Božo Kovačević |
|---|
 |
BOŽO KOVAČEVIĆ, MINISTAR ZAŠTITE OKOLIŠA I PROSTORNOG UREĐENJA
Možemo razgovarati o prikladnosti i neprikladnosti određene lokacije za postavljanje radara, ali ne može se dovoditi u pitanje mogućnost njihova postavljanja općenito. Radari nisu namijenjeni samo vojsci nego trebaju povećati sigurnost civilnoga zračnog prometa. Uostalom, rizik od zračenja mobitela višestruko je opasniji od svega dosad poznatog što je vezano za zračenje radara
“‘Radarski slučaj’ dobar je primjer odveć žestoke i neargumentirane reakcije dijela javnosti”
“Građane Splita i lokalne vlasti treba pitati žele li živjeti u svinjcu ili u dobro uređenom prostoru... Zašto Split nema GUP? Zašto komora arhitekata ne sankcionira sudionike bespravne gradnje koji su njezini članovi? Zašto sudovi ne donose odgovarajuća rješenja?”
“Budiša bi se trebao zabrinuti oko svojih nastupa”
tekst
* Jeste li bili na rijeci Dobri otkako je u nju dospjela nafta?
- Nisam. U ovom slučaju počinitelj akcidenta je poznat, i on će snositi troškove sanacije i nastale štete. No moram odmah reći da je za Dobru i rijeke ili jezera općenito nadležna Državna uprava za vode, a ne Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Mi nastojimo izmjenama zakona osigurati da to ubuduće bude naša nadležnost, jer je posve nelogično da, uz ovo ministarstvo, nadležnost nad zaštitom voda ima neko drugo tijelo.
* Znači li to da vama kao ministru zaštite okoliša na rijekama uopće nije mjesto, kad se u neku izlije nafta?
- Ne, mjesto mi je tamo, u smislu utvrđivanja relevantnih okolnosti i zaštite tla i zraka. Ali, ne i zaštite voda. A upravo je Vlada RH jučer uputila u proceduru zakon kojim bi se napokon u nadležnost ovog ministarstva trebala uvesti i zaštita voda. Nelogično je da o nafti koja se izlila na cestu vodimo računa, a ako ona ipak iscuri do neke rijeke, tad naftna mrlja koja teče nizvodno nije više naša briga.
* Zanimljivo je da je vaše ministarstvo nadležno za more.
- Da, mi vodimo računa o zaštiti mora, i zaista držim da je to prilično apsurdno. Jedno tijelo državne uprave nadležno je za rijeke i jezera, a drugo za more. Problem vuče korijene otprije, jer smo naslijedili institucionalnu strukturu neprimjerenu modernoj organizaciji zaštite okoliša.
* To znači da je isto vrijedilo i u nedavnim slučajevima zagađivanja Jadra i Kupe?
- Potpuno isto. No, neovisno o djelokrugu nadzora, naše je da organiziramo odgovarajući zakonski okvir i funkcioniranje službi koje se za to brinu. Zadatak ministra je unaprjeđivanje prevencije i sanacije, osim u slučajevima akcidenata većih razmjera. Državni eko-stožer, kojem sam na čelu, mora se sastati ako događaj svojim posljedicama nadilazi granice dviju županija. Takvih srećom u nas još nije bilo.
* Ipak, oko Dobre i drugih slučajeva podigla se znatna buka.
- Ne treba dramatizirati; ovo je akcident s vjerojatno znatnim posljedicama, no sve ih je moguće sanirati i čak naplatiti štetu. Jasno je da se ne radi o opasnosti za ljudske živote, iako ja pozdravljam osjetljivost javnosti za ekološke akcidente. To će, nadam se, posljedovati pooštravanjem kriterija za dobivanje dozvola za prometovanje opasnim tvarima i povećanjem sredstava za naše ministarstvo.
* Nisu li kazne za izazivanje ekološke štete odveć male?
