• Gospodine Šoljiću, može li se ustvrditi, nakon svega što se događalo proteklih dana, da je atentat na Jozu Leutara bio zaista »kap koja je prelila čašu«?
- Čaša je već odavno prelivena. Zar itko normalan može drukčije razmišljati nakon ubojstva osam hrvatskih povratnika i policajaca, atentata na predsjednika bugojanskog OV-a Ivu Mršu, atentata na zamjenika federalnog ministra unutarnjih poslova Jozu Leutara, podmetanja auto-bombe u Mostaru, napada i zastrašivanja Hrvata u Bugojnu, Kaknju, Sarajevu, devastiranja vjerskih objekata? Ti teroristički akti izvedeni su organizirano i profesionalno, a žrtve su uvijek Hrvati i njihova imovina. To nedvojbeno upućuje na nalogodavce. Iako je sve posljedice nemoguće sagledati, Hrvati neće odustati od povratka i nakane za ostvarenjem pune jednakopravnosti u odnosu na druga dva konstitutivna naroda u BiH.
• Kako komentirate reakcije muslimanskih dužnosnika u svezi atentata na Leutara?
- Na jednom od sastanaka hrvatskih dužnosnika, neposredno nakon atentata na Jozu Leutara, u cijelosti smo predvidjeli kakve će biti reakcije i izjave najviših muslimanskih dužnosnika. Indikativne su i izjave predstavnika federalnog MUP-a, odnosno njegova muslimanskog dijela, koji znaju svaku minutu Leutarovog kretanja, samo, eto, ne znaju ništa o tome tko je organizirao i izveo atentat.
 

• Mogu li počinitelji i nalogodavci terorističkih akata protiv Hrvata konačno biti otkriveni?
- Ako je suditi po dosadašnjim slučajevima, teško je, na žalost, očekivati učinkovitiju akciju. Ako i dođe do nekih uhićenja, odnosno suđenja, to će se vjerojatno pretvoriti u običnu farsu. Volio bih da nisam u pravu, ali....
• Predsjedništvo HDZ-a BiH donijelo je odluku o »zamrzavanju« rada hrvatskih dužnosnika na svim razinama vlasti BiH. Može li se ta odluka ocijeniti i kao jedan od najodlučnijih odgovora hrvatskog vodstva do sada u pokušajima konačnog 'presijecanja' tihe revizije Daytona na štetu Hrvata?
- Nema sumnje da je prošlo vrijeme mlakih odgovora koji rezultiraju samo nastavkom atentata i drugih terorističkih akata. Svi predstavnici međunarodne zajednice raspolažu podacima da su Hrvati naprognaniji narod, da se najmanje vraćaju i da ih najviše stradava pri pokušajima povratka, dok su, istodobno, najbrojniji povratci na prostore s hrvatskom većinom. Očekujemo primjeren odgovor međunarodne zajednice, kakav bi bio da su žrtve primjerice iz druga dva naroda.
Ne bih sada prognozirao domete odluke Predsjedništva, odnosno konačnu odluku, ali je jasno da će to ovisiti o rezultatima istrage te ukupnih ponašanja i događanja u BiH. Apsolutno podržavam odluku Predsjedništva HDZ-a BiH, koja je donesena jedinstveno i podržana plebiscitarno od Hrvata u BiH.
• Što kažete na reakciju predstavnika međunarodne zajednice?
- Do sada nisu vrijedila ista pravila za sva tri naroda. Postoje brojni primjeri o »dvostrukim mjerilima« za Hrvate - od neviđene podrške i osiguranja povratka Srba i Muslimana od strane SFOR-a i IPTF-a, smjena hrvatskih dužnosnika za daleko manje incidente od onoga što se događa na prostorima s većinskim muslimanskim, odnosno srpskim pučanstvom, sve do nikakvog ili neučinkovitog angažmana istih (međunarodnih čimbenika) kada je riječ o ubojstvima osmero hrvatskih povratnika i policajaca, atentatima na hrvatske dužnosnike, itd.
Zbog svega je, rekao bih, nemoralno, pa i neodgovorno tražiti od hrvatskih dužnosnika da nakon ovoliko ubojstava i atentata nastave raditi kao da se ništa ne događa. Ako uslijedi učinkovita akcija, a ne ostane sve na osudi i onom »istraga je u tijeku« (što zapravo znači da nikad neće biti završena), hrvatski će dužnosnici sa zadovoljstvom zaključiti da se situacija popravlja i, bez dvojbe, radit će na daljnjoj provedbi Mirovnog sporazuma.
• Neki su već sada skloni ustvrditi kako su zahtjevi hrvatskog vodstva »preteški« za muslimansku vlast, ako se uzme u obzir da su dosad malo toga učinili po pitanjima na koja se sada zahtijeva konačan odgovor. Što mislite o tome?
- Zahtjevi izgledaju preteški, ali su opravdani i utemeljeni na Ustavu i zakonima. Najveći je otpor muslimanske strane glede zahtjeva za ukidanjem tajne muslimanske policije AID-a. AID je u službi samo jednoga, muslimanskog naroda, ne odgovara ni jednome legalnom organu niti se financira iz legalnih izvora. Ne znam kako će sve ovo završiti, ali onako kako je išlo do sada - više neće moći.
• Što je cilj Deklaracije o položaju Hrvata u BiH, što se željelo postići njezinim donošenjem?
- Cilj je bio - ili osigurati dosljednu provedbu Daytonskog sporazuma, ili dogovorom, uz sudjelovanje i suglasnost sva tri konstitutivna naroda, naći drukčije rješenje. Promjene Daytonskog sporazuma, koje se događaju u praksi na štetu hrvatskog naroda, više neće biti prihvaćene. Ne možemo prihvatiti trend unitarizacije i potpunog gubljenja nacionalnog identiteta, odnosno nečega što Hrvate, kao najmalobrojniji narod u BiH, dovodi u potpuno neravnopravan i podređen položaj.
• U Deklaraciji se spominje da ako dokantonizacija ne bude dosljedno provedena, vodstvo hrvatskog naroda »zadržava pravo traženja određenih novih rješenja«. Je li to, u konačnici, treći entitet?
- Po svim mjerljivim pokazateljima, kod povratka prognanika u prvom redu, Hrvati su najkooperativnija strana i zapravo jedini za provedbu Daytonskog sporazuma koji predviđa izgradnju decentralizirane države s tri potpuno ravnopravna, konstitutivna i suverena naroda. Drugi prihvaćaju zajedničku državu samo ako će imati status bolji od jednakopravnoga. Hrvati su otvoreni za svaku opciju koja nam osigurava jednakopravan status. Svaka neravnopravna zajednica osuđena je na raspad. Što to prije shvate oni koji sanjaju o dominaciji, to bolje i za njih i za nas.

MARIO MARUŠIĆ