• Gospodine Račan, mislite li da je HDZ, u neku ruku, događajima oko izbornog zakona izigrao i SDP i oporbenu šestoricu?
- Ne mislim, ali dopuštam različite interpretacije. Dugo traje politička gužva oko izbornog zakona i trajat će do izbora. Ovo nije zadnja faza gužve, očekujem ih još, niti je sigurno da smo suočeni s definitivnim prijedlogom zakona. HDZ će koristiti sredstva koja ima na raspolaganju da bi nametnuo onaj model izbora za koji misli da mu najbolje odgovara. Oporba, umjesto da kuka, treba pokazati sposobnost da, kakve god bile propozicije, pobijedi. Volio bih da HDZ održi obećanje - da se što prije donese izborni zakon, ma kakav bio.
• Pitao sam Vas to jer se vuku potezi onako kako HDZ hoće - od vaših ostavki na saborske funkcije i HDZ-ova prekida pregovora, preko radne skupine na zahtjev HDZ-a, pa do HDZ-ova poziva na pregovore oko izbornog zakona koji oporba prihvaća.
- Budimo praktični. HDZ je u situaciji da diktira datum izbora i izborna pravila i to mu se ne može osporiti. Razgovarati - da, ali neovisno o tim razgovorima naglašavam, na užas nekih stručnjaka za izborno zakonodavstvo, manje me zanimaju izborni modeli. S obzirom na to da sam svjestan da HDZ ima dovoljno ruku u Saboru da izglasa izborni model za koji misli da mu odgovara, nismo posebno angažirani oko cjeline izbornog zakona. Bitno je da zakon, barem približno, osigura svakoj stranci srazmjer osvojenih mandata i glasova. Bitno je osigurati poštene izbore, stoga umjesto cijele priče naglašavamo tri problema. Tražimo višestranačka izborna tijela i pravodobni uvid u biračke popise. Oko prvog, čini se da neće biti problema, oko drugog je problem otvoren, te je sumnja u izborni inženjering legitimna. Najsporniji je treći problem - lista za dijasporu. Za nas je samostalna lista ili samostalna izborna jedinica neprihvatljiva. Nismo za to da se privilegiraju građani u dijaspori u odnosu na građane u Hrvatskoj koji plaćaju porez i na kojima se primjenjuju dobri i loši zakoni. Jesmo za to da se u Saboru nađu i predstavnici dijaspore, ali neka se nađu bez posebne liste, već sa stranačkih lista. Ako oko toga nema sporazuma s HDZ-om, s punim pravom tražimo referendum.
 

• Međutim, po zakonu samo Sabor može donijeti odluku o raspisivanju referenduma, odnosno HDZ-ova većina.
- Ako HDZ ne želi čuti mišljenje građana preko referenduma, to će značiti da se HDZ boji mišljenja građana i da ga ne uvažava. Bilo bi fer da taj najkrupniji problem izbornog zakona riješe građani.
• Vladimir Šeks već je rekao kako takav problem ne zaslužuje referendum te da građani imaju svoje predstavnike u Saboru.
- Bit će zanimljivo čuti njihove razloge protiv referenduma. SDP i čitava oporba željeli bi doprinijeti mogućem konsenzusu oko izbornog zakona, zato i ne inzistiramo na svim pitanjima. Najbitnije bi bilo da HDZ ostvari proklamiranu namjeru, a to je pravovremeno donošenje izbornog zakona, a ne u posljednji trenutak, dva mjeseca prije izbora. Pristali smo na razgovore kako bi HDZ pokazao koliko mu je do realizacije tog obećanja, a ne da mi budemo krivci za zatezanje razgovora o mogućem konsenzusu o izbornom zakonu i za prolongiranje njegovog donošenja, kao što ne prihvaćamo ni odgovornost za prolongiranje datuma izbora.
• Taj datum nije objavljen, pa se i ne prolongira.
