N eovisna zastupnica Jadranka Kosor u razgovoru za naš list komentira političku situaciju nakon presude Ivi Sanaderu i HDZ-u, analizira rad svog nasljednika na poziciji premijera, te govori o tome kako vidi svoju budućnost u politici.  

Kako komentirate presudu Ivi Sanaderu i HDZ-u?

 – Svatko je nevin dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže krivnja. Ponavljam ono što sam rekla i u trenutku kada smo dobili obavijest da je stranka pod istragom.Važno je da politika daje beskompromisnu i iskrenu potporu nezavisnim institucijama DORH-u i USKOK-u, kao i pravosuđu u cjelini. Sve drugo moglo bi se tumačiti kao politički pritisak. Samo jaki mogu otvoriti svoju kuću i očistiti je. I tek onda imaju pravo upirati prstom u druge. Najteže se boriti s korupcijom u svom dvorištu, osobito kad se radi o strankama na vlasti. Zato riječi sutkinje Čalić treba slušati i čuti.

Kakav je bio osjećaj gledati izricanje presude?

– Loš. Izrazito loš. Uz, naravno, stotine pitanja koja još uvijek traže odgovore. U razdoblju za koji je optužena, stranka je imala prihode od oko 230 milijuna kuna. Iz proračuna, članarine, donacija koje su u to vrijeme mogle biti bezgranične, čak i anonimne. Dakle, nikada mi nije pala na pamet mogućnost postojanja paralelnog sustava jer za njega nije bilo potrebe. A što se tiče kampanja i npr. plakata, njihova brojnost HDZ-u ništa osobito nije donijela.

Hrvati vole vođe

Mislite da je došlo do kontraefekta?

– Tako je. Ljudi su alergični kad ih jedno te isto lice dočekuje na svakom stupu. Ali pitam se jesmo li mogli postaviti pitanje zašto se ne donosi financijski plan ili završni račun. Iz svih tih razloga osjećam nelagodu. Ali i zadovoljstvo što nikada nisam, kao premijerka od neovisnih tijela, tražila da istrage obustave ili obuzdaju. Ili, pak, da ih pokrenu.

A što se tiče bivšeg premijera, nikada nisam govorila da me ugnjetavao. On jest bio čovjek koji je čvrstom rukom vodio Vladu i stranku, ali ne mogu reći da me ponižavao. Uostalom, to ne bih ni dozvolila. 

Je li problem i u tome što u Hrvatskoj predsjednici stranaka imaju prevelike ovlasti?

– Ima nešto i u našem mentalitetu. Volimo vođe. Sjetite se, uostalom i brojnih novinara, gospodarstvenika, umjetnika koji su se bez zadrške divili bivšem premijeru. U strankama to dobiva još dodatnu dimenziju kad se približavaju parlamentarni ili bilo koji drugi izbori.

Mislite na strah oko toga hoće li netko biti na listi?

 – Tako je. Strah da netko tko prigovori ne bude na listi. Ili da bude smijenjen ili raspušten. To pokazuje da imamo još puno posla u demokratiziranju stranaka, ali i društva u cjelini. Zato sam i podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti u slučaju mog izbacivanja iz stranke. Ne zbog mene osobno, jer meni to više ništa osobito ne može značiti. Naime, Statut HDZ-a kaže da se, kad postupak dođe do Visokog časnog suda mora primjenjivati ZKP. Međutim, u mom slučaju ništa od toga nije poštovano. A sudili su mi i neki koji su, do jučer, drhtali od divljenja.

Koliko će političke štete presuda nanijeti HDZ-u?

– Teško je predvidjeti. Protiv stranke je optužnica podignuta 9. prosinca 2011., nakon što su završeni izbori. Ali bila je javna stvar dva mjeseca prije izbora da je stranka pod istragom. No, nije samo to utjecalo na rezultat izbora. Rijetko koja stranka treći puta zaredom dobiva parlamentarne izbore. Pogotovo stranka kojoj se dogodio tako dramatičan odlazak predsjednika koji je ostavio državu doslovce na koljenima. Pad BDP-a bio je sedam posto. Uz to, rijetko je koja stranka, koja je vodila državu u krizi, pobjeđivala na izborima. Ali, većina kolega iz bivšeg vodstva stranke uprla je u mene prstom kao isključivog krivca u izbornoj noći. 
 

