Andro Vlahušić |
|---|
 |
ANDRO VLAHUŠIĆ, NOVI MINISTAR ZDRAVSTVA
Ovoj zemlji su potrebni modeli dobre prakse, i na njima se temelji moj način upravljanja. Želim biti ministar zdravlja, a ne ministar zdravstva, a da bismo sustav uspjeli okrenuti, čitava zemlja mora početi drugačije misliti
“Uspostavljen je demotivirajući model za liječnike: oni su danas tržišno orijentirani privatnici koji se bave zarađivanjem novca, dok su prije bili vrijedni društveni radnici”
“To da je uz manje financijskih sredstava moguće imati bolju zdravstvenu zaštitu, bila je porazna, katastrofalna tvrdnja, apsolutni nonsens”
“Neke će se bolesti morati liječiti u Zagrebu, i to u samo jednoj od njegovih bolnica. To ne znači da hrvatski centar za liječenje neke bolesti ne može biti i u Splitu”
tekst
* Stanje u zdravstvu u proteklih se desetak godina znatno promijenilo, i to nagore. Što je uzrokovalo tu silaznu putanju?
- Zdravstveni je sustav u svim socijalističkim zemljama, a naročito u Jugoslaviji i Hrvatskoj, bio iznimno uspješan. Zahvaljujući ponajviše prof. Štamparu, ali i predanom radu tisuća ljudi, kod nas su bili razvijeni modeli koje je čitav svijet navodio kao primjer. Zdravstvo je u hijerarhiji vrijednosti bilo vrlo visoko, i svi stanovnici imali su pravo na svekoliku zdravstvenu zaštitu. Nakon 1990. godine u čitavo područje počinju ulaziti elementi tržišta. Najlošiji potezi bili su povučeni u području primarne zdravstvene zaštite, gdje je uveden “privatnički” model. Krajnji rezultat je da liječnici iz domova zdravlja, institucija koje su predstavljale hrvatski i jugoslavenski unikum, u posljednjih deset godina imaju 30 posto manji učinak nego ranije, što je upravo nevjerojatno, uzme li se u obzir napredak u tehnologijama, mogućnostima, znanju i vještinama. Uspostavljen je demotivirajući model za liječnike: oni su danas tržišno orijentirani privatnici, koji se bave zarađivanjem novca, dok su prije bili vrijedni društveni radnici.
* Javnosti su ipak najviše upadale u oči nesreće koje su se zbivale u bolnicama?
- Uvođenjem privatne prakse model bolničke zdravstvene zaštite postao je također samom sebi svrha, dok je osnovni razlog postojanja zdravstvenog sustava, a to je davanje kvalitetnih usluga, počeo sve više regresirati. Umjesto njega otvorilo se privatno tržište, koje korisnicima nudi zadovoljavanje potreba za brzim pregledima i dijagnozama. U takvim prilikama, osiguravanje jednako dostupne zdravstvene zaštite za siromašnije slojeve stanovništva najveći je izazov ove vlade i mene kao ministra.
* Devedesete godine obilježavale su stalne racionalizacije. Dominiralo je uvjerenje ministra Hebranga da slabije financirani zdravstveni sustav može zadržati jednako visoku razinu kvalitete.
- To da je uz manje financijskih sredstava moguće imati bolju zdravstvenu zaštitu bila je porazna, katastrofalna tvrdnja, apsolutni nonsens. Bolju zdravstvenu zaštitu moguće je osigurati uz istu količinu novca, ako se ta sredstva racionaliziraju.
* Vaš dolazak na ministarsko mjesto dogodio se u vrlo nezgodnom trenutku. Ministricu Stavljenić-Rukavinu zamijenili ste nakon teške nesreće s dijalizom, no afera Baxter živote je odnijela i u dubrovačkom KBC-u, kojem ste bili ravnatelj.
- Imali smo, nažalost, dva smrtna slučaja, koja su se dogodila u ponedjeljak, na samom početku tog niza. Radilo se o pacijentima starije životne dobi, visoke rizične skupine. Tražili smo obdukciju, ali obitelji na nju nisu pristale. Ni šef Internog odjela, ni šef Odjela za dijalizu, kao ni ja kao ravnatelj, nitko nije sumnjao da se radi o nečem izvanrednom. Nastavili smo s dijalizom još nekoliko dana, i to s priborom iz istog paketa dijalizatora. Tek u subotu shvatili smo o čemu se zapravo radi. U cjelini gledano, u nesreći s dijalizatorima velika šteta je počinjena zdravstvenom sustavu. Unatoč tome što je Baxter kriv i što je priznao krivnju, sustavu se danas manje vjeruje, i naš je važan posao da u njega vratimo povjerenje.
* Ubrzo po vašem dolasku uslijedilo je upozorenje ravnatelja HZZO-a Zdravka Lončarca, o mogućem krahu sustava zdravstvenog financiranja.
