Kad je Vlada prošloga tjedna predstavila svoje interventne mjere i reforme, situacija je podsjećala na sam početak mandata - Vlada opet nudi recept u kojem se problem u javnim financijama rješava tako što se povećavaju porezi na potrošnju, a zahvata na rashodnoj strani nema ili su sitni. A reforme se tek trebaju početi provoditi. O tome razgovaramo s ministrom financija Slavkom Linićem.

U odnosu na prije godinu dana razlika je samo u tome da Hrvatskoj prijeti još veći deficit. Potrošili ste godinu i pol, kako je moguće da nema rezultata, pa morate potezati za istim mjerama?

- Uvrijeđen sam takvom konstatacijom. Dvije godine pada državna potrošnja, a to znači da se mjere određenih reformi i štednji vide. Kriza je toliko duboka jer je netko osam godina uništavao Hrvatsku. Istodobno je privatni sektor potpuno kolabirao. To je razlog što imamo štednju, štednju, štednju.

PORUKA PUČANSTVU

Jeste li razmišljali o tome da još više smanjite rashode, umjesto novih povećanja poreza na određenu robu i usluge?

- Sigurno da jesmo. Ali u sljedećoj godini treba odraditi najveći dio reformi, a one koštaju. Zašto smanjujemo opterećenje gospodarstvu? Pa radi borbe za konkurentnost, da dobijemo nova radna mjesta jer je to jedini izlaz. Zato s druge strane opterećujemo potrošnju. Jasna poruka građanima: sve rasipanje, svu neodgovornost vladanja, sada plaćate. To su jasne poruke: nitko neće platiti te pogreške, ni ona, ni ova Vlada, plaćaju ih građani.

Znamo mi da ćemo mi sve platiti. Ali, je li se mogao taj teret raspodijeliti na način da se ide na štednju u proračunu? Je li se dodatno moglo štedjeti na plaćama, koja su druga najveća stavka iza mirovina ili otpuštanjem u javnom sektoru?

- Pošli smo od toga da su plaće u javnom sektoru niže od prosjeka gospodarstva, dovedene su na razinu gdje se više ne može dogoditi da je nekome sigurno visoko primanje neovisno o tome kako Hrvatska stoji. S druge strane, privatni sektor dobio je puno upravo na račun štednje ili povećanja poreza na potrošnju. Sada tražimo da se vrati ulaganjima u nova radna mjesta. Tražimo. Zahtijevamo.

NAJGORE U 10 GODINA

Nisu to učinila ni državna poduzeća, ona o kojima je Vlada odlučivala.

- Dio njih jest. U 2012. i 2013 se bavimo restrukturiranjem Željeznice, zdravstva, Šuma, Croatia Airlinesa, vodimo brigu o restrukturiranju trgovačkih društva koja upravljaju cestama i kako smanjiti preveliki broj zaposlenih na cestama. Bavimo se neracionalnim trošenjem novca za poljoprivredu i privatizacijom brodogradnje, kroz restrukturiranje sektora. To su rashodi zbog kojih nam dug skače i uz deficite proizvodi i visoke kamate.

Unatoč svemu što nabrajate da Vlada radi, Hrvatska se ipak suočava s najgorom situacijom u posljednjih deset godina.

- Tako je.

Prije godinu dana rekli ste da građane čeka skroman život najmanje osam godina. Kada bi se to trebalo promijeniti?

- Kad budemo imali dva milijuna zaposlenih.

To za vašeg mandata neće biti, pa kad bi slučajno ova vlast osvojila još jedan mandat gotovo se nemogućim čini da za šest godina imamo dva milijuna zaposlenih, pola milijuna više nego sada.

- Pa u ovom mandatu to neće biti. Ali mi ne možemo financirati mirovine više od milijun i 200 tisuća umirovljenika, a tu imamo deficit od 18 milijarda kuna, bez dva milijuna zaposlenih.

Tko će zaposliti još najmanje pola milijuna ljudi, to je u Hrvatskoj nemoguće.

- Kad očistimo sve one koji su krali, nisu plaćali poreze, koji su bili nelojalna konkurencija, što je proizvelo bogate pojedince i radnike bez plaća, radnike na zavodu, to je moguće. Uspješni nisu mogli zapošljavati jer nisu mogli konkurirati ovima koji nisu plaćali. Kad nestane nelojalna konkurencija, bit će i radnih mjesta.

Ali dva milijuna zaposlenih stvarno zvuči samo kao dobra želja. U kojim bi se sektorima ti ljudi zaposili?

