Zagreb, 5. ožujka 2014. - Predsjednik Kluba zastupnika HNS-a u Saboru i kandidat za izbore za Europski parlament Jozo Radoš u intervjuu za Aktual govori o europskim izborima, ozdravljenju hrvatskog gospodarstva, odnosima prema Srbiji i BIH. Intervju prenosimo u cijelosti.

Predsjedniku klubu zastupnika HNS-a u Hrvatskom saboru, Jozi Radošu, prošle je godine za dlaku izmakao ulazak u Europski parlament iako je na listi SDP-ove koalicije bio treći po broju osvojenih glasova, odmah iza Tonina Picule i Biljane Borzan. Imao je 6,84 posto, ali ipak nije prešao 10 posto pa to nije bilo dovoljno da sa svog šestog mjesta preskoči kolege iz SDP-a Marina Baldinija, Olega Valjala i Sandru Perković Jakovina koji su ušli u EP iako su osvojili oko 1 posto preferencijalnih glasova. Zbog toga je HNS ove godine dogovorio visoko mjesto te će Jozo Radoš biti treći na zajedničkoj listi SDP-a, HNS-a, IDS-a i Hrvatske stranke umirovljenika čime mu je ulazak u Europski parlament gotovo siguran.

AKTUAL: Je li, s obzirom na preferencijalne glasove, kampanja za europske izbore zapravo individualna borba?

Da, preferencijalni glasovi su zanimljivi i svakako malo dinamiziraju postupak izbora. Možda bi trebalo razmisliti da se ta praksa uvede i u naše nacionalne izbore. Nije loše kad ste visoko na listi, ali ćemo isto tako voditi kampanju i za preferencijalne glasove. Naš je program klasični program liberalne stranke, sloboda, zaštita prava pojedinca, slobodno tržište, a uz to i goruća pitanja u Hrvatskoj, ponajprije pitanje gospodarskog života, omogućavanje lakšeg poslovanja i lakše dostupnosti financijskih izvora poduzećima, lakše otvaranje poduzeća mladim poduzetnicima, energetika koja je apsolutno velika europska i svjetska tema, sloboda tržišta telekomunikacija, slobodan pristup internetu, zaštita osobnosti u internetskoj komunikaciji te praćenje, sudjelovanje i doprinos procesu integracije nama susjednih zemalja u EU jer je to i hrvatski interes i potpuno u skladu s generalnom politikom Republike Hrvatske.

AKTUAL: Kad govorite o susjedima, nedavno je ministrica Vesna Pusić bila u Beogradu, ali je njezina izjava o tome kako odgovornost za rat snosi bivša politika naišla na kritike. Može li se njezina izjava protumačiti kao put ka relativiziranju krivnje za rat?

Naš generalni problem je što se previše i u našim unutarnjim odnosima zadržavamo na prošlosti, a malo se brinemo o sadašnjosti i o budućnosti. Što se tiče rata, svakako treba znati što je bilo, treba jasno nastojati postaviti odgovornosti za rat, ali većina politike se ipak treba usmjeriti prema rješavanju konkretnih odnosa, a to znači sadašnjosti i budućnosti. To nije niti relativiziranje krivnje niti zaborav. Pravi odnosi se ne mogu graditi na skrivanju onoga što je stvarno bilo. Tek ako se zna što se stvarno dogodilo, što je čija odgovornost, to su tek pretpostavke za neke solidne temelje za politiku sadašnjosti i budućnosti.

AKTUAL: Je li Srbija ikada do kraja prihvatila tu svoju odgovornost?

Mislim da se Srbija nije na pravi način suočila s onim što se dogodilo. Republika Hrvatska i njezina politika trebaju nastojati pomoći Srbiji da se s time suoči, ali to ne može biti jedini sadržaj našeg odnosa i naše politike prema Srbiji.

AKTUAL: S obzirom na hrvatski zahtjev za razjašnjavanjem sudbine nestalih, hoće li se samim time razotkriti i krivnja Srbije u sudbini tih nestalih?

Uz onu ljudsku, humanitarnu dimenziju koje je sadržana u tom zahtjevu da se otkriju svi nestali, suočavanje s time svakako ima i političku dimenziju i sigurno će dovesti i do suočavanja sa širom odgovornošću za rat i krivnjom koju imaju pojedine političke strukture.

AKTUAL: Je li to onda i razlog zašto još nismo dobili taj popis odnosno odgovor na to pitanje? Koliko smo blizu došli do tog cilja?

