Gradonačelnika Osijeka Ivicu Vrkića predsjednica Kolinda Grabar-Kitarovićnedavno je imenovala povjerenikom za nestale u Domovinskom ratu, a Ivica Relković pozvao ga je da se pridruži njegovoj Udruzi nezavisnih. Vrkić već drugi mandat kao neovisan, ali uz podršku SDP-a i HNS-a, predvodi Osijek. Sve te teme bile su povod za ovaj razgovor.

Zašto ste se priključili Udruzi nezavisnih?

– U svojoj dugoj političkoj povijesti, a bio sam osnivač HNS-a, poslije i član HDZ-a, i politički sam aktivan od hrvatskog proljeća 1971., shvatio sam da nije moguće ozbiljno raditi ako nemaš slobodu kako bi mogao braniti vlastitu kreativnost. Svjestan sam da nema demokracije bez stranaka, ali one su za ljude koji nemaju visoke političke kriterije i nemaju problema sa stranačkim autoritetima. Kao čovjek sam uvijek spreman na dijalog, ali politički izričaj možeš ostvariti tek kad imaš slobodu reći svoje mišljenje. Kad sam razgovarao s Ivicom Relkovićem (idejnim osnivačem Nezavisnih) rekao sam mu da podržavam projekt, ali osobno nisam, kako Dalmatinci kažu, “fetivi” samostalac, jer sam uz pomoć stranaka došao do prvog i drugog mandata. Ali ta moja neovisnost dala mi je mogućnost da podržim Nezavisne. Dobri su za Hrvatsku, i to iz higijenskih razloga, jer su natjerali stranke da uvide kako nisu same sebi dovoljne i da moraju živjeti u sinergiji s okolinom.

Je li prošlo vrijeme dviju velikih i jakih opcija?

– Nije, ali treba ih resetirati. Trebaju postati odgovorniji u kadroviranju, i očito je da su se sami počeli mijenjati.

Stvara li Relković Most 2?

– Vjerujem Relkoviću kad kaže da ne stvara Most 2 jer, otkako je otišao od njih, Mostov politički utjecaj je u padu, što se vidi i po posljednjim anketama. Relković je prvi čovjek koji je uvidio razliku između onoga što je dogovarao s Božom Petrovomi kamo je to sve kasnije otišlo. Upravo mu ta pozicija - da je otišao iz Mosta onda kad je to krenulo u smjeru u kojem nije želio da ide - daje za pravo da sudjeluje u novom projektu.

Ali što će vama Relković?

– Želim pomoći taj projekt i osobno iskustvo prenijeti drugima jer mi je stalo do naše budućnosti. Hoću još doživjeti vlast s manje uhljeba, onu koja nije autoritarna, nego afirmativna i političare spremnije na kritiku i dijalog. Pa pogledajte što se događa u Saboru, to je negledljivo, ne može se društvo razvijati na prosvjedu.

Prosvjed je temelj demokracije...

– Ali ne može sve završiti na prosvjedu. Prosvjed je početni udarac, kao i u nogometu, ali završni mora stvoriti prostor za dijalog da se vidi tko je kompetentan za rješavanje problema. No, mi se natječemo tko će proizvesti više problema, ne tko će ih više riješiti.

Jeste li za veliku koaliciju?

– Da. Podržavam ideju velike koalicije. U Osijeku već drugi mandat zapravo imamo veliku koaliciju. Iako ju je na lokalnoj razini lakše ostvariti jer teme nisu nacionalne i ideološke, pa se brže dogovorimo. Na nacionalnoj bi razini velika koalicija bila poticajna. Stranke bi trebale preuzeti odgovornost i podijeliti se s obzirom na vlastite kapacitete. Jer ni jedna stranka u Hrvatskoj, koliko god bila jaka, nažalost nema dovoljno kapaciteta i alata da bi neometano vodila državu. Zbog nedostatka kadrovskog bazena, ako iskreno želimo naprijed, kad-tad će morati doći do velike koalicije. Prema mojim procjenama, prvo ćemo, na sljedećim izborima, imati kombinaciju Nezavisnih i jake stranke, u ovom trenutku to bi mogao biti HDZ, a njima bi u sljedećem mandatu partner mogli biti upravo Nezavisni.