- Ne slažem se, jer izbori nisu sami sebi cilj, izbori trebaju nešto riješiti u državi. U Hrvatskoj gospodarska i socijalna kriza, pa i kriza institucija vlasti, govori o dramatičnim razmjerima krize, pa čovjek očekuje izlazak iz nje na demokratski način, a ja ne znam bolji način od izbora.
• Pretpostavljam da je šestorici jasno da će HDZ odbiti njihove prijedloge. Što tada? Kolika je sada mogućnost bojkota izbora, čemu se protivite?
- Unaprijed vam neću reći što ćemo napraviti. Čak i da znam, to vam ne bih rekao. HDZ ne bi trebao podcjenjivati mogućnost oporbenih djelotvornih poteza.
• S obzirom na objavljeni prijedlog izbornog zakona, Dražen Budiša je ustvrdio kako to može definitivno ujediniti šestoricu, dok ste Vi u utorak izjavili suprotno, najavljujući podjele na »velike« i »male« stranke unutar šestorice.
- Pa ne dijeli Ivica Račan i SDP stranke na »velike« i »male«. Pozivamo se na ono što realno jesmo, na to smo se pozivali i kada smo imali pet posto i danas kada imamo 25 posto. Pretpostavljam da svaki realan političar od tog realiteta i polazi. U ovom slučaju nema razlike između mene i Budiše. Obojica želimo realnu suradnju na izborima bazirati na realnoj snazi stranke među građanima. Niti je naša snaga jednaka, niti je rizik koji preuzimamo jednak, a nije ni odgovornost za neuspjeh. Upravo ovih dana definiramo realnu osnovu i modalitete suradnje na izborima, neovisno hoćemo li ići sa zajedničkom listom, dvije ili više. Vjerujem da će šestorica biti u stanju da na svako pravilo HDZ-ovog izbornog zakona odgovori najoptimalnijim modalitetom suradnje. Ako je to jedna izborna lista, bit će jedna. Ako su to dvije ili više lista, bit će tako. Pitanje je na kojoj osnovi ćemo sastavljati te modalitete suradnje oporbe, a osnova je realni uvid u vlastitu snagu, pa i u očekivanje građana. SDP ne traži da neka stranka u toj suradnji prođe lošije nego što joj je položaj među građanima, ali ni SDP ne može dopustiti da on prođe lošije nego što mu je rejting i da se tako iznevjere građani koji ga podržavaju. Tako treba shvatiti ovu neminovnu fazu dogovora za koju vjerujem da uspješno završava i to sada, a ne neposredno prije izbora.
• Sve ovo što ste mi rekli bilo je poznato i prije pet mjeseci, a Vi tek sada javno to objavljujete.
- Uvjetno, i »male« i »velike« stranke jedne su drugima potrebne. Suradnja je potrebna, pitanje je na kojoj osnovi. Pitanje je možemo li tu osnovu realno dogovoriti, a ne prepustiti je posljednjem trenutku i prepucavanju za stolom. Nije dovoljno samo definirati političke okvire suradnje oporbe, na čemu se inzistiralo, a preskakati i realni kriterij na kojem će dvije ili šest stranaka surađivati u, recimo, sastavljanju liste, što je jedan broj stranaka malo preskakao. SDP je inzistirao da se to pitanje ne preskače, da bismo smanjili rizik od fijaska oporbene suradnje neposredno uoči izbora. Ta rasprava je pretpostavka kvalitetne suradnje oporbe, a nije dokaz da oporba ne može surađivati. Što je najoptimalniji model suradnje, ne ovisi o tome što Račan ili netko drugi misli o sebi, već kako to ocjenjuju građani.
• Očigledno da je to škakljivo pitanje za oporbu, jer su u saborskim hodnicima neki visoki dužnosnici šestorice počeli pričati kako je na djelu tajni sporazum HDZ-a i SDP-a.