- Njegov istup sigurno ne pridonosi vraćanju povjerenja u zdravstveni sustav. Naprotiv, stanje je prikazao neutemeljeno senzacionalistički, koristeći se pritom netočnim podacima. Prema posljednjim podacima, od 20. listopada, proizlazi da su, osim bolnice u Kninu, svi zdravstveni djelatnici u Hrvatskoj uredno primili plaće. U kninskoj bolnici plaće nisu podijeljene najviše zbog subjektivnih okolnosti u samome gradu, a pomalo i zbog greške u obračunavanju plaća, no nastojat ćemo stvari barem djelomično sanirati do Nove godine. Dug prema zaposlenicima u hrvatskom zdravstvu, dakle, ne postoji. Postoji dug prema ljekarnama, ali njegovo se trajanje spustilo na rok kraći od 90 dana. Tako povoljno stanje nismo imali u posljednjih pet godina. Dug zdravstvenih ustanova protegnuo se preko 90 dana, u ukupnom iznosu od 870 milijuna kuna, no i u ovakvoj situaciji vidimo da s opskrbom lijekovima nema poteškoća. Stanje je bolje nego ikad posljednjih godina, i izjave o kolapsu i o dugu od 4,3 milijarde obična su laž.
* Nikola Ivaniš u Lončarčevim je izjavama našao “zrno soli”, utvrdivši da se rješenje financijskih prilika ne može tražiti u opterećenju građana plaćanjem zdravstvenih usluga.
- Ova zemlja izdvaja između 8,5 i 9 posto BND-a za zdravstvo, i po tome smo, iza Njemačke, drugi u Evropi. Bio bih presretan da po stanovniku izdvajamo više, ali svojim osnovnim zadatkom ipak smatram to da ne dopustim da se izdvajanje još više smanji. Zdravstvenu ćemo zaštitu unutar zadanih mogućnosti pokušati učiniti što dostupnijom, pa smo već uveli besplatno cijepljenje djece i starijih ljudi protiv pojedinih bolesti, poput tetanusa. S druge strane, moramo se suočiti s time da naš sustav ne može pratiti sva znanstvena postignuća na polju medicine. Ako po stanovniku izdvajamo 400 dolara za zdravstvo, ne može se od ministra očekivati da bude Harry Potter, pa da taj iznos pretvori u 2000 dolara. Ljudi me pitaju bojim li se svoje odgovornosti u tako siromašnim uvjetima, a ja ih pitam što bi tek rekli bugarski ili ukrajinski ministri zdravstva, koji raspolažu iznosom 4-5 puta manjim od našeg. Trebaju li oni počiniti harakiri?
* Neki smatraju da se u istupu ravnatelja HZZO-a zapravo radi o udarcima “ispod stola” članova SDP-a i HSLS-a?
- Radi se o njegovu temperamentu i o tome što mu za petnaestak dana istječe mandat. Nema nikakvih podzemnih udaranja.
* Hoće li mu taj istup olakšati reizbor?
- Širenje panike sigurno mu nije preporuka za novu kandidaturu. Natječaj za novog ravnatelja HZZO-a bit će javan, i kandidat će biti izabran na osnovi ponuđenoga programa.
* Lončarec tvrdi da u zdravstvu ima 8000 prekobrojno zaposlenih?
- U odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je pri dnu među evropskim zemljama po broju zaposlenih liječnika i medicinskih sestara. Prosjek starosti liječnika je iznad 51 godinu: imamo vrlo staru populaciju aktivnih liječnička, i polako je treba zamijeniti. Smatrat ću svojim velikim neuspjehom ako broj nezaposlenih liječnika ne svedem na jako malen broj. Lončarčeve tvrdnje, dakle, ni u tom pogledu jednostavno ne stoje.
* Kako komentirate činjenicu da se Hrvatska nalazi u samom vrhu u Evropi i po smrtnosti od pojedinih oblika oboljenja od raka?
- Hrvatska ima i više negativnih pokazatelja. Najčešći uzroci smrtnosti su kardiovaskularne bolesti u 53 posto slučajeva, na tumore otpada 23, a na nesreće 6 posto. Oni se prevencijom mogu značajno smanjiti, a mnoge evropske zemlje u tome su uspjele. Da bismo i mi bili uspješni, sustav trebamo okrenuti prema bolesnicima, a ne prema samom sebi. Do smanjivanja učestalosti kardiovaskularnih bolesti, primjerice, nećemo doći podizanjem bolničkih uvjeta i brojem kirurških zahvata, već je bitno promoviranje zdravlja i rekreacije, otvaranje borbe protiv pušenja, osvještavanje potrebe zdrave prehrane. Rad liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u zdravstvenom odgoju presudan je u sprečavanju karcinoma. Nastojat ćemo uvesti praksu da liječnici u kliničkim bolnicama nekoliko dana godišnje posvete preventivi, a ne samo liječenju bolesti. Želim biti ministar zdravlja, a ne ministar zdravstva, a da bismo sustav uspjeli okrenuti čitava zemlja mora početi drugačije misliti.
