Klarić Dubravko

31.01.2009

Vjesnik

Tweet

 

• Koliko je u Hrvatskoj registriranih ovisnika o drogi?
- Prema informacijama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, njih je nešto više od 26.000, od toga oko 70 posto ovisnika o heroinu. Hrvatska je po tome u europskom prosjeku, no pravi broj ovisnika vjerojatno je dvostruko viši. Naime, riječ je samo o ovisnicima koji su registrirani kad su sami potražili pomoć ili na nagovor bližnjih, što pokazuje da su u trenutku kad su registrirani već dosegli kritičnu fazu. Upravo je to razdoblje između prvog eksperimentiranja s drogom i trenutka kad je osobi pomoć nužna - a u pravilu se radi o nekoliko godina - siva zona u kojoj bi institucije trebale djelovati preventivno prije negoli dođe do posljednje, kritične faze.
U skladu s međunarodnim obvezama, radi se na jedinstvenom nacionalnom informacijskom sustavu o drogama i formiranju jedinstvenog registra ovisnika kako bi uskladio sa standardima Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA), čiji bi hrvatski nacionalni ured trebao postati član.
Na nedavnom sastanku u Bruxellesu predložio sam da u Hrvatskoj bude regionalni centar za praćenje problematike ovisnosti o drogama, što mislim da je naišlo na plodno tlo. Dosad smo u Hrvatskoj imali registar samo osoba koje su se liječile u sustavu državne skrbi, dok popis onih na liječenju u zajednicama nevladinih udruga nije bio objedinjen.
• Kakve kadrovske promjene donosi Vaše imenovanje za čelnog čovjeka Ureda?
- Svakako da ću kadrovski popuniti Ured, a predložio sam Vladi i novi stručni savjet Ureda s multidisciplinarnim stručnjacima koji imaju najbolje domaće i međunarodne reference. Među njima su i jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka prof. Slavko Sakoman, prof. Marina Kuzman i mr. Siniša Zovko. Uvažavat ćemo i potencirati suradnju i s drugim stručnjacima na tom području, kao i s nevladinim udrugama.
• Kakvi su trendovi u zloporabi droga? Mijenja li se i tretman s obzirom na različite nove vrste droga?
- Kao i svugdje u svijetu trendovi se mijenjaju, pa tako i u nas. Sve se manje koriste heroin i supstance opijatskog tipa, a sve više sintetičke droge i kokain. I populacije koje ih zlorabe, imaju različita obilježja pa su i pristupi liječenju potpuno drukčiji. Uvjetno rečeno, najveći je problem s korisnicima droga stimulativnog tipa koje, za razliku od heroina, uglavnom ne potiču fizičku ovisnost. Te su osobe, unatoč potrošnji droge, djelomično funkcionalne i svoje navike uopće ne percipiraju kao ovisnost, a tako ih ne percipira niti okolina, dok slučaj ne postane kritičan.
S ovisnicima o heroinu stanje je potpuno drukčije. Premda su oni imali puno ozbiljnije probleme, postojala je donekle realna slika o parametrima tog oblika ovisnosti. No, ovisnici o kokainu zapravo misle da nemaju problem s drogom.
Još je izraženiji slučaj s konzumacijom sintetičkih droga tijekom vikenda. Načini manifestacije problema, koji itekako postoji, posve su drukčiji s takvim vrstama droga i ponekad ih je teško detektirati. I u liječenju tih problema s drogom trebaju se primijeniti posve novi modeli, budući da prisilna hospitalizacija i načini tretmana kao u slučajevima heroinskih ovisnika, ovdje uopće nisu adekvatni.
Kad su u pitanju »nove« vrste droga, budući da ne postoji klasična ovisnost, puno je veći naglasak na tzv. biohevioralnom liječenju, psihološkoj pomoći, nego na farmakološkoj terapiji. Upravo i za te nove forme ovisnosti potrebna su adekvatna stručna usvršavanja liječnika, na čemu ćemo također raditi. Poseban problem su mješoviti oblici ovisnosti, tzv. dupla dijagnoza za osobe koje su razvile sklonost i prema heroinu, odnsno depresorima, i prema stimulativnim drogama. Takvi slučajevi nisu rijetki i javljaju se kao posljedica toga što osobe najprije uzimaju stimulanse, a zatim da bi mogle spavati, depresore.
• Stručnjaci tvrde da je upravo faza psihološkog odvikavanja najkritičnija.
- Da, tjelesna ovisnost se sanira relativno brzo, no uklanjanje psihološke ovisnosti je dugotrajan posao u kojemu su bitni mnogi čimbenici - okolina, obitelj, religijske zajednice, ali i drugi socijalni faktori. Dok se fizička ovisnost može izliječiti u mjesec-dva, drugi dio postupka koji obuhvaća i resocijalizaciju traje najmanje nekoliko godina tijekom kojih uvijek prijeti opasnost od recidivizma, povratka starim navikama.
Velik dio strategije Ureda, naravno uz potporu i pomoć Vlade, a samim tim i pojedinih ministarstava i državnih institucija, upravo se koncentrira na tu drugu fazu tretmana. Vlada je već u travnju 2007. donijela projekt resocijalizacije ovisnika o drogama koji su završili neki od programa rehabilitacije i odvikavanja. Cilj je sustavna i trajna resocijalizacija, a prema stručnim procjenama, oko 30 posto ovisnika uspjet će uspostaviti trajnu i doživotnu apstineciju od ovisnosti, što su dobri pokazatelji.
• Što je s prevencijom?
- Pokrenuto je niz programa radi kvalitetnije edukacije svih sudionika školskih preventivnih programa, motiviranje mladih za odabir zdravih životnih stilova, poboljšanje kvalitete života učenika, pravilno organiziranje slobodnog vremena, razvijanje samopoštovanja i socijalnih vještina. Tu su i programi koji bi trebali spriječiti ili ublažiti krize suvremenih obitelji, kao i osposobiti učenike za pomoć vršnjacima zbog problema ovisnosti. Tražit ćemo da se u te programe još intenzivnije uključi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa jer smatramo da bi upravo sportske aktivnosti mogle znatno pridonijeti prevenciji ovisnosti među mladima. Ključno je da se u školama angažira više psihologa, pedagoga i defektologa jer čini se da je tih stručnjaka premalo. Nedopusutivo je da je, primjerice, za dvije srednje škole zadužen jedan pedagog, što sam vidio provodeći edukuaciju po Hrvatskoj. Veliki dio akcijskog plana odnosi se na decentralizacije i regionalizaciju mehanizama za prevenciju ovisnosti jer smatramo da se najbolji rezultati mogu postići upravo na lokalnoj razini. Vlada je izdvojila znatni novac za to i pokreće inicijative, ali ćemo isto tako kontrolirati trošenje sredstava kako takvi projetki ne bi bili samo deklarativni, već da se stvarno i provode.
• Jeste li pobornik ili protivnik farmakološke terapije?
- Terapija supstitutima daje rezultate i prihvaćena je svugdje u svijetu. Svaku terapiju medikamentima treba prihvatiti ako se stručno provodi, dakle najprije od specijalista koji će propisati sredstvo, a zatim i od liječnika primarne odnosno obiteljske medicine koji treba kontrolirati terapiju. Ne treba zaboraviti, terapija ima i važan socijalni element, jer odvaja ovisnika od kriminalnog miljea gdje mora posegnuti kako bi nabavio ilegalnu drogu. Naravno, ima slučajeva da medikament postaje sredstvo ilegalne trgovine, zloporabe, no, naglašavam, upravo je tu odgovornost liječnika obiteljske medicine koji mora nadzirati korištenje propisane terapije. Napokon, u vezi s medikamentoznom terapijom u Hrvatskoj imamo referentni centar pri odjelu ovisnosti Kliničke bolnice Sestara milosrdnica i mišljenje tog centra shvatit ćemo kao relevantno. Uostalom, voditelj centra prof. Sakoman bit će u Stručnom savjetu Ureda.
• Što je s programom zamjene igala u Hrvatskoj? Nedavno su u Osijeku postavljeni aparati za to.
- Mislim da je zamjena igala pozitivna stvar, jer služi prevenciji zaraznih bolesti putem korištenog pribora za intravenozno ubrzizgavanje, no nije dobro distribuirati igle putem automata jer se na neki način osobu stimulira da se i dalje drogira bez ikakve bojazni. Smatram da bi igle trebale davati osobe, možda iz nevladinih udruga, pa i liječnici, koji bi barem malo pokušali utjecati na ovisnika da se prestane drogirati, da dobije povratnu informaciju kako to što radi nije dobro za njega. Ovako, uz aparate, nema nikakve edukativne poruke koja bi mogla utjecati na ovisnika.
• Koliko je u Hrvatskoj registriranih ovisnika o alkoholu?
- Oko 260.000. Na svakog registriranog narkomana dolazi devet-deset ovisnika o alkoholu. Premda je zloporaba droga veći individulani problem, alkohol je puno veći društveni problem u nas. Prema istraživanjima, već se s 13, 14 godina konzumira alkohol. Programom koji ćemo predložiti, nastojat ćemo da se ta dobna granica poveća. Naime, najbolje bi bilo ne koristiti nikakve supstance, pa tako niti alkohol, no ako to prihvatimo kao nužno zlo, moramo barem raditi na svojevrsnoj kulturi pijenja. Popiti prigodno je jedno, što kod nas ima tradicionalna i kultorološka obilježja, a opijanje je drugo i ono najviše vodi u ovisnost.
• Znači mladi su i dalje najugroženija skupina?
- Da, mladi često u želji za lakomislenom zaradom, odlaze i u prekooceanske zemlje kako bi kao kuriri za mali novac i za račun trgovaca drogom prenijeli narkotike, ne razmišljajući o visokim kaznama i posljedicama takvih nepromišljenih postupaka. Često budu uhvaćeni i u zemljama gdje su za takva djela kazne puno drastičnije, čak i smrtne. Nemaju u vidu koliko je međunarodna policijska suradnja dobra, te se na kraju pokaže da je laka zarada u biti za njih najteža. A kad je riječ o potrošnji droge, poručio bih mladima: »Ne tonite u ovisnost.. zaslužujete bolje«!

 

Marin Dešković