Aktualni predsjednik Hrvatske udruge menadžera i poduzetnika Croma i nezavinski vijećnik u zagrebačkoj Skupštini (izabran na listi HSLS-a), Vladimir Ferdelji, u politiku je došao kao uspješan menadžer, dugogodišnji direktor i predsjednik Uprave poduzeća Elektro-Kontakt, koja 90 posto proizvodnje izvozi u najrazvijenije zemlje.

Njegove menadžerske i organizacijske sposobnosti uočila je i Kukuriku koalicija, pa je na početku mandata imenovan pomoćnikom ondašnjeg ministra prometa i infrastrukture Zlatka Komadine. No Ferdelji, nevezan stranačkim stegama i bez dlake na jeziku, ustvrdio je tih dana u jednom intervjuu da vlada Zorana Milanovića nema hrabrosti za provedbu bitnih reformi. To ga je, nakon samo mjesec dana provedenih u ministarstvu, koštalo funkcije, a premijer ga je ispratio onim poznatim "Sorry". Svoj stav o reformskom deficitu ove vlade ponovio je i danas, godinu i pol poslije, u razgovoru za naš list. Ništa se, naime, nije promijenilo nabolje.

Počet ću razgovor pitanjem koje ste sami postavili u jednoj svojoj nedavnoj kolumni: Zašto ni jedna politička stranka u Hrvatskoj ne može riješiti krizu?

- Taj problem vrlo je logičan. Neosporno je da su sve naše stranke, a naročito dvije najjače, organizirane tako da njihov vrh ili sam predsjednik odlučuje o svemu, pa kad netko iznese drugačije mišljenje, u pravilu biva izbačen iz stranke. Postavlja se pitanje koji to ljudi onda ostaju u stranci. Ostaju ponajprije oni koji neće javno izraziti drugačije mišljenje i uglavnom šute. Takvima je motiv da s pomoću stranke lakše riješe svoje egzistencijalne probleme. Time je stvorena struktura u kojoj su glavne političke stranke, koje bi morale biti najdemokratičnije u obnašanju vlasti, stvorile ogroman milje ljudi kojima zadovoljavaju osnovne interese. Stoga je kadrovska reforma jedna od ključnih za ovo društvo.

KUPOPRODAJNI PROGRAM

Reforme su kod nas stalno na dnevnom redu, a stanje u državi i društvu sve je gore. Jesu li te reforme pogrešne ili su nedovršene?

- To uopće nisu reforme! Sjetite se kako sam nakon samo mjesec dana mandata ove vlade bio izbačen iz Ministarstva prometa i infrastrukture zbog intervjua u kojem sam rekao - a to je bio i naslov - da ova vlada nema hrabrosti za reforme. Ja sam to odmah vidio. Ono što je Hrvatskoj trebalo i za što je ova vlada dobila mandat aktivnosti su koje bi promijenile dosadašnji smjer kretanja. Za takvo što su potrebne drastične reforme, a narod bi bio spreman podnijeti njihov teret ako se pokaže da vode u pravom smjeru, da nas očekuje reindustrijalizacija, rast nove vrijednosti, smanjenje nezaposlenosti i niz drugih stvari. No ova se vlada odlučila za posve drukčiju politiku. Sve je podredila tome da osigura funkcioniranje ove preglomazne i prerastrošne države, očekujući da će ostali problemi biti riješeni sami od sebe. Zato ni jedna ozbiljna reforma nije ni započeta. Za njih teba imati hrabrosti, jer u svakoj reformi netko mora podnijeti njezin teret, a to je, u pravilu, najširi sloj građana.

Koje bi to drastične reforme, osim kadrovske, koju ste spomenuli, trebale Hrvatskoj?

- Treba nam reindustrijalizacija, promjena monetarne i fiskalne, ali i poljoprivredne politike. Nije napravljena ni reforma zdravstva, školstva, sudstva... Ali, uz kadrovsku reformu svakako je najznačajnija reforma teritorijalnog ustroja. Bez te dvije reforme nije moguća ni jedna druga ozbiljna reforma, a SDP i HDZ ne mogu ih provesti jer bi tada ugrozile svoje pozicije. U oba slučaja morale bi razriješiti dužnosti ili otpustiti tisuće svojih članova koji obavljaju razne funkcije u lokalnim samoupravama ili su udomljeni u brojnim institucijama na državnoj razini. Sve dok SDP ili HDZ budu na vlasti, neće biti moguće provesti ikakve reforme i krenuti k izlazu iz krize.

Pitanje zvuči naivno, no zašto SDP i stranke Kukuriku koalicije nemaju hrabrosti započeti ozbiljne reforme? Nisu došli na vlast preko noći. Imali su više od godinu dana vremena da se u oporbi okuraže, zauzmu stavove, osmisle strategiju...

- Ta koalicija nije programska, već je bazirana na kupoprodaji. Stranka koja se u toj koaliciji pridružuje onoj većoj od sebe prodaje svoje glasove za nekoliko ministarskih i direktorskih mjesta u državnim poduzećima te za masu onih administrativnih. Da bi zadovoljile svoje članstvo ili bar svoju oligarhiju, stranke su spremne prodati svoje mišljenje. To nije demokracija kakva se provodi u normalnim i razvijenim demokratskim zemljama.

Kakav scenarij očekujete nakon što je Hrvatska ušla u postupak prekomjernog deficita?

- Država nije pokrenula reforme koje bi ojačale prihodovnu stranu proračuna, usmjerene na to da se reaktivira gospodarstvo i provede proces reindustrijalizacije, da proizvodnja dođe u prvi plan, a poljoprivreda dobije novi zamah. Ili, kraće rečeno, da se stimuliraju sve gospodarske djelatnosti, a onda se iz rasta gospodarstva kumuliraju prihodi koji bi omogućili uredno financijsko funkcioniranje države. Nažalost, ova vlast, a i ni jedna dosadašnja, nije imala snage za to. I ova će ići u smjeru politike koju ja nazivam PORAZ, što je kratica za poreznu presiju, rasprodaju imovine i zaduživanje. S ta tri elementa vlast će nastojati osigurati funkcioniranje države. Kada to više ne bude išlo, zahvatit će i socijalne kategorije, mirovine i ostalo.

Ministar financija Slavko Linića središnja je figura Vlade. Ne bi li on zapravo trebao biti u sjeni onih ministara čiji resori trebaju povući zemlju iz krize: Vrdoljaka, Marasa, Grčića, pa i Mrsića?

- To vam najbolje govori o stanju u Vladi. Svi ministri koje ste spomenuli trebali bi krčiti put stvaranju novih vrijednosti, što je mnogo teže nego uvesti nove poreze. Gospodin Linić zadužen je za blagajnu, da država plaća svoje obaveze, a to je gotovo nemoguće. U Vladi ne vide da su svi povezani i da Linić nema obavezu samo održavati financijsku disciplinu države. On bi svojim mjerama morao stvoriti okruženje interesantno domaćim i stranim ulagačima. Znate, kapital je najveći zec, najveća kukavica, jer uvijek ide u najsigurnije okruženje. U svako nesigurno on neće ući.

MONETIZACIJA NEZNANJA

Hoće li uspjeti monetizacija autocesta?

- Duboko sam uvjeren da taj tragikomični potez hrvatski narod neće odobriti. Jer, što znači monetizacija? Pretvaranje stvari u novac. To je u biti prodaja, s tim što mi ovdje nešto prodajemo na rok od 30-40 godina. Ako tehnološki napredak bude onakav kakav je bio u 20. stoljeću, možda se nakon isteka tog roka više uopće nećemo ni koristiti autocestama. Također, ovaj slučaj pokazuje nevjerojatnu nesposobnost vlasti da uredi jedan sustav kako bi efikasno donosio profit umjesto stvarao gubitke. Budući da ga ne zna urediti, daje ga nekome drugome. To je tragedija.

Koje bi bilo bolje rješenje?

- Restrukturiranje bi bilo puno bolje od monetizacije. Slovenija ima sustav vinjeta i na upola manjoj kilometraži autocesta lani je zaradila 20 milijuna eura više nego Hrvatska s cestarinama. Kada bismo kopirali taj sustav, mogli bismo zaraditi dvostruko više novca i samim time vratiti sve dugove HAC-a. Logika je jednostavna: ako se koncesionaru ili monetizatoru isplati monetizirati autoceste, zašto sami to ne učinimo? Odgovor je jednostavan: njemu se isplati jer on to zna, a nama se ne isplati jer mi to ne znamo.

STALNE OBMANE I LAŽI

Kako tumačite izostanak investicija? Toliko su bile najaljivane da ih se još uvijek iščekuje kao spasonosno čudo koje se treba dogoditi.

- Uz monetarnu politiku kakvu imamo nema šanse da se dogode ikakve investicije u proizvodnji. Mi već dvadeset godina vodimo politiku precijenjenog tečaja kune. Svaka nam je vlada nakon svog mandata ostavila desetak milijardi eura dodatnog duga, manje zaposlenih i sve manje novostvorenih vrijednosti pa je to, jednostavno, proces koji se nastavlja.

A šeici, koji tek što nisu došli, ili pak goleme zalihe nafte u Jadranu koje samo što nisu otkrivene?

- Ha! To vam je otprilike kao kada imate velike financijske probleme u obitelji, pa počnete igrati loto očekujući da ćete jednog dana nešto dobiti. Možda hoćete, a možda i nećete. Takav stav nas neće izvući iz krize.

Kako komentirate to što Vlada nastavlja trend uljepšavanja negativnih pokazatelja? Sretna je što je pad BDP-a manji od očekivanog...

- Nevjerojatno mi je s kakvom lažnom samouvjerenošću Vlada komentira nakon dvije godine svog mandata rezultate u kojima su baš svi gospodarski pokazatelji u padu. A stalno govore da će nam biti bolje. Uz pomoć svrstanih medija, a ovdje su gotovo svi takvi, uporno plasiraju takve obmane i laži. Svi bolje informirani građani znaju da se projekcija kretanja BDP-a donosi u budžetu. Ova je vlada u budžetu za ovu godinu predvidjela rast BDP-a od 1,8 posto, a onda nam govori kako je pad bio manji od očekivanog. Oni, jednostano, lažu da su očekivali pad ili su nam lagali kada su pravili budžet.