Akademik Davorin Rudolf, sveučilišni profesor u miru i ugledni stručnjak za međunarodno pravo, prošloga je tjedna, nakon niza proturječnih informacija oko dogovora premijerke Jadranke Kosor i slovenskog premijera Boruta Pahora o deblokadi hrvatskih pregovora s EU, podnio ostavku na mjesto predsjednika hrvatskog dijela Mješovite hrvatsko-slovenske komisije za sastavljanje nacrta sporazuma o rješavanju graničnog spora pred međunarodnim pravosudnim tijelom.
Rudolf je također odstupio i s mjesta posebnog savjetnika ministra vanjskih poslova. O razlozima svoje ostavke i odbijanju da nakon svega bude imenovan savjetnikom premijerke Kosor, govori za Glas Slavonije.

Podigli ste mnogo prašine prošloga tjedna. Zašto ste dali ostavku?
- Jer je naše Ministarstvo vanjskih poslova poslalo priopćenje Ljubljani da će se pregovori o granici nastaviti na osnovama tzv. drugog Rehnovoga prijedloga. Taj Rehnov prijedlog je, zapravo, nacrt hrvatsko-slovenskog sporazuma o rješavanju graničnog spora pred arbitražnim sudom. Mi bismo ga morali potpisati jer bez takva ugovora ni jedan sud, uključujući arbitražu, ne može započeti parnicu. U Rehnovu prijedlogu ugovora, između ostaloga, unesen je zahtjev Slovenije da arbitražni sud rješava pitanje slovenskoga "spoja" s otvorenim morem. Taj spoj ili "dodir", prema pojašnjenjima slovenskih političara, jest teritorijalan, a može se ostvariti jedino da im Hrvatska dâ koridor, odnosno dio svoga teritorija. Da budem sasvim jasan: to uključuje dio podmorja, mora i zrak iznad koridora od slovenske granice do izlaska iz Tršćanskoga zaljeva. Slovenci ga zovu "dimnik". Dok sam vodio pregovore sa Slovencima, o tome nikada nisam želio ni u šali razgovarati. Nije riječ, dakle, o slobodnom prolasku slovenskih brodova, trgovačkih i ratnih, ili o preletu zrakoplova našim područjem, već o zahtjevu za teritorijem.

 

Razlaz s Jandrokovićem

Pa, dobro, je li Hrvatska tim dogovorom u Ljubljani doista dala Sloveniji to o čemu govorite? Oporba je prošloga tjedna tvrdila da jest.
- Ne, ništa mi nismo Slovencima dali, niti obećali. Ali to priopćenje našeg Ministarstva vanjskih poslova otežalo je hrvatsku pregovaračku poziciju. O tome ćemo sada morati razgovarati kad se pregovori nastave. Tzv. drugi Rehnov prijedlog nije odobrio Sabor. On je, prema mojemu mišljenju, za nas neprihvatljiv.
Koji je dio Rehnova prijedloga problematičan?
- Rehn je dao nekoliko prijedloga. Onaj konačni, "uzmi ili ostavi", koji se nije smio mijenjati, prihvatio je naš Sabor. Slovenci su ga, međutim, faktički odbili i dodali nove zahtjeve. Rehn ih je unio u taj "drugi prijedlog" koji se navodi u priopćenju našega Ministarstva. U nas taj prijedlog nije službeno ni razmatran.
Kako je onda moglo doći do takvog gafa ako je premijerka Kosor bila rezolutna oko dogovora s Pahorom. Je li "pukla veza" u Ministarstvu vanjskih poslova?
- Premijerka, gospođa Kosor, rekla je kako je sve što je dogovorila sadržano isključivo u pismu upućenom predsjedniku švedske vlade. To pismo je napisano uravnoteženo i sadrži najviše što se moglo postići. U međudržavnim odnosima nikada ne možete ostvariti maksimalne zahtjeve, uvijek na kraju bude nekakav kompromis. Što je najvažnije, dogovorom Kosor-Pahor odblokirani su pregovori s Bruxellesom. A zašto je potom naše ministarstvo uputilo sporno priopćenje, to pitajte ministra.
Što Vas je toliko ogorčilo u priopćenju MVP-a da ste odlučili podnijeti ostavku?
- Dvije godine sam vodio pregovore sa Slovencima i bio osobni savjetnik ministra vanjskih poslova. O priopćenju Ministarstva nisam znao ništa. Nitko u hrvatskoj javnosti nije znao za tu našu notu. Prvi su ga spomenuli slovenski premijer Pahor i švedski ministar Bildt. Pahor je rekao da je izraz "spoj" Slovenije s otvorenim morem uzet iz onog propalog nacrta ugovora Račan-Drnovšek.

