Povodom 20. obljetnice primitka Republike Hrvatske u Ujedinjenje narode, ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić odgovara na pitanja HDUN-a o ulozi UN-a u suočavanju s globalnim izazovima, doprinosu Hrvatske razvoju UN-a te osobnim dojmovima o ovoj najvećoj multilateralnoj organizaciji.

1. Hrvatska je postala 176. članica UN-a 22. svibnja 1992. godine. Danas ta organizacija broji 193 države članice. Iza Hrvatske je krvavi, obrambeni Domovinski rat, pristupanje euroatlantskim organizacijama, a vezano uz UN bili smo nestalna članica Vijeća sigurnosti što je bio veliki uspjeh. Kako vidite doprinos Hrvatske razvoju UN-a, a što možemo očekivati od te organizacije zauzvrat?

Primitak u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda za Republiku Hrvatsku u prvom redu značio je njezino konačno priznanje samostalnosti i suverenosti od strane međunarodne zajednice. Članstvom u Organizaciji Hrvatska je dobila priliku boriti se za svoje interese u okviru dostupnih mehanizama Ujedinjenih naroda što je i obilježilo prve godine hrvatskog članstva.

Naime, ne smijemo zaboraviti da je u to vrijeme Hrvatska trpjela snažnu agresiju te da je već tada na našem teritoriju djelovala mirovna misija UNPROFOR-a. Upravo učeći na iskustvima u Hrvatskoj, Ujedinjeni narodi ostvarili su jednu od svojih najuspješnijih misija – UNTAES, a koja je omogućila mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja.

Kao nova, mlada članica UN-a, RH je dobila priliku profilirati se na međunarodnom planu kroz raznovrsne aktivnosti UN-a. Dokazujući se kao odgovorna država sposobna i za najveće izazove, Hrvatska je dodatno izgrađivala svoj imidž i pri tome doprinijela uspješnom okončanju procesa pristupanja NATO savezu kao i uskoro onog prema Europskoj uniji. Također, članstvom u tijelima UN-a dobili smo priliku da izgradimo vlastiti diplomatski i stručni kadar koji doprinosi izgradnji međunarodnog imidža RH.

RH je od samog početka svojeg primanja u sustav UN-a nastojala aktivno doprinositi članstvom u njegovim tijelima i svoje iskustvo dijeliti s članicama UN-a. Iskustvo svakog prethodnog članstva u tijelu UN-a RH je nastojala ugraditi u članstvo u sljedećem tijelu. Tako je u mandatu 2000. – 2002. godine RH bila članica ECOSOC-a, a u posljednjoj godini mandata predsjedavala je njegovim radom. Također, RH je ponovno kandidat za članstvo u razdoblju 2013. – 2015.

Vrhuncem vanjskopolitičkog angažmana smatram članstvo RH u Vijeću sigurnosti u razdoblju 2008. – 2009. čime je RH demonstrirala spremnost i sposobnost da u punoj mjeri preuzme i odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Nadamo se također skorom članstvu u Vijeću za ljudska prava – jednom od tijela proizašlom iz spomenute reforme UN-a – čime bi RH mogla doprinijeti radom na iznimno odgovornoj i zahtjevnoj ljudsko – pravnoj dimenziji UN-a.

RH podupire aktivnosti koje se poduzimaju u cilju reforme sustava UN-a kojem je potrebna nova, vremenu primjerenija struktura, kako na političko-sigurnosnom tako i na razvojnom planu. Dugi niz godina radi se na revitalizaciji rada glavnih tijela UN-a, poput Opće skupštine, Vijeća sigurnosti i ECOSOC-a. Tako je jedan od najvidljivijih među rezultatima reforme osnivanje Vijeća za ljudska prava i Komisije za izgradnju mira u kojoj je RH bila članica već u prvom mandatu od njezinog osnivanja 2006., a čijom je članicom postala ponovno prošle godine s dovršetkom mandata 2013. Dodajmo da je Hrvatska također kandidat za članstvo u Vijeću za ljudska prava u mandatu 2017. – 2019.

Na kraju, javnosti možda nešto manje vidljiv, ali ipak vrlo značajan doprinos, RH daje i kroz aktivni angažman svojih stručnjaka u raznim tijelima UN-a koji su se članstvom u osobnom svojstvu profilirali kao renomirani kadar po raznim pitanjima UN-a.

