Uvijek pri vrhu, nikada na vrhu - tako bi se, najkraće, mogla opisati devetogodišnja politička karijera ministra obnove dr. Jure Radića, koji je svojedobno bio glavni tajnik vladajuće stranke, pa s njim možete kompetentno razgovarati o unutarstranačkim odnosima, i predstojnik Predsjednikova ureda, što mu daje pravo da ocjenjuje i državnu politiku, a kako je već dugo ministar obnove, najradije će vam pričati o osamdesetak tisuća novih krovova podignutih, i njegovom zaslugom, na nekad okupiranim i porušenim hrvatskim područjima.

• Dovoljno ste dugo u politici da možete kompetentno ocijeniti današnja ratna zbivanja koja se vraćaju svom ishodištu, u Jugoslaviju.
- Očito nam je Bog namijenio najturbulentnije dijelove zemaljske kugle i naselio ih je s toliko civilizacijski, kulturološki, genetski i povijesno različitih naroda, da se na jednom malom prostoru naprosto ne može izbjeći sudaranje tih raznih silnica. Samo nekoliko stotina kilometara od Zagreba, jednog neupitno europskog grada, susret ćete sliku srednjeg vijeka. Gotovo da nema djelića svijeta s većim suprotnostima. I razumljivo što prosječan Amerikanac teško to može razumjeti, pa onda i pronaći putove izlaska.
 

• Ipak je neshvatljivo da tako napredna civilizacija, kakva je američka, s gotovo savršenim analitičkim mehanizmima, nije predvidjela biblijske razmjere egzodusa.
- Postoji nešto što je iznad analitike, nešto što se ne da staviti u kompjuteriziran pristup svijetu. Iako silno cijenim američke dosege, ne treba ni njih gledati kao na nešto savršeno i bezgrešno. Evo, primjerice, tu tehnički naprednu snagu iznenadila je svojedobno, pri postavljanju pontonskog mosta preko Save kod Županje - voda! I naprednom se svijetu može dogoditi da ne spozna do kraja ni ljude, ni prostor. Iako još uvijek nedovoljno poznaju taj balkanski, miloševićevski mentalitet, ipak danas bolje razumiju neke stvari nego u vrijeme Vukovara i Srebrenice, pa zato i drugačije djeluju.
• Na Kosovu je sve počelo, tamo će i završiti. Kako i kada?
- Neće završiti tako brzo, završit će jako krvavo, a na kraju će ipak pravda pobijediti: zločinci će biti kažnjeni a prognanici će se vratiti svom domu. No, ranjena je zvijer najopasnija i zato se bojim da će prouzročiti još mnogo krvi.
• Da li opet i u Hrvatskoj?
- Siguran sam da neće. I kad bi došlo do bilo kakvih agresivnih namjera prema Hrvatskoj, a vjerujem da neće, mi smo sposobni obraniti se. U dugim povijesnim vremenima sukoba, upravo je hrvatska vojska postigla najveću pravu pobjedu nad srpskom vojskom. Možda zato što ih bolje poznajemo nego drugi.
• U nekoliko ste navrata sudjelovali u razgovorima s Miloševićem. Kako biste ga opisali?
- Desetak puta, možda i više, sjedili smo za istim stolom tijekom službenih pregovora koji su vođeni u Ženevi 1992., 1993. i 1994. godine, kad su pod vodstvom Vancea i Owena pripremani mirovni planovi za Hrvatsku i BiH. Naše je izaslanstvo predvodio predsjednik Tuđman, a najčešće smo ga činili pokojni ministar Šušak i ja, kao predstojnik Predsjednikova ureda. S druge strane najčešće su sjedili Dobrica Ćosić, koji je tada bio predsjednik Jugoslavije, Milošević i Bulatović. Milošević je lukav i zao čovjek, prepotentan, političar koji nastoji okolnosti, bahatošću i raznim smicalicama, okrenuti u svoju korist. Ali, uočio sam i da je jako plašljiv. Da je bahat, dokazivala je činjenica da nikada na razgovore nije došao točno. Kad je predsjednik Tuđman ulazio u dvoranu, točno u zakazano vrijeme, Milošević je tek kretao iz Beograda - njegov je zrakoplov uvijek 'kasnio' sat do dva. Da je plašljiv, shvatio sam dan nakon Masleničke akcije, prve velike oslobodilačke akcije naše vojske, kad smo sjeli za stol u Ženevi i kada je Milošević na kukavički način molio da se prestane s akcijom. Milošević je, ukratko, personifikacija zla. Mi smo s njim morali pregovarati - pregovarali bismo i s crnim vragom, znao je često isticati Tuđman - da bismo stvorili ovo što imamo, a pokazalo se da je put kojim je dr. Tuđman vodio Hrvatsku do sada bio ispravan, jer imamo obranjenu, slobodnu, suverenu Hrvatsku.