To je naravno stvar koja će se stalno otvarati. Odgovor nismo dobili, to ide jako sporo, ali svakako da od toga ne trebamo odustati. To je naša odgovornost i obveza prema obiteljima nestalih građana.

AKTUAL: Kako vidite razvoj situacije u Bosni i Hercegovini s obzirom da je među zahtjevima prosvjednika bio i onaj za ukidanje kantona koji su još jedina garancija suvereniteta Hrvata na područjima gdje su u većini?

Jedino što je u Bosni i Hercegovini jasno, oko čega se svi slažu i što je evidentno je da ta država ne funkcionira, da ima puno problema u međusobnim odnosima. Osobito je istaknuto nezadovoljstvo i neravnopravan položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda. To pitanje trebaju rješavati političke elite u toj zemlji, koje očito na to nisu spremne. Ono što je ministrica vanjskih i europskih poslova rekla, što je navijestio i predsjednik vlade, je da bi bilo potrebno da se u tim okolnostima međunarodna zajednica, ponajprije Europska unija, aktivnije angažira i pomogne riješiti ta pitanja. Konačnu odluku moraju donijeti predstavnici građana te zemlje, no puko ukidanje kantona nije rješenje, pogotovo ne za položaj Hrvata koji su ovog časa neravnopravni.

AKTUAL: Koji bi bio vaš prijedlog oko BiH u Europskom parlamentu? I što od EU trebaju tražiti svi hrvatski zastupnici u EP-u?

Oko tog pitanja bi bilo dobro najprije imati zajedničku nacionalnu politiku. Ako se to ne bude moglo postići, svakako da sam na tragu onih prijedloga o kojima je govorila ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, a to je stvaranje više vrsta unutarnjih jedinica i kantona, od kojih bi neki bili nacionalni, a neki mješoviti, kao nekakav zametak ili davanje šanse Bosni i Hercegovini koja ne bi bila podijeljena po nacionalnim linijama. To je jedno od rješenja. Ono što je važno je da stalno budete u komunikaciji sa svim bitnim faktorima u BiH. Ono što hrvatska politika radi i što može raditi hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, to je pokušaj konstruktivnog doprinosa koji ne može biti i nije nametanje rješenja izvana. Dakle, morate stalno biti u komunikaciji, biti aktivni i možete utjecati na to da EU u pogledu rješenja krize u BiH preuzme više odgovornosti i više inicijative nego što je to činila do sada. Rješenja o kojima govorimo su, naravno, tek samo naznaka, ni mi, pa čak ni EU, nismo u poziciji nametati rješenja. Ali, morate jako dobro poznavati situaciju, biti vrlo aktivni prema europskim institucijama i morate naravno biti u stalnoj komunikaciji s predstavnicima političkih grupacija unutar BiH. Tu je naravno i širi kontekst susjedstva, ne samo Bosne i Hercegovine, i na tom području bi trebalo također biti vrlo aktivan i pokušati doći do zajedničkog stava svih zainteresiranih susjednih zemalja. To je naravno više politika hrvatske Vlade, ali kako je taj širi prostor u postupku integracije, onda tu također postoji prostor za angažman europarlamentaraca.

AKTUAL: Naglasili ste pitanje gospodarstva kao bitan dio HNS-ova programa, međutim, gospodarstvo je unutar Vlade HNS-ov resor u kojem se za sada rezultati ne vide ili su loši. Koliko je HNS tu odgovoran kao stranka?

Svi se slažu da je jedini pravi izlaz iz situacije u kojoj se nalazimo povećanje proizvodnje i zaposlenosti. To pitanje naravno nije samo odgovornost Vlade, a pogotovo nije odgovornost samo jednog resora kao što je resor ministra Vrdoljaka. To je širi kontekst društvenih odnosa, ukupne Vladine politike i nekoliko drugih resora važnih za gospodarski život. Ono što mi možemo s pozicije Europskog parlamenta činiti jest zagovarati pojednostavljenje poslovanja poduzeća. To je generalna politika ALDE grupe u EP-u, The Alliance of Liberals and Democrats for Europe, čiji će član biti HNS. Tu je i lakša dostupnost financijskih izvora poduzećima, čime se može pomoći ne samo resoru gospodarstva nego ukupnoj gospodarskoj politici. Još dva resora su izravno nadležna za to, ministarstvo financija i ministarstvo poduzetništva i obrta.

