savjest INTERVJUI

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?intervju=31&filozofija-iz-kanalizacije=  https://twitter.com/savjest_com?intervju=31&filozofija-iz-kanalizacije=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?intervju=31&filozofija-iz-kanalizacije=  http://savjest.com/savjest_rss.php?intervju=31&filozofija-iz-kanalizacije=

Gvozden Srečko  Flego

../intervjui/intervjui.php?osoba=3425&gvozden-srecko-flego

Flego Gvozden Srečko
Datum:
01.03.1999
Slika autor/izvor:
 Objavljeno na:
 
Objavi na:

Share on Google+

 

 

GVOZDEN FLEGO, PROFESOR NA ZAGREBAČKOM FILOZOFSKOM FAKULTETU, GOVORI O NOVIM MISIONARIMA I IDEOLOŠKIM ZAGAĐENJIMA
 
U nas je filozofija u toj mjeri ideologizirana   da smatram legitimnim govoriti o zagađenosti! l Izlazak na ulice normalno je stanje stvari u državi u kojoj se novac nemilice troši, primjerice, na pozlate u Saboru i nogomet, a nema ga za zdravstvo i penzionere, školstvo, kulturu, znanost... l Trenutačna je vlast izgubila svaku mjeru – ako ju je ikada i imala – u bezobzirnom i bahatom manifestiranju vlastite volje, bez ikakva osjećaja za mišljenje drugih l Uvjeren sam da sadašnji stupanj političkog interveniranja ne bi bio moguć da nije bilo ratnih strahota. Zato smatram da su glavni “popravljači” i “osuvremenitelji” hrvatske filozofske, kulturne i političke scene svojevrsni ratni profiteri

 "Za filozofiju, koja je uvelike pretendirala na autonomnost, nije dobro da bude podređena. Ni teologiji, ni politici"
 
  "Situacija u nas postaje dramatična i, bojim se, izmičekontroli"
--------------------------
Jeste li se, profesore Flego, doista odrekli praxis-filozofije i "preko noći zašutjeli, ideologijski se preorijentirali i počeli zastupati neku vrstu liberalnog građanskog svjetonazora", kako to tvrdi autor "Kritike eshatologijskog uma" Mislav Kukoč?
- Mislav Kukoč davao je izjave bez pokrića. Spomenuti iskaz počiva na pretpostavci da je “praxis-filozofija” nespojiva s liberalnim shvaćanjima. Duga je i nedovršena priča o tome što bi to bilo “praxis-filozofija”, a što liberalni građanski – da li građanski ili civilni? – svjetonazor. Ako se “praxis-filozofija” sažme u koncepciju čovjeka kao bića slobodne svjesne djelatnosti, tada ona sadrži dio onoga što spada u klasičnu liberalnu misao. Ne smatram da sam se preobratao u svojim shvaćanjima. Zašutio sam iz jednostavna razloga što u Lijepoj nema znanstvenih časopisa koji bi imali interesa za granična područja kojima se bavim.
* Jure Zovko je usporedio praxis-filozofiju s JNA, ustvrdivši da je to hrvatska filozofija onoliko koliko je JNA bila hrvatska.
- Takve izjave smatram prostačkim pokušajima političke diskvalifikacije ozbiljnih filozofijskih nastojanja. Takve izjave diskvalificiraju same diskvalifikatore. Karakteristika djelovanja Jure Zovka je diskvalifikacija. Tim svojim ubojitim oruđem on se, uglavnom po novinama, razračunava sa svojim neistomišljenicima. A takvih je popriličan broj. No, imao je nesreću da je izricao kategoričke sudove o onome što nedovoljno poznaje.
 
PAKAO KOMUNIZMA
Karakteristika djelovanja Jure Zovkaje diskvalifikacija. Tim svojim ubojitim oruđem on se, uglavnom po novinama, razračunava sa svojim neistomišljenicima. A takvih je popriličan broj
 