• Hoće li Hrvatska, drugi put u svojoj kratkoj povijesti, biti preplavljena izbjeglicama?
- Mislim da neće. Kada se o tome bude razgovaralo sa međunarodnom zajednicom, mi imamo jake argumente da ne možemo primiti velik broj izbjeglica: još nismo uspjeli riješiti svoj izbjeglički problem - brinemo o oko sto tisuća ljudi koje treba vratiti u vlastite domove. Nitko u Europi nije toliko trpio zbog izbjegličkog problema kao Hrvatska.
• No, povijest dokazuje da se izbjeglice rijetko vraćaju kućama.
- To je povijesno pravilo, i što duže traje vrijeme progonstva, manje se ljudi vraća. Jedini pravi demanti tog povijesnog i svjetskog pravila je situacija u Hrvatskoj: vratili smo pola milijuna ljudi! Neviđeno do sad! S obzirom da sam vodio taj program povratka, s razlogom sam ponosan.
• Koliko je u ovih pet godina sagrađeno prognaničkih kuća?
- Jedan cijeli grad koji bi, kada bi sve kuće, dakle svih 80.000, bile na jednom mjestu, bio drugi po veličini u Hrvatkoj. Taj je rezultat mjerljiv, svatko ga može vidjeti, i ja sam ponosan u ime svih svojih suradnika i hrvatske Vlade. Prisjećam se jedne zgode kada smo prije četiri godine započeli obnovu Bogićevaca. Došao sam do jedne kuće čiji se zidovi još nisu počeli dizati. Prišao mi je jedan dječak, uhvatio me za ruku i rekao; »Dođi striček vidjeti gdje će biti moja soba« . Uperio je prst na komad ledine gdje je nogom iscrtao zamišljenu sobu. Nedavno sam posjetio Bogićevce i vidio plišanog medvjeda u prozoru te sobe.
• Vjerujete da Vukovar neće ostati grad duhova?
- Naravno! Obnova sporo ide, jer Vukovar je bio praktički sravnjen sa zemljom, ali kao što je bio simbol obrane, tako će biti i simbol obnove. Teško je obnoviti duh grada za godinu, dvije ili pet, ali siguran sam da će Vukovar vratiti svoju izgubljenu dušu. Neki sam dan sreo jednog malog Vukovarca koji je rođen u Kumrovcu i govori čisto kajkavski. U Vukovaru je.
• Može li se to jednog dana dogoditi i na Kosovu?
- Ovisi hoće li biti ispunjeni neki temeljni uvjeti koji su bili ispunjeni u Hrvatskoj. No, bit će teže jer ono što je našim prognanicima jamčila naša, hrvatska vlast, na Kosovu mora jamčiti međunarodna zajednica.
• Kosovska tragedija nije 'ubila' duh naroda: šale se ljudi kako ćete imati puno posla nakon što NATO sruši sve srpske mostove.
- Sebe u budućnosti vidim za katedrom, pa je moguće da ćemo projektirati neke od tih mostova, zašto ne!?
• Čujemo da se, uprkos vašim najavama, neće ove godine graditi kanal Dunav - Sava?
- Kao predsjednik stožera tu sam vijest pročitao iz novina. Mi nismo o tome donosili nikakve definitivne odluke, ali još uvijek postoje više argumenata da se ove godine počne s gradnjom nego li da se s njom ne krene. Mi radimo na zatvaranju financijske konstrukcije bez odlaganja.
