Jesu li čelnici SDP-a i HSLS-a Ivica Račan i Dražen Budiša u ponedjeljak na razgovorima s predsjednikom Tuđmanom postigli dogovor o najspornijem pitanju izbornog zakona - tzv. listi za dijasporu ili nije bilo nikakvog dogovora pitanje je koje čitav tjedan intrigira hrvatsku javnost. O razgovoru s predsjednikom Tuđmanom i posljedicama njegovih različitih interpretacija razgovarali smo s čelnikom SDP-a Ivicom Račanom.

• Kako je točno tekao Vaš razgovor s predsjednikom Tuđmanom nakon kojega su počele potpuno oprečne interpretacije o tome je li postignut dogovor ili nije. Što ste točno dogovorili, i što Vam je Predsjednik rekao?
– Ne želim komentirati niti interpretirati sve te interpretacije. Što smo imali reći, ja i Budiša smo rekli u priopćenju nakon relativiziranja razgovora i dogovora sa dr.Tuđmanom. Namjerno spominjem ne funkciju dr. Tuđmana, jer nakon svega je veliko pitanje koliko smo razgovarali s Predsjednikom Republike, a koliko s predsjednikom stranke. I Budiša i ja smo ocijenili taj razgovor iznenađujuće dobrim. Ja nisam unaprijed očekivao previše i kada je nakon Budišinog razgovora s njim prostrujala vijest da je dr.Franjo Tuđman prihvatio prijedlog oporbe, ja sam razgovor započeo tako što sam Predsjednika Tuđmana pitao o čemu mi to možemo razgovorati ako je točno da je prihvatio Budišin prijedlog, pa smo počeli razgovarati o nekim drugim temama. No, na moje inzistiranje smo se vratili na temu izbornog zakona i Tuđman je rekao da mu se čini da je prijedlog o jednoj izbornoj jedinici i izboru dijaspore sa stranačkih lista bez posebne liste ili jedinice - prihvatljiv. Direktno se obratio Šeksu i rekao – dajte učinite to tako. Uostalom, i novinari i javnost su mogli vidjeti neposredne Budišine i moje izjave nakon sastanka kojima Vladimir Šeks, koji je stajao pored nas, nije proturiječio. Relativizacija nastupa kasnije.
 

• Je li dogovor samo relativiziran ili je prekršen?
– Za sada je samo relativiziran.
• Kako je taj dogovor, kojeg u HDZ-u negiraju bio precizno izrečen? Jesu li bile formulirane konkretne stavke u kojima je Predsjednik rekao 'u redu, pristajem na jednu izbornu jedinicu bez liste ili jedinice za dijasporu', ili je to sve ipak bilo načelne naravi u stilu 'razmislit ćemo i o toj mogućnosti'?
– Pristanak na prijedlog je bio decidiran. Dakle, tzv. zastupnici dijaspore trebaju biti birani kroz stranačke liste a ne s posebne liste ili izborne jedinice za dijasporu, a u modelu Hrvatske kao jedne izborne jedinice. Ja sam u izjavi nakon razgovora istaknuo da mi podržavamo i više izbornih jedinica. Suglasnost dakle nije bila u načelnom stilu »razmislit ćemo i tu mogućnost«. Uostalom, prisjetite se naših izjava neposredno nakon razgovora, i izjava g. Šeksa! No, sve ovo o čemu razgovaramo ne smije zanemariti i druga važna pitanja od kojih zavisi koliko će izbori biti fer i pošteni. A tu je i sve teža gospodarska i socijalna situacija koja dramatično zabrinjava ljude, i njihovo pitanje – kada će izbori?
»Učim i dalje«
• Što se onda dogodilo u sljedećih nekoliko sati pa su interpretacije HDZ-a posve drugačije?
