Mirko Galić |
|---|
 |
MIRKO GALIĆ, RAVNATELJ HRT-a
Ovom se kućom, nažalost, mora vladati na način mnogo čvršći od onoga koji se dosad prakticirao, jer dobar dio zaposlenih ne razumije drugi jezik osim jezika čvrste ruke. Ova je kuća formirana u autoritarnim uvjetima, i očigledno je da još uvijek ne poznaje drugi govor i drugačiji način upravljanja doli autoritarni. Žao mi je što to moram reći, ali, nažalost, takvo je moje iskustvo
“Naš kadrovski sastav je ili premlad ili prestar, formiran je dijelom u komunističkom, dijelom u HDZ-ovskom sistemu mišljenja, i nedostaje mu svijest o demokratskoj funkciji medija.”
“Ne može se raditi i na HRT-u i protiv njega.”
tekst
* Ne tako davno rekli ste da je zadržavanje politički kompromitiranih novinara na udarnim položajima na Televiziji gesta vaše osobne hrabrosti. Te ‘hrabrosti’ kao da vam u posljednje vrijeme ponestaje?
- Tu ‘hrabrost’ jedni su shvatili na ciničan način, a drugi previše doslovno. Reći ću zato još jednom: trebalo je imati hrabrosti da u raspoloženju javnosti za velike kadrovske čistke ne dirate ljude prema kojima je ona pokazivala nepovjerenje. Mogao sam ići linijom manjeg otpora i provesti ‘sječu glava’. Činilo mi se da bih time samo generirao nove sukobe, jer bi svaka buduća promjena vlasti izazivala nove potrese, sukobe i čistke na HRT-u. Novinari u Hrvatskoj najnesolidarnija su kasta koju sam ikad sreo u svijetu. Nigdje kao u Hrvatskoj novinari se ne nalaze u takvom stanju bratoubilačkog rata. Želio sam dati mali prilog prestanku tog ratnog stanja. Zato sam izbjegavao strogu diferencijaciju, pokušavajući zaštititi ljude za čije su vješanje konopci javnog (ne)raspoloženja već bili odmotani.
* Jeste li poslije požalili?
- Nisam, jer to spada u moje intimno uvjerenje. To što sam zaštitio neke granične slučajeve s jedne mi je strane zamjerio veći dio javnosti i dobar dio medija, dok su mi neki od zaštićenih kolega poslije uzvratili tu uslugu napadima, optužbama, i formalnim inicijativama da me se osudi pred etičkim povjerenstvom HRT-a i Sudom časti HND-a. No uvijek morate računati s time da je ljudska zahvalnost potrošna roba, i ne smijete igrati na tu kartu, jer sigurno gubite.
SLUČAJ MERLIĆ
* Pod kojim je okolnostima suspendiran Dubravko Merlić?
- Dubravko Merlić je u desetak mjeseci svojega mandata dao informativnom programu svoj osobni pečat. U bitnim sam ga stvarima podržavao, a i dalje mislim da je to radio dobro, dok sam ga u pojedinim detaljima vezanim uz izvedbu programa osporavao i kritizirao. Sada smo došli do točke kad informativni program treba redizajnirati i osvježiti, i to promjenom njegova čelnog čovjeka i pojačavanjem uloge urednice informativno-dokumentarnog programa Mirjane Rakić. Novo vodstvo informativnog programa teži čvršćem i dosljednijem prakticiranju kriterija javne televizije. Podsjećam, javna televizija prije svega je dužna pružiti potpunu, objektivnu i nepristranu informaciju o događajima u društvu i državi.
* Kad je o Merliću riječ, ne čini mi se da je problem samo u osvježavanju i u nešto boljem profiliranju programa. Radi se o gafovima i skandalima, poput objeda tužioca Radovana Ortynskog, ili tretmana dragovoljačkih udruga u danima uoči splitskoga mitinga.
- Prije bih to nazvao neprofesionalnostima koje su se počele počesto događati, ugrožavajući vjerodostojnost informativnog programa. Priča o navodnim aktivnostima državnog odvjetnika Ortynskog prije trideset godina bila je samo kap koja je prelila čašu mojega strpljenja. Ističem još jednom da se današnji informativni program ne može uspoređivati s vremenima kad je korišten za manipulaciju, kad je izgledao kao zbirka propagandnih poruka, i kad je sve bilo podređeno jednoj stranci, jednom vođi i jednoj politici. On neće tako ni izgledati. Prije dvije godine, primjerice, ni u podnevnim vijestima nije se ništa smjelo reći o velikim sindikalnim prosvjedima u Zagrebu. Nešto se u međuvremenu u ovoj zemlji prelomilo, tako da prosvjednici, koji prije nisu smjeli ni stupiti na Jelačićev trg, danas demonstriraju na Trgu sv. Marka. Rijetko bi koja država dopustila demonstracije na prostoru između zgrade parlamenta i zgrade vlade.
RADIKALNI REZOVI
* Doista, ne bi se moglo reći da Televizija nije obavještavala o prosvjedima, štoviše, pred događaje u Splitu pružila je njihovim organizatorima punu medijsku podršku.
