Rošin Jerko

14.03.2009

Vjesnik

Tweet

 

• Prije pet godina povjerena Vam je dužnost predsjednika novoosnovanog Vladina savjeta za prostorno uređenje. Je li Savjet ispunio svoju zadaću i što se od tada promijenilo u prostoru, a što u ljudima?
- Najveći uspjeh Vladina savjeta bio je podizanje svijesti o odgovornom ponašanju prema prostoru, te poštivanje zakona pred kojim smo svi jednaki. Pogubnu praksu bespravne gradnje naslijedili smo iz socijalizma u kojem se radi socijalnog mira toleriralo bezakonje. Ujedno se razvijalo štetno razmišljanje o tome da je država generalno i u svim slučajevima lopov te da je imaš pravo potkradati, jer time tobože samo vraćaš dio onog što ti je navodno ukrala. Slom socijalizma nije, međutim, označio i kraj takvog razmišljanja. To se nije moglo promijeniti preko noći, no Savjet je ipak uspio potaknuti javnost da podrži državu u provedbi zakona. Građani su, što potvrđuju i njihove reakcije, na strani pravne države, a ne prekršitelja zakona. Osim toga, uz donošenje strožeg zakonskog okvira koji za posebno tešku devastaciju prostora predviđa i zatvorsku kaznu do pet godina, na dobrom smo putu da u potpunosti iskorijenimo taj problem.
• Što je s onima koji ni nakon proširenja građevinskih područja ne žele legalizirati svoje bespravno sagrađene kuće jer bi u tom slučaju morali plaćati komunalne doprinose?
- Ne znam kako bih to nazvao doli pljačkom svih nas. To je pljačka i države i jedinica lokalne samouprave koje žive od komunalnog doprinosa. Ako je netko dužan veliki novac za komunalni doprinos, a ne želi platiti, onda je to pljačka. On je lokalnoj zajednici ukrao novac kojim se grade prometnice, dječji vrtići, škole… Mislim da bi se i u tom slučaju trebala uvesti zatvorska kazna jer je riječ o pljački općeg dobra i štetnoj poruci da je sve dopušteno. Kad ih upozoriš da što prije legaliziraju svoje objekte, onda uzvraćaju protuoptužbama o pljački države koja želi zaraditi na njihov račun. Takvo je ponašanje nedopustivo, pa će se takve zgrade rušiti jer su u naravi bespravne iako imaju pravo na legalnost u prostoru.
Ohrabruje, međutim, činjenica da šira društvena zajednica ne želi tolerirati takvo ponašanje koje je u osnovi izrugivanje institucijama pravne države.
• Podupirete projekt gradnje golfskih destinacija zbog čega ste bili na udaru oporbe.
- To je tema koja je izazvala veliku pozornost, a pratile su je neutemeljene i paušalne kritike što nemaju veze sa zdravom pameću. Kao prvo, budućnost hrvatskog turizma je u malim brojkama i visokom standardu. Dakle, govorimo o elitnom turizmu kojem Hrvatska teži i koji je prepoznatljiv i po golfu. Ne mogu se davati paušalne, netočne i unaprijed sročene optužbe o investitorima kao ljudima s nečasnim namjerama, koji će za sitni novac otkupiti nečiju zemlju i prenamijeniti je u destinaciju za golf. Postojanje zakonskog okvira ne isključuje pokušaje pojedinaca da ga izigraju, ali je zato pravna država jamstvo da će prekršitelji zakona odgovarati zbog toga. Iako u svakom žitu ima kukolja, ne mogu se svi potencijalni investitori proglašavati špekulantima i mešetarima. Pojednostavljeno, pravna država mora detektirati slučaj ako se neki investitor obogatio na račun onih koji su uključeni u taj posao, bilo da je riječ o državi, lokalnoj zajednici ili pojedincima.
Druga je stvar što igralište za golf samo po sebi nije rentabilno. Ono je isplativo tek ako od godišnjih članarina, koje se u nekim golf-klubovima kreću i do 100.000 dolara, možete pokriti ulaganje i usluge što ih pružate korisnicima.
• Kako onda postići isplativost investicije?
- Riječ je, doista, o velikom novcu što je, uz kompliciranu administrativnu proceduru, bio i glavni razlog zašto se dosad nije izgradilo nijedno igralište za golf.
