihov sadašnji broj. Ne možete opravdati postojanje suda ili državnog odvjetništva tamo gdje nema posla. To je prvi kriterij reorganizacije, drugi je geografski, pokrivenost određenog prostora i ljudi koji u njemu žive, a treći se tiče organizacijskih mogućnost, postojanja infrastrukture, prikladnih zgrada i ostalog što je potrebno za nesmetano funkcioniranje pravosudnih tijela. S reorganizacijom se počelo u mandatu prošle vlade i nisam njome skroz zadovoljan. Trebala je biti ambicioznije postavljena. Uz to, ostavljeni su neki sudovi koji nisu perspektivni, čak se u njih i investiralo.
I imamo sad problem jer je novac potrošen, a živimo u vrijeme krize kada se oskudijeva s novcem. Kad sam kazao da sudova ima previše, nisam mislio samo na njihovu brojnost. Naime, dovoljan broj većih sudova koncentrira suce i osoblje na jednome mjestu, što otvara mogućnost specijalizacije sudaca. Primjerice, u obiteljskom sporu, nije svejedno sudi li vam sudi sudac koji ima lepezu različitih vrsta predmeta ili je specijaliziran za obiteljske sporove i samo se time bavi. Takvoj podjeli sudova treba težiti, u tom pravcu idu i zemlje Europske unije. Od projekcije smanjenja broja sudova do 2019. neće se odustati, ali će biti ponešto revidirana. Prilagodit ćemo je stanju na terenu.
Primjerice, na nekim sudovima sudac ima sto predmeta godišnje, a njegov kolega na drugom sudu, za istu plaću, sudi 400 ili 500 predmeta godišnje. To se ne može nivelirati bez reorganizacije sudova, ali pri tome nećemo donositi odluke na prečac. Neće se raditi po sistemu danas imate sud, sutra ga nemate. Tijekom iduće godine vjerojatno ćemo imati nacrtanu novu mrežu sudova i sukladno njoj nećemo zapošljavati nove ljude tamo gdje smo ocijenili da je sud neperspektivan. Sve će se znati i neće biti iznenađenja.
Primate li pritužbe iz gradova i općina gdje su u pravom valu reorganizacije ukinuti sudovi, da im je onemogućena pravna zaštita, da nisu jednaki s ostalim građanima?
- Valja očekivati da će biti onih kojima će biti problem putovati u druga središta radi sudskih postupaka, jer su to dodatni troškovi. No, suci će zato po potrebi održavati sudbene dane u mjestima gdje su ukinuti sudovi. Premještanje sudova u veće sredine osigurat će njihovu veću nepristranost. To je sigurno, nećemo više imati objektivan utjecaj malih sredina na suce.
Isto tako, dosadašnja reorganizacija, što nije zanemarivo, razotkrila je viškove zaposlenih na određenim mjestima. Znam da to mnogima koji se, recimo, iz tradicionalnih razloga ne mogu pomiriti s time da u nekom gradu više nema suda, ne znači puno, ali pravosuđe se mora gledati u cjelini. Može vam izgledati da je sud u vašem gradu ažuran, da se ne čeka na rješavanje predmeta, a da se predmeti rješavaju sporije kad mu se pripoji drugi sud, no na državnoj razini, spajanjem sudova, ažurnost će se povećati.
Je li smanjen broj neriješenih sudskih predmeta nakon ukidanja dijela sudova?
- Takav se rezultat nije mogao očekivati u kratkom roku. Reorganizacija sudova cilja na dugoročne rezultate. Broj neriješenih sudskih predmeta smanjen je s milijun i pol koliko ih je bilo 2004., na oko 830 tisuća u dosadašnjem tijeku godine. Sad su potrebne daljnje mjere i napori da bi se taj broj još smanjio i došao na ono što hoćemo.
Donijet ćemo zakonski okvir kako bi se to ostvarilo. Spomenuo sam izmjene ZKP-a, idu i promjene Zakona o parničkom postupku, Zakona o prekršajnom postupku, Stečajnom zakonu, sudskom registru te zemljišnim knjigama. Neki pomaci su već učinjeni, poput gruntovnice, gdje su predmeti rješavani u prosjeku 300 dana, sad smo na prosjeku od 30 dana, što ne znači da netko i dalje ne čeka i dvije godine, jer govorimo o prosjeku.
Što je cilj? Opet prepoloviti broj neriješenih predmeta?
- Teško je govoriti o brojci. Cilj je puno brže rješavanje predmeta nego što je slučaj sada i to je ono što građani očekuju i što osjećaju na svojoj koži. Postoji kriterij razumnog roka za rješavanje sudskog spora i on je tri godine. Pri čemu treba voditi računa i o vrsti postupka, na Trgovačkom sudu i šestomjesečno trajanje spora može biti predugo jer se poslovni odnosi odvijaju puno brže.
Valja imati u vidu da je problem zaostataka ovrha i stečajeva nešto što muči manje-više sve europske zemlje. Ministarstvo dobiva hrpu pritužbu od kojih je jedan dio, nažalost, utemeljen. Kako možete opravdati nekog suca kojem predmet traje 15 ili 20 godina? I tri godine je predugo, a kamoli petnaest.
Jeste li zadovoljni ovlastima koje Ministarstvo ima u odnosu na suce koji dobro ne rade svoj posao? Hoćete li se zauzeti za veće ovlasti ministarstva u tom dijelu?
- Zauzimam se za to da je svaki sudac apsolutno neovisan u svom odlučivanju. To je ustavno načelo, ali i svjetonazorski doseg koji moramo poštovati. Sudstvo, međutim, u smislu organizacije, financija, uprave i postupanja mora biti pod jednom vrstom nadzora. Uostalom, za sve što se događa u pravosuđu odgovoran je upravo resorni ministar i njemu se upućuju pitanja medija i opće javnosti.
S druge strane, ovlasti ministra su takve kakve jesu, odnosno vrlo su male kad govorimo o događanjima u sudstvu. Na duljinu sudskog postupka, recimo, nemamo izravan utjecaj. Možemo pitati zašto neki postupak traje dugo i to je sve, odgovor nas mora zadovoljiti. Prije su, primjerice, ministri imenovali predsjednike sudova. Ne znam, iskreno, kako je to funkcioniralo i što je javnost mislila o tome. Mogu vam kazati da smo u okviru postojećeg zakonskog okvira broj inspekcija koje su obišle sudove povećali dva do tri puta u dosadašnjem tijeku godine, u odnosu na isto razdoblje lani.
Isto tako, izmjenom Zakona o sudovima obvezat ćemo predsjednike sudova na veću odgovornost i dat ćemo im veće ovlasti u odnosu na sudsku upravu. Zato ćemo i tražiti od njih jaču kontrolu onoga što se događa na njihovim sudovima. Što je i logično, jer ako imate na svom sudu predmet koji traje 15 godina, red je da kao predsjednik suda pitate suca u čemu je problem.
Jednom prilikom ste kazali da broj neriješenih predmeta u nekim vrstama postupaka raste. O čemu je riječ?
- Raste broj prekršajnih predmeta, prvenstveno pred Visokim prekršajnim sudom. Uzroke za to valja tražiti u visokoj normiranosti našeg pravosuđa, a to je odlika i u europskim državama. Kod nas postoji preko 600 zakona koji imaju prekršajne odredbe, što upućuje na masu predmeta koja se slijeva prema prekršajnim sudovima, a valja voditi računa o tome da i gospodarska kriza donosi određen broj novih predmeta.
Osim toga, za prekršajne postupke produljen je rok zastare. Prije, dok je rok bio dvije godine, imali ste godišnje i do 17 tisuća predmeta koji su odlazili u zastaru i bili rješavani u statističkom smislu. Otkako je rok zastare produljen na četiri godine, na godišnjoj razini imamo tek nekoliko stotina predmeta koji odlaze u zastaru. To su razlozi zašto idemo u izmjene Prekršajnog zakona kako bi on bio jednostavniji i poticajniji da se, ako je počinjen prekršaj, plati kazna i smanji broj predmeta.
Isto tako, kazne ćemo prilagoditi imovinskim mogućnostima onoga koji se kažnjava, više nego dosad. Raste nam i broj predmeta na trgovačkim sudovima, što je izravna posljedica stanja u gospodarstvu. Tu očekujemo da će brisanje iz registra tvrtki koje ne posluju, nemaju imovinu, takvih je oko 37 tisuća, pomoći smanjenju broja predmeta.
Hoće li, osim promjena ZKP-a, biti novina u antikorupcijskom zakonodavstvu i zakonima što daju okvir borbi protiv organiziranog kriminala? Dojam je da je antikorupcijski pohod izgubio zamah, da je na djelu svojevrsni lovostaj na “krupne zvijeri” korupcije i gospodarskog kriminala.
- Dojam koji spominjete vara, nema lovostaja u borbi protiv korupcije. O tome govore podaci o broju podnesenih prijava, započetih postupaka, podignutih optužnica i donesenih presuda iz nadležnosti USKOK-a. Sve je u porastu u odnosu na isto razdoblje lani. Možda se malo manje govori o tome nego što je prije bio slučaj. Jer, naš je stav da borba protiv korupcije nije ništa izvanredno u odnosu na uobičajene poslove istražnih i pravosudnih organa, nego da je to sastavni, svakodnevni dio.
Evo, nekidan ste imali slučaj dvojice policajaca koji su pod sumnjom da su odavali službenu tajnu, otkriveni su i osumnjičeni. Naš je stav da od toga ne treba raditi predstavu. Ono na čemu ćemo raditi, to je prevencija. U represivnom dijelu mi smo zaista postigli standarde koje ima malo koja zemlja u okruženju, ali mi moramo stvoriti sustav u kojem nema koruptivnih poticaja. Ako, primjerice, na rješenje u gruntovnici morate čekati 300 dana, a vama to nasušno treba, tu se stvara potencijalno tržište za korupciju.
Ali ako je postupak 15 dana, onda nema tržišta. Ili, ako je javna nabava informatizirana i transparentna na način da je javan i dostupan ne samo tijek natječaja, nego i ono što se kasnije događa s nekim ugovorom, kad je kome i koliko plaćeno, onda je sužavanje prostora za korupciju dovedeno do krajnjih granica. I to će biti dio akcijskog plana za borbu protiv korupcije koji će uskoro ići u objavu.
VEDRAN MARJANOVIĆ
|