- O prosvjedima se danas na Radiju i Televiziji izvještava redovito, takoreći iz minute u minutu. Tu je sloboda neupitna. Pitanje je radi li se to na dovoljno profesionalan način. Naš kadrovski sastav je ili premlad ili prestar, formiran je dijelom u komunističkom, dijelom u HDZ-ovskom sistemu mišljenja, i nedostaje mu svijest o demokratskoj funkciji medija, kao i demokratsko iskustvo. To se vidi u informativnom programu, ali ja i dalje tvrdim da je on drugačiji, bolji i objektivniji nego što je bio prijašnjih godina. Pored svega, udruge koje okupljaju veterane Domovinskog rata su legitimne, i one ne mogu biti amputirane iz informativnog programa. U ovoj državi postoje i druge, jednako legitimne institucije, koje o tom ratu i o današnjim sukobima u vezi s njim trebaju reći svoje mišljenje. Osnovna ideja uređivačke politike je da se u vezi s interpretacijom rata koriste svi legitimni izvori, pri čemu državne institucije i političke stranke ne mogu biti isključene ni marginalizirane u prikazivanju sukoba koji se o tom pitanju vode u našem društvu. Nikad nisam zahtijevao ni restriktivan ni selektivan pristup informacijama i privilegiranje ovoga ili onoga stožera ili institucije.
* Suspendirali ste Branku Šeparović, premda je od početka bilo očito da njezin “Eko-kviz” komunikološki ne valja, i da u njega još k tome upleće svoje profašističke poruke?
- Rado bih izbjegao tu temu, jer u galami i prijetnjama nikad ne možete otići dalje od nje. Nije mi ni lako govoriti o osobi s kojom sam zajedno sjedio u studentskim klupama, pa prema njoj osjećam neku vrstu bliskosti. Jasno je da mi pritom njezino ponašanje, koje predstavlja gemišt ekologije, ideologije, politike i novinarstva, nimalo nije blisko. Zbog takvog ponašanja ona kao vrsna novinarka za pitanja ekologije postaje neuvjerljiva, pogotovo kad u ekološke teme uvlači političke sadržaje i ličnosti. Nije vrijeme da nam general Mirko Norac viri iz svakog televizijskog sadržaja, pa i kad se radi o reportaži o čapljama, kao što nije vrijeme da nam iz škrinja u kojima se nalazi bogatstvo ovdašnjega folklora vire konci dnevne politike. Branka Šeparović jedna je od stalnih tema na ovoj televiziji već deset godina, i vrijeme je da se odluči hoće li se baviti novinarstvom ili politikom. Općenito, u svim se sukobima ponavljaju uvijek iste osobe. Nitko od dosadašnjih ravnatelja HRT-a nije stekao moć da na Televiziji napravi radikalne rezove i da na primjeru nekoliko ljudi, jakim odlukama, mjerama i potezima, jasno pokaže što na Televiziji ne može egzistirati. Ne može se raditi i na HRT-u i protiv njega. I moj je mandat prekratak da uđem u neke drastičnije rezove, koji su u ovoj kući neminovni. Jer ponekad taština nekolicine ljudi prikriva suštinu problema čitave ustanove.
SOCIJALNA OSJETLJIVOST
* Rekli ste da je jedan od prioriteta na HRT-u rješavanje problema viška zaposlenih. Koliko ljudi će biti otpušteno, i po kojim kriterijima?
- Uprava je načinila standarde i kriterije za pojedine emisije. Iz njih se ne može zaključiti da je višak zaposlenih prevelik, to više što smo krajem prošle godine oko 150 ljudi poslali u prijevremenu mirovinu. Isto misle i stručnjaci Baltic Media Centera, institucija danske vlade koja u vezi s medijima surađuje s drugim evropskim vladama. Oni također smatraju da 1600 zaposlenih samo na HTV-u nije prevelik broj. Za razliku od njih, naši su američki konzultanti na pomalo grub način zaključili da nam prekomjerna zaposlenost iznosi čak 50 posto. Viškove tek treba ustanoviti, s obzirom na sada poznate činjenice: a to su da će HTV ići na dva kanala, da će se Radio i Televizija odvojiti, te da Odašiljači i veze prelaze u posebno poduzeće.
* Poznato je da na HTV-u 350 ljudi iz raznih razloga ne radi ili ne dolazi na posao?
- Drama dobrog dijela tih ljudi je u tome što se radi o zaposlenicima koji su ovdje proveli 20-30 godina radnog vijeka, i što su možda i oboljeli radeći na Televiziji. Nije lako kirurškim rezom oduzimati im egzistenciju. Svjestan sam da socijalna osjetljivost koju pokazujemo prema njima nema uporišta u široj društvenoj situaciji, s gotovo 400.000 nezaposlenih, ali nikom nije u interesu da stvaramo višak nezaposlenih ako to nije neophodno. Sve je lakše nego čovjeku reći da sutra više ne dolazi na posao.