* Je li, po vama, praxis-filozofija mrtva, odnosno je li marksizam relevantan i nakon pada Berlinskog zida?
- Filozofija se stalno razvija i interes za mislioce iz bliže i dalje prošlosti nadolazi u valovima. U Hrvatskoj glasnogovornici vlasti marksizam poistovjećuju s “paklom komunizma” i tako ga anatemiziraju. No, kao što treba razlikovati, primjerice, Platona od platonizma, isto treba činiti i s Marxom i marksizmom. Nakon pada Berlinskog zida nestao je onaj dio interesa za marksizam koji je proizišao iz interesa za "realni socijalizam", no, prema mojim uvidima, ljudi se u razvijenom svijetu bave filozofom Marxom kao isvakim drugim filozofom. Derrida, jedan od najčitanijih filozofa današnjice, nedavno je objavio knjigu o Marxu, neopragmatist Rorty “Manifest” smatra jednim od najznačajnijih tekstova, itd. Naš je problem da u svemu ima previše politike pa ne ostaje dovoljno prostora za supstanciju. Za filozofiju, koja je uvelike pretendirala na autonomnost, nije dobro da bude podređena. Ni teologiji, ni politici.
* U Hrvatskoj se često proklamira da, poput kulture, i filozofija mora biti nacionalno određena i prepoznatljiva, odnosno da je nacionalni identitet prirodni oblik njezina identiteta.
- O tome postoje različita mišljenja, ali, na žalost, vrlo malo rasprave, jer je nacionalna atribucija imperativ vremena i vrući kesten. Ukratko, s obzirom da je tradicionalna filozofija po svojem karakteru bitno univerzalna, njezin univerzalizam ne podnosi nikakva omeđivanja, pa tako ni nacionalna. Stoga sam uvjeren da je nacionalna specifičnost nekog filozofema obrnuto proporcionalna njegovoj filozofičnosti, općosti, univerzalnosti.
* Kakvo je, po vašem mišljenju, danas stanje u filozofiji u Hrvatskoj? Filozofe, naime, vlast smatra opasnima za državu ako njihov diskurs nema jasan hrvatski predznak...
- Ako na jednom polu stoje kritički, a na suprotnome apologetički mislioci, kritički su opasni za svaku vlast, dok su apologetički dobrodošli onoliko koliko su se spremni prilagoditi i “presvući se”. Neke od onih apologeta koji se zalažu za “osuvremenjivanje” filozofije u Hrvata, smatram prodavačima magle, ne zbog njihove namjere, već zbog njihova razumijevanja “suvremenosti”. Prije dvadesetak-tridesetak godina neki su zagrebački filozofi bili u samom vrhu svjetskih filozofskih kretanja, dok se aktualno “osuvremenjivanje” utapa u kal neke filozofije utjehe ili pak diči raspravama o Platonu. Kako ni jedan od ovih putova ne vodi ni u kakvu suvremenost, takvi pokušaji navode na zaključak da se radi ne o strukovnom, nego o drugačije motiviranom “osuvremenjivanju”.
Kao veliki dio političke, tako je i filozofska scena u nas opterećena misionarima. Riječ je o ljudima koji su pod strahovitim unutarnjim pritiskom neke vlastite misije u povijesti, bilo filozofije, kulture ili politike, koju moraju ozbiljiti pod svaku cijenu. Misionar je tek oruđe u rukama samorazumljene ili delegirane misije, pa je to slučaj i s onima u filozofiji. Oni nisu pod pritiskom filozofijskog, već nekog drugog, izvanjskog, a počesto i filozofiji stranog imperativa. Filozofija je toj misiji samo sredstvo. Vjerojatno nije slučajno da većina filozofskih misionara potječe iz teologije.
 
DISKRIMINIRANI ODSJEK
Zasigurno je na dnevnom redu revalorizacija ustaštva. Na mala se vrata prošvercala ona opasna politička orijentacija s kojom je civilizirani svijet odavno i oštro raskrstio
 
