• Kako su nastale razlike između Vašeg tumačenja i onog Dražena Budiše te Ivice Račana o dogovoru glede izbornog modela, poslije njihova razgovora s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, s obzirom da oni tvrde kako je dogovoreno da se izborno zakonodavstvo sačini prema njihovu prijedlogu?

- Dražen Budiša i Ivica Račan pogrešno interpretiraju riječi predsjednika Tuđmana. Naime, Budiša je predložio da se zastupnici koji bi predstavljali hrvatske državljane koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj, istaknu na općim stranačkim listama prema odluci svake stranke koja sudjeluje na izborima, i to tako da se zakonom utvrdi broj kandidata. Princip bi bio da za opće stranačke liste glasuju svi hrvatski državljani, a da broj zastupnika dijaspore koji će pripasti određenoj stranci ovisi o njezinu razmjernom uspjehu na izborima. Ako bi taj broj, primjerice, bio šest ili sedam, onda bi stranka koja je istaknula na svojoj listi kandidate iz dijaspore dobila toliko zastupnika koliko je prosječno dobila glasova na izborima. Taj je prijedlog Budiša iznio u okviru prijedloga da Hrvatska bude jedna izborna jedinica. Predsjednik Tuđman je na to odgovorio da je suglasan s tim da hrvatske državljane izvan Hrvatske predstavlja šest do sedam zastupnika u hrvatskom parlamentu i da mu se taj prijedlog oko načina kandidiranja čini prihvatljivim. No, Predsjednik je rekao da ja, kao predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a, nastojim u razgovorima sa svim parlamentarnim strankama dogovoriti sve oblike »tehnologije« kandidiranja i izbora. To znači da je Predsjednik načelno, kao prihvatljiv za usuglašavanje, ocijenio takav Budišin i Račanov prijedlog, ali to ne znači da je postignut dogovor o tome kao ni o prijedlogu da Hrvatska bude jedna izborna jedinica, niti da HDZ bezrezervno prihvaća da način kandidiranja i izbora bude takav kakav je izložio Budiša.
 

• Kako komentirate Budišine tvrdnje da suradnici demantiraju predsjednika dr. Tuđmana?
- Sastao sam se s Predsjednikom i poslije ovih razgovora, a sudjelovao sam i na sastancima s ostalim predstavnicima oporbe, te mogu reći da su netočne ocjene koje iznose pojedinci da bih ja iznosio nešto što bi bilo suprotno Predsjednikovu stajalištu. Posebno je netočno to što tvrde Račan i Budiša da je postignut precizan i jasan dogovor između HDZ-a i oporbene šestorice, po kojem bi Hrvatska bila jedna izborna jedinica, kao i o načinu kandidiranja i izbora zastupnika dijaspore.
• Zašto, po Vašem mišljenju, SDP i HSLS inzistiraju na Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici, premda su još donedavno iznosili drukčija stajališta?
- Mislim da postoje tri razloga. Jedan od njih je taj da, ako bi se prihvatilo da cijela država bude jedna izborna jedinica, što usput rečeno ima jedino Moldavija, otpada posebna lista za dijasporu. Osim toga, polaze i od točne predodžbe da bi, ako svi hrvatski državljani glasuju za opće liste na kojima se nalaze i kandidati iz dijaspore i s obzirom na primjenu razmjernog modela, svaka od tih stranaka, ili njihova koalicija, dobila više zastupnika u parlamentu. Također računaju na činjenicu da taj izborni model, po kojem je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica, omogućava veći stupanj podpredstavljenosti. Drugim riječima, to znači da se glasovi propalih stranaka (stranke koje ne prijeđu izborni prag) i nevažećih glasova, uz primjenu D'Hondtovog sustava, neće pretopiti u mandate za stranku koja dobije najveći broj glasova, kao što bi se dogodilo kada bi država bila podijeljena na izborne jedinice.
• Koliki bi, u slučaju da je Hrvatska jedna izborna jedinica, bio izborni prag?
- Izborni prag jedan je od standarda i ne bi mogao biti ispod pet posto, jer je to primjereno demokratskim standardima. HDZ-u, ali ni bilo kome u Hrvatskoj ne bi moglo odgovarati da parlament bude sastavljen tako da predstavlja konglomerat i veliku brojčanost stranaka, jer bi u tom slučaju bilo najmanje deset stranaka u Hrvatskom državnom saboru.
• Znači li to da, suprotno nekim tvrdnjama unutar HDZ-a glede izbornog modela, ne postoje bitne razlike i da nema podjela po tom pitanju?
- Predsjedništvo HDZ-a, kad je razmatralo izborni model, načelno je prihvatilo temeljne okvire eksperata neovisne radne skupine i nije došlo ni do kakavih podjela, a niti je bilo podjela glede različitih interpretacija koje su se pojavile zadnjih dana na tu temu. Najviše stranačko tijelo još će jedanput raspravljati o izbornom modelu, i to vrlo brzo. Valja istaknuti da je Predsjednik na svim tim razgovorima inzistirao da sve političke parlamentarne stranke, koje sudjeluju u kreiranju izbornog zakona, postignu konsenzus i da se s tim osnaži i jedinstvo svih političkih snaga u Hrvatskoj oko strateških pitanja i tako pokaže i stabilnost unutarnje političke scene, a sve u cilju da se izbjegnu pritisci sa strane i nametanje izbornih rješenja. Pritom se vodi briga o najnovijim planovima za šire i uže regionalne integracije jugoistoka Europe, kao što je pakt o regionalnoj integraciji koji u užoj varijanti Hrvatsku povezuje sa zemljama bivše Jugoslavije, uključujući Albaniju i u široj varijanti Bugarsku, Rumunjsku i Moldaviju.
• No, bez obzira na izrečene suprotnosti oko razgovora oporbe s predsjednikom Tuđmanom, čini se da je postignut kompromis oko zastupnika dijaspore?
- Kao što je HDZ učinio ustupak radi postizanja suglasja i kompromisa oko izbornog zakonodavstva time što je pristao na smanjenje broja zastupnika dijaspore tako da ih bude šest do sedam umjesto 12, jednako tako radikalni je preokret nastao i u političkim stajalištima oporbe. Naime, oporebna šestorica su prilikom rasprave o svom prijedlogu izbornog zakona u Saboru i u svojim javno izraženim političkim stajalištima, bezuvjetno odricali pravo dijaspore na zastupnike. Ipak, odustali su od tog stajališta i prihvatili ustavno pravo i političko stajalište HDZ-a da to pravo ipak ostane i u tome vidim kompromis i temelj za daljnju razradu izborne tehnologije.

Goranka Jureško