- To samo govori da SDP ima razloga biti oprezan i u suradnji s oporbom, a ne samo u političkom hrvanju s HDZ-om. Ne želimo snositi odgovornost za sve loše i pogrešne ocjene, pa i neodmjerene komentare i izjave iz oporbe. Takve objede na račun SDP-a pokazuju da oni koji to čine teško podnose činjenicu tko je tko u oporbi, činjenicu da je SDP jaka stranka, da ne možemo smanjiti sebi postotak podrške među građanima, ne bismo li drugima u opoziciji ili HDZ-u bili simpatičniji. Oni koji prihvaćaju suradnju s nama moraju prihvatiti činjenice kao što smo ih mi prihvaćali kada smo imali pet posto. Tada nam nije padalo na pamet da se ponašamo mesijanski i pijemontski u oporbi, što ne pokušavamo ni danas, kada smo najjača oporbena stranka, ali tražimo respektiranje nekih činjenica.
• Kada govorite o HDZ-u, često spominjete njegov mračni ili radikalni dio. Možete li preciznije reći na koga pritom mislite?
- Pogledajte, primjerice, tko je u raspravi o predaji oružja Teritorijalne obrane bio najglasniji.
• Vice Vukojević?
- Da, ali i Vicu Vukojevića su neki glasno ili šuteći podržali. Nije bitno koga ću imenovati u tom radikalnom dijelu koji se očituje s puno mržnje, pa od nje ne mogu vidjeti čak ni interese svoje stranke. Pitanje je kako to da ta linija dobiva podršku čitavog HDZ-a.
• Znači li to da, po Vama, u ovom trenutku radikalna struja prevladava u HDZ-u?
- Očito je da su oni oko takvih poteza dobivali podršku većine. Malo me interesira što tu gospodin Šeks nije bio previše involviran, ali bez njegovog odobrenja takvo što ne bi prošlo.
• Gotovo pred svake izbore HDZ izlazi u javnost s najavom lova na privredne kriminalce, ovog puta predsjednik Franjo Tuđman je govorio o stanju u gospodarstvu. Svaki put oporba tvrdi da su to lažna obećanja, ali birači ipak glasuju za HDZ.
- Strpite se malo do izbora, jer ne vjerujem duboko da će to proći tako lako kao na prethodnim izborima. Svatko se može prevariti jedanput, dvaput, ali ne baš tako često kao što stratezi HDZ-ove kampanje misle da će moći na toj osnovi dobiti povjerenje ljudi. Bilo bi dovoljno pokazati što je HDZ obećavao na posljednjim izborima, a nije ispunio. Govoriti to narodu, nema smisla, jer on to bolje zna od vas i mene. To nije dovoljno za pobjedu na izborima, kao što za HDZ nije dovoljno ni ocrnjivanje SDP-a. Učinak im je suprotan. Međutim, doista nudimo alternativu. Nismo ostali, primjerice, samo na kritici skandaloznog HDZ-ovog vođenja države bez strategije gospodarskog razvoja, već smo je prošle godine sami ponudili. Ne čekajući izbore želimo pokazati realne, a velike mogućnosti za razvoj Hrvatske i u tegobnim gospodarskim i financijskim okolnostima. Iznenadili biste se s koliko ljudi komuniciramo koji nude najkonkretnije razvojne projekte.
• HDZ najavljuje kako će se oporba, ako osvoji vlast, služiti revanšizmom, pri čemu im u korist idu izjave Radimira Čačića i Vladimira Gotovca o reduciranju vojske i policije.
- Zato je i SDP, a ne netko drugi, opasan HDZ-u. Zato SDP i stoji dobro jer nećemo dopustiti revanšizam. Pogledajte propagandnu buku HDZ-a zbog smjenjivanja samo jednog pročelnika ureda u Dubrovniku, a nismo dopustili da se to radi masovno. On nije smijenjen jer je član HDZ-a, već zato što je, bit ću blag, nekvalitetno obavljao svoj posao. Bit će smjenjivanja ljudi zato što su na odgovornim mjestima bili nesposobni ili nepošteni. Bit će i kažnjavanja lopova, ali nitko ne smije trpiti samo zato jer je član HDZ-a ili druge stranke. Jamčimo.