- Moglo bi se i o tome govoriti, no veći je problem činjenica da sudovi nerado izriču najviše moguće kazne. Kad bi to bila uobičajena praksa, počinitelj bi dvaput razmislio hoće li se opet dovesti u istu situaciju. Mislim da će slučaj posljednjeg akcidenta u rijeci Jadro, za koji je odgovoran Dalmacijacement, ipak značiti stanoviti preokret i u sudskoj praksi. Mobilizacija javnosti praćena mobilizacijom svih odgovornih službi rezultirala je pravodobnom reakcijom suda. Nadam se da takav odnos neće ostati usamljen.
* Spomenuli ste preveliko dramatiziranje. Na koga ste mislili?
- Želim najprije reći da je nedvojbeno pozitivno to što građani, mediji i nevladine organizacije pokazuju interes za ekološke akcidente i stanje zaštite okoliše. Iako je vlast ionako zakonom zadužena za zaštitu okoliša, pritisak javnosti primorat će ju na brže i kvalitetnije djelovanje. No katkad se neke stvari prikazuju na neprimjeren način, primjerice, kad je došlo do izlijevanja sumporne kiseline u blizini Slunja. Nije postojala opasnost za ljude, i s obzirom na sastav tla kiselina je relativno brzo neutralizirana u znatnom postotku. Nijedan stručni izvor nije potvrdio kako je riječ o katastrofi, no mediji su danima pisali o tome kao da se dogodila katastrofa. Čovjek ima dojam da neki mediji žele da se dogodi katastrofa, kako bi imali o čemu pisati.
* U posljednje vrijeme puno se govori o radarima koji zagađuju okoliš, neposredno i posredno. Što vi mislite o tome?
- Mislim da je to dobar primjer odveć žestoke i neargumentirane reakcije dijela javnosti. Možemo razgovarati o prikladnosti i neprikladnosti određene lokacije za postavljanje radara, ali ne može se dovoditi u pitanje mogućnost njihova postavljanja općenito. Radari nisu namijenjeni samo vojsci nego trebaju povećati sigurnost civilnoga zračnog prometa. Svrha radara je nadzor cijelog prostora Hrvatske, što nije moguće ostvariti s bilo kojeg mjesta. Mi smo odbili MORH-u izdati lokacijsku dozvolu za vrh Učke, jer bi postavljanje radara tamo bilo izričito suprotno kriterijima zaštite prirode. U drugim slučajevima nije bilo tako suprotstavljenih interesa, pa smo izdali dozvole. Uostalom, rizik od zračenja mobitela višestruko je opasniji od svega dosad poznatog što je vezano za zračenje radara. Puno su opravdaniji od toga razlozi očuvanja krajolika ili prava na slobodu kretanja.
* Kako će naposljetku biti riješene mogućnosti postavljanja antena za mobitele, o čemu se također dosta polemiziralo?
- Opet moramo odmjeriti interese za koje smo se odlučili. Žele li građani koristiti mobitele ili ne? Ako žele, moramo pronaći način da to osiguramo. Ministarstvo je propisalo obavezu svih operatera da u svim zaštićenim područjima postavljaju antenske uređaje na zajedničkim stupovima. Ali mene je ipak jedan operater optužio da radim u korist drugog, jer taj prvi nije dobio dozvolu da podigne antenski stup u zaštićenom parku, a drugi jest. No već ranije taj prvi nije pristao da na jednome njegovom stupu drugi operater postavi svoj uređaj, dok je drugi pristao na to...
* Dubrovačke nevladine udruge za zaštitu okoliša zatražile su od vas da nešto učinite s antenama koje su postavljene usred Mokošice, zbog sumnje da su izazvale bolest i smrt nekoliko ljudi.
- Nakon toga od Ministarstva zdravstva tražio sam podatke o stupnju rizika od antenskih uređaja postavljenih u blizini naselja. Dobio sam odgovor kako nije znanstveno dokazano da postoji opasnost. A mi ne možemo racionalno suditi na osnovi pretpostavki, jednostavno nam trebaju ozbiljni znanstveni dokazi da bismo uopće razgovarali o opravdanosti pojedinih reakcija. Institut za neionizirajuća zračenja je nosilac izrade prijedloga Pravilnika o neionizirajućim zračenjima, s kojim bi konačno trebali riješiti ove probleme, jer će tamo biti navedeno na kojoj najmanjoj udaljenosti od naselja smiju biti antene. Ako se pokaže da se neki već izgrađeni uređaji kose s Pravilnikom koji očekujemo, bit će uklonjeni.
* Vaše ministarstvo ima u naslovu i prostorno uređenje, no dojam je da ste malo zanemarili tu djelatnost u posljednje vrijeme?
- To vam se vjerojatno čini zbog toga što više nema onako spektakularnih rušenja bespravno izgrađenih objekata, kao što je bio slučaj 2000. godine, pa je zanimanje medija i javnosti splasnulo. Ipak, treba znati da je tokom 2001. izvršeno preko 300 rješenja građevinske inspekcije, dok ih je 2000. godine bilo manje od 100. Više od tri puta povećali smo efikasnost inspekcije. Tada smo otpočeli i s akcijom onemogućavanja bespravne gradnje. No ne mogu reći da smo na pragu rješenja problema, jer se unatoč naporima građevinske inspekcije bespravna gradnja nastavlja, osobito u obalnom području, a unutar toga osobito u Splitu.
* Koliko je takvih objekata u Splitu i hoćete li ih rušiti?
- Ne znam, niti je realno tako govoriti. Pa bojim se da je u Splitu većina toga sagrađena bespravno, uzmemo li u obzir bližu okolinu. Građane Splita i lokalne vlasti treba pitati žele li živjeti u svinjcu ili u dobro uređenom prostoru. Bespravna gradnja rezultira nizom problema: sukobima između susjeda, sukobima zbog nedostatka infrastrukture, zbog parkiranja, raznih imovinsko-pravnih pitanja... Ne može jedno ministarstvo raditi pored inertnih lokalnih vlasti. Zašto u Splitu nema generalnoga urbanističkog plana, zašto komora arhitekata ne sankcionira sudionike bespravne gradnje koji su njezini članovi? Zašto sudovi ne donose odgovarajuća rješenja, zašto građani pristaju na takve uvjete života i, konačno, zašto vlast nije više učinila na tako krupnom socijalnom problemu? Jer, ovako se udaljavamo od civilizacije.
* Mislite li da je pri rušenju bespravnih objekata zadovoljena socijalna pravda, tj. vodite li računa o tome da pritom ne bi stradali najsiromašniji? I - ako vas to pitanje ne smeta - kako doživljavate plač tih ljudi?
- Ja se ne želim osobno upoznavati, niti bi to bilo moguće, sa svakim pojedinim slučajem. Važno je da se zakon korektno primjenjuje. Ako je netko u roku od dva tjedna sagradio kuću od 300 kvadrata, onda činjenica da je doveo svoju djecu i ženu da plaču pred izvršiteljima, za mene ne znači ništa. I nije mi poznato da je u ijednom slučaju izvršeno rušenje, a da su stanovnici završili na ulici. Nije pojava favela u nas istovjetna Južnoj Americi, gdje je to posljedica nagle urbanizacije. Broj stanovnika u nas ne raste, što znači da je apsolutno moguće voditi politiku prostornog uređenja. Problem je što u Hrvatskoj nisu svi spremni na to. No sada donosimo plan o sanaciji nelegalne gradnje. U slučajevima gdje se pokaže da je nelegalnu gradnju moguće uklopiti u zahtjeve prostornog uređenja, bit će provedena legalizacija.
* Jeste li dosad rušili isključivo kuće koje se nipošto nisu mogle legalizirati ili ste redom rušili bespravno izgrađene objekte?
- Nijedno rušenje nije izvršeno bez razloga i temeljite provjere. Na lokalnim je vlastima da odgovore na pitanje može li neki objekt ostati u prostoru. Oni koji se ne budu mogli uskladiti s planom prostornog uređenja, bit će srušeni. To je tako u svakoj dobro organiziranoj zemlji.
AUTOR: Igor LASIĆ
|
||||
* Kad već govorite o dobro organiziranoj zemlji, kako ćete se postaviti prema činjenici da su neka ministarstva također na listi bespravnih graditelja?