Do kraja uz Tuđmana

A gledajući općenito političku scenu može li se dogoditi da ljudi kažu - to je strašno, više nećemo ići na izbore?

– Na svim izborima koji nas čekaju odaziv neće biti velik. Ljudi su ostali bez posla i ne znaju hoće li ga ikada pronaći, a oni koji rade jedva preživljavaju. Odijum prema politici će se pojačati.

Neki članovi HDZ-a govore, istina neslužbeno, da je čak u političkom smislu veći problem od presude činjenica da je stranka pod novim vodstvom otišla previše udesno.

– To je njihov problem, osobito kad se javljaju isključivo kao neimenovani! Njihov šef je ponovo, na sam dan presude, rekao da se stranka odriče pogrešne ideologije, detuđmanizacije i dekroatizacije. Ja sam iz HDZ-a izbačena jer sam baš te teze javno demantirala, kao i onu da je stranka 18 godina bila zapuštena i zapuštana.

Znači bila je zapuštena još za vrijeme Tuđmana?

 – Samo sam rekla da to nije točno. Nitko od nas u vodstvu stranke u proteklih deset godina nije se odrekao Tuđmana niti je dekroatizirao Hrvatsku, što god to uopće značilo. Uz Tuđmana sam ostala do njegove smrti. Za razliku od nekih koji mu se sada vraćaju. A ulazak u EU bio je i Tuđmanov cilj koji je ostvarila Vlada koju sam vodila. Koalicijska Vlada.

Novo vodstvo HDZ-a zamjera Tuđmanu da je bio naivan u slučaju pomirbe i da su ga ovi s ljevice prevarili.

– Kako vrijeme prolazi Tuđmanovo mjesto u povijesti Hrvatske postaje sve jasnije vidljivo. Kada mu se oduzmu mane, a svatko ih od nas ima, uvijek preteže činjenica da je on bio državnik koji je promišljao dugoročne ciljeve. Njegova je politika pomirbe pomogla da opstanemo u ratu i da se obranimo. Kao što je politika mirne reintegracije spriječila nove žrtve, a politika prema manjinama omogućila i početak europskog puta. Baš je neobično te odluke nazivati naivnima. Uostalom, to je u kontradikciji i s tezom o vraćanju Tuđmanu. 
 

Bez vizije

Čak i neki krajnje lijevi komenatori koji su devedesetih bili brutalni prema Tuđmanu sada ga hvale. O njemu pohvalno govori i aktualni predsjednik SDP-a i premijer. Postoji li trend da se Tuđmana revalorizira u pozitivnom smislu?

– Kako vrijeme prolazi dnevnopolitički prijepori se brišu, a na površinu u punom svjetlu se pokazuje ono što je napravio kao državnik. U Hrvatskoj je povijesti puno političara, ali malešan broj državnika. A Tuđman je bio državnik, imao je viziju, znao je što su ciljevi i kako do njih doći. On je okupljao, pa i one s kojima se nije slagao ili koje nije osobito volio. I uglavnom, nikoga se nije odricao.

Rekli ste da je Tuđman, a s njim i Hrvatska, imao viziju. Neovisnost, pobjeda u ratu, mirna reintegracija, NATO i ulazak u EU. Ti su ciljevi postignuti. Međutim ispada da današnje političke elite nisu kadre definirati sljedeći cilj.

– To mora biti gospodarski snažna Hrvatska. Taj je cilj uvijek dosad bio nekako usputan jer smo se bavili izgradnjom i uređenjem države. Ni jedna dosadašnja Vlada tim ciljem nije se bavila punom snagom. Okupljajući, savjetujući se, birajući najbolje. Vlada koju sam vodila pokušavala je dizati gospodarstvo, ali je u to vrijeme naš strateški cilj bio završetak pregovora. I u to je bila uložena najveća snaga. Bilo je jasno da ćemo, ako ispustimo taj trenutak, ići na sporedni kolosijek i čekati neke druge.

Dio kolega koji prate gospodarstvo kažu da je prvih šest mjeseci vaše Vlade u tom smislu bilo izvanredno, ali da ste nakon toga nekako posustali. Je li to točan dojam?

