Mnogo buke diglo se oko prijedloga Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji bi trebao ograničiti okvirne kredite na tekućim računima građana i kamatu na stambene kredite. Što misli o tome, kao i o nizu ostalih ekonomskih pitanja, pitali smo guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića.

Slažete li se s prijedlozima Ministarstva financija? Ima li Ministarstvo podršku središnje banke?
- Ministarstvo je predlagač Zakona o potrošačkom kreditiranju i ima pravo na takvu inicijativu. Može se reći da s prudencijalne strane takav prijedlog ima smisla budući da minus od tri plaće u biti više i nije minus nego potrošački kredit po najvišoj kamatnoj stopi u koji se klijent postupno uvuče i koji potencijalno može imati jednokratnu otplatu na kraju razdoblja, za koju potrošač možda nije sposoban. Međutim i banke, kojima je to vrlo profitabilan proizvod, i potrošači, koji su navikli na takvo jednostavno, iako skupo, kreditiranje, vole taj proizvod. Osim, naravno, u slučaju kad potrošač postupno uvučen u sve veći minus ne ode u nedozvoljeni minus i završi na crnoj listi. S druge strane, makroekonomski efekti pretvaranja viška minusa iznad jedne plaće u potrošački kredit s nižom kamatnom stopom mogli bi dovesti do dodatnog razduživanja i smanjenja raspoloživog dohotka u roku dospijeća takvih kredita, godinu do dvije, te povećanja njihovog raspoloživog dohotka na kraju tog razdoblja. To ovisi i o tome kakve bi u tom slučaju proizvode točno ponudile banke, koje u velikoj mjeri mogu simulirati minus po tekućem računu sličnim proizvodom. Pokušaji zaštite potrošača od proizvoda koji im se sviđaju, međutim, nisu baš popularni. I sam imam iskustvo iz 2005. kada sam upozoravao na rizičnost kredita u švicarskim francima i kada me javno nitko nije podržao. Dapače, razni komentatori i analitičari su pisali da od buhe pravim slona i pokušavam ljudima uskratiti jeftine kredite. No, ministar će sam odlučiti što želi.

NOVCA JOŠ IMA

Plaće u javnom sektoru režu se za 3 posto. HNB već godinama govori o potrebi usklađivanja proračuna na rashodnoj strani. Što mislite o tom potezu, njegovom tajmingu, te efektima koje će imati na državni proračun? Očekujete li i dalje rast BDP-a od 0,3 posto u 2013.?
- Već godinama HNB govori o potrebi fiskalne konsolidacije proračuna na rashodnoj strani, a ovo je upravo takav potez. Naravno, da je prije napravljen, imao bi veći učinak na smanjenje deficita. Politička ekonomija sugerira da je takve poteze najlakše vući na početku mandata. No to je, ako dobro razumijemo, samo dio rebalansa proračuna na rashodnoj strani. Nova projekcija BDP-a izrađuje se u ožujku, a Savjet HNB-a je usvaja u travnju, kada ćemo imati i kompletan rebalans te podatke za četvrti kvartal 2012. i visokofrekventne podatke za prva dva do dva i pol mjeseca 2013.

Kritičari postojeće monetarne politike HNB-u zamjeraju "otuđenost" od realnih tokova, te smatraju da bi središnja banka trebala početi tiskati novac za potrebe jeftinijeg financiranja države. Zašto HNB to ne čini, kada to izgleda kao neko jednostavno i jeftino rješenje?
- HNB, kako Vi to kažete, i te kako "tiska" novac. Najbolji pokazatelj toga je da održavamo strukturni višak likvidnosti u sustavu koji se u posljednje vrijeme održava na razini od otprilike 5 milijardi kuna koje banke održavaju na prekonoćnom računu u HNB-u po kamatnoj stopi od 0,25 posto. Dakle, postoji velika količina izuzetno jeftinog novca. Kamatne stope na međubankovnom tržištu su na povijesnom minimumu, a država se zbog visokog viška likvidnosti također zadužuje po povijesno najnižim cijenama na tržištu blagajničkih zapisa. No, uloga središnje banke nije, niti to prema zakonu može biti, direktno financiranje ikoga, pa tako ni države. Tako se radilo u vrijeme bivše Jugoslavije i znamo kako je završilo

.
PETA GODINA RECESIJE

Država očito više nema financijskog prostora da sama pokreće rast, a investicije u privatnom sektoru ne uspijeva potaknuti. Gospodarstvo stagnira, nezaposlenost raste, a nove vrijednosti se ne stvaraju. Situacija izgleda poprilično bezizlazna. Koliko još možemo tako?
- Hrvatska je de facto već u petoj godini recesije, odnosno stagnacije. To je ponajprije posljedica pogrešnog modela rasta prije krize u kojem je rast baziran na zaduživanju i visokim deficitima na tekućem računu platne bilance, te odgađanja prijeko potrebnih reformi nakon početka krize. Konstantno smo trošili znatno više nego što smo bili u stanju proizvesti, plaće su rasle brže od produktivnosti, a strukturne reforme koje bi poboljšavale efikasnost državne administracije, kvalitetno upravljanje javnim poduzećima, učinkovito sudstvo, zdravstvo, obrazovni sustav, sve ono što čini poticajnu poslovnu klimu, nisu provođene. Uz to, nismo, za razliku od većine ostalih zemalja, bili u EU. Zbog toga što smo bili izvan EU, a uz to smo stvorili i vrlo nepoticajnu poslovnu klimu, propustili smo privući izvozno orijentirana izravna inozemna ulaganja, koja danas čine od 80 do 90 posto izvoza u izvozno najuspješnijim zemljama središnje i istočne Europe, poput Slovačke. Trenutno Hrvatska prolazi kroz dug i bolan put pada uvoza i posljedičnog nestanka deficita u platnoj bilanci s inozemstvom. Glavni razlog je pad domaće potražnje, koji je posljedica procesa razduživanja dugom preopterećenog sektora stanovništva i, kao što ste sami rekli, financijski ograničenog sektora države. Javni dug se brzo povećava od početka krize, što tekućim deficitom, što pretvaranjem u javni dug u prošlosti nastalih deficita u kronično neefikasnim sektorima poput brodogradnje, ili sutra možda zdravstva. Banke smanjuju kredite sektoru poduzeća i stanovništva zbog smanjene potražnje i zaoštravanja uvjeta kreditiranja u uvjetima rasta nenaplativih potraživanja. Nezaposlenost raste, a stopa zaposlenosti je kronično izuzetno niska, najniža u EU, jer samo polovina radno sposobnog stanovništva radi. Kao posljedica, smanjen je i kreditni rejting države. Situacija je, dakle, vrlo loša, no ne mislim da je bezizlazna.
- Ne preostaje ništa drugo nego odlučno raditi na postupnom smanjenju fiskalnog deficita ponajprije preko rashodne strane, a s druge, na brzom poboljšanju investicijske klime, kako bi se ulazak u EU i vjerojatni polagani oporavak gospodarstva EU iskoristili za privlačenje i poticanje investicija, jer one otvaranjem radnih mjesta moraju prethoditi povećanju potrošačkog optimizma i domaće potražnje.

Ističete da su strukturne reforme ključ izlaska iz krize. Svode li se one samo na dodatno smanjivanje radničkih prava?
- Nipošto. Smisao strukturnih reformi je, upravo suprotno, da se povećaju izgledi za zaposlenje i plaće radnika. Bolje je imati 70 posto zaposlenih u uvjetima fleksibilnijeg tržišta rada, nego 50 posto zaposlenih u uvjetima u kojima je teško otpustiti radnika. To je, međutim, moguće samo u okružju koje je konkurentno drugim zemljama. Ako mislite na reforme Zakona o radu, ponajprije u području kolektivnog otpuštanja, gdje je naše zakonodavstvo najrigidnije u usporedbi s ostalim zemljama konkurentima, to je samo jedna od mnogobrojnih strukturnih reformi. One su potrebne i u području efikasnosti državne uprave, državnih poduzeća, pravosuđa, zdravstva, obrazovanja. Upravo kako bismo pomogli odgovoriti na to pitanje što su to konkretno strukturne reforme pokrenuli smo seriju seminara u HNB-u.

INFLACIJA NIJE OPASNA

Zašto HNB nije snažnije branio svoj temeljni cilj, a to je stabilnost cijena, bez obzira na to što su one povećane prije svega administrativnim odlukama i rastom poreza, dakle "zaslugom" Vlade. Jeste li mogli Vladi "zaprijetiti" da ćete povući dio likvidnosti iz sustava ako bude napuhavala cijene? Niste li mogli biti glasniji, jer biste tako štitili interese građana?
- Zar mislite da je HNB trebao zaprijetiti proizvođenjem kontrakcijske deflacije u ostalim sektorima kako bi kompenzirao ukidanje subvencija reguliranih cijena energije? To baš ne bi bilo primjereno, a ne bi pomoglo ni građanima. Rast inflacije posljedica je jednokratnih šokova koji neće imati trajnijeg učinka na inflaciju, a centralne banke u pravilu ne reagiraju na takve šokove. U isto vrijeme domaći inflatorni pritisci su slabi.

Ističete da HNB održava stabilan tečaj čime štiti "sve kreditne dužnike s valutnom klauzulom" od zapadanja u znatno veće dužničke probleme. No, ne štitite li dužnike s klauzulom u eurima ipak više od ovih u švicarskim francima?
- Teorijski je nemoguće održavati stabilnost tečaja prema dvije valute, već samo prema jednoj. S druge strane, deprecijacija tečaja kune prema euru bi proizvela i dodatnu aprecijaciju švicarskog franka prema kuni, što bi dužnicima u toj valuti dodatno povećalo dug.

Četvrtina kredita banaka poduzećima i desetina kredita građanima je nenaplativa. Je li domaći bankarski sustav ugrožen, s obzirom na to da se poboljšanje na tržištu rada ne nazire? Kako ćete banke "natjerati" na potrebne dokapitalizacije?
- Domaći bankarski sustav stabilan je upravo zbog visoke kapitalne adekvatnosti koja je na razini 20 posto, više nego u ostalim europskim zemljama i nije mu potrebna dokapitalizacija. Ona može biti potrebna samo na razini pojedinih banaka. No, bankovni sustav dijeli sudbinu gospodarstva kroz rast sumnjivih i nenaplativih potraživanja, te značajno smanjenu dobit na razini sustava. Poslovanje tog sektora ovisno je o općem ekonomskom stanju. On jest stabilan, prvo zbog mjera koje smo poduzimali još prije krize, no u dugom roku vezan je uz sudbinu gospodarstva. Zbog toga i banke moraju preuzeti svoj dio posla u poticanju pozitivne stope rasta gospodarstva u idućih 12 do 18 mjeseci. Ne iz društvenog nego i vlastitog interesa.