* Rekao bih da od zdravstvenih radnika, ali i pacijenata, očekujete da ubrzo postanu ljudi novog kova?
- Ovoj zemlji su potrebni modeli dobre prakse, i na njima se temelji moj način upravljanja. Vrlo dobro znam prepoznati dobre i loše liječnike i institucije, a oni dobri trebat će svojim primjerom pokazati svima ostalima kako se u postojećim uvjetima može raditi. Uvodim kolegij ravnatelja bolnica, kojima ću dati indikatore praćenja njihova rada. Morat će mi svakih mjesec dana, na sastanku kolegija, podnijeti izvještaj o listama čekanja, o mogućnostima rada u poslijepodnevnoj smjeni, o iskorištenosti opreme. Dr. Paladinu, ravnatelju KBC-a Rebro, rekao sam, kad smo za njegovu bolnicu nabavili novi CT-aparat, da ću ga smijeniti ako CT ne bude radio barem 10 sati dnevno; jer da je riječ o njegovu privatnom aparatu, sigurno bi radio u dvije smjene. Ravnatelji moraju biti svjesni da im je povjereno privatno vlasništvo države ili županije, te da vlasniku moraju odgovarati za upravljanje njime. No najvažnije je da ima ravnatelja i liječnika koji se već ponašaju na takav način, i bez da ih je ministar prethodno “nagazio” svojim parametrima. Njih ćemo nastojati pronaći, nagraditi i uzeti za primjer. Drago mi je da u takvom pristupu imam potpunu podršku Liječničke komore i Zbora liječnika, a sa svih devet sindikata sam potpisao sporazum o partnerstvu u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju.
* Na koji način namjeravate pripadnicima siromašnog društvenog sloja osigurati kvalitetne zdravstvene uvjete?
- Pripremamo dopunu Zakona o imovinskom cenzusu u zdravstvu. Nastojat ćemo biti vrlo tolerantni, ne ravnajući se kriterijem zarade, već zaštite onih kojima je zaštita najpotrebnija. U opremanje ambulanta uložit ćemo oko 200 milijuna kuna, i to samo iz projekta decentraliziranog sustava zdravstva. Najmanje 100 milijuna uložit ćemo u povećanje kapitalnih objekata. Sav taj novac namijenit ćemo osiguranju stvari, od kojih će ljudi imati neposrednu korist već naredne godine. Prof. Ana Stavljenić-Rukavina pokrenula je izradu Programa mjera zdravstvene zaštite, koji je sada gotov, i dat ćemo ga na raspravu stručnoj javnosti. Nakon toga donijet ćemo novi set zdravstvenih zakona, pri čemu osnovni propis više neće biti Zakon o zdravstvenoj zaštiti, već Zakon o pravima bolesnika.
* Jeste li takve mjere predlagali i bivšoj ministrici?
- Kao ministričin savjetnik predlagao sam mnogo toga, ali sada imam veliku slobodu da sam kreiram odnose u zdravstvu i da za svoj rad odgovaram. Prof. Stavljenić je napravila mnogo vrijednih projekata, ali problem je bio u tome što je malo toga išlo u konkretnu implementaciju.
* Kako će izgledati koordinacija između vas i Kolegija ravnatelja bolnica?
- Moj je cilj da se među njima ponašam kao da sam ravnatelj jedne bolnice, a oni da su šefovi odjela, te da zajednički, prebrodivši vlastite taštine, pokušamo rješavati probleme. Ravnateljima zagrebačkih bolnica već sam poručio da ne želim da se svaka od tih ustanova drži “na svome brijegu”. Ne moramo za svaku bolnicu kupovati iste aparate, nego se svaka od njih za pojedino područje može usavršiti. Posebno ćemo nastojati pojačati KBC u Splitu, ali i u Rijeci i u Osijeku. Ti centri, međutim, ne moraju razvijati sve djelatnosti, jer ne postoji nikakvo opravdanje da jedna te ista oprema postoji u svakoj regiji. Iz literature su nam poznata svjetska iskustva o razvijanju zdravstvenih timova u odnosu na broj stanovnika, a u Hrvatskoj nas je samo 4 milijuna. Neke će se bolesti morati liječiti u Zagrebu, i to u samo jednoj od njegovih bolnica. To ne znači da hrvatski centar za liječenje neke bolesti ne može biti i u Splitu, ali pritom mora biti vrhunski, da u njega na liječenje dolaze i građani Bosne i Hercegovine, i turisti. Rascjepkanost i autonomno ponašanje ne vode kvaliteti u zdravstvu.
* Očito, težite centralizaciji zdravstvenog sustava.
- U planiranju težim apsolutnoj centralizaciji, dok provođenje potpuno prepuštam lokalnim razinama: uopće me ne zanima koja će se oprema kupiti, dok se ne premašuje rang određene bolnice, i dok se ne narušava sustav središnjeg planiranja.
AUTOR: Toni GABRIĆ
|
|||
