Na pitanje o usporavanju reforme treba odgovoriti Ministarstvo pravosuđa. Očigledno je bila izborna godina pa su odgođene teške odluke
Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin osvrnuo se na negativne ocjene Europske komisije o pravosuđu i korupciji, ocijenio reformu pravosuđa i komentirao položaj sudbene vlasti u slučaju Branimira Glavaša. Hrvatin smatra da je Sabor, unatoč tome što ima pravo donositi takve odluke, pogriješio kada je odlučio o Glavaševu pritvoru. O reformi kaže da je treba provesti bez odgađanja i traži da od ministra pravosuđa preuzme ovlast imenovanja predsjednika sudova.
• Kako doživljavate kritike koje su stigle iz Europske komisije na račun pravosuđa?
- Pravosuđe nije bolje, ni lošije u prosjeku od svih drugih segmenata društva. Ponekad mi smetaju olake i krajnje negativne ocjene s kojima se definitivno pretjeruje.
• Mislite li da EK pretjeruje kada navodi da nije postignut napredak u reformi pravosuđa i borbi protiv korupcije?
- Priznaje se, a to je u posljednjem intervjuu rekao i izvjestitelj Europarlamenta za Hrvatsku Hannes Swoboda, da su prema nama postavljeni znatno oštriji kriteriji nego što su bili prema drugim državama, posebno u posljednjem krugu proširenja. No reforma koja je započeta i koja se u posljednjih godinu dana usporila definitivno se mora provesti.
• Zašto je usporila?
- Na to pitanje treba odgovoriti Ministarstvo pravosuđa. Očigledno je bila izborna godina u kojoj je trebalo donijeti teške političke odluke za koje je očito bilo procijenjeno da ih je bolje odgoditi. Jedan od njih je racionalizacija mreže sudova. O tome je Ministarstvo pravosuđa izradilo nacrt konkretnog prijedloga i racionalizacija se mora provesti. Valja naglasiti da u tom procesu nijedan sudac ni službenik neće ostati bez posla.
• Gdje je odgovornost predsjednika Vrhovnog suda u reformi pravosuđa?
- Pozicija predsjednika Vrhovnog suda definirana je Zakonom o sudovima, no preuzeo sam, zajedno s kolegama, daleko više odgovornosti nego je to definirano zakonom.
• Što to znači?
- Da sam aktivirao poziciju odgovornosti sudaca, a posebno predsjednika sudova. Od listopada 2005. , kada sam održao prvi sastanak s predsjednicima sudova, provodim mjere za veću odgovornost i efikasnost sudova. Sada se statistički prate svi kazneni i građanski predmeti. U svakom trenutku znamo koliko na svakom sudu i kod kojeg suca imamo neriješenih predmeta i koliko je od toga starijih od tri ili pet godina. O rezultatu govori podatak o zaostacima. Oni su 2004. godine iznosili 1,6 milijuna, a prošlu godinu smo završili sa 1,09 milijuna neriješenih predmeta. Pritom je stalan visoki priljev novih predmeta, godišnje 1,5 milijuna.
• Kako ste iščitali više puta naglašenu poruku EK o potrebi trodiobe vlasti?
- Ta izjava je vrlo formalna i ne sadrži gotovo ništa konkretno. Izjave davane na našoj sceni bile su mnogo konkretnije jer se, opravdano ili ne, govorilo je li, gdje i kada došlo do povrede u trodiobi vlasti u slučaju Glavaš. Ono što ja o tome mogu reći je da Sabor ima ustavno ovlaštenje donositi odluku za pokretanje i vođenje kaznenog postupka protiv zastupnika, odnosno odluku o dozvoli za njegovo pritvaranje. U situaciji kada je Sabor dozvolio vođenje kaznenog postupka, mišljenja sam da je sudu trebao ostaviti mogućnost odlučivanja o svim pitanjima koja se odnose na taj kazneni postupak.
Konkretno, sudu je trebao ostaviti donošenje odluke i o eventualnom pritvaranju ili nepritvaranju Branimira Glavaša. No, ponavljam, odluka Sabora je ustavnopravno utemeljena i kao takva valjana. Ipak, kada je već odlučivao o pritvaranju, onda se Sabor trebao ili suzdržati od davanja razloga zašto nije dozvolio pritvaranje ili dati razloge koji se ne tiču sudskog predmeta. Što želim time reći?
U Saboru sam čuo ocjene o tome jesu li svjedoci saslušani ili nisu, postoji li mogućnost utjecaja na svjedoke, a čak je bilo govora o tome jesu li otpali razlozi za pritvaranje. U to nisu smjeli ulaziti jer su sve ovo pitanja - činjenice koje može cijeniti i o kojima može odlučivati jedino sud.
