Mate Granić |
|---|
 |
MATE GRANIĆ GOVORI O PREDAJI VITEŠKE SKUPINE I ZATAŠKAVANJU SLUČAJA GOSPIĆ
Gospođa Albright je predsjedniku Tuđmanu bila uputila poruku u kojoj je nabrojala uvjete za normalizaciju odnosa Hrvatske i SAD-a. Ujedno su to bile i poruke predsjednika Clintona. Uvjeti su bili da Hrvatska aktivno sudjeluje u predaji skupine bosanskih Hrvata osumnjičenih za ratni zločin Haaškome sudu. Nadalje, tražena je pomoć u rješavanju kriminala u Mostaru, potom uspješan završetak procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, dok se četvrti zahtjev odnosio na medije, posebno na Hrvatsku televiziju
“Mi smo dobivali pojedinačne informacije o nestanku ljudi u Gospiću.”
tekst
* gospodine Graniću, zbog čega su predsjednik Tuđman i tadašnji državni vrh pristali na izručenje Darija Kordića i ostalih pripadnika viteške skupine Haaškome sudu?
- Za vrijeme boravka na Glavnoj skupštini UN-a u New Yorku sastao sam se s Madeleine Albright. Gospođa Albright je predsjedniku Tuđmanu uputila poruku u kojoj je nabrojala uvjete za normalizaciju odnosa Hrvatske i SAD-a. Ujedno su to bile i poruke predsjednika Clintona. Uvjeti su bili da Hrvatska aktivno sudjeluje u predaji skupine bosanskih Hrvata osumnjičenih za ratni zločin Haaškome sudu. Odnosno, ako se netko od njih nalazi na području RH, da ga hrvatske vlasti odmah uhapse. Nadalje, tražena je pomoć u rješavanju kriminala u Mostaru, zatim uspješan završetak procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, dok se četvrti zahtjev odnosio na medije, posebno na Hrvatsku televiziju. Nešto prije toga bio sam u Washingtonu, gdje je u razgovoru s potpredsjednikom Alom Goreom uspješno razriješeno pitanje Memorijalnoga centra u Jasenovcu. Predsjednik Franjo Tuđman se tada složio da se u javnost više ne ide ni sa kakvim prijedlozima promjena namjene Memorijalnog centra u Jasenovcu. Od svih tih zahtjeva nije ispunjen jedino onaj koji se odnosio na Televiziju, premda je predsjednik Tuđman i tu pristao na određene promjene, što se ponajprije odnosilo na dolazak Mirka Galića na HRT, na čemu je najviše radio Hrvoje Šarinić.
* Tko je radio na izručenju viteške skupine?
- Predsjednik Tuđman tu je zadaću dodijelio ministru Šušku. U to su bili uključeni Ivić Pašalić i Miroslav Tuđman, ali je najveći dio posla obavio gospodin Gojko Šušak. U taj dio posla MVP i ja nismo bili uključeni.
* Zašto ste onda vi prvi obavijestili javnost da će se viteška skupina predati Haaškome sudu?
- Stjecajem okolnosti, u to sam vrijeme na tribini u Samoboru održao predavanje Udruzi katoličkih poduzetnika. Kako se u medijima tada naveliko pisalo o napetostima u odnosima Hrvatske sa SAD-om, na tribini sam najavio da će se te napetosti dijalogom uskoro riješiti. Pritom je javnost već znala da je jedan od problema i predaja bosanskih Hrvata osumnjičenih za ratni zločin Haaškome sudu. Poslije te tribine Radio France International konzultirao je glasnogovornika MVP-a gospodina Trkanjca, koji je ponovio rečenicu kako vjeruje da će se problemi u odnosima sa SAD-om riješiti dijalogom, a RFI je njegovoj izjavi dodao imena optuženih Hrvata i zaključio kako će se oni predati Haaškome sudu. Kad su to prenijele naše novine, gospodin Pašalić je to prenio predsjedniku Tuđmanu, a ostatak priče razvidan je iz transkripta koji ste mi predočili i koji, mislim, ne moram komentirati.