Upravo stoga proslava 20. obljetnice članstva bila je posebna prilika. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova iniciralo je niz različitih aktivnosti koje bi se trebale odvijati kroz cijelu ovu godinu, u suradnji s drugim državnim institucijama te partnerima iz UN programa i fondova u Hrvatskoj, kao i akademskom zajednicom i nevladinim organizacijama. Naša namjera je ukazati na brojna, različita postignuća Hrvatske i njezinih ljudi na međunarodnoj razini i time doprinijeti osjećaju samopoštovanja i vrijednosti u našem društvu. Jednako tako cilj nam je približiti javnoj svijesti brojnih aktualnih pitanja koja su od globalne važnosti a možda na taj način i potaknuti potencijalni doprinos hrvatskog društva.

2. Obzirom na globalna kretanja i turbulentna politička vremena kakvom procjenjujete uopće važnost UN-a danas?

U današnjem multipolarnom svijetu prožetom procesom globalizacije, ne postoji niti jedna velika sila, država ili zajednica, uključujući i Europsku uniju, koja je u stanju samostalno i uspješno suočavati se s pitanjima i globalnim krizama najrazličitijeg karaktera, kao što su – uklanjanje siromaštva i raznih bolesti, nestašica hrane i pitke vode, jačanje i zaštita ljudskih prava, održivi razvoj, globalna financijska kriza, klimatske promjene, prijetnje međunarodnog terorizma i širenja oružja za masovno uništenje itd.

U takvim okolnostima Ujedinjeni narodi ostaju konstanta koja već preko 60 godina omogućava državama platformu za razmjenu stajališta i kreiranje novih politika kojima bi se za spomenute probleme pokušala iznaći učinkovita rješenja. Od velike je važnosti stoga da se UN u ovom procesu mijenja kako bi se mogao učinkovito suočiti s izazovima.

Ne smijemo zaboraviti da su Ujedinjeni narodi organizacija koja u suštini ovisi o političkoj volji država koje sačinjavaju njeno članstvo. Kao takva logično trpi i od određenih nesavršenosti, a procesi reforme nerijetko su vrlo kompleksni dugotrajni. Hrvatska u ovom pogledu podržava reformske procese te aktivno ulaže napore s ciljem jačanja njegove odgovornosti, isplativosti, učinkovitosti, i transparentnosti kao i proces jačanja cjelokupnog sustava Ujedinjenih naroda.

Republika Hrvatska, kao i do sada, ostat će predana duhu multilateralizma te će promičući dijalog i toleranciju nastojati maksimalno doprinositi oživotvorenju vrijednosti i načela zacrtanih u Povelji Ujedinjenih naroda.

3. Vezano uz Ujedinjenje narode, koji su Vaši profesionalni, ali moguće i osobni cijevi tijekom ovog ministarskog mandata? Naime Vaš je pokojni otac, akademik Eugen Pusić, bio ekspert za socijalna pitanja te jedan od savjetnika Glavnog tajnika UN-a. Može li se reći da ste odrasli uz UN?

Istina je da sam od najranijeg djetinjstva slušala razgovore o Ujedinjenim narodima. Moj otac je u to vrijeme dosta putovao upravo u službi UN-a i to je bio dio naše obiteljske svakodnevice. U našu kuću su povremeno dolazili njegovi UN kolege i kolegice, porijeklom iz, za mene tada, egzotičnih zemalja. Moja tadašnja percepcija UN-a bila je percepcija velikog međunarodnog sklada zanimljivih, obrazovanih i uljuđenih ljudi. Naravno, radilo se o visoko obrazovanim pojedincima iz različitih zemalja, ali u mojoj tadašnjoj, dječjoj vizuri, oni su stvarali vrlo pozitivni dojam o svijetu. U to vrijeme šezdesetih godina prošlog stoljeća UN je bio simbolom svjetskog mira i mjesta na kojem su se mogle ublažiti napetosti hladnog rata.

Od tada je prošlo mnogo vremena, no ti rani pozitivni dojmovi uvijek ostavljaju svoj trag. UN je i danas izuzetno važna i značajna ogromna multilateralna organizacija. Okolnosti su se promijenile, ali u nekim teškim međunarodnim odlukama UN je još uvijek vrhovni međunarodni autoritet. Za Hrvatsku je neobično važno sudjelovanje u UN i svim UN agencijama. Neke od najvažnijih teme na koje se tamo koncentriramo su pitanja ljudskih prava, naročito prava žena i djevojčica, te kombiniranje vojnih mirovnih misija sa civilnim misijama.