* To bi bio osobito jak udarac taštinama o kojima ste maloprije govorili.
- Lako je za taštine. Za rješavanje toga problema dovoljno je malo više hrabrosti čelnih ljudi kuće. Kad se malo odlučnije udari, taštine prestaju biti ono što su bile. Ovom se kućom, nažalost, mora vladati na način mnogo čvršći od onog koji sa dosad prakticirao, jer dobar dio zaposlenih ne razumije drugi jezik osim jezika čvrste ruke. Ova je kuća formirana u autoritarnim uvjetima, i očigledno je da još uvijek ne poznaje drugi govor i drugačiji način upravljanja doli autoritarni. Žao mi je to reći, ali, nažalost, takvo je moje iskustvo.
* Omogućuje li novi Zakon o HRT-u dovoljne pravne pretpostavke za ‘perestrojku’ u instituciji kojom upravljate?
- Zakon se dvoumio između koncepcije trgovačkog društva, gdje bi HRT bio više okrenut tržištu, i koncepcije javne ustanove, koja bi bila bliža Vladi i dijelom ovisna o njoj. Zakonodavac se na kraju opredijelio za drugu koncepciju, s time da status zaposlenih ne regulira samo Zakonom o javnim ustanovama nego ponajprije Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom. Novinari time ne postaju državni činovnici. Veća politička samostalnost ostavljena je i u pogledu sastava Vijeća, kao i izbora ravnatelja.
* U Vijeću HRT-a sjedit će u najvećem broju predstavnici organizacija koje tvore prononsiranu kulturnu i političku žabokrečinu, poput Društva književnika, Matice hrvatske, HOO-a, dragovoljačkih udruga...?
- Svaki izbor Vijeća neizbježno je subjektivan i arbitraran. Kad je donesena odluka o 22 institucije koje daju predstavnike u to tijelo, i to u zemlji u kojoj djeluje 15 tisuća različitih udruga, preuzet je rizik provale nezadovoljstva, što se upravo sada događa, i vjerojatno će se pojačavati. Vaša primjedba odnosi se na sadašnju društvenu težinu pojedinih institucija, dok je zakonodavac pošao od njihovih dugoročnijih i trajnijih statusnih odlika, i o tome se svi neće lako složiti. U svemu je ipak jedno pozitivno: utjecaj politike, barem onaj direktni, isključen je iz Vijeća HRT-a na račun institucija javnosti i civilnog društva.
KRITERIJI STRUKE
* Zar politika odabirom ovakvih organizacija koje imaju svoju fotelju u HRT-u ne promovira sustav vrijednosti koji će biti poželjan na Televiziji? Istodobno, sustavi vrijednosti koje zastupaju organizacije za ljudska prava, ekologiju ili one koje se zalažu za primjereni položaj žena u društvu ne mogu biti zastupljeni u Vijeću?
- Na taj izbor sigurno se može i treba gledati kao na izbor između različitih vrijednosnih sustava, ali kakav god izbor da je napravljen, uvijek bi bio podložan sličnoj kritici. Rekao bih da je ovo ipak jedan mali korak za politiku, a tek ćemo nakon izbora članova Vijeća vidjeti hoće li biti velik korak za Televiziju. Vidjet ćemo hoće li neki od njegovih članova imati dovoljno samostalnosti ili neku vrst podaničkoga političkog mandata, odnosno hoće li raditi za politiku, za vlast, za stranke, ili za javnost. Moj ostanak na mjestu ravnatelja najviše ovisi o tome hoće li se iz sastava Vijeća moći očitati da su prevladavali kriteriji struke ili pak kriteriji politike.
* Zašto upravo vi uvijek odgovarate za svaki ‘uređivački propust’ koji se dogodi na Televiziji? Stječe se dojam da niste samo ravnatelj nego da obavljate i funkciju odgovornog urednika. Neda Ritz i Mirjana Rakić uglavnom javno ne odgovaraju za gafove informativnog programa?
- I ja se to pitam. Sudbina mi je, čini se, još od vremena Danasa, da me ljudi poistovjećuju s institucijom u kojoj radim. Kao glavni direktor odgovaram za sve, ali se nikad ne miješam u sve, a najmanje u operativu. Nikad, recimo, nisam otišao u ‘montažu’, niti namjeravam odlaziti tamo i nadzirati montiranje priloga. Sudjelujem u određivanju kriterija i u procjenjivanju njihova provođenja, ali operativne poslove prepuštam urednicima. Ipak, javnost me doživljava kao personifikaciju Televizije: danas svi govore o Galićevoj televiziji, a nikad nitko nije govorio o Vrkićevoj. Govorilo se o Kosovčevoj televiziji, a premda ne želim ulaziti u pitanje koliko je Obrad Kosovac bio jak, tvrdim da ja zasigurno nisam moćni čovjek HTV-a. Ništa ne namećem, nikad ne određujem koji će prilog ići, a koji neće, niti imam privilegirani položaj kod ljudi u vlasti i u politici.
Toni Gabrić
|
|||||||||