- Broj zaposlenih će se povećavati iz godine u godinu. Neće ići preko noći, u početku sam rekao da nam treba od osam do deset godina. Treba otplatiti 200 milijardi kuna duga, to nosi 12,5 milijardi kamata godišnje i mi to moramo zaraditi.

Kad ćemo se uopće stabilizirati, kad ćemo bez stresa otplaćivati taj dug?

- To će se dogoditi onog trenutka kad gospodarski rast bude jedan i pol do dva puta veći od deficita.

To znači stope rasta od najmanje pet posto. To je za bilo koga u Europi u sljedećim godinama nevjerojatno, pa tako i za nas.

- Ako srežemo sivu ekonomiju, to donosi određeni rast jer ulazi u legalnu, ako uspješni poduzetnici krenu prema Europi, ako pomognemo onima koji dobro rade onda mogu zaposliti više ljudi. Tada mogu krenuti u jače investiranje.

Što ako ove mjere opet ne daju efekte, ako ne bude očekivanog rasta i zapošljavanja, hoće li se Vlada opet okrenuti povećanju poreza, odnosno povećanju poreza na dio robe i usluga?

- Ako ne budemo imali rezultate, ako se ne počne investirati i zapošljavati ljude, ako tvrtke ne budu konkurentne na europskom tržištu - bit će dodatnog stezanja.

Kako će biti rezultata kad ni Vlada nije iskoristila svoju ulogu u javnim poduzećima? Izostalo je u tom dijelu ulaganje, otvaranje novih radnih mjesta, koje bi za sobom povuklo privatni sektor.

- Govorili smo 2012. godine o javnim investicijama pa su nas znanstvenici ispljuvali, ali vidi se da smo bili u pravu. Javne investicije mogu povući ostatak gospodarstva, jer otvaraju prostor za privatni sektor. Ostaje pitanje zašto u HEP-u nema investicija, zašto smo tako mnogo vremena izgubili na zračnu luku Zagreb. Novac je godinama spaljivan u Željeznicama, a nema ni običnih projekata koji bi značili gdje i kako raditi prugu. Morali smo krenuti od početka. Kad govorimo o javnim investicijama, može nas se okriviti zašto se nismo više obračunali s MOL-om. Teško je prihvatiti zašto više nismo uložili u naftna polja, u plinska polja, u rafinerije. Nema odgovora. Ako imamo lošeg partnera, a prema mom osobnom mišljenju, MOL je loš poslovni partner hrvatske države, onda on neće vući poteze koji dižu kompaniju.

Logično je da čelne ljude MOL-a ne brine što bi bilo dobro za Hrvatsku.

- Moramo imati partnere, ali ostaje pitanje kontroliramo li dovoljno tog partnera. Trebam li vas sada uvjeravati da je Sanader, bar prema prvostupanjskoj presudi, oslobodio tog partnera bilo kakve odgovornosti i dobio mito? Sada nas napadaju ljudi koji su dali suglasnost za to. Ali ostaje činjenica da je MOL loš partner, a loš partner se uvijek može mijenjati.

OPOREZIVATI BOGATE

Ali nama građanima će biti jednako loše, jer moramo plaćati sve te silne dugove? Godinama će još građani biti siromašni?

- Mi smo zemlja, prema prihodima, siromašnih građana, ali po imovini zemlja bogatih građana. Niti je imovina građana, niti imovina države stavljena u funkciju.

Bez rasta industrije od pet posto, pa ni ovog od 1,3 posto neće biti. Kako pokrenuti prerađivačku industriju?

- Kroz smanjenje nameta, kroz smanjenje, između ostaloga, zdravstvenog doprinosa ...

Ali tog smanjenja zdravstvenog doprinosa neće biti bez poreza na nekretnine, a od toga ste odustali.

- To još nije gotova priča.

Kako nije gotova priča?

- Porez na nekretnine je zlatna rezerva za iduću godinu. Mi nikako da shvatimo da su naš najveći problem jedinice lokalne samouprave.

Znači li to da ste smekšali koalicijske partnere iz HNS-a?

- Ne radimo mi to. Ne može se živjeti samo na poreznim prihodima, moramo se okrenuti prihodima od imovine. Od lokalnih jedinica treba krenuti inicijativa da imaju kvalitetne prihode, koji neće ovisiti samo o oporezivanju radnika i umirovljenika, nego o oporezivanju bogatih, pogotovo onih koji svoje bogatstvo ne koriste.

Niste odustali od tog poreza?

- Nema razloga. To je porez koji se u Europi naplaćuje. Prema prihodima smo siromašni, po imovini bogati. Ja od njega ne odustajem i samo čekam trenutak.

Jagoda MARIĆ