Relkovićevi Nezavisni? Zar oni planiraju na parlamentarne izbore?

– Trend je na njihovoj strani, možda trenutačno ne razmišljaju o parlamentarnim izborima, ali se iz te grupacije može izroditi desetak saborskih zastupnika, a to je već operativni potencijal. Što se tiče velike koalicije, ako moćna Njemačka može imati veliku koaliciju, zašto ne bi mogla i Hrvatska? Time bi ojačala politička moć u rukama dviju stranaka, pa bi se bavili rješavanjem problema, a ne međusobnim podmetanjem problema kako bi u sljedećem izbornom ciklusu došli na vlast, kao što to sad radi SDP.

Što se događa sa SDP-om nakon odlaska Zorana Milanovića?

– SDP je puno izgubio odlaskom Zorana Milanovića. Njegove odluke i stil davali su SDP-u prepoznatljivost te ih držali na vlasti. Pokazalo se da je moć SDP-a bila najjača upravo u vrijeme kad ga je vodio Milanović, to znači da je kao vođa odlično radio svoj posao.

Bi li se Milanović trebao kandidirati za predsjednika?

– Ne znam koliko ima živaca za to, manja je to funkcija od premijerske, bio bi to za njega “rikverc”. I pitanje je u kakvom je odnosu sa SDP-om jer ako nema infrastrukturu i ne dobije njihovu podršku, onda teško netko neovisan, bez infrastrukture, teško može dobiti predsjedničke izbore.

Zamjeraju mu konfliktnost...

– Njegova je konfliktnost bila prenaglašena, ali kad se uzme u obzir da u stranci nije imao ljude koji su navikli raditi na razini odgovornosti, nego su ih uvijek više zanimale pozicije, onda je pitanje je li imao mogućnost izabrati ljude s kojima je želio raditi.

Pa izabrao je najbližeg suradnika Tomislava Sauchu, koji je sad optužen za izvlačenje novca iz Vlade preko putnih naloga.

– Kad je birao Sauchu, sigurno je birao u najboljoj namjeri, a što se kasnije dogodilo, to će sud odlučiti.

U vašoj gradonačelničkoj karijeri važnu ulogu imao je HNS-ov čelnik Ivan Vrdoljak. Kako njega komentirate?

– Vrdoljak je zanimljiva i osebujna osoba, a dolazi iz ovog kraja. Nisam dovoljno objektivan jer dugo surađujemo, a kroz tu suradnju sam osvojio dva mandata u Osijeku. Pozitivno razmišljam o njemu iako se mnogi sa mnom ne slažu, ali ne odustajem od toga da o njemu govorim pozitivno i drago mi je kada mogu objasniti zašto to govorim. Vrdoljak je sposoban, dobar organizator stranke, povezan je s poslovnim svijetom i realnim sektorom, a svladao je i politički zanat. U svojoj osebujnosti, kad je jako napadao HDZ, pretjerivao je, pa onda sve ono što je preko noći napravio s njima uništilo je njegovu uvjerljivost, ali unatoč tome ipak je smogao snage shvatiti da će država biti u krizi i da ćemo ići na nove izbore ako s njima ne postigne dogovor. I napravio je tu žrtvu. Pitanje je samo tko mu vjeruje, a tko ne. Znam da mu mnogi ne vjeruju.

Kako da mu ljudi vjeruju kad je uvijek pripadao HNS-u koji je bio interesna stranka?