• Je li moguće da vijeće Vrhovnog suda donese drukčiju odluku o Glavaševu pritvoru od Sabora?
- Davanje mišljenja, prije nego što o tome odluči vijeće Vrhovnog suda, bio bi mogući utjecaj na vijeće moga suda.
• Što će se dogoditi ako Vrhovni sud o Glavaševu pritvoru odluči drukčije nego Sabor. Hoće li tada presuđivati Ustavni sud?
- Kad moj sud donese odluku, onda me možete pitati te stvari.
• Mislite li da je sud u slučaju Glavaš ostavio dojam neovisnosti?
- Jest.
• Zašto onda svi taj proces doživljavaju kao politički?
- Taj postupak se vodi korektno, bez ikakvog političkog utjecaja. Glavašu je pritvor određen kada je sud ocijenio da treba, pušten je također kada je sud tako odlučio, i to samo na temelju činjenica koje je sud utvrdio, ocijenio i obrazložio. Vidjeli ste da ga sud nije pustio na konstituirajuću sjednicu Sabora kako je premijer izjavio izražavajući svoje mišljenje. No na pitanja koja nemaju veze s pravosuđem ne mogu odgovoriti. Mediji, javnost, političke stranke i prepucavanja oko njegova slučaja stvar su politike. Kada je došao pred sud, Glavašev slučaj postao je predmet koji se vodi kao i svaki drugi. Uostalom, ime zaštićenog svjedoka broj 6 do današnjeg dana nije otkriveno.
• Možete li objasniti kako to da hrvatski građani ratni zločin nužno ne doživljavaju kao strašno zlo? Glavašev izbor za saborskog zastupnika najbolje govori o tome.
- To je vaše mišljenje. Svatko protiv koga se pokrene kazneni postupak nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Jedino je sudska odluka ta s kojom se javnost mora suočiti i prihvatiti je. Na tome se temelji vladavina prava.
• Ne treba li nas brinuti da se zgražavamo nad ubojicom iz Pule koji je pobio pet članova svoje obitelji, a ne zgražavamo se nad time da je netko naredio da se ljudi otimaju iz svojih kuća, zatvaraju, muče, a onda likvidiraju i tijela im se bace u rijeku?
- Taj zaključak izvlačite iz opravdane percepcije, da se sada više govori o Glavašu i njegovu slučaju, političkim okolnostima oko njega, nego o žrtvama, patnji i svemu onome što je u temelju toga slučaja.
• Kako objašnajvate to stanje? Je li to krivnja medija, pravosuđa, politike ili nešto na što ne možemo utjecati?
- Pravosuđu se svašta može staviti na teret, ali ne može odgovarati za ovakve stvari. Pravosuđe ipak ne može biti dežurni krivac za sve. Moj stav može biti samo jedan. Ratni zločin je najteži i stravičan je upravo zbog nemoći žrtava, okolnosti u kojima se zbiva i načina na koji se vrši. Mislim da svatko normalan ipak percipira težinu ratnih zločina. Kroz postupke koje pokrećemo, to se pokazuje. Treba naglasiti i da se podigla kvaliteta postupaka za ratne zločine.
• Što treba učiniti nakon sramotne odluke Haaškog suda u slučaju Ovčara? Je li rješenje da se Šljivančaninu, Radiću i Mrkšiću sudi u odsutnosti u Hrvatskoj za ona djela koja nije obuhvatio Haag?
- Haag je dobio žalbu protiv svoje odluke i treba je riješiti. Kao legalisti moramo očekivati od suda da riješi žalbu, a onda ćemo vidjeti. Ako ova odluka postane pravomoćna, ostaje na našim tijelima gonjenja da vide postoje li druga djela za koja te osobe trebaju odgovarti pred našim sudovima.
• Zalažete se, dakle, za suđenje u odsutnosti?
- Moj stav o tome razlikuje se od stava glavnog državnog odvjentištva. Protiv sam nesuđenja u odsutnosti kao apsolutnog pravila. Mislim da treba suditi u odsutnosti tamo gdje je to nužno zbog težine djela, zbog potrebe da žrtve dobiju satisfakciju, a od djela je proteklo mnogo vremena, da se zbog proteka vremena ne dođe u situaciju da kada okrivljenici budu dostupni više nemamo svjedoka koji su starije životne dobi.
Treba voditi računa i o tome da je u mnogim optužnicama optužen veći broj ljudi i pitanje je jesu li svi počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Poznati su mi razlozi protiv suđenja u odsutnosti i njih valja također imati na umu. Međutim, svakako treba osigurati najviši stupanj objektivnosti, stručnosti i provjere kvalitete vođenja postupka u odsutnosti.
• Ne mislite li da ni o korupciji nemamo stav kao kriminalu koji je u rangu s organiziranim, posebno ako su u pitanju korumpirani ugledni članovi društva?
- To je već sociološki problem. Kod nas se utaja poreza nikada nije smatrala teškim djelom. Ljudi nisu bili svjesni da ono što je utaja poreza moraju platiti iz svog džepa. Bilo je čak i dobro varati državu, bez shvaćanja da se time vara svog susjeda. Moguće je da je to nasljeđe socijalističkog mentaliteta, jer je u zapadnim zemljama utaja poreza jedno od najtežih djela. Svjestan sam da je kod korupcije slično.
Svjedoci smo novinskih napisa i da se osoba koja je prijavila korupciju tretirala kao denuncijant. Činjenica je ipak da smo danas sve više svjesni da se korupciju ne može tolerirati. I ne samo korupciju, nego i neko naivnije pogodovanje bilo kome.
• Griješi li EK kada nas stalno upozorava na problem korupcije?
- Sigurno je da postoji korupcija, kao što postoji i u njihovim državama. Ali nije dobro kada se pretjera u ocjeni. Protiv korupcije ćemo se boriti na sve moguće načine. Vidite i kroz predmete koje je USKOK pokrenuo, a sudovi ih odobrili, kako mjesecima nisu iscurile informacije da su određene osobe pod mjerama. To je dobra strana, a loša je da tek moramo pokazati maksimalnu predanost u borbi protiv svih koruptivnih djela, ali i svih drugih oblika kaznenog ponašanja.
• EK kroz tri predmeta ocjenjuje Hrvatsku uspješnost u borbi protiv korupcije. To su Maestro, slučaj Zagorec i Brodosplit. Jeste li zadovoljni time kako se vode?
- S obzirom na osjetljivost javnosti, bio sam nezadovoljan brzinom otpočinjanja istražnog postupka u slučaju Brodosplit. No moram reći da sudac kojemu je Brodosplit dodijeljen ima osim toga veliki broj predmeta na kojima već radi. Smatram, međutim, da kada se dobije tako osjetljiv slučaj, koji je pod opravdanom paskom i očekivanjem javnosti da se učinkovito postupa, trebao imati više mudrosti i posvetiti se tome.
• U Brodosplitu, kao i Maestru, USKOK je u ispitivanju odgovornosti stao na rangu do ministara. Istražni suci bi također mogli preispitati odgovornost ministara, ali ni oni to ne čine. Zašto?
- To je prije svega stvar Državnog odvjentištva, a ne istražnih sudaca. No vrlo brzo će ti predmeti biti javni i vidjet će se je li i gdje nešto stalo. Ako postoji ikakva sumnja u nezakonitost, ona se neće moći sakriti. Dio reforme je i inicijativa da se istraga izdvoji iz sudova. Sudovi trebaju i dalje imati kontrolu nad istražnim postupkom kada se određuju pretrage, pritvor i druge radnje kojima se zadire u temeljna ljudska prava. Istraga treba biti stranačka što znači da državni odvjetnik i obrana moraju na njoj raditi i za nju odgovarati.
• Jeste li kao predsjednik Vrhovnog suda trebali ići na sjednicu Vijeća nacionalne sigurnosti na kojoj se raspravljalo o slučaju Maestro?
- Mjesec dana ranije održan je skup na kojem se govorilo o korupciji. Vrlo negativnim se ocijenilo što nije bio pozvan nitko iz sudbene vlasti. Na VNS-u sam govorio prvi i rekao dvije stvari: što sudbenoj vlasti treba da bi mogla korektno raditi u antikorupcijskim programima i zajamčio neovisnost i nepristranost sudstva i naglasio sam da svi moraju poći od pretpostavke nevinosti, da se tako treba pristupati svakom okrivljeniku i da će sudstvo tako nepristrano i raditi.
Pogrešna je interpretacija da je nakon sjednice VNS-a Vrhovni sud za potrebe Maestra promjenio stav tako da je djelo zlouporabe položaja i ovlasti moguće i u pokušaju. Takva inicijativa i sjednica Vrhovnog suda na kojoj se taj stav pripremio zakazana je i održana mjesec dana prije VNS-a. Kada je to bilo na dnevnom redu, za Maestro nismo ni znali.
• Najavili ste da ćete tražiti od Ministarstva pravosuđa izmjenu Zakona o sudovima tako da se izvlasti ministra u imenovanju predsjednika sudova. Zašto to tražite?
- U zahtjevu za što većom neovisnošću sudbene vlasti imenovanje predsjednika sudova treba postaviti tako da to čini predsjednik Vrhovnog suda, odnosno da predsjednike županijskih sudova imenuje predsjednik Vrhovnog suda uz supotpis ili mišljenje ministra pravosuđa. U krajnjoj liniji, ako bi ostalo da ih imenuje ministar pravosuđa, trebalo bi to biti uz mišljenje Vrhovnog suda.
Nadalje, ako nismo zadovoljni s radom predsjednika nekog suda, onda bi na Vrhovnom sudu trebali imati i mogućnost da ga razriješimo bez posredovanja Ministarstva. Imenovanje se možda može prepustiti i Državnom sudbenom vijeću, ali predsjednici sudova trebaju biti maksimalno odgovorni unutar sudbene vlasti. U tom pravcu bile su i primjedbe EK i mislim da su opravdane jer ako ministar imenuje predsjednike sudova, ne može se do kraja isključiti utjecaj politike.
• Tko će biti odgovoran ako ne uspije reforma pravosuđa i ne uspijemo uhvatiti vlak za Europu?
- Pozicija predsjednika Vrhovnog suda zakonski je definirana. To znači da smo mi prvenstveno sud koji kroz autoritet struke može pozivati na rješenja i podupirati ona rješenja koja su dobra. Ali konačna odluka o pojedinom reformskom potezu samo je u sferi izvršne vlasti.
• Vi ste prvi čelnik sudbene vlasti koji nikada ni zbog čega nije javno prozvao izvršnu vlast. Znači li to da ste bili zadovoljni radom vlade?
- Prozivanje izvršne vlasti samo zbog nekog dokazivanja nema smisla, a i korektno smo surađivali. Prethodne sukobe koji su postojali kao sudac sam doživljavao vrlo negativno. Često su bili na osobnom nivou i iz njih nikada nije ništa dobro proizišlo.
Nisam bio zadovoljan kada se nije prihvaćalo mišljenje struke, kao spajanje općinskih i prekršajnih sudova, ali izvršna vlast se nije miješala u moj posao, a svi problemi između nas se rješavaju.
• Kako surađujete s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem?
- Sudstvo i Državno odvjetništvo gledam kao dvije potpuno neovisne strane u okviru pravosuđa. Moj je stav, koji im možda neće biti drago čuti, da su oni zastupnici države. Dakle, oni predstavljaju državu i pred sudovima se pojavljuju kao stranka.
Valja ipak radi objektivnosti reći da ne uočavam kako bi državno odvjetništvo zahtijevalo ili se postavljalo u neki privilegiran položaj. Da nije tako, siguran sam da bi i redovno odvjetništvo na to reagiralo. Zato mislim da se suci i državni odvjenticitrebaju posebno educirati.
•A kako surađujete s Odvjetničkom komorom?
- Odnos je korektan. Odvjentičkoj komori sam prigovarao da malo čini na edukaciji odvjentika. Moramo educirati suce, ali i odvjentike. No mislim da su i oni sada na pragu osnivanja odvjetničke akademije i u tome ćemo sigurno s njima surađivati.
Piše: Ivanka Toma
Neću se nadvikivati u televizijskim emisijama
Zašto vas je javnost više mogla vidjeti kao predsjendika Državnog izbornog povjerensta, nego kao predsjednika Vrhovnog suda?
- Nije baš tako. Bio sam na preko 25 skupova kojima je prisustvovala stručna javnost, medijska, strani eksperti, a na kojima sam govorio o korupciji, odgovornosti sudbene vlasti i sudaca.-
Ipak se vrlo rijetko pojavljujete u javnosti kao predsjednik Vrhovnog suda?
- Kada sam stupao na dužnost jasno sam rekao da ću biti radni predsjednik Vrhovnog suda. To znači maksimalno raditi na svim nedostacima koje sam uočavao kao sudac.
Imam preko 20 godina sudačkog staža i mislim da znam sve probleme u sudstvu i kako ih rješavati. Jednog dana će doći vrijeme za paradnog predsjendika Vrhovnog suda koji će više javno istupati.
No, kao predsjednik DIP-a nedavno ste branili izborne rezultate, a kao predsjendik Vrhovnog suda niste istupali kada se najviše kritiziralo sudstvo
- Svojim radom sam vrlo jasno stao ispred sudstva.
Pored percepcije koja se stvara naivno je očekivati da kroz televizijsku emisiju mogu prezentirati objektivno stanje. U TV emisiji u kojoj ću se nadvikivati s nekim drugim sudionicima, u kojoj ne mogu braniti dignitet predsjednika Vrhovnog suda na korektan način, ne namjeravam ni sudjelovati. |
|