* U kojoj je mjeri u nas filozofija ideologizirana?
- Toliko da smatram legitimnim govoriti o zagađenosti! Prvi primjer: o političkoj, a ne strukovnoj misiji govori već sama činjenica da takvo nešto kao što su Hrvatski studiji nema Odsjek za hrvatski jezik i književnost, nego samo one "kritičke" studijske grupe koje je sadašnja vlast htjela posebno preudesiti, poput filozofije, sociologije, povijesti, novinarstva, političkih znanosti, a odnedavno i psihologije. Iz te misije slijedi nejednak odnos vlasti prema različitim filozofijskim ustanovama. Konkretno, diskriminirani Odsjek za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu svake godine muku muči s mizernim sredstvima za knjige i časopise, dok filozofi novoosnovanih Hrvatskih studija imaju i svoju biblioteku i svoj časopis. Drugi primjer: matično Povjerenstvo za filozofiju i teologiju pri Ministarstvu znanosti tvore šestorica kolega s teologijskih ustanova i dvoje s javnog Instituta za filozofiju, ali ne sa zagrebačkog Odsjeka za filozofiju.
Usto, filozofski misionari neprestano spočitavaju nekim kolegama s mog odsjeka da su jugonostalgičari, marksisti, ljevičari, neprijatelji Hrvatske, nedovoljno hrvatski deklarirani. I iz tih spočitavanja može se zaključiti kako s njihove strane otpočet spor nije stručan, nego je neke druge naravi. Ideologijska zagađenja razaznaju se posvuda, ne samo u filozofiji: na Sveučilištu, u izdavačkoj djelatnosti, u tretmanu tiska putem Tiska, Globus grupe, u slučaju Slobodana Šnajdera, u programu HRT-a, sastavu i predsjedniku njegova Vijeća... Trenutačna je vlast izgubila svaku mjeru – ako ju je ikada imala – u bezobzirnom i bahatom manifestiranju vlastite volje, bez ikakva osjećaja za mišljenja drugih kao i za samu stvar.
* Koliko je daleko, uz pomoć Hrvatskih studija, odmakla "perestrojka" nekih odsjeka na Filozofskom fakultetu?
- Mislim da je na djelu pokušaj destrukcije, u smjeru krajnje redukcije, a možda i gašenja nekih tobože nepodobnih odsjeka. Opet nekoliko primjera. Odsjek za filozofiju je u posljednjih osam godina izgubio osam nastavnika, a da nije dobio odobrenje za raspis ni jednoga-jedinog radnog mjesta, pa je sveden na osam nastavnika i dva asistenta, dok su se Hrvatski studiji kadrovski i prostorno razvijali, pa 1997. raspisuju natječaj za dvadeset i sedam izvršitelja na studiju filozofije! Ministarstvo znanosti 1994. zagrebačkom Odsjeku za filozofiju odobrava upisnu kvotu od deset, zadarskom dvadeset, a Hrvatskim studijima četrdeset plus trideset, dakle sedamdeset studenata. U međuvremenu se naša kvota popela na čak petnaest, a ona Hrvatskih studija na sto i dvadeset studenata. Kako Hrvatski studiji do iznemoglosti ponavljaju načelo konkurencije kao svoj raison d'être, dalo bi se pokazati kako je to načelo obmana jer ispod njega zapravo djeluje monopol.
 
STANJE NAPETOSTI
Ideologijska zagađenja razaznaju se posvuda, ne samo u filozofiji: na Sveučilištu, u izdavačkoj djelatnosti, u tretmanu tiska putem Tiska, Globus grupe, u slučaju Slobodana Šnajdera, u programu HRT-a, sastavu i predsjedniku njegova Vijeća...
 
* Prije pet godina izjavili ste da je svaki rat stanje duboke dekulturacije. Što je danas s tim "dekulturativnim" trendovima?
- Nedavni su ratovi na ovim prostorima uzrokovali golem broj fizičkih, ali još veći broj psihičkih žrtava. Nakon rata nastupa vrijeme psihičkog smirivanja. Što su okolnosti stabilnije i mirnije, to je proces smirivanja konstantniji i potpuniji. Ako pak netko uznemirava traumatizirane, ratne se traume, pojednostavnjeno govoreći, ne smanjuju, nego se održavaju, pa i rastu. U Hrvatskoj se stanje napetosti stalno podgrijava, a dobar dio politike trenutno vladajuće stranke gradi se na proizvodnji neprijatelja i pobuđivanju antagonizama. Usprkos tome, odgovorne za aktualno stanje u filozofiji i općenito kulturi ne bih amnestirao ratnim dekulturacijama. Upravo suprotno, uvjeren sam da sadašnji stupanj političkog interveniranja ne bi bio moguć da nije bilo ratnih strahota. Zato smatram da su glavni “popravljači” i “osuvremenitelji” hrvatske filozofske, kulturne i političke scene svojevrsni ratni profiteri.
* Kad predsjednik države spominje trideset i pet velikih turskih vezira koji su bili hrvatskog podrijetla, očito je da kod nas prošlost i dalje ima prevagu nad sadašnjošću, a da se mit o vlastitoj veličini nije smanjio?
- Mit o vlastitoj veličini, ili kolektivni narcizam, obavlja nekoliko društvenih funkcija. S jedne strane služi kao afektivni mobilizator, a s druge usmjerava pogled na prošlost i tako ga odvlači sa sadašnjosti i osobito budućnosti. Kombinacijom oba postiže se anestetik protiv aktualnih poteškoća.
Osim toga, mitotvorstvo vlastite veličine moćno je oružje u borbi za političku i kulturnu opciju prošlosti, a protiv budućnosti. Stoga nije čudo da neki koji prelijepo zbore o herojskoj hrvatskoj prošlosti, o budućnosti Hrvatske znaju kazati tek poneku općenitu frazu. Takvi smeću s uma da svatko ponaosob smisao vlastitog života nalazi u onome što treba i može biti, a ne u onome što je već bilo; da danas velike kulturne nacije Zapada gledaju daleko prema naprijed i da ulažu ogromnu snagu i energiju u svoju budućnost. Veliki dio anketiranih koji žele napustiti Hrvatsku ima takve želje zato što ovdje i sada ne vidi perspektivu i budućnost, no osobnu ni kolektivnu. Nastave li Hrvati svojim napredovanjem u prošlost, njihov će aktualni anakronizam biti i demografski fatalan.
* Na putu u prošlost Hrvatska je došla i do faze ponovnog koketiranja s ustaštvom...
- Zasigurno je debelo na dnevnom redu revalorizacija tog tragičnog i vrlo neslavnog dijela hrvatske prošlosti. Ta se revalorizacija ne očituje samo u manifestacijskim misama za Antu Pavelića, paradiranju s crnim košuljama, “starorimskim pozdravljanjima” i “pokazivanju visine kukuruza”, nego i na mnogo opasnijoj razini – onoj državne i lokalne uprave. Počelo je proglašavanjem NDH izrazom volje hrvatskog naroda, nastavilo se brisanjem povijesnog pamćenja preimenovanjem ulica, među kojima je krunski događaj bio ukidanje Trga žrtava fašizma u Zagrebu. Logičan su nastavak toga fantazmi o “pomirenju svih Hrvata”, o “miješanju kostiju” u Jasenovcu, te nezgode s Milom Budakom, čije su ime ponijele i ulice i škole i vrtići, koji su pod ingerencijom državnih organa. Tako se na mala vrata prošvercala ona opasna politička orijentacija s kojom je civilizirani svijet odavno i oštro raskrstio. Neodgovorni ekstremisti njome su nanijeli izravnu štetu Hrvatskoj, ali i svakom njezinom državljaninu.
 