• Kao argument protiv gradnje kanala kritičari navode strateške nacionalne interese. Naime, vodene barijere prirodno dijele područja, a nerazumno je namjerno, kanalom, 'siječi' hrvatski teritorij.
- Kanal po svojim dimenzijama nije Dunav! Na kanalu je predviđeno sagraditi istovremeno i dvadesetak mostova.
• Koji se, vidimo, u sekundi mogu srušiti!
- Jednako brzo kao i ceste! Ali nemojmo gledati scenarije zla već scenarije dobra. Kanal nosi toliko dobrog da nadvladavaju njegove mane. Kao multinamjenski kanal, on povećava plodnost i inače najplodnije hrvatske zemlje, skraćuje plovidbu iz središta Hrvatske u srednju Europu za 450 kilometara, a Hrvatska važan dio prihoda ostvaruje iz prometa i usluge. Uz to, omogućuje gradnju nove vukovarske luke, što je veliki gospodarski impuls za Vukovarsko - srijemsku županiju. Taj je projekt u hrvatskoj javnosti prisutan više od 200 godina.
• Zagovornik ste stranog ulaganja u Hrvatsku. Preleti NATO bombardera kao da su ubrzali potpisivanje trgovačkih sporazuma s Amerikancima?
- Slučajno se poklopilo potpisivanje ugovora o gradnji termoelektrane s Enronom i s Bechtelom za gradnju auto-ceste s događajima na Kosovu. Kroz te tri godine uspjeli smo dovesti čitav niz ugovora do potpisa i siguran sam da će ih biti više, posebno vezanih za američki i njemački kapital. Strana ulaganja su naša neminovnost i naša nasušna potreba ako želimo hrvatsko gospodarstvo izdići na razinu prosječne europske razvijenosti. Nema drugog puta!
• Zašto smo se više od tri godine dvoumili?
- Bespotrebno smo predugo otezali. U mnoge se strane projekte moglo ući puno ranije. Osobno sam vodio cijeli niz pregovora za ustupanje radova.
• U Saboru su vas kritizirali i zbog trasa dviju autocesta koje su, navodno, preblizu, pa time jedna postaje nepotrebna.
- Hrvatska Vlada će provesti onu odluku o strategiji hrvatskih cesta koju donese Sabor. Nismo prejudicirali nikakvu saborsku odluku jer smo i u ugovoru s Bechtelom unijeli ogradu da će se, ovisno o pregovorima s Bosnom, odlučiti na vrijeme hoćemo li graditi dio projekta kroz Bosnu ili samo kroz Hrvatsku. Kada bismo gledali samo najuži nacionalni interes, tada bi bila dovoljna jedna autocesta koja bi išla od Zagreba preko Zadra, Šibenika i Splita do Dubrovnika. Ali ako gledamo dugoročnije, gdje u geoprometnom sustavu BiH zajedno s Hrvatskom čini jednu cjelinu u kojoj moramo potpomoći zaštiti i opstanku hrvatskog čovjeka na svojim ognjištima, na svojoj zemlji, u BiH, onda je moguće to samo prometnim povezivanjem. No, prioritet nam je lička autocesta, čiji su dio i tunel Sv. Rok i Maslenički most. I ona će biti gotova prije nego se ozbiljnije započne druga.
• Smeta li vas što se SAD na neki način miješa i u unutarnja hrvatska pitanja, primjerice, preporučujući promjenu izbornog zakona?
- Ako želite biti dio međunarodne zajednice, onda morate prihvatiti i postavljena pravila igre. Naravno, ona ne smiju biti suprotna temeljnih nacionalnih interesima. Istina, ima pojedinaca u međunarodnoj zajednici, ali to nisu Amerikanci, koji hoće od Hrvatske učiniti probni poligon za neke svoje zakonske eksperimente koje ne mogu provesti u vlastitim zemljama. Guraju nas i u razne balkanske asocijacije kojih nam je u tisuću godina dosta. U ovim su prostorima česte magle, ali svaka će hrvatska vlast znati osjetiti kada prijeti opasnost da se guske u njima izgube.