* Iz transkripta je jasno da vam, među ostalim, Tuđman i društvo zamjeraju da ste preranom najavom predaje viteške skupine oslabili pozicije Hrvatske u političkoj trgovini sa SAD-om, a njima je, čini se, prije svega bilo do toga da izručenje viteške skupine naplate što većim ustupcima pri potpisivanju sporazuma o odnosima Hrvatske s Federacijom BiH te o luci Ploče. Jesu li njihove primjedbe bile utemeljene?
- Nisu, jer su nam Amerikanci decidirano poručili da nema kompromisa oko četiri njihova zahtjeva koje sam prethodno naveo. Ako, pak, mi prihvatimo takav njihov čvrsti stav, Amerikanci su bili spremni pomoći u rješavanju mnogih pitanja, od statusa Luke Ploče i Neuma, preko rješavanja graničnih problema do otvaranja graničnih prijelaza s Crnom Gorom. Oni su, dakle, ponudili da posreduju u rješavanju tih problema, ali pod uvjetom da mi prethodno izvršimo svoje obveze oko kojih oni nisu bili spremni činiti nikakve ustupke.
* Kao što se iz ovog transkripta vidi da su predsjednik Tuđman i njegovi najbliži suradnici odlučivali tko će i kada od optuženih bosanskih Hrvata biti izručen Haaškome sudu, danas je, nakon hapšenja Tihomira Oreškovića i drugih osumnjičenih za ratni zločin u Gospiću, jasno da je tadašnji državni vrh, uključujući i Vladu demokratskog jedinstva, znao i za zločine u Gospiću, ali i da ih nije želio procesuirati. Tko je o tome odlučio?
- Mi smo dobivali pojedinačne informacije o nestanku ljudi u Gospiću. Također, tadašnji američki ambasador Zimmermann dao nam je popis 24 nestale osobe, tražeći da utvrdimo što se s njima dogodilo. Vlada je informacije zatražila od policije, vojske i od gospodina Karića, predsjednika Kriznog štaba za Liku i Gospić. Prve povratne informacije uglavnom su bile da ne znaju što je s njima, odnosno da su možda prešli na drugu stranu, sve dok Karić nije predsjedniku Tuđmanu napisao izvješće, na temelju kojega je inicirana istraga koju su koordinirali Josip Manolić i Ured za zaštitu ustavnog poretka, a proveo SZUP. Mi smo u Vladi znali za istragu, znali smo i da je Tihomir Orešković uhapšen, ali smo naknadno informirani da je u državnom vrhu odlučeno da SIS preuzme istragu od SZUP-a i više nismo dobili nikakvu službenu informaciju. Ovih sam dana saznao da je to odlučeno na sastanku kod predsjednika Tuđmana na Pantovčaku, nakon što su Manolić i SZUP predočili rezultate svoje istrage, što mi je potvrdio jedan od sudionika tog sastanka, na kojemu su uz Tuđmana i Manolića sudjelovali prvi ljudi MORH-a i MUP-a, te SIS-a i SZUP-a. Sve se to događalo u vrijeme pada Vukovara, u vrijeme kad se u Zagreb slijevalo i po 30 tisuća izbjeglica, tako da smo u Vladi bili zatrpani poslovima i preplavljeni različitim informacijama na koje smo morali reagirati. Kako je istodobno rasvjetljavanje slučaja Gospić prebačeno drugima, mi smo naprosto ostali izvan toga. Osobno sam u intervjuima u više navrata isticao neriješeni problem nestalih civila u Gospiću, te se u ime Vlade o tome vrlo kritično odredio u odgovoru na izvješće Helsinki Watcha. Nažalost, to je bilo jedino što sam mogao poduzeti.
Zoran Daskalović
|
|||