– Nakon deblokade pregovora osjetili smo da možemo uhvatiti europski vlak. I ogroman se angažman, moj i Vlade, koncentrirao na to. Ipak, mi smo 2010. donijeli program gospodarskog oporavka. Čak i neki iz SDP-a govore da je to bio dosad najbolji program. Napraviti ga, bio je ogroman napor. Do kraja 2010. proveli smo sve mjere osim izmjena ZOR-a. I tada dolazi ta 2011., facebook prosvjedi i jako nepovoljna politička situacija u kojoj je oporba stalno tražila smjenu Vlade i moju osobno. To bi mogao biti primjer svim budućim oporbenim strankama - ako Vlada pokaže znakove volje, znanja snage, odlučnosti i hrabrosti, pustite je da radi. 
 

Prekršili potpisano

Ima li premijer Milanović volju, snagu, odlučnost i hrabrost?

– Nažalost, ima samo volju. Jer da nije tako ne bi otišao na gotovo dva tjedna tako daleko od Hrvatske u vrijeme rebalansa i drugih turbulentnih događaja. Umjesto da rješava jedan po jedan postojeći problem, nevjerojatnom lakoćom uspijeva nagomilati nove. Primjerice Zakon o pravosudnoj suradnji sa zemljama Europske unije. Vlada si mora zatvarati, a ne otvarati bokove. Mora liječiti rane, a ne, npr. kupnjom automobila, soliti stare.

Nije li Vlada jednim dijelom bila u pravu, da članice EU nisu ravnopravne kada je u pitanju uhidbeni nalog.

 – Zašto to pitanje Zoran Milanović nije postavio kao šef oporbe kada se donosio Zakon? Da ga je postavio, on ili netko drugi, to bismo stavili na pregovarački stol. Jednim je dijelom imao pravo, ali je tu bitku izgubio. Takav se problem ne stvara tri dana prije ulaska u EU. Nikada se ne ide ni u jednu bitku za koju vam svi govore kako ćete je izgubiti. Poznajem Viviane Reding i to sam Milanoviću i rekla. 
 

Bez ideje

Još malo o odnosu s EU. Na stranu je li bilo pametno ili ne na listu HDZ-a stavljati Ružu Tomašić, ali bi li se Joseph Daul usudio tako razgovarati s predsjednikom narodnjačke stranke iz neke velike članice EU?

– Sigurna sam da gospodin Daul radi u najboljem interesu EPP-a i EU. Bila sam na brojnim sastancima EPP-a i znam da se u toj obitelji razgovara otvoreno, kritički i s argumentima. I svatko se mora uklopiti u standarde, prihvatiti načela. Logično je da u EPP-u govore kako onaj tko ide u Europski parlament mora zastupati europske vrijednosti. Apsurdno je, naime, kad europska parlamentarka govori kako Hrvatska nije spremna za EU. 

Jesmo li na dobar način iskoristili trenutak ulaska u EU?

– Nismo. A zaista su nas tretirali kao novu zvijezdu. Vlada je trebala donijeti strategiju ulaska u EU. Plan što ćemo raditi zadnjih šest mjeseci prije ulaska u EU i šest mjeseci članstva. Ovako se dogodilo da su se mnogi uhvatili za glavu jer ne samo da smo zakomplicirali oko Zakona o pravosudnoj suradnji, odnosno prekršili nešto što smo potpisali, nego smo još dodatno pokazali kako nemamo nikakvu ideju rješavanja gospodarske situacije. Ova je Vlada samo trebala nastaviti provoditi Plan gospodarskog oporavka. A radila je baš suprotno.

Jedan od problema koji se spominjao u pregovorima, a spominje se i dalje je pravosuđe. Je li Mladen Bajić trebao ostati ili je bolje da je došao novi čovjek?

– Gospodin Cvitan će biti odličan glavni državni odvjetnik jer je beskompromisan, odlučan i hrabar. Međutim, nismo dobili odgovor vladajuće koalicije kako to da je podržala Bajićev izvještaj za 2012., a da on nije dobio još jedan mandat. Uostalom, Milanović je trebao doći u Sabor obrazložiti zašto predlaže gospodina Cvitana za novu dužnost. Tako bi poslao i snažnu poruku potpore neovisnosti DORH-a.

Zamjerka koja se upućivala dosadašnjem državnom odvjetniku bila je određena selektivnost u izboru predmeta koji će se istraživati. Recimo u medijima postoje brojne indicije da su i neke druge stranke, ne samo HDZ, imale čudne izvore financiranja. Svatko tko ima indicije ili dokaze, mora ih podastrijeti institucijama. I otvoreno, npr. o tome govoriti u Saboru ili u medijima.