– Ne bih želio kalkulirati, ali je očito da je u HDZ-u takav sadržaj iz razgovora s Tuđmanom ocijenjen nezadovoljavajućim za interese stranke. Tu je onda došlo do procesa odstupanja i relativiziranja tog razgovora, naknadne interpretacije i pokušaja vađenja Šeksa i ostalih iz HDZ-a iz nepodopštine u koju su sami upali. Riječ je o reviziji jednog razgovora i postignutog dogovora, kojeg, moram reći nisam očekivao. No, nisam tako brzo očekivao niti da će tako malo vremena biti potrebno da se taj dogovor pobije. U političkoj borbi to je legitimno, ali ostaje otvoreno pitanje kako razgovarati sa Predsjednikom Republike i predstavnicima HDZ-a ako se na ovakav način ruši vjerodostojnost njihova udjela u razgovoru. No, moja je deviza poznata – učim i dalje. Ići ću i na iduće razgovore, jer čvrsto branim princip da se razgovara. Ali, ja i moja stranka, a vjerujem i čitava oporba bit će u stanju izvući zaključak iz ovoga što se dogodilo.
• Kakav zaključak?
– Ni SDP, a ni drugi u šestorci, nisu promijenili negativan stav prema posebnoj listi ili izbornoj jedinici za dijasporu. Pokušali smo samo doprinjeti mogućem konsenzusu, ali na ovaj način HDZ-ovim petljanjem smo se vratili na početak. HDZ naravno ima mogućnost o toj stvari, gdje za sada ne vidim konsenzusa i kompromisa, sam odlučiti glasanjem u Saboru i snositi svu odgovornost za to. Jedino vjerujem da, ako bude išao s tim prijedlogom, neće i dalje zaoštravati konflikt između građana koji žive u Hrvatskoj i onih izvan nje, tako što glas građana iz dijaspore vrijedi znatno više od glasova građana koji u Hrvatskoj plaćaju porez i na svojim leđima snose posljedice dobrih i loših zakona. Stoga se nadam da će u tom prijedlogu HDZ prihvatiti prijedlog prof. Kasapović da broj zastupnika iz dijaspore odrede metodom nefiksne kvote ne bi li se vrijednost glasa u i izvan Hrvatske barem izjednačila.
• Znači li to da je u tom slučaju ipak moguć konsenzus?
– Ne, ja sam rekao da smo mi protiv posebne liste ili jedinice i zato smo i predložili da se zastupnici iz dijaspore biraju preko stranačkih lista. Ali ako to ne ide, HDZ ima mogućnost nametnuti posebnu izbornu jedinicu ali s nefiksnom kvotom. Pretpostavljam da će biti dovoljno pametni da izaberu taj model prof. Kasapović i izbjegnu sukob između građana u Hrvatskoj i onih koji žive vani.
• Vladimir Šeks tvrdi kako je šestorka već napravila veliki kompromis priznajući tim građanima biračko pravo, jer ste im ga ranije navodno odricali?
– To je podvala. Mi smo oduvijek branili pravo svih hrvatskih državljana da glasaju i budu birani, ali smo protiv posebne liste ili jedinice. Ako je HDZ toliko avangardan u zastupnaju 100.000 ljudi koji, zajedno sa Hrvatima u BiH sudjeluju na izborima, nema razloga da na svoje liste ne stave pet, deset ili petnaest takvih kandidata. To je vrlo osjetljivo pitanje i za građane koji žive u Hrvatskoj, i stoga nije slučajno da HDZ odbija raspisivanje referenduma oko tog pitanja. Znaju da su građani protiv posebne liste i svjesni su rezultata referenduma. Tu zaista nije riječ o mogućnosti kompromisa, nego o političkoj volji koje još kod odgovornih ljudi u HDZ-u jednostavno nema.
Bačena sjena na vjerodostojnost
• Rekli ste kako i dalje učite i zalažete se za dijalog. Što ste naučili iz ovog slučaja posljednjih razgovora s Tuđmanom nakon kojega se javno u pitanje dovodi Vaša i Budišina moć rasuđivanja i interpretiranja razgovora?
– Ostao bih po strani od interpretacija moći rasuđivanja sudionika tog sastanka – Račana, Budiše, Tuđmana, Šeksa... Ja vjerujem da su u tom razgovoru svi akteri bili svjesni što čine i ne bih gledao na to s tog aspekta.
• Smatrate li da je zaista riječ o udaru HDZ-ove desnice na Tuđmana, kao što tvrdi Dražen Budiša?
– Neću biti decidiran o čemu je riječ. Ovdje je apsolutno bačena sjena na vjerodostojnost razgovora s dr.Tuđmanom, a zašto je to napravljeno, nije moje da razmišljam. No, čini mi se da smo tu ipