Mladen Vilfan |
|---|
 |
MLADEN VILFAN, KOAUTOR GOSPODARSKOG PROGRAMA LIBERALNE STRANKE, O REVIZIJI PRETVORBE, PRANJU NOVCA, ŠVERCU ORUŽJEM
Stanje u Hrvatskoj bit će opasnoi kad HDZ izgubi vlast, jer će mu u rukama ostati mnoge najvažnije gospodarske poluge; bit će u mogućnosti da izaziva štrajkove i socijalne nemire, destabilizira bankarski sustav i nadzire gospodarske odnose s inozemstvom * Prilikom revizije privatizacije neće biti dovoljno samo istražiti je li nešto učinjeno u skladu sa zakonom ili nije, jer u ovu su nas situaciju doveli upravo zakoni. Tim zakonima je nekolicini izabranih ljudi namjerno i planski omogućeno da opljačkaju narod * Sumnjivi kapital s Djevičanskih Otoka i sličnih mjesta ulazi u Hrvatsku kao tobože inozemno ulaganje i u nas biva opran. Ime pravog vlasnika ostaje skriveno, a ovdje se predstavlja samo nekakav fiktivni John Smith
"Nisu ni svi tajkuni isti; nisu Todorić i Rajić isto što i Kutle i Gucić"
"Kutle je čovjek partije, kojega je partija poslala da obavi određeni zadatak. Na njihovu žalost, Kutle nije bio dorastao tom zadatku"
---tekst
* zašto ste sami pravili gospodarski program? Ako šest stranaka izlazi na izbore, najavljujući da će poslije pobjede zajednički sastaviti Vladu, zar ne bi bilo normalno da toj Vladi zajednički pripremite i program rada?
-Potpuno ste u pravu i na tragu ste onoga što je Liberalna stranka u nekoliko navrata predlagala. Mi mislimo da nije najvažniji način na koji će svaka pojedina od šest stranaka izići na izbore, nego što ta šestorica zajednički nude. Zalagali smo se za to da se zajednički pripremi okvirni program buduće vlade, u kojem bismo građanima rekli što mogu očekivati nakon izbora. Na žalost, to nije probilo u svijest svih stranaka, jer neke smatraju da bi to ograničilo njihovu samostalnost.
* Katkad se stječe dojam da se opozicija ponaša kao da ima beskrajno mnogo vremena. Kad vi očekujete izbore?
-Ne prije početka iduće zime, premda se HDZ sprema na osnivanje izbornog stožera i na započinjanje kampanje. No HDZ-u odgovara duga kampanja. Oni za to imaju novca; koriste se državnim fondovima, svojim tajkunima koje su i postavili da prikupe novce za stranku... Dugi je razlog što oni sada nemaju s čime izići na izbore. Kad bi ih raspisali u dogledno vrijeme, radili bi u korist vlastite štete, a toliko bedasti baš nisu.
SPAS U DRŽAVI
* U svom gospodarskom programu predviđate godišnji rast gospodarstva od 8 do 10 posto, i to u trenutku kad se privreda doslovno urušava. Pitat ću vas ono najbanalnije: otkud novac za plaćanje starih dugova i još za investicije u brzi rast?
- Mi predviđamo da će se prva godina morati potrošiti kako bi se zaustavio strmoglavi pad hrvatskoga gospodarstva. Ne mislim samo na ubrzani raspad bankarskoga i gospodarskog sustava nego i na to da se stvorila psihoza kako se više ne isplati raditi; da se ne isplati proizvoditi ni alatne strojeve, ni tekstil, ni bilo što drugo, ne isplati se sijati ni pšenicu ni kukuruz... To se mora promijeniti.
* Ali i samo za zaustavljanje daljnjeg urušavanja treba platiti goleme dugove. Bez svježeg novca privreda će se jednostavno zaustaviti.
- Svježi novac treba dobiti iz inozemstva. No postoji još jedan način; to je smanjivanje troškova. Prema našim analizama, a to isto tvrdi i Udruga poslodavaca, budžet se može odmah smanjiti za 10 milijardi kuna, i to rezanjem državnih troškova, kao i troškova za poduzeća koja na državnim jaslama, umjesto na tržištu, rješavaju svoje probleme. Sada je nastupilo vrijeme u kojemu bi odjednom svi htjeli natrag pod državnu kapu. I ovi stožeri za zaštitu ovoga ili onoga, koji niču kao gljive poslije kiše, žele sve vratiti državi.
* Da ste vi u nekom od tih stožera, što biste tražili?
- Vjerojatno isto. Tražio bih spas pod državnom kapom. No, i to nije lijek. To je aspirin, kojim se samo privremeno može skinuti temperatura socijalnih napetosti. Na neki način to jest i revizija privatizacije, ali ona se ne bi smjela provoditi na stihijski način. Ona bi imala smisla samo kad bi istodobno postojala i odluka da se odmah otvara novi krug privatizacije.
* U gospodarskom programu koji potpisujete zajedno s dr. Dinkom Dubravčićem, revizija privatizacije jedna je od glavnih poluga. Po kojem kriteriju bi tu reviziju trebalo provesti?
- U svakom slučaju, nije dovoljno da se samo provjerava je li nešto napravljeno u skladu sa zakonom ili nije. Nas su u ovu situaciju doveli upravo zakoni, koje je donosio Sabor; to je taj grijeh struktura. Namjerno i planski, tim je i takvim zakonima nekim ljudima, koji su za to izabrani, omogućeno da opljačkaju građane. Njima je stavljeno na raspolaganje sve što im je trebalo; sve su im banke bile otvorene. Miroslavu Kutli u nekoliko se navrata odgađalo plaćanje dionica, a on je u međuvremenu prodavao imovinu koju nije platio.
NEDORASLI KUTLE
* Vjerujete li da je Kutle stvarni vlasnik 168 poduzeća koje je dobio u privatizaciji?
- On je čovjek partije, kojega je partija poslala da obavi određeni zadatak. Na njihovu žalost, Kutle nije bio dorastao tom zadatku. On je trebao isisati novce iz poduzeća i prebaciti ih u pojedine HDZ-ove fondove. Na taj način trebalo je osigurati potpuni partijski nadzor nad gospodarstvom, a instrument takve politike su, na primjer, i državne banke. I one su preuzele golemu imovinu, pretvarajući kredite u vlasničke udjele. A poznato je - tko nadzire ekonomiju, ima u svojim rukama i politiku.
* Kako će to utjecati na stanje u zemlji kad HDZ izgubi izbore?
- Stanje je vrlo opasno. I kad padne s vlasti, HDZ će imati u rukama mnoge najvažnije gospodarske poluge. Imat će mogućnost da izaziva štrajkove i socijalne nemire, da destabilizira bankarski sustav i da kontrolira gospodarske odnose s inozemstvom, čega se ja jako bojim.
* Vrijedi li to što ste rekli za Kutlu i za neke druge tajkune? Na primjer, za Ivicu Todorića?
- Nisu ni svi tajkuni isti. Oni su možda imali isti start, ali su neki od njih ipak kasnije nešto napravili. Na primjer, jedno je kako je Luka Rajić počeo i otkuda je dobio novac, a nešto sasvim drugo kako je poslije radio. Zato revizija mora voditi računa o svakom slučaju posebno. Pitat će ih se otkud im novci i jesu li platili porez, ali će se morati voditi računa i da su neki od njih poslije radili na način koji se može smatrati zametkom normalnog kapitalizma. Tu ubrajam i Ivicu Todorića. Sve tajkune ne treba trpati u isti koš. Nisu Todorić i Rajić isto što i Kutle i Gucić.
HDZ-ov REKET
* Vi posebno naglašavate kriminal u zemlji, pri čemu je možda ključna riječ: reket. Valjda niste mislili samo na reket kojemu su izloženi vlasnici kafića.
- Naravno da nisam, iako i taj reket sasvim lijepo cvjeta.
* Imate li nekih osobnih iskustava s reketom?
- Nemam, zato što sam odlučio da ne poslujem u Hrvatskoj dok sam u politici. Zato ne ovisim o odlukama državne administracije, Vlade itd. Doduše, pokušavali su me ocrniti preko medija; Nedjeljna Dalmacija je, iz broja u broj, vodila kampanju protiv mene, a povremeno me prozivao i Imperijal kao KGB-ovca, dakle ruskog agenta.
* Tim odgovorom vrlo ste zanimljivo definirali pojam i metode reketa. Kakva su iskustva drugih privrednika?
- Koliko ja znam, reket se odvija na dva načina. Jedan je da su HDZ-ovi tajkuni obvezni uplaćivati određene iznose u stranačku blagajnu, ali i nekim pojedincima. Ostale, koji nisu pod neposrednom kontrolom politike, maltretiraju na druge načine - šalju im financijsku policiju, otežavaju im dobivanje kredite, ne mogu dobiti posao na natječajima itd.
* Mnogo se govori o tome da je veliki novac iznesen u inozemstvo. Kako se to radi, uza sve propise koji u svijetu sprječavaju pranje novca?
- Nije to tako teško kako se čini. Dovoljno je da se osnuje off-shore tvrtka, što stoji 2000 maraka. To se najčešće radi na tuđe, dakako, jako pouzdano, ime. Nakon toga ta se tvrtka, sa svojom provizijom, koja katkad iznosi i 40 do 50 posto, ubacuje u posao između stranog prodavača i domaćeg uvoznika. Poslije se taj kapital, koji je ostao na čuvenim Djevičanskim Otocima ili na nekom drugom sličnom mjestu, kojih u svijetu ima dosta, pojavljuje u Hrvatskoj kao inozemni ulagač. Ime pravog vlasnika ostaje nepoznato, a tu se predstavlja samo nekakav fiktivni John Smith. Tako je oteti novac legaliziran kao strano ulaganje i time opran, a znatan dio novca se, naravno, ostavlja vani “za crne dane”. Zato su sada Djevičanski Otoci postali naš veliki partner; oni su na šestome mjestu po gospodarskoj razmjeni i ulaganjima u Hrvatsku.
* Je li točna računica nekih nezavisnih ekonomista da je iz zemlje izneseno sedam do deset milijardi dolara?
- Ja to ne znam, a čini mi se da je pravu brojku nemoguće ustanoviti. No sigurno je da se radi o velikim novcima.
HRVATSKA LEKCIJA
* Kolika je šteta nanesena hrvatskoj privredi otkad je HDZ na vlasti, dakle od godine 1990. do sada?
- Izravna šteta je izvlačenje supstancije iz gospodarstva. Dr. Dinko Dubravčić, s kojim sam zajedno izradio gospodarsku strategiju naše stranke, kaže da je ukupna vrijednost hrvatske privrede sada manja od njezinih dugova bankama, dakle da je manja od nule! U nizu industrija, posebno u metalskoj, građevinarstvu itd., izgubljene su razvojne jezgre. Zagrebačka Prvomajska izvozila je kompjutorski upravljane alatne strojevi i cijele fleksibilne linije. Danas ta proizvodnja više ne postoji. Ili, u institutu zagrebačkog Jedinstva radilo je 150 inženjera. Sada tog instituta više nema. Slično je u Đuri Đakoviću, Jugoturbini, Radi Končaru, Željezari Sisak itd.
* Zašto je hrvatski kreditni rejting u inozemstvu sve slabiji, premda su kod nas kamate više nego bilo gdje drugdje?
- Zato što ne funkcionira pravna država. Svi se ozbiljni inozemni investitori osjećaju potpuno nezaštićenima i zato zaziru od Hrvatske. Oni su naučili da se pravila utakmice znaju unaprijed. A kod nas im se može dogoditi, slobodno rečeno, da se košarka odjednom počne igrati po nogometnim pravilima. To ni jedan ozbiljni zapadni investitor ne može prihvatiti. Raspad našega bankarskog sustava sada nam je dodatno, i to strahovito, srušio rejting, a bojim se da će on padati i dalje. Za stranca je na prvome mjestu sigurnost, pa tek onda zarada. A on vidi da je u jednoj ovako maloj državi šest-sedam banaka već otišlo pod led, da ista sudbina čeka još desetak, o štedionicama da i ne govorim. Rusija je Zapadu očitala dobru lekciju, no dobio ju je i u Hrvatskoj. S Glumina bankom poslovalo je sedam-osam stranih banaka, koje sada strahovito pritišću hrvatsku vladu da ne dopusti njezin bankrot. Ne samo zbog gubitka 30-ak milijuna maraka, nego zato što je to ozbiljan udarac njihovu renomeu.
AUTOR: Milan Gavrović -698
|
||||||