• Razgovarali ste s Antom Jelavićem, te su se odmah pojavila pitanja - je li predsjednik Tuđman i vrh HDZ-a bio ljut zbog tog sastanka ili je to bila njihova ideja da bi se unio nemir u šestoricu?
- Oko tih i takvih tema ima previše kalkulacija i dopustite mi da u njima ne sudjelujem. Uopće nije važno je li taj sastanak održan sa znanjem predsjednika Tuđmana i vrha HDZ-a ili ne. Važnija je činjenica da je sve više orijentacija u vrhu HDZ-a BiH koji tragaju za perspektivnom strategijom i spremni su razgovarati u tom pravcu. To je odgovorno ponašanje prema vlastitom narodu. Mračni dio HDZ-a ljuti se što vrh HDZ-a BiH nije na nadvladanom i nerealnom konceptu podjele Bosne na štetu hrvatskog naroda. Baš me briga za to. To je samo dokaz da je sve više odgovornih ljudi u vrhu Hrvata u BiH koji, svjesni svoje odgovornosti, traže perspektivnu strategiju, u interesu hrvatskog naroda. S druge strane, i kada se SDP suprotstavljao politici da BiH treba podijeliti, SDP je odgovorno želio doprinijeti i brinuti o interesima Hrvata u BiH. U ovim smo razgovorima potvrdili svoju orijentaciju i izrazili duboko uvjerenje da će, neovisno tko će biti sutra u vodstvu Hrvatske, odavde ići staranje i visok stupanj odgovornosti prema Hrvatima u BiH. Mogu razumijeti da s time nisu bili zadovoljni oni koji bi htjeli imati monopol u odnosima s Hrvatima u BiH, a na štetu interesa Hrvata u BiH. Jednako tako bio sam u polemičnoj situaciji s nekim istaknutim predstavnicima međunarodne zajednice koji su mi izvoljeli postavljati pitanja »Što vi to radite glede suradnje s vodstvom Hrvata u BiH, jer ono nije po ukusu nekima u međunarodnoj zajednici«. Baš me i to briga. SDP ima svoju glavu i svoju odgovornost.
• Ako oporba osvoji vlast, Hrvati u BiH će i dalje očekivati jednaku financijsku pomoć iz Hrvatske, a američki veleposlanik Montgomery rekao je da se radi o iznosu od gotovo milijardu dolara godišnje. Hoće li, primjerice, oporba isplaćivati plaće vojnicima HVO-a?
- Riječ je o tome da neke stvari treba napraviti transparentnijima. Loše je za Hrvate u BiH, ali i za Hrvatsku, ako se daju neka sredstva poreznih obveznika građana Hrvatske, a da oni ne znaju koliko je tih sredstava i kuda idu. Pomoći da, ali snositi odgovornost i za količinu i za način korištenja. Ne vjerujem u hrvatsku vladu nakon izbora koja u tom pogledu neće biti spremna pomoći Hrvatima u BiH. To ne bi bila hrvatska Vlada.
Međutim, jačanje Hrvatke kao pravne države, jačanje odgovornosti prema građanima poreznim obveznicima zahtijeva polaganje računa o uporabi njihovih sredstava. Nema razloga da se onima koji daju sredstva jasno ne kažu zašto su i kome dali ta sredstva. Suprotno, to je vrijeđanje hrvatskoga naroda, skrivanje činjenica koje se ne bi smjele sakriti. Nije pitanje pomoći ili ne, već kako i kome. Ta sredstva ne smiju završiti u džepovima pojedinaca, kao što završavaju mnoga bogatstva u Hrvatskoj.

Dean Sinovčić