Pet minuta za rješenje spora

Podsjetite nas, u čemu je bio sporan ugovor Račan-Drnovšek?
- Nacrtom sporazuma Račan-Drnošek Hrvatska bi prepustila Sloveniji ili se odrekla oko 164 četvorna kilometra mora. Svoga državnog teritorija!
Jeste li se nakon svega sastali s ministrom Jandrokovićem?
- Da. S ministrom sam obavio dug razgovor. Razišli smo se temeljito u gotovo svim ocjenama i procjenama.
Kako je on primio Vašu ostavku?
- Moj dojam je - olako. Rekao mi je kad sam odlazio: 'Ako namjeravate dati ostavku, najprije je meni priopćite.' Odgovorio sam: 'Evo sad Vam je priopćujem.' I otišao sam.
Glasnogovornik Vlade potom je objavio da postajete posebni savjetnik premijerke Kosor, što ste odmah opovrgnuli. Zašto ste odbili premijerku?
- Odbio sam biti posebni savjetnik predsjednice Vlade, ali ću uvijek, koliko mogu, angažirati se u rješavanju bilo kakvih pitanja ako je riječ o interesu Hrvatske. Naravno, ako me pozovu. Mene ne zanimaju funkcije i fotelje. Pa ja sam položaj predsjednika hrvatskoga dijela u Mješovitoj komisiji za granicu prihvatio pod jednim uvjetom - ni kune naknade dok je moj partner, Slovenac, za rad u istoj komisiji dobivao oko 80.000 eura godišnje. U svim mojim djelovanjima samo je jedan motiv, ma kako ga tko tumačio - interes Hrvatske.
Proizlazi da se preko nacionanih interesa opet prelamaju i stranački interesi. Jeste li se svojom ostavkom na neki način uvukli u međustranačke svađe?
- Nemam ništa sa stranačkim svađama koje se sada vode. Nisam ni u jednoj stranci ni partiji. S pokojnim premijerom Račanom žestoko sam se svađao, ali da me u pola noći pozvao na razgovor radi interesa Hrvatske, odmah bih otišao. Da me pozvao na kavu - ni u bunilu.
Zašto ste uvjereni da se teritorijalni spor sa Slovenijom ne može riješiti politički, ali da može u pet minuta uz kavicu?
- Ako povučete granicu u korist jedne, a na štetu druge strane, ona će poslije biti trajno vrelo nesporazuma. Povijest je puna svađa, pa i oružanih sukoba zbog loše povučenih granica. Da se takve situacije izbjegnu, države su stvorile međunarodno pravo s pravilima o razgraničenju. Granična crta između Hrvatske i Slovenije doista se može povući u pet minuta uz kavu. Spor je, međutim, u teritorijalnim zahtjevima, bilo hrvatskim ili slovenskim. A takav se ne može riješiti ucjenama ili pritiscima, jedino pred međunarodnim sudom.
U čemu je zapravo "kvaka" s tim komadićem mora da je postao tako velik problem? Zar je ondje riblji fond doista toliko bogat?
- Nije u pitanju samo ribolov. Uz Savudrijsku obalu su bogata rudna ležišta, a u podmorju izvan Savudrijskoga zaljeva, prema nekim procjenama, ležišta su plina, možda i nafte.

Na udaru kritika

Neki novinski komentatori u Hrvatskoj nazivaju Vas glavnim uzročnikom problema jer tvrdoglavo inzistirate na rješavanju spora pravnim sredstvima. Kako to komentirate?
- Prije nekoliko dana u jednome od naša dva najtiražnija dnevnika urednik vanjskopolitičke rubrike je napisao da je malo mjesto Plovanija u Istri "duboko u slovenskome teritoriju". A Plovanija je oko dva kilometra južno od prirodnoga korita Dragonje, na kojemu je, prema mojim podacima, nakon Drugog svjetskog rata bila hrvatsko-slovenska granica. Mangupi u našim redovima koji plutaju političkim životom i zaposjeli su mjesta u medijima brzo bi i jednostavno riješili spor sa Slovencima: dali bi im ono što zahtijevaju.
Ni Slovenci Vas ne štede. Za njih ste tvrdi pregovarač i još tvrđi nacionalist. Slovenski ministar vanjskih poslova Samuel Žbogar čak Vas je nazvao provokatorom?
- U razgovoru za mariborsku "Večer" već sam odgovorio da taj mali, smotani ministar nema kućnoga odgoja. Inače, Slovenci me žestoko napadaju jer sam im rekao: 'Gospodo, možete se na glavu postaviti, ali nećete dobiti ni pedalj hrvatskoga teritorija, kao što Hrvatska ne želi uzeti pedalj slovenskoga.' Briga me što galame Slovenci. Više me ljuti što me žestoko kritiziraju Hrvati. Naročito pojedine ambiciozne političarke i neki novinski komentatori.

Miroslav FILIPOVIĆ