ZAROBLJENICI PROŠLOSTI
 
* Gdje je izlaz?
- Ne znam, ali sam siguran da je mnogo više na kritičkoj nego na apologetskoj strani. Današnji apologeti, koji se podmeću u službi legitimacije postojećeg, ne mogu doprijeti do budućnosti. Kao zarobljenici sadašnjosti i prošlosti, moraju sebi osvijestiti da će i sami potonuti zajedno s potonućem aktualne vlasti. Danas ili sutra. I to je razlog zašto mislim da su kritička i znanstvena imaginacija jedini u stanju pokrenuti razvitak i izvući nas iz sadašnje kloake. Utoliko, vjerujem, kritičkoj misli nema alternative.
* Kakva je vaša ocjena stanja u kojem se danas nalazi Hrvatska?
- Situacija postaje dramatična i, bojim se, izmiče kontroli. Privreda je u vrlo teškom stanju i nije vjerojatno da će moći dalje opsluživati rastrošni državni aparat. Aktualna vlast nije uspjela artikulirati cjelovitu strategiju razvoja, ali to, do sada, nije ponudila ni opozicija. Potom, jasno se razaznaje i moralno i pravno bezakonje. I konačno, ljudi su počeli izlaziti na ulice i svoja prava tražiti izvan institucija. Izlazak na ulice normalno je stanje stvari u državi u kojoj se novac nemilice troši, primjerice, na pozlate u Saboru i nogomet, a nema ga za zdravstvo i penzionere, školstvo, kulturu, znanost... Život velike većina ljudi sveden je na egzistencijalni minimum, mnoštvo je beskućnika, nezaposlenost prelazi granicu izdržljivosti. Takvi ljudi djeluju iz nužde i očaja. Zato se bojim da Hrvatska ulazi u burno razdoblje.
 
AUTOR: Iva Karabaić -702

       
       


 

..

/intervjui/intervju.php?intervju=3111&strajk-je-legitiman-ali-ponuda-vlade-je-korektna

Dubravka Šuica , dosad zastupnica u Europskom parlamentu, prije toga i u Hrvatskom saboru, a nekada gradonačelnica Dubrovnika, od sutra ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3112&ministrica-divjak-reagirala-je-iskreno-zbog-reforme-hns-cvrsto-stoji-uz-nju

S HNS-ovim potpredsjednikom Vlade i ministrom graditeljstva  Predragom Štromarom  razgovarali smo u tjednu kada je njegovo Ministarstvo napokon dalo zeleno ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3110&kako-bi-izgledalo-da-je-netko-1965-rekao-kako-rat-jos-nije-gotov

Nestaje optimizam da će ekonomski razvoj sam po sebi pridonijeti efikasnosti institucija. A naše društvo se podijelilo u slojeve sve ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3113&zelim-placu-od-minimalno-70-000-kuna-i-s-obitelji-bih-zivio-na-pantovcaku

Predsjednički kandidat Mislav Kolakušić otkrio je Damiri Gregoret, između ostalog, zašto ljude u DIP-u smatra bjednicima   Predsjednički kandidat  Mislav ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3105&na-nama-je-da-iskoristimo-ovaj-trenutak-i-okupimo-sve-na-ljevici-protiv-hdz-a

Nekada su uređaji trajali po 30 godina, a danas se kvare čim im istekne jamstvo. Neke su zemlje to zakonom ...
29.05.2019
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan