Lažno »granatiranje« Šibenika od strane pojedinih postrojbi HV-a u veljači 1993. godine, objavljivanje dokumenata koji teško kompromitiraju nekolicinu bivših i današnjih djelatnika MORH-a, optužujući ih za šverc oružjem, pljačke, razbojstva, krađe, mučenja ratnih zarobljenika, te planiranje atentata na ugledne dužnosnike, posljednjih su dana žestoko »puknule« u hrvatskoj javnosti, izvlačeći tako na svjetlo dana niz zloporaba za vrijeme ratnih godina u tom gradu. Bivši i sadašnji vojni obavještajni dužnosnici međusobno se »prepucavaju« preko medija, optužujući jedni druge za teške povrede i kršenja zakona, za kriminalne i zločinačke radnje u šibenskom vojnom zatvoru Kuline, 1992. i 1993. godine. Međusobne teške optužbe i iznošenje pravog »prljavog rublja« pred oči zapanjene javnosti (iako upućeni tvrde da se o ovim nemilim događajima u Šibeniku zna godinama) bile su više nego dovoljan povod za razgovor s ministrom obrane Pavlom Miljavcem.

• Afere koje posljednjih dana potresaju Šibenik teško kompromitiraju MORH. Imate li saznanja jesu li tamo za vrijeme Domovinskog rata zaista mučeni ratni zarobljenici, švercalo se oružjem, krali automobili, a u svemu tome sudjelovali pojedinci iz Vojne policije, SIS-a i 113. brigade HV-a?
– Radi se o događajima od prije šest godina, a sada su ponovno aktivirane neke stvari. Kad sam saznao za te događaje, naložio sam službama unutar sigurnosnog sustava MORH-a da preispitaju navode i da se vidi što od toga ima u arhivima. Izdali smo priopćenje na temelju dostupnih informacija koje kao službene zabilješke postoje o tim slučajevima. Radilo se o nekim nepravilnostima koje potpadaju pod stegovne odgovornosti pojedinih djelatnika. Oformljena je i komisija od predstavnika MORH-a, HIS-a, djelatnika IPD-a i Vojne policije i upućena na mjesto događaja gdje se pokušalo doći do istine o svim tim navodima koji su bili prezentirani.
Novinski tekstovi nisu dokaz!
• Kad ste saznali za te slučajeve – iz posljednjih informacija u tisku, iz pojedinih medija ili ste znali i ranije?
– Ne, nisam znao ranije o tome. Za vrijeme bivšeg ministra stvar je bila zaključena obzirom da se tijekom istrage došlo do saznanja da nije bilo teških kvalifikacija koje su se navodile. Radilo se više o stegovnim prekršajima u satniji Vojne policije u Šibeniku, a ti su djelatnici tada i razriješeni svojih dužnosti. Obzirom da nije bilo elemenata za pokretanje krivične odgovornosti slučaj je stavljen ad acta, dakle zaključen. Ja sam u priopćenju o tom slučaju dao na znanje da, ukoliko postoje ljudi, argumenti i dokazi, neka se iznesu. Do dana današnjeg nitko se od sudionika događaja nije pojavio s konkretnim argumentima ili dokazima. Samo se s vremena na vrijeme pojavljuju određene reportaže ili iskazi u novinama, a to ne može biti dokaz.
• Što kažete na aferu o lažnom granatiranju u veljači 1993, koje je navodno izvela 113. brigada HV-a, a što je javno potvrdio i tadašnji načelnik SZUP-a Smiljan Reljić, kao i glavni akteri priče?
– Ne bih komentirao navode Smiljana Reljića. Samo bih upozorio na jednu stvar – ako je g. Reljić kao načelnik SZUP-a imao dokumente i dokumentaciju, onda je s time trebao jasno izaći i pokrenuti istragu. Ja ne mogu komentirati saznanja koja g. Reljić eventualno ima, jer ne raspolažem tim dokazima. Što se tiče lažnog napada na Šibenik, po našim saznanjima o tom slučaju zasad imamo indicije da je došlo do snimanja za potrebe jedne emisije. Aktivirane su dvije minobacačke mine 120 mm, bez da su bile ispaljene s neprijateljskih položaja. To je snimljeno, a onda je prikazano na HTV-u, međutim to nije bilo napravljeno ni u kakvoj namjeri prikazivanja lažiranih napada. To su saznanja koja sad imamo, ali ću ponoviti: ako postoje dokazi ili indicije, i ljudi koji imaju valjane argumente, ja ću dati nalog da se pokrene istraga. Ali, objavljivanje nekih priča preko novina je deplasirano i ti bi ljudi trebali biti toliko svjesni da ako imaju dokaze, trebaju ih podastrijeti onim službama koje su za to plaćene i koje trebaju riješiti stvari do kraja.
• Možete li komentirati tvrdnju nekadašnjeg načelnika stožera 113. brigade HV-a Davora Škugora, koji se spominje kao glavni akter u toj aferi, i njegovu izjavu da nema grada u Hrvatskoj koji se nije služio ratnim varkama?
– Mislim da je g. Škugor po svojoj funkciji ipak prenisko da bi mogao izreći takvu konstataciju i plasirati takvu kvalifikaciju.
• Nije li ta njegova izjava prilično neumjesna?
– Sigurno da je neumjesna. Na kraju će se reći da smo sami sebe napadali da bismo imali žrtve! Ta je tvrdnja neodgovorna i baca sjenu na cijeli Domovinski rat.
• Zašto su sada uopće izvučene te afere iz Šibenika? Ima li to političku pozadinu?
– Dobro znamo da se slučajevi iz Šibenika već dugo vuku i da se u intervalima pojavljuju u medijima. Očito se radi o sukobima na lokalnoj razini i pozicioniranju snaga, jer se stalno pojavljuju isti akteri, a onda se proizvode senzacionalistički natpisi. Mislim da se to prije svega trebalo riješiti na lokalnoj razini, a ne odmah ići prema samom vrhu vlasti.
• Bivši zapovjednik šibenske Vojne policije, Mario Barišić, najavio je da će tražiti da se u MORH-u otvori rasprava o »curenju» službenih dokumenata. Doista, ministre, možete li objasniti kojim kanalima »cure» dokumenti s oznakama vojne tajne iz MORH-a?
– Tu moramo biti jasni. Moramo uzeti u obzir kakav je bio MORH i njegova organizacija prije 5-6 godina, a kakva je danas. Kroz to vrijeme sazrijevali su i mehanizmi zaštite podataka. Međutim, kontraobavještajna i obavještajna služba koje su stvarane često su primale i ljude koje sa stanovišta sigurnosnih mehanizama nisu dobro odabrale i nisu se zaštitile od izlaženja povjerljivih informacija u javnost. Mnogi djelatnici su sebi zadržali pravo da, osim što su pisali određene informacije i radili analitiku, još jedan primjerak zadrže za sebe. To je u potpunosti suprotno radu i ponašanju u svim sigurnosno-obavještajnim službama, u svijetu, pa i kod nas. Osim toga to je suprotno zakonima i propisima koji su sada na snazi, a u svrhu zaštite tajnosti podataka.
• Mislite li ovom tvrdnjom i na trojicu bivših djelatnika SIS-a, autora »Predstavke», koji su prvi javno pokrenuli priče o aferama u MORH-u?
– Ja aludiram na kompletni sigurnosni problem. To je problem koji se ne događa samo u MORH-u, nego i šire. Postoji odgovornost onih koji su informaciju plasirali u javnosti, ali postoji i odgovornost onih koji tu informaciju nisu zaštitili. To su dvije vrste problema, ali morate znati da će sigurno doći vrijeme – a moglo bi doći uskoro – kada će se stvarno primijeniti zakoni koji postoje. Ti zakoni štite podatke koji danas izlaze u javnost, a ne bi smjeli. Čim postoje službe koje štite državu na nacionalnoj razini, one imaju određene metode prikupljanja podataka koji imaju veći stupanj tajnosti i ne mogu biti prezentirani niti upotrijebljeni u javnosti za bilo kakve diskvalifikacije ili podgrijavanje nekakvih afera. Samo je pitanje vremena kada ćemo reći: gospodo, sada je stvarno dosta, pa će se mnogi iznenaditi kada se pojave pred državnim odvjetnikom i budu procesuirani. Zanimljivo je da u cijelom tom »curenju« informacija na kraju nitko ne zna što je istina, a što nije. Pa, ne može se stalno trčati i sve provjeravati, trebalo bi onda imati još nekoliko službi za takav posao.
• U kojoj fazi je slučaj uhićenog pukovnika Željka Maglova? Što kažete na priče da on sam nikad ne bi mogao organizirati sve te silne krađe automobila i koječega, pljačke i razbojstva, da nije imao jako zaleđe u vojnom, ali i političkom vrhu?
– Pitate me za razdoblje u kojem nisam bio nadležan za stvari kojima se tereti pričuvni pukovnik Maglov. Kada smo dobili saznanja o tome, Maglov je razriješen djelatne radne službe i kao takav predan istražnim organima. Zatim je pokrenut proces, a kakav će biti ishod, ne mogu prejudicirati. Da li će još netko biti zahvaćen, ovisi o tijeku istrage. Govoriti o velikim spregama je teško, ali je sigurno da prekršaje za koje ga se tereti samo jedan čovjek ne bi mogao raditi. No, ja ne mogu unaprijed nikoga ni osuditi, ni osloboditi.
• Kako komentirate brutalan napad na novinare »Jutarnjeg lista«, koji su na Lopudu pokušavali saznati podatke o gradnji kuće general-bojnika HV-a Marinka Krešića, Vašeg pomoćnika? Vi ste zapovijedili istragu, no, jesu li vojni policajci umiješani u slučaj?
– Radi se o zemljištu i kući koja se gradi već nekoliko godina. Zemljište je vlasništvo supruge mog pomoćnika i riječ je o uglednoj obitelji iz Lopuda. Naravno, nitko ne može opravdati događaj koji se zbio, a ja sam pokrenuo službenu istragu. Uzeti su nalazi bolničkih vještaka, iskazi i sve će biti predano sudu. Temeljem rezultata istrage i dokaza bit će odmjerene i kazne. Ne želimo ništa ni dodavati ni oduzimati.
• Predsjednik dubrovačkog HSLS-a Boris Franušić je istaknuo kako su u ovu aferu umiješani odgovorni iz grada, županije i vojnih struktura, kao i da to pokazuje spregu između MORH-a i HDZ-a. Što kažete?
– Predizborno je vrijeme i svi žele dobiti poene. Proizvoljna tumačenja za mene su obično politikanstvo.
• Nedavno ste bili u službeno posjetu Izraelu. Ocjenjujete li taj posjet uspješnim, što je dogovoreno, i zna li se sada koliko će koštati modernizacija hrvatskih MIG-ova?
– Imali smo brojne susrete, otvorenu komunikaciju i stvarno moram reći da je posjet bio izuzetno uspješan, a imao je i političku dimenziju. Pitanje modernizacije naših MIG-ova nije bilo ključno, a to će raditi dvije kompanije, »Elbit« i »IA«. Cijena može biti od tri do pet milijuna dolara po MIG-u. No, kolika će konkretna cijena biti, ovisi prije svega o konfiguraciji koja se u njega stavlja.
• Kako biste definirali načelan stav Izraela prema vojnoj suradnji s Hrvatskom? Mogu li se uopće vući paralele u pitanju izdvajanja države za vojne potrebe u Izraelu, odnosno, u Hrvatskoj?
– Izrael zbog svoje specifičnosti, okruženja u kojem se nalazi i ciljeva svoje nacionalne strategije izdvaja daleko više za svoj obrambeni sustav negoli Hrvatska. Složeno je pitanje koliko koja zemlja izdvaja za obranu, jer se često u budžetu sakriva i niz razvojnih programa koji imaju svoju primjenu i u civilnoj sferi. Izrael godišnje ulaže u razvoj oko 4,5 milijarde dolara. Što se tiče visoke tehnologije, u samom su vrhu. Oni traže i solidnog partnera, i njihove su procjene da Hrvatska ima dobru tehničku i tehnološku bazu, zanimljivu za prihvaćanje nekih tehnologija. Ovoga mjeseca će u Hrvatsku doći visoka izraelska delegacija i dogovorit će s našom stranom neke važne projekte. Što se tiče naših MIG-ova, interesantno je da ih ne žele modernizirati isključivo u Izraelu, već bi se naše ekipe uputile u tu zemlju. Nastavak posla bi se završio u Hrvatskoj.
• Je li početak međusobne vojne suradnje zapravo i priprema za početak političke, ali i svake druge suradnje između dvije zemlje, što je godinama bilo osjetljivo pitanje? Uostalom, diplomatski su odnosi uspostavljeni tek 1997. g.
– Godinama su postojali neslužbeni kontakti između dvije zemlje. No, mislim da krećemo prema boljoj suradnji, pa čak i da su riješena neka osjetljiva pitanja. A pogotovo će biti riješena za vrijeme posjeta predsjednika Tuđmana Izraelu ove godine. Mogućnosti za međusobnu suradnju postoje, i obje se strane slažu da postoji dobra perspektiva.
• Hrvatska istovremeno pokušava vojno surađivati i sa SAD-om, zapadnim zemljama, ali i s onima iz bivšeg istočnog bloka, danas tranzicijskim zemljama. No, gdje pronaći ravnotežu? Koji je zapravo hrvatski vojni model?
– Hrvatski model je dobro obučena, educirana, relativno mala, profesionalizirana i tehnički opremljena vojska. Hrvatska zbog svog geostrateškog položaja mora imati mobilnu i pokretnu vojsku koja može odgovoriti odmah. Zbog tako velikih granica hrvatska vojska mora odmah biti u stanju koncentrirati se tamo gdje treba.
 

• Dakako, Hrvatska bi trebala imati i jeftiniju vojsku nego sada?
– Tako je, ako sam rekao malu i tehnički opremljenu te dobro obučenu, to znači i jeftiniju vojsku. Ako pogledamo budžet za obranu, vidjet ćemo da 56 posto otpada na plaće zaposlenih, a one opet nisu prevelike. Sada izrađujemo novi model plaća, kojima će i izjednačiti neke nepravilnosti unutar MORH-a.
• Za posjeta »Đuri Đakoviću« u Slavonskom Brodu, najvećem proizvođaču vojne opreme, izjavili ste da MORH kasni s plaćanjem dugova, ali je najsigurniji platiša. Kolika su dugovanja MORH-a?
– Ovo je složeno pitanje. MORH zbog raznih poslova koji i nisu bili u njegovoj domeni, a koje nitko drugi nije mogao odraditi, nagomilao je mnoge probleme i troškove koji su se vukli godinama. Nikako se nije moglo doći do uravnoteženog budžeta. Zbrinjavali smo prognanike, sudjelovali u raznim poslovima davanja usluga prijevoza, izgradnji stanova... Ove godine je došlo i do restrikcije budžeta, krenuli smo u veliku štednju, kako bismo zadržali budžet u danim okvirima. Učinjen je niz nepopularnih poteza, ali mislim da ćemo uspjeti u našem cilju. No, nije lako, jer diramo u egzistenciju zaposlenih, u ustroj MORH-a, u mnogošto. Štedimo na gorivu, struji, vodi, mobitelima, uveli smo mnoge mjere. Svakoga tjedna tražim izvješća od svojih pomoćnika da vidim ne prekoračuju li budžet. Ali, unutar svega ne smijemo zaboraviti na bojevu spremnost i ulaganje u razvoj.

ANDREA LATINOVIĆ