• Stječe se dojam da ste u političkoj hladovini? Zašto?
- Ovo što radim proteklih pet godina na pola je puta između čiste politike i moje struke. Najvažnije je da svaki od nas odradi svoj posao, jer tako ćemo najbolje pomoći prosperitetu Hrvatske. No, to ne znači da u predizborno vrijeme neću sve svoje snage staviti u funkciju ostvarenja pobjede HDZ-a koja će, čvrsto vjerujem, na ovim izborima biti blistavija nego li na svim prethodnim.
• Očito, jedan ste od rijetkih hadezeovaca koji nije podlegao defetizmu.
- Čudi me širenje tog dojma, kao da je HDZ unaprijed izgubio! Pobjeda će, kažem, biti blistavija nego ikada jer mi pred hrvatski narod izlazimo s konkretnim rezultatima postignutim u proteklih devet godina hadezeove vlasti, a koji su bolji nego ikada do sada. Bilo je propusta, ali sposobni smo ih ispraviti. U izboru ponude između HDZ-a iza kojega stoje rezultati, i oporbe, iza koje stoje obećanja, Hrvati će pravilno odabrati. Izabrat će sigurnost, a ne opsjenarstvo.
• A ako ipak izgubite izbore?
- Tragedija bi bila jedino da izgubimo Hrvatsku, jer HDZ nije sam sebi svrha.
• I vas spominju među osmoricom koji čine 'novo zajedništvo' vrha HDZ-a. O kakvoj se ideji radi?
- Ja sam po prirodi čovjek zajedništva i dijaloga, usmjeren na kolektivan pristup djelovanja. Od sadašnjih članova Predsjedništva, jedan sam od onih koji su najduže, kontinuirano u najvišem stranačkom tijelu pa i zato imam obvezu da pomognem i sudjelujem u stvaranju kvalitetne budućnosti svakoga od nas i same stranke. Zato se veselim i podupirem zbližavanje ljudi. Mi smo različiti, ponekad i suprotstavljeni jedni drugima, jer dolazimo iz različitih sredina, nosimo različite svjetonazore i imamo drugačije interese. No, u interesu je svih da nadvladamo različitosti koje stvaraju nesuglasice između nas, te da na temelju onoga što nas veže, a toga je puno višeod onoga što nas dijeli, gradimo budućnost. Pojedinci sami ne mogu ostvariti svoje ambicije, to mogu samo zajedno. To mišljenje prevladava među vodećim ljudima u HDZ-u i ono će biti temelj naših budućih pobjeda.
• Kao da se osjeća strah među vama da pojedinačni razgovori ne budu krivo shvaćeni, kao svojevrsna urota?
- To nije točno! Vrlo se često sastajem sa svojim stranačkim prijateljima u raznim situacijama i u različitom broju i razgovaramo o raznim temama.
• Oni koji dugoročno planiraju već su rezervirali proslavu novog tisućljeća. Jeste li i vi?
- Već godinama sam u krugu određenog broja intelektualaca i političara svijeta koji se okupljaju u Kristovom duhu, pa sam već dobio poziv za proslavu Božića u Betlehemu. Dvije tisuće bračnih parova na Kristovom će grobu proslaviti njegov dvijetisućljetni rođendan.
• Kako ste upali u krug najutjecajnijih? Redovito ste pozivani i na postnovogodišnji doručak kod predsjednika Clintona.
- Događaji u životu najčešće su stvar slučajnosti, okolnosti, posljedica susreta među ljudi, njihovog 'zračenja'. Cijeli niz godina dio sam zajedništva određenog broja ljudi koji dolaze iz različitih svjetova i pridonose miroljubivoj politici. Ove godine po 47. put utjecajni su pojedinci pozvani na doručak kod predsjednika SAD-a, a meni je to bio četvrti doručak. Bio sam pozvan i u dvorac britanske kraljice, Windsor, a vjerojatno ćemo slijedeće godine za manji broj ljudi organizirati susret u Hrvatskoj.

Aleksa Crnjaković