– Pripadao je modelu politike koji je dosad funkcionirao, ali više neće moći opstati. To je značilo da ste imali one koji vas dovode na vlast, ljude koji su u tom procesu bili vaša infrastruktura, a kad dođeš na vlast, tu infrastrukturu moraš nahraniti jer su odradili posao. I tako je to bilo u svim strankama. Ubuduće se to više neće moći raditi. Osobno nisam imao problema s tim kako dobiti povjerenje za gradonačelnički mandat, a nisam imao naročitih problema ni što se tiče “zaduživanja” kod onih stranačkih članova koji su mi pomagali, stoga držim da nisam izigrao povjerenje ljudi koji su glasali za mene. Uspio sam “uhljebe” i sve usluge prema strankama dovesti u ravnotežu s onim što sam obećao glasačima.

Znači ipak ste pristali na neke uhljebe?

– Morao sam pristati, ali sam to napravio na drukčiji način. Postavio sam uvjete struke i od onoga što su nudili pokušao sam izabrati najbolje.

Izabrali ste najbolje uhljebe?

– Da, izabrao sam najbolje, uvjetno rečeno i pod navodnicima “uhljebe”, jer sam inzistirao na znanju i profesionalizmu. Od dvanaest pročelnika možda su dva ili tri politička, koji su dobili priliku dokazati se u novim radnim okolnostima, a drugi su dokazani profesionalci. Morao sam voditi računa da zadovoljim stranačke interese, a i da izaberem one za koje mislim da su najbolji, no nisam pristao na to da mi se nekoga nameće, sudjelovao sam u odabiru, i to je moj krimen. No kada su jednom ušli u sustav, izgubili su političku zaštitu i odgovaraju samo meni. A ja sam, kao šef, prilično zahtjevan.

Koliko ste ljudi doveli?

– Kad sam došao, u Gradu je radilo 250 ljudi, a sad ih radi 210. Uglavnom su otišli u mirovinu.

Kakav sad imate odnos s Branimirom Glavašem i HDSSB-om?

– U korektnim smo odnosima. Atmosfera u Osijeku potpuno je drukčija nego u Glavaševo doba. Odnosi više nisu na nož, ali nije ni učmalo kao u socijalističkom savezu. Sada svi međusobno i s razumijevanjem razgovaramo. S Glavašem u suradnji doveo sam novog vlasnika u NK Osijek. I to je primjer da možemo surađivati i mi koji smo bili na suprotnim stranama. U Osijeku dugo nije bila ovakva klima.

Nagodili ste se i u sudskom sporu s Glavašem. Ispričali ste mu se.

– Nagodili smo se. Ispričao sam mu se iz osobnih razloga. Važno je da možemo nastaviti surađivati, a činjenica je da ni Glavaš više nema snagu kakvu je nekad imao.

Iz njihovih su redova svojedobno dolazile informacije o vašem sinu, pa i priča da je tvrtku prodao Damiru Handanoviću, koji je lani nepravomoćno osuđen na 21 godinu zatvora zbog poticanja na ubojstvo u hotelu Turist. Ta tvrtka je u međuvremenu otišla u stečaj?

– Ne znam što se poslije dogodilo s tvrtkom, ali moj sin ju je prodao Handanoviću kao što ju je mogao prodati bilo kome. Osijek je mali grad, svi se u njemu znamo. Nikakve druge transakcije s Handanovićem nismo imali, to je bio jedini odnos s njim. Ali pokušavali su tada preko moga sina cijelu obitelj proglasiti odgovornom.

Vaš sin je branitelj, propitkivao se i stupanj njegova invaliditeta, zar ne?

– Da, moj sin je branitelj i ima invaliditet, prošlo je to sve procedure, ništa nije bilo sporno. Sin je bio žrtva mojih političkih ambicija. On je uredan čovjek, ima svoju obitelj i bio bih sretan da svatko ima takvog sina.

Kako uspijevate balansirati između svih tih političkih opcija? Kažu da ste pragmatičan čovjek, pa da je to jedan od razloga.

– Uz pomoć političkog iskustva. Proživio sam sastanak u Karađorđevu, Domovinski rat, nisam se od politike okoristio i obogatio, te sam imao moralni kapital koji sam unio u politički mandat i s partnerima osvojio mandate. Nikad nikome nisam prilazio s leđa i takvim ponašanjem izgradio sam vjerodostojnost.

Koliko je ljudi napustilo grad otkad ste njegov gradonačelnik?

– Ne podliježem pritisku špekulacija, nego uvijek naglašavam da ozbiljno ne možemo govoriti o brojkama jer nitko nema točne podatke. Mi u Gradskoj upravi imamo samo procjene naših komunalnih službi. Prema njima, u gradu nema manje od 90 tisuća ljudi, ranije je bilo 108 tisuća, ali među njima je i 20 tisuća studenata koji su došli iz različitih krajeva. Stabiliziraju se procesi. Lani je novozaposleno više od tisuću ljudi, a otvoreno i 50 novih obrta.

A koliko je nezaposlenih?

– Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područnog ureda Osijek, na dan 31. siječnja 2017. godine iznosi 6433 osobe. U Osijeku je trenutačno i nešto više od 30 tisuća umirovljenika, tako da se približavamo brojci od 50 tisuća.

Pola grada?

– Ali 50 tisuća je i zaposlenih.

Je li vam tužno promatrati Osijek kako nestaje?

– Tužno mi je čuti takve konstatacije, ali Osijek ne nestaje. Osijek drže i vuku naprijed ljudi koji ostaju, koji rade u danim uvjetima. Radi njih, isto kao i radi onih koji su, vjerujem privremeno, otišli, svoj mandat gradonačelnika fokusirao sam na poboljšanje uvjeta za rad i život u Osijeku. Moram stvari gledati pozitivno i činim sve ne bih li pokazao da Osijek doista može bolje.

Ulažete li u obnovu fasada? Jer Tvrđa još uvijek izgleda prilično zapušteno.

– Secesijske fasade, razglednica srednjoeuropskog Osijeka, nakon nekoliko desetljeća počinjemo obnavljati, i to je već vidljivo. Tvrđa je pred temeljitom infrastrukturalnom obnovom, najvećim dijelom iz fondova Europske unije. S druge strane, proračun Grada Osijeka iznosi oko 500 milijuna kuna, a 500 milijuna kuna smo za različite projekte na području grada uspjeli dobiti iz fondova. Radit ćemo velike projekte: škole, gimnastičku dvoranu, napravili smo južnu obilaznicu pa sad kad dolazite izgleda kao da ulazite u velegrad. Uz Dravu radimo nastavak šetnice u dužini od šest kilometara. Obnova voznog parka gradskog prijevoza putnika jedan je od većih projekata na razini 230 milijuna kuna.

Kako planirate zadržati mlade? Vaš prijedlog direktne avionske linije Osijek - Dublin dočekan je neslavno.

– Time sam želio ljudima koji odlaze omogućiti brži i jednostavniji kontakt s gradom iz kojeg odlaze, da ostanu u komunikaciji s obiteljima i procijene uspijevamo li mijenjati Osijek na bolje. Krenuli smo intenzivnije stimulirati poduzetništvo za mlade. Lani smo za to izdvojili milijun i pol kuna, ali ove ćemo godine u to uložiti od pet do deset milijuna kuna, a bude li veća potražnja, iznaći ćemo i dodatna sredstva. To nam je imperativ.

Koliko vam je cijelu regiju osiromašio Agrokor?

– Rastom su uništili sve male proizvođače. Ali Baranja je od njih imala koristi. Bio sam direktor Belja prije nego što ga je preuzeo Agrokor, koji je u njegovu opremu i obnovu uložio veliki novac.

Kako je to izgledalo kad je Todorić preuzimao Belje? Je li istina da su ga vladajući molili da uzme kompaniju?

– Tražio se tada netko tko će imati kapacitete preuzeti Belje i nositi sve njegove troškove. U kombinaciji je bio i Marko Pipunić iz Osijeka s nekim američkim Hrvatom, ali to nije prošlo i pojavio se Todorić. Njemu je tada učinjena usluga i država je do nule očistila sve svoje obveze, pa je krenuo od nule. Todorić je “na tacni” dobio Belje, ali je to bilo korektno jer ga se potaklo da u njega uloži, i uložio je više nego što je objektivno vrijedila kompanija. I ta priča je pozitivna, a Belje je danas jedna od najboljih tvrtki u sustavu Agrokora.

Što mislite o slučaju Agrokor?

– Država je stvorila sustav kojim je omogućila razvoj velikima, ali ne podjednako i malima. Ulagalo se samo u Todorića i nekoliko velikih, a država je sa sebe skinula brigu o zapošljavanju. Hoće li sve na kraju doći na naplatu građanima? Tek ćemo vidjeti s nagodbom, to nije bio dobar model.

Kolika je odgovornost Ivice Todorića?

– Todorić tom sustavu nije bio dorastao. Naprosto više nije mogao sam progutati sve te informacije jer je o svemu sam odlučivao. I previše je plaćao suradnike, kredite... Nije našao ravnotežu između svojih sposobnosti i ambicija.

Često kažete da ta sposobnost procjene vlastitih sposobnosti manjka brojnim političarima.

– Osobno sam mogao imati daleko veće funkcije, ali za to nisam imao dovoljno znanja, pa nisam to htio prihvatiti. Da su i drugi tako procjenjivali sebe, ne bi danas imali toliko kadrovskih promašaja. Ljudi nisu spremni priznati svoje nesposobnosti.

Ocijenili ste da nemate dovoljno sposobnosti da prihvatite Karamarkov poziv da budete njihov kandidat za predsjednika. Nije li pak Karamarko precijenio vlastite sposobnosti, kad govorimo o politici?

– S Karamarkom sam bio i ostao prijatelj. Ne bih volio o njemu govoriti u političkom kontekstu kad više nije u javnoj sferi. Ono što je radio u jednom ga je trenutku preraslo i našao se izvan politike, ali i dalje želim s njim biti prijatelj.

Bi li se Karamarko trebao kandidirati za predsjednika?

– Ne mislim o tome ništa.

Jeste li vidjeti da je Josip Manolić oslobođen optužbe za klevetu jer je Karamarka prozvao za suradnju s Udbom?

– Vidio sam, ne znam što se u to vrijeme događalo jer nisam s Karamarkom bio u istom prostoru, ali otkako ga znam, oduvijek je bio domoljub i ne mogu vjerovati da domoljub može raditi za Udbu. Ali znam da je Udba radila sve ne bi li slomila ljude i osobno sam imao problema. Pokušavali su me slomiti, ali nikad nisam pristao na suradnju.

Ali vaš je sugrađanin Vladimir Šeks, čini se, pristao?

– Ne znam, nisam išao gledati u Hrvatski državni arhiv. Mene su pokušavali na sve načine dobiti na svoju stranu. Poslali su me u vojsku, tamo me KOS pratio, nagovarao da pristanem, tražili su da izdam Savku Dabčević Kučar i Miku Tripala te mi obećavali da mogu postati predsjednik Omladine Jugoslavije, jer sam ranije bio predsjednik Omladine Hrvatske. Tražili su samo da se odreknem Savke i Mike. Bila su to opasna vremena. Rođen sam u jednom selu kraj Miholjca i često sam tamo znao odlaziti, a oni su me pratili helikopterom. Danas to zvuči kao SF, ali poslije Karađorđeva su me pretresali i odvodili svakodnevno na policiju. Nisam loše prošao u odnosu na one koji su završili po zatvorima, pa bi bio grijeh da se žalim. Ali tek sam kasnije povezao neke događaje. Vinko Sindičić je u jednom od postupaka svjedočio da sam bio glavna veza ustaša i Centralnog komiteta Hrvatske u vrijeme kad je upala Bugojanska skupina. I to sam čuo tek 15-20 godina kasnije na nekom suđenju, a mene su upravo u toj fazi odvodili svaki dan u državnu sigurnost, no tada nisam znao zašto, a tek sam onda saznao da su sumnjali da sam bio glavni organizator. Mogli su me tada i likvidirati, a ne bih ni znao zašto sam likvidiran.

Jeste li išli pogledati svoj dosje u Hrvatski državni arhiv?

– Nisam. Ne zanima me prošlost, interesiram se za ovo malo budućnosti što mi je preostalo.

Kad spominjemo Šeksa, zajedno s njim slovite za “oca” koalicije HDZ-a i HNS-a?

– Ideju da bi HDZ i HNS mogli skupa imao sam još kao kandidat za predsjednika HNS-a, ali me Radimir Čačić pobijedio, pa je nisam uspio realizirati. Uglavnom, još tada mi se činilo da HDZ bahatim stavom kakav je imao neće dobro završiti i da će mu trebati sestrinska narodna stranka. I otada zastupam tu ideju da HDZ mora imati partnera koji će ga na neki način kontrolirati i da ne smije imati previše moći. Kad sam uvidio da je u HDZ-u poslije Karamarka sve rasuto i da je pitanje: ili još jedni izbori ili HDZ s nekim, jer je u Oreškovićevih sedam-osam mjeseci vladanja bilo nemoguće raditi, shvatio sam da smo u klinču. I doista sam tada počeo pripremati Vrdoljaka u tom smjeru, sugerirati mu da se dogovori s HDZ-om, a vidjelo se već tada da SDP i Vrdoljak neće nastaviti suradnju.

Je li to Vrdoljak radio iza leđa Anke Mrak-Taritaš i Vesne Pusić?

– Nije, jer ni sam nije toga bio svjestan. Jer, da je to tada znao, ne bi stalno govorio “Titanik Vlada”, nije na to bio spreman. Međutim, u jednom trenutku je “puko” i shvatio da ako to ne napravi, nema Vlade, te idemo na nove izbore čiji bi rezultat bio isti ili sličan. Nisam ga nagovarao i lomio, nego sam stvarao ambijent u kojem sam mu pokušao analitički ukazati da je to rješenje. Komunicirao sam u to doba i s Plenkovićem, pa i Šeksom i Vrdoljakom te svima onima koji su stvarali tu koaliciju, zastupao sam tu ideju. Pokazalo se da su svi trendovi, nakon što je formirana ta Vlada, krenuli pozitivno.

I danas mislite da je to bila dobra odluka?

– Da, mislim da je to bila dobra odluka, u tom trenutku najbolja, a čak mislim da će izdržati do kraja mandata.

Hoće li poslije toga biti HNS-a?

– Ako dobro odrade ovaj posao, mogu i kasnije dogovoriti suradnju s HDZ-om, pa da se na taj način i HNS-u produži život. HNS u Osijeku dobro stoji, ne bi bilo ni mene u Osijeku, a ni kičme te nove koalicije.

Vrdoljaka se u kuloarima povezivalo s poduzetnikom Željkom Bilošem. Neki su vas dovodili u kontekst s čepinskom skupinom. Kako vi to komentirate?

– To su preko Vrdoljaka i meni pripisivali, ali nikad nigdje nisu našli ni mene ni Vrdoljaka, a stalno nas “rade”, što je u redu jer smo političari. Imao sam i toliko protivnika u HDSSB-u pa da nešto ima - već bi to iskopali. Vrdoljak je sudjelovao u velikim projektima u kojima se radilo s ogromnim novcima, ali, nažalost, naš pravni sustav ne funkcionira, ne radi razliku između poštenih i lopova, pa su svi u javnom prostoru lopovi. A nitko još nije osuđen. Što to rade? Samo mute vodu.

Jeste li nekoga prijavili Državnom odvjetništvu?

– Prijavio sam jer sam zatekao sumnjive radnje u poslu odlagališta otpada sa Strabagom u kojem se Grad Osijek optužuje za izmaklu dobit u visini od 15 milijuna eura i traže da im Grad Osijek plati tu izmaklu dobit, a da za taj posao nikad nisu zakopali ni lopatu. I to sam prijavio Državnom odvjetništvu, prijava je išla protiv nepoznatog počinitelja, a taj se posao počeo dogovarati još u vrijeme Kramarića, nastavio se u doba Ante Đapića, pa i Krešimira Bubala.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nedavno vas je imenovala povjerenikom za nestale u Domovinskom ratu?

– Prihvatio sam tu ponudu kako bih taj proces osnažio svojim iskustvom i kontaktima koje sam imao u vrijeme mirne reintegracije.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prilikom posjeta Hrvatskoj donio je neke dokumente o nestalima, ali nikako da javnost dozna o čemu je riječ?

– Donio je dokumente o ljudima koji su u međuvremenu pronađeni. Izgleda da su mu to njegovi podvalili. Ali to je još zabranjena tema. Osobno ću probati pomoći jer u Srbiji još iz vremena mirne reintegracije imam neke kontakte, a očito se netko na Pantovčaku toga dosjetio.

Je li taj netko vaš prijatelj i bivši suradnik Mate Radeljić?

– Pa možda se Radeljić dosjetio, ne znam, ali želim pomoći. To je jedna humana, i volonterska priča. Radeljić je moj prijatelj i sposoban čovjek koji najbolje razumije politički marketing, a ima i instinkt, uz koga on stane taj pobjeđuje.

Kakav je vaš dojam o predsjednici Grabar-Kitarović?

– Radi izvrstan posao u tom malom manevarskom prostoru. Bez obzira na te navodne sukobe s premijerom, mislim da oboje sjajno rade.

Imate idiličnu sliku naših vladajućih. Premijer Plenković vam se ne čini neodlučnim, za što ga prozivaju?

– Nije neodlučan, nego se ponaša na granici snage mandata koji ima i pragmatičnosti da održi cijeli sustav i rješava probleme.

Dosta neistomišljenika ima i u samom HDZ-u. Neki ga smatraju i previše lijevim za HDZ.

– Nije Plenković lijevi, nego su ti koji tako govore nestrpljivi, voljeli bi sebe vidjeti na njegovoj poziciji.

Treba li smijeniti Martinu Dalić?

– Sad govoriti o Martini Dalić samo kako bi se sve razbucalo je neozbiljno. Ramljak je već otišao. Bilo je to moralno pitanje, a njegovi postupci u tom slučaju pokazali su da nije pametan čovjek. Ne možeš u našim uvjetima nekom dati toliko novca, svaki čovjek misli da je to suludo, ali možda nismo u pravu, no to je trebao objasniti, a pogotovo jer je to još dao tvrtki s kojom je radio. To pokazuje da nije dovoljno pametan čovjek za tako velik projekt.

Diplomirali ste filozofiju i sociologiju, ali svagdje se potpisujete kao diplomirani pravnik?

– Ne znam zašto, to su ovi iz protokola tako potpisali, ali prvi fakultet mi je filozofija i po vokaciji sam filozof. Pravo i ekonomiju upoznao sam kroz velike sustave koje sam vodio kao što su Belje, Glas Slavonije, uljara Čepin, HRT.

Kako vam danas izgleda HRT?

– Jadno i zapušteno. Toliko ih je ljudi napustilo koji su mu danas konkurencija.

Hoćete ići po treći mandat?

– Ispao bih smiješan da to sad najavljujem s ovoliko godina.

S obzirom na politički ideološki put koji ste prešli od ’71., pa od HNS-a, preko HDZ-a, podrške SDP-a i HNS-a... Koja je vaša ideologija?

– Ja sam Hrvat, čovjek koji se ponosi Hrvatskom. Još uvijek sam nacionalni romantičar iz ’71., ali sam oplemenjen širinom i znanjem, te želim pripomoći da se smire strasti između Srba i Hrvata.

Vanja Nezirović