Da bi se postigla isplativost golfske destinacije, investitori bi trebali graditi terene na minimalno 85 hektara jer sve ispod toga nije na razini kvalitete koju trebamo. Tada bi stekli i pravo parcijalne prodaje hotela, apartmana ili vila unutar kompleksa. Onaj tko je postao vlasnik, primjerice, apartmana, zapravo je dioničar koji ostaje u sustavu tog turističkog kompleksa. Umjesto jednog vlasnika, imate više njih i time se ništa ne mijenja jer dioničari svoje vlasništvo mogu koristiti samo za potrebe golfa, a zaradu dijele zajedno s vlasnikom.
Dobrodošli su svi pošteni investitori koji će poslovati u skladu sa zakonom, a za potencijalne špekulante što se namjeravaju okoristiti zaradom onih koji su uključeni u taj posao, zadužena je pravna država.
• Premijer Ivo Sanader, čija je Vlada dosad uložila šest milijardi kuna u gradnju prometne, komunalne i društvene infrastrukture na otocima, stalno upozorava na to da trajna skrb za naše otočane mora ostati obveza svih budućih hrvatskih vlasti. Kao saborski zastupnik bračkih korijena, često ste s otočanima. Što oni kažu?
- Vrlo sam zadovoljan odnosom prema našim otocima koji su u prošlosti bili zanemareni, što je i prouzročilo iseljavanje stanovništva. Ako su otoci mjerilo kojim putem ide Hrvatska, onda naša zemlja ide u dobrom smjeru. Uzmite primjer Brača, koji se donedavno isticao kao negativni slučaj osipanja domicilnog stanovništva. Zahvaljujući velikim državnim ulaganjima, trendovi se mijenjaju, ljudi se vraćaju na otok, zaustavljena je demografska devastacija, grade se POS-ovi stanovi, podignuta je lučka infrastruktura koja vraća osjećaj sigurnosti. Ima li išta gore od straha da ne oboliš upravo onog dana kad zapuše malo jača bura zbog koje trajekti ne mogu isploviti iz otočnog pristaništa? Uvedene su i vinjete za jeftiniji prijevoz, država pomaže poduzetnicima koji na otocima otvaraju nova radna mjesta, podižu se škole i dvorane, grade poduzetničke zone.
No koliko god da uložiš u otoke, a Sanaderova vlada nije štedjela na tome, čini se da je uvijek premalo. To je zato što još od cara Franje Josipa nitko nije skrbio za otočane. Tek je Sanaderova vlada prekinula tu lošu praksu i obvezala sve buduće vlasti da slijede njezin primjer.
• Na otocima nedostaju liječnici, profesori i učitelji. Kako to promijeniti?
- I to se može riješiti. Ako je jedan liječnik proveo pet godina na Visu, treba mu omogućiti da nakon što završi službu na otoku ima prednost pri zapošljavanju, primjerice, u splitskoj bolnici. Znači, ako je mladi liječnik u potrazi za poslom otišao na otok gdje je pet godina krvario i neumorno radio ne podcjenjujući teške uvjete života na škoju, onda mora imati prednost pred svojim kolegom, koji je to vrijeme dangubio po Splitu čekajući da mu posao, i to onaj koji mu odgovara, padne u krilo. Isto bi trebalo postupiti i kad je u pitanju Dalmatinska zagora.
• Kao potpredsjednik splitskog HDZ-a uvjereni ste u dvostruku izbornu pobjedu u Splitu.
- Ivan Kuret opet će biti splitski gradonačelnik, a HDZ vladajuća stranka u Splitu. Kuretovi dosadašnji rezultati, njegovo snalaženje u vrlo osjetljivoj situaciji koja je tražila i hrabrost i političko umijeće za bezbolno svladavanje postavljenih prepreka, jamstvo su još jedne naše izborne pobjede. Postao je gradonačelnik prije dvije godine i uspio se othrvati svim podmetanjima koja su pratila njegov mandat. Kuret je pokrenuo i pripremio nove projekte, okupio tim suradnika koji su mu generacijski bliski i koji osluškuju probleme Splićana. Za njegova mandata Split je dobio razvojni i udvostručeni proračun, po čemu se prvi put u povijesti svrstao iza Zagreba i ispred Rijeke.
Kao vrhunski sportaš, Kuret je fer političar koji poštuje protivnika i koji može ostvariti zacrtani cilj čak i kad je prepušten sam sebi. Osim toga, HDZ će biti apsolutni pobjednik izbora i u Županiji, a uvjeren sam i da će Ante Sanader postati splitsko-dalmatinski župan već u prvom izbornom krugu. Izborne pobjede ne padaju s neba. One su plod višegodišnjeg mukotrpnog rada koji birači cijene i nagrađuju.

Dobrila Stella