Mirela Holy |
|---|
 |
|
Holy Mirela
Datum:
29.06.2013
Slika autor/izvor:
|
|
Objavljeno na:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Iz Zakona o zaštiti prirode i iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom jasno je da smo odustali od ključnih reformi u tim sektorima koji se odnose na uvođenje reda i transparentnosti u sustave koji se financiraju javnim novcem
Nekadašnja ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy nakon izlaska iz SDP-a u razgovoru za naš list govori o razlozima napuštanja stranke, ali i o tome kako vidi svoju političku budućnost.
– Imam neke ideje, ali o njima ne bih još sad govorila. Iskoristit ću ovu ljetnu stanku da dobro razmislim o svemu i da na jesen krenem ili ne krenem s nekim stvarima.
Je li moguće osnivanje zelene stranke?
– Razmislit ću dobro o svemu.
Znači niste još odlučili, ali jedna od opcija je i ta.
– Sve su opcije otvorene osim mog ulaska u bilo koju drugu političku stranku.
Laburisti ne dolaze u obzir?
– Ne.
Zbog čega?
– Jednostavno zato što smatram da je SDP najbolja i najkvalitetnija stranka koja postoji u Hrvatskoj. A ako ona nije bila dovoljno dobra za mene, onda sigurno neće biti ni bilo koja druga postojeća stranka.
Zbog čega u Hrvatskoj svih ovih godina nije izrasla jedna relevantna zelena stranka koja bi mogla ozbiljno računati na ulazak u parlament?
– Ima dosta razloga za to. Jedan od njih je i to što na hrvatskoj političkoj sceni djeluje nekoliko zelenih stranaka koje se godinama ne mogu dogovoriti o zajedničkom nastupu i platformi, najvećim dijelom zbog sukoba ega.
Druga stvar je to što ljudi u Hrvatskoj zelene stranke poistovjećuju sa civilnim udrugama i ne prepoznaju politički program djelovanja tih stranaka izvan onih specifičnih zelenih pitanja. A ta pitanja danas nisu presudna za većinu građana u Hrvatskoj kojima su najvažnija egzistencijalna i gospodarska pitanja.
Sve se postojeće zelene stranke nisu uspjele dovoljno profilirati na drugim temama osim onima vezanima za zaštitu okoliša. Osim toga, ljudi u tim strankama nisu dovoljno prepoznatljivi javnosti. Postoji i cijeli niz drugih razloga, poput nedostatak novca ili stranačke infrastrukture.
Briga o okolišu
Koliko si Hrvatska uopće kao nerazvijena zemlja može dozvoliti visoku razinu zaštite okoliša?
– Pravo je pitanje može li si Hrvatska dozvoliti nebrigu o zaštiti okoliša. Danas je svjetska agenda takva da zaštita okoliša postaje motor razvoja, a ne više trošak kao što je to bilo sve do nedavno. I najveći su »zeleni« gospodarski potencijali baš u onim područjima gdje nismo dobri. Naprimjer, u energetici gdje se obnovljivim izvorima energije, osim zadovoljavanja energetskih potreba, mogu pokrenuti i industrijski potencijali. I kroz proizvodnju hrane, odnosno održive oblike poljoprivrede. I kroz veću zaštitu i bolje komercijalno iskorištavanje vodnih resursa.
Dok ste bili ministrica, jedan od glavnih prijepora s ministrom Čačićem bila je hidroelektrana Ombla. Druga je strana govorila da je vaše inzistiranje na nekim stvarima prepreka investicijama i gospodarskom razvoju.
– Sada si mogu dozvoliti jednu indiskreciju. Jedan od prvih sukoba između mene i bivšeg ministra Čačića je bio na sastanku gdje smo razgovarali o zahtjevu Europske komisije o nužnosti provedbe revizije nad cijelim nizom vodnih projekata. A na prvom je mjestu bila baš hidroelektrana Ombla.
Tom smo se prilikom usuglašavali na koji ćemo način odgovoriti na taj zahtjev Europske komisije. Na kraju smo se dogovorili da će se provesti neovisna revizija. Čačić je tom prilikom rekao da 2012. mora pokrenuti investicije u vrijednosti 8,5 milijardi kuna. I tom se prilikom na živopisan način izrazio da mora »spiskati« tih 8,5 milijardi, naravno govoreći u pozitivnom kontekstu i o hidroelektrani Ombla.
Rekla sam mu da Hrvatska ne smije sebi dopustiti da spiska taj novac, nego da ga treba uložiti u one projekte koji će biti održivi i u ekonomskom i u ekološkom pogledu kroz cijeli niz godina. HE Ombla nije sporna samo iz gledišta zaštite prirode i okoliša, već je taj projekt duboko upitan i u pogledu ekonomske održivosti. Zbog toga se nadam da Hrvatska neće ići u taj rizičan projekt. A tu treba naglasiti još jednu stvar iako to, čini se, više nikome nije važno.
Tijekom javne rasprave o Planu 21 na temelju kojeg je Kukuriku koalicija dobila izbore u prvom draftu stajala je hidroelektrana Ombla, no zbog nezadovoljstva građana, ali i ljudi iz struke, pa čak i iz HEP-a, ispala je iz konačne verzije Plana 21. Drugim riječima, obećali smo da je nećemo realizati.
Loš projekt Plomina C
Iz Čačićeva su kruga dolazili i prigovori da sprečavate i neke druge važne projekte, primjerice Plomin C, i da je općenito vaše Ministarstvo nekakva kočnica za realizaciju investicija.
– To se tako namjerno plasiralo u javnost. Nisam ministrica više od godinu dana. Je li termoelektrana Plomin u provedbi? Radi se o projektu koji je izuzetno loše pripremljen i koji se vjerojatno ni neće realizirati zbog nezainteresiranosti privatnih partnera.
Kao ministrica sam upozorila, kada su krenule entuzijastične najave da će se Plomin početi graditi već tijekom jeseni 2012. godine, da je tako nešto apsolutno nemoguće zbog procedura koje se moraju zadovoljiti: od rješenja o prihvatljivosti zahvata na okoliš, objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, lokacijske i građevinske dozvole i slično. A da se ne priča o tome da je osnovni preduvjet sanacija odlagališta šljake, izgradnje adekvatnog dalekovoda.
To nije projekt koji se može odraditi preko noći, neozbiljno je bilo tvrditi da samo što nije krenula realizacija. Osim toga, ekonomski i okolišno bi bilo puno isplativije i brže na toj lokaciji graditi termoelektranu na plin.
Je li SDP tada dovoljno stao iza vas u tim sukobima s ministrom gospodarstva?
– Nisam očekivala da SDP stane iza mene u sukobima s Ratkom Čačićem jer meni ne treba tutor ili zaštitnik koji će stati iza mene. Samo sam željela da se držimo onoga što smo rekli da ćemo napraviti u Planu 21 jer je to bila obaveza i SDP-a i cijele Kukuriku koalicije.
Smatrate li još uvijek da je vaš e-mail zbog kojeg ste morali dati ostavku iscurio od nekog iz užeg kruga oko Radimira Čačića?
– To je sada apsolutno nebitno. Čula sam različite glasine i dobila različite dojave. Nažalost, nikad od policije nisam dobila nikakvo izvješće o tome što su oni saznali o tome tko je imao pristup mojoj privatnoj elektronskoj pošti. I to baš i nije u redu. Ali to u ovom trenutku zaista nije više važno.
Hod po rubu
Zašto niste ostali u stranci i kroz nju se borili za svoje ideje?
– Prvenstveno zato što nisam dobila potporu. U stranci nije bilo ambicije da me se zadrži, iako sam samo tražila da poštujemo naše politike. Danas je apsolutno jasno da iz Vlade nisam morala otići zbog svog budalastog maila, već zbog toga što je Vlada odustala od naše politike zaštite okoliša i prirode koju sam željela provesti. To je jasno i iz Zakona o zaštiti prirode i iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom.
Odustali smo od ključnih reforma u tim sektorima koji se odnose na uvođenje reda i transparentnosti u sustave koji se financiraju javnim novcem, a to znači da tu između HDZ-a i SDP-a nema nikakve političke razlike. A s obzirom na sve to, nisam željela više predstavljati problem za stranku.
Ali svojim bi djelovanjem testirali dokle se može ići u stranci u inzistiranju na nekim stvarima.
– SDP jest daleko najdemokratičnija stranka. Bila sam apsolutno svjesna toga – da kada sam istupala kao članica stranke prilično kritično i prema Vladi i prema stranačkom vodstvu – da time hodam po rubu i da me mogu izbaciti iz stranke temeljem statuta SDP-a, na osnovi onog dijela koji govori o nanošenju štete ugledu stranke u javnosti. To se nije dogodilo, što pokazuje da je SDP definitivno najdemokratičnija stranka u Hrvatskoj.
A zbog čega bih ostala ako ono što je bila naša politika nije dobilo potporu ni u klubu, ni u vodstvu stranke?
Zar se nije mogao postići nekakav kompromis oko Agencije za parkove?
– Predložila sam kompromis, ali nije bio prihvaćen. Naime, kada sam se našla na ručku s ministrom Zmajlovićem, predložila sam mu da se amandmanom Vlade u Zakon unese odredba da će Vlada uredbom do kraja mandata, odnosno do 2015. godine, formirati Nacionalnu parkovnu agenciju.
Jer tako je bilo napisano u našem programu. Ministar je rekao da će razmisliti o tome. Njegovi su argumenti bili da je stručno mišljenje da se ostvarenje ciljeva najbolje može postići kroz poboljšanje postojećeg modela.
Rekla sam mu da ima godinu dana na raspolaganju i da krene s mjerama za koje misli da se njima u okviru postojećeg sustava može poboljšati stanje. Predložila sam da sjednemo nakon godinu dana i ako se doista pokaže da se unutar sustava postignula pozitivna promjena – ja ću odustati od Nacionalne parkovne agencije i moći će NPA maknuti iz Zakona. On to nije želio.
Je li predsjednik SDP-a pokušao posredovati u ovom slučaju?
– Njega ovo pitanje nije baš interesiralo zato što ga smatra marginalnim u političkom smislu i koje on niti razumije, niti se njime bavi. On me je pokušao na neki način udobrovoljiti pa mi je, nakon sjednice kluba o stranačkoj politici zaštite okoliša i prirode, ponudio mjesto predsjednice jednog saborskog odbora.
Zaštita okoliša i prirode ipak je jednom manjem dijelu ljudi u Hrvatskoj važna stvar. Vašim je odlaskom SDP izgubio osobu koja uz sebe veže te birače. Njih nema puno, ali bi mogli biti bitni u slučaju izjednačene izborne utrke. Nije li zbog toga to stvar kojom bi se predsjednik stranke trebao baviti? – Vjerojatno Zoran smatra da je u okviru svojih mogućnosti napravio sve što je mogao. Vjerojatno misli da sam tvrdoglava i teška, što je vjerojatno i točno. Ali Hrvatskoj bi bilo daleko bolje da ima više političara kojima je previše stalo, nego toliko puno političara kojima uopće nije stalo.
Limitiranje moći
Pitanje unutarstranačke demokracije. U svim je hrvatskim strankama predsjednik svemoćna osoba. Kako promijeniti takvo stanje? Treba li uvoditi neka drugačija zakonska rješenja?
– Ne bih se složila. Prema statutu SDP-a predsjednik ima velike ovlasti. Ali ukoliko se ne varam, postoje određene statutarne mogućnosti da predsjedništvo pokrene postupak njegovog opoziva. To pokazuje da ipak postoje određeni korektivni faktori unutar stranke kojima se limitira moć predsjednika stranke.
Nedavno sam i javno rekla da ne smatram da je pogreška u velikim ili autoritarnim vođama. Time ne želim reći da je Zoran autoritarni predsjednik stranke. Očigledno nije, jer da jest, već bi me izbacio iz stranke. Neosporno je da bi kvaliteta SDP-ove politike bila veća da ima više dijaloga. Dakle, postoji prostor za poboljšanja. Ne smatram da je toliko problem u pojedincima koji obnašaju funkciju predsjednika stranke.
Uvijek mislim da je problem u ljudima koji bi trebali biti korektivni faktori unutar same stranke, a to nisu. Ono što se dogodilo HDZ-u na primjer. Danas svi optužuju Ivu Sanadera i kažu – on je to tražio i ja sam to morao napraviti. Ma ništa se ne mora napraviti. I svi ti ljudi su lijepo mogli reći – ne, nećemo i onda se ne bi dogodilo to što se dogodilo.
Ali tko se suprotstavi predsjedniku, plaća političku cijenu. Vidimo što se na primjer dogodilo Željki Antunović koja, iako je bila članica predsjedništva stranke, nije uopće stavljena na listu jer se zamjerila predsjedniku stranke.
– Meni je žao Željke zbog toga što smatram da su ljudi najveći kapital bilo koje stranke. Ljudi koji su prepoznatljivi i imaju određenu težinu u javnosti. Svaka mudra stranka aktivno radi na profiliranju što je moguće većeg broja ljudi u javnosti. I šteta je što Željka Antunović više nije u visokoj politici, bez obzira na to što se u mnogim stvarima s njom nisam slagala.
U nekim istupima govorili ste o reakcijama vaših stranačkih kolega nakon vaše ostavke, izbjegavali su vas i okretali glavu kada ste prolazili. Objasnite nama koji nismo u strankama, što dovodi do takve atmosfere da se ljudi tako odnose prema nekom tko politički padne? S tim da kažete da je SDP još i najdemokratičnija stranka.
– U svakom slučaju to je ružno. Nisam to samo ja doživjela. Stranački ljudi jako paze na koji način vodstvo stranke doživljava nekog pojedinca. Ukoliko ste u milosti, onda će biti u normalnim odnosima s vama, ali ako dođete u nemilost, onda se ljudi distanciraju kako se ne bi zamjerili vodstvu stranke zbog pretjeranog prijateljskog odnosa s vama.
Je li taj strah subjektivan ili objektivan? Što bi se dogodilo nekom zastupniku SDP-a da je viđen u srdačnom razgovoru s vama nakon što ste dali ostavku?
– Ma ništa. To je ono što stalno govorim. Temeljni je problem svih stranaka nedostatak hrabrosti ljudi u njihovim vodstvima. Znači, problem nije nikada u šefovima stranaka, nego u onima koji smatraju da samo trebaju klimati glavom. Ali na taj način ne rade uslugu ni predsjedniku stranke, ni stranci.
Autor: Zlatko Crnčec
|
||||||