AKTUAL: HNS je u vrijeme kad je prvi potpredsjednik Vlade bio Radimir Čačić intenzivno krenuo s energetskim projektima, no sve je stalo. Možete li u ovih nešto više od godinu i pol, koliko je ostalo do kraja mandata, preokrenuti situaciju?

Ti spori pomaci su zapravo potvrda toga da o gospodarskoj politici, uključujući energetsku politiku, ne može odlučivati jedan resor ni jedan ministar. Najveći dio poteškoća dolazi izvana sa svim opravdanim i ponekad neopravdanim zahtjevima i strahovima koji blokiraju investicije. Što se toga čine, mislim da su u vezi energetike učinjeni bitni koraci, diverzifikacije više putova dobave energenata, LNG terminal, transjadranski naftovod, ispitivanje nafte u Jadranu, reorganizacija sustava opskrbe plinom, nova regulacija tržišta električne energije i ostalih energija, to su sve pretpostavke na temelju kojih očekujemo da će Hrvatsku još u mandatu ove Vlade dovesti na puno bolju energetsku poziciju od ove do sad.

AKTUAL: Ministrica Pusić često naglašava otvaranje tržišta energenata kao uspjeh Vlade, ali to je svakako i uvjet članstva u EU.

Ono na čemu treba inzistirati su tri važna energetska cilja EU, smanjenje potrošnje energije odnosno veća energetska učinkovitost, veći udio obnovljivih izvora i redukcija emisije ugljičnog dioksida. Hrvatska se svakako treba uklapati u ta tri cilja, a ono gdje mi imamo neposredan interes je razvoj potpuno slobodnog tržišta električne energije i uspostave paneuropskih prijenosnih mreža gdje trebamo nastojati da te mreže budu tako planirane i građene da se u najvećoj mjeri poklapaju s našim interesima. Posljedica toga će biti naravno slobodno tržište koje će onda dovesti i do pojeftinjenja električne energije i do kvalitetnije opskrbe, to je ono na čemu Hrvatska u EU, ne samo na razini EP-a, nego i na razini Vijeća, svakako treba inzistirati, da ta paneuropska prijenosna mreža električne energije bude tako postavljena i građena da u najvećoj mjeri pogađa naše energetske interese. Tu uloga europskih parlamentaraca može biti velika zato što je energetska politika jedna od politika koje su u velikoj mjeri u nadležnosti EU jer se tu radi o komunikaciji, o slobodi tržišta, o slobodi kretanja roba, i tu naš angažman mora biti vrlo snažan i naravno koordiniran od strane vladinih tijela. To bi trebao biti veliki izazov za sve zastupnike u EP-u.

AKTUAL: Nedavno smo prvi put konkretno mogli vidjeti kako EU stoji iza svojih članica, i to na dva primjera, kad je EU zbog Hrvatske dala ultimatum SAD-u radi viznog režima, a Švicarskog zbog rezultata referenduma kojim se Hrvati stavljaju u neravnopravan položaj. Ne znam jesu li ti benefiti bili dovoljno prezentirani u javnosti.

EU u velikoj mjeri, u prvom redu zahvaljujući Europskom parlamentu, vodi jednu vrlo jasnu politiku koja se zasniva na načelima, na jednakopravnosti, i u tim tijelima, pogotovo u EP-u, imate vrlo malo stvari koje se događaju ispod stola. Dakle, to što se Republika Hrvatska našla u zaštiti i od čega je profitirala, dio je principijelne politike europskih tijela koju u velikoj mjeri zbog svoje nezavisnosti od Vlada kreira Europski parlament.

AKTUAL: Na kojim još primjerima možemo očekivati ili tražiti takvu principijelnu zaštitu EU?

To su generalno sva područja, ali ja bih se vratio na pitanje prezentacije i naše svijesti o tome što se događa u EU jer je mala prisutnost o tome u svijesti građana prisutna ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj EU. Danas je to osobito važno i jedan od elemenata kampanje svakako će biti i upoznavanje s funkcioniranjem EU. Nastojat ćemo napraviti nekoliko vrlo jednostavnih primjera gdje građani imaju neposredne koristi od članstva u EU. To će biti i edukativna kampanja na neki način.

AKTUAL: Koji su to primjeri koje ćete naglašavati?

Ovo o čemu sam već govorio. Bankovna unija koja se formira, vrlo je važna, a omogućit će da banke, ako i dođu u krizu, efikasno riješe svoje probleme. Do sada je to rješavala uglavnom država odnosno građani. Drugo veliko pitanje je svakako liberalizacija tržišta elektroničkih telekomunikacija, pitanje roaminga i bitno smanjivanje troškova elektroničke telekomunikacije, zaštita korisnika, širokopojasni Internet i brzi pristup internetu. To su sve principijelne politike EU i od toga će svakako profitirati hrvatski građani. Na nama je da u kampanji nađemo one primjere koji će građanima biti vrlo razumljivi i gdje ćemo im moći jasno predočiti što oni imaju od članstva u EU.

AKTUAL: Nije li danas najvažnije pitanje nezaposlenost, pogotovo velika nezaposlenost mladih, što ni EU nije uspjela riješiti?

Naravno, jedna od velikih novih politika je europski semestar u kojem se nastoji harmonizirati i dati najbolji smjer nacionalnim gospodarskim politikama. Europski semestar je velika šansa za ukupno gospodarstvo EU i Hrvatska se tu može naći. Dobiti koje možemo imati ako ćemo ih znati iskoristiti su vrlo velike.

AKTUAL: S obzirom da ste dugo član stranke i možda ste i više bili povezani s Radimirom Čačićem nego ostali, slažete li se s njegovim izbacivanjem iz HNS-a, kao i s izbacivanjem Natalije Martinčević i Zlatka Koračevića?

HNS je doveden u situaciju u kojoj nije mogao ništa drugo učiniti jer je javno djelovanje Čačića i ljudi oko njega bilo stalno sukobljavanje, stvaranje neprincipjelnih koalicija protivnih svim liberalnim politikama i smjernicama vrha stranke te najava nekih novih sukoba, što su prvenstveno i najviše osjećali naši članovi na terenu. Time stranka dolazi u neodrživu situaciju da se bavi sama sobom. Nijedna stranka si to ne može dopustiti i svi potezi koje je vrh stranke poduzeo su opravdani jer bi u suprotnom to značilo sigurni gubitak snage HNS-a, a odgovornost je na vodstvu stranke da to ne dopuste.

AKTUAL: Bilo je prigovora da to nije demokratski jer vi i ne znate je li to puštao Čačić ili netko drugi u njegovo ime. Je li to bilo korektno prema njemu?

O tome da iza svega stoji gospodin Čačić, nema spora. Nije bilo nijednog demantija, to je bila jedna ciljana, proklamirana politika. Svakako da nije dobro da dođete u takvu situaciju, uvijek je sva pitanja bolje rješavati međusobnim sporazumijevanjem, ali najava novih sukoba u stranci je nešto što je stranka trebala energično prekinuti. Demokratska procedura je jasna, postoje tijela stranke i pravilnici po kojima je odluka donesena, a na kojima je inzistirao sam Čačić u vrijeme dok je bio predsjednik i stranka je morala donijeti takve odluke.

AKTUAL: Ali, to se nije dobro odrazilo na rejting HNS-a.

Stranka je zbog toga u stagnirajućem položaju, ali to nije pad i mi očekujemo da će uslijediti rast rejtinga. Da smo ostali u sukobu i bavljenju samima sobom, sigurno bi došlo do pada.

AKTUAL: Kao bivši ministar obrane, kako gledate na situaciju gdje Hrvatska praktički ima jedan MIG i gdje se smanjenje proračuna odražava i na vojni budžet te je čak i ministar Kotromanović na sjednici Vlade imao jedan vrlo oštar istup?

U pogledu ratnog zrakoplovstva Hrvatska treba donijeti konačnu odluku što želi s time. Nadzvučni zrakoplovi bitno umanjuju kapacitete ostalih segmenata ne samo zrakoplovstva nego ukupnih oružanih snaga. Naša se politika još nije s tim suočila na pravi način. Ukoliko se odlučite za nadzvučne zrakoplove, a pitanje da li vam oni uopće trebaju, oni su više simbol nego neposredna potreba, time ste bitno smanjili kapacitete ne samo ostalih grana zrakoplovstva nego i mornarice koja je Hrvatskoj neposredno potrebna zbog velikog mora, kao i kopnenih snaga. Tu odluku netko treba donijeti. Ne mislim da smo mi ugroženi zato što je naše zrakoplovstvo u tako lošem stanju. Sigurnosne okolnosti su takve da to nije više neki problem, to je više problem politike koja se iscrpljuje na tome i ne donosi prave odluke.