Stjepan Mesić |
|---|
 |
STIPE MESIĆ KOMENTIRA FERALOVO OTKRIĆE DA SU TUĐMAN I MILOŠEVIĆ JEDAN SATIRIČNI TEKST O NAVODNOM PLANU ISLAMIZACIJE BOSNE PREDSTAVILI KAO ZNANSTVENI DOKUMENT
“Šarinić sada priča kojekakve besmislice i projicira svoju mržnju prema muslimanima, zapravo se ulagujući Tuđmanu.”
tekst
Ovaj put, iznimno, priča se nije razvijala već utrtim smjerom Feralova zajebancija–Tuđmanova realizacija, no sličnosti su zastrašujuće i nimalo slučajne. U prošlome broju Feral je objelodanio ekskluzivno otkriće jedne političke prijevare nastale u kabinetima osovine Milošević-Tuđman, nadahnute naoko bezazlenim satiričnim štivom iz rujna 1990. godine. Inkriminirana satira – o kojoj je pisao naš suradnik, ugledni publicist Ivo Žanić - bila je objavljena u sarajevskome mjesečniku Vox, a posredni rezultati manipulacije njome brojit će se koju godinu poslije u stotinama tisuća ljudskih žrtava.
Izvorni tekst u nezavisnome omladinskom bošnjačkom listu Vox (u prošlome broju Ferala integralno je pretiskan) predstavljen je kao tobožnji dokument Parlamenta Bosne i Hercegovine s izglasanim Programom doseljavanja Bošnjaka iz Turske. Slijedom dokumenta, Bosna i Hercegovina trebala je uskoro otpočeti s državnim sponzoriranjem masovnog povratka oko četiri milijuna Bošnjaka iz Turske. Preostalih dvadesetak točaka Programa predviđa nevjerojatne posljedice bošnjačke ekspanzije u prirodnim granicama buduće Islamske republike Bosne i Hercegovine...
Novinari Voxa nisu tada mogli znati kako svaki zlotvor prije ili kasnije dočeka svoje Protokole sionskih mudraca, jednako kao što za tu činjenicu nije bilo moguće naknadno pozvati na odgovornost jednoga Mauricea Jolyja. Priča o tomu nedavno je aktualizirana knjigom bivšega Tuđmanovog savjetnika Hrvoja Šarinića Svi moji pregovori sa Slobodanom Miloševićem, u kojoj među brojnim političkim pikanterijama autor opisuje i zgodu iz Tikveša u travnju 1991. godine, o razmjeni povjerljivih podataka između Miloševića i Tuđmana, onih koji ukazuju “na opasnost od muslimanske ekspanzije, na njihove prijetnje i zeleni barjak na Romaniji”.
O tome koliko su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević doista držali do vjerodostojnosti tog materijala, začudno nalik onome programatskome Voxovu sprdanju, Feralu je ponešto rekao i posljednji predsjednik SFRJ Stjepan Mesić.
ZNAKOVITO KLIMANJE
- Kako komentirate činjenicu da je jedan bosanski satirički tekst ovako zloupotrijebljen u Srbiji i Hrvatskoj?
- Nisam siguran da se radi o posve istom tekstu, ali sličnosti su očite. U Tikveš sam bio pozvan i ja, kao predsjednik Predsjedništva SFRJ, uz Hrvoja Šarinića, na sastanak sa Slobodanom Miloševićem. Tekst nam je bio predstavljen kao ozbiljna znanstvena studija o tome kako će sa svih strana pritjecati muslimani, i da će naseljavanjem i do pola milijuna ljudi godišnje biti promijenjena nacionalna struktura na ovim prostorima. Čista katastrofa... Rekao sam da osobno u to sumnjam, jer se radi uglavnom o građanima Turske, koji tamo imaju svoje obitelji, imanja i poslove. Mnogi od njih odselili su se iz Bosne ili Sandžaka prije nekoliko desetljeća, ili je već riječ o drugoj i trećoj generaciji. Osim toga, Turska nudi veće ekonomske mogućnosti od našeg prostora, pa je i zato malo vjerojatno da će dolaziti baš ovamo.
- Kako se dalje odvijao sastanak u Miloševićevu kabinetu?
- Nakon što smo porazgovarali o takvim mogućnostima, Milošević je taj papir dao Tuđmanu u ruke, uz komentar da su to radili svjetski demografski stručnjaci. Kad je Tuđman pročitao materijal, na licu mjesta, upitao je Miloševića može li dobiti jedan primjerak. Nato mu je Milošević odgovorio: “Gospodine Predsjedniče, ova kopija je namijenjena upravo vama.” Pogledao sam taj materijal i sam, navedeni su sve sami beogradski autori, meni doduše nepoznati. Tuđman je samo klimao glavom... Poslije sam mu nasamo rekao da sumnjam u Miloševićeve dobre namjere, da on jednostavno želi nas impresionirati upozorenjem na tobožnju muslimansku opasnost, ali on je samo nastavio klimati glavom. Nije ništa rekao.
- Je li Tuđman poslije spominjao taj tekst?
- Na jednome sastanku hrvatskoga političkog vrha najavio je da posjeduje analizu svjetskih stručnjaka o muslimanskoj opasnosti iz Turske. Držao je papir u ruci, ali ga nikome nije pokazao, i na tome je to i završilo. Čudilo me da nije bar rekao kako je riječ o djelu beogradskih autora, kad već nije spomenuo mogućnost podvale. No, ne samo da on prema tome nije bio oprezan, on je takvu podvalu jednostavno želio! On u glavi ima isti kôd kao Milošević, obojici je taj scenarij o Bosni odgovarao.
TANGO ARGENTINO
- Mislite li da je Tuđman povjerovao u vjerodostojnost istraživanja koje mu je ustupio Milošević?
- Dovoljno je pametan da zna kako je riječ o izmišljotini, međutim, to mu je trebalo. Svakome bi bilo jasno da je posrijedi notorna glupost, od čije realizacije nema ništa. Hrvoje Šarinić sada priča kojekakve besmislice i projicira svoju mržnju prema muslimanima, ulagujući se zapravo Tuđmanu, jer knjiga je pisana u vrijeme njihove velike i bezgranične ljubavi. Dok se još plesao tango argentino.
- Miloševićev tekst o kojemu govorimo može se lako i čvrsto povezati sa satiričkim prilogom u sarajevskom Voxu. Imaju li novinari razloga žaliti što su ga ikad objavili ili bi se sve to i bez njih jednako dogodilo?
- Oni su kao autori toga teksta imali zasigurno dobre namjere, ali nisu mogli znati s kojim će i kakvim političkim lupežima imati posla, i tko će to iskoristiti na najgori mogući način. A da nisu tako postupili s njihovim tekstom, već bi se našlo nešto drugo, to ovima nije nikakav problem.
Igor Lasić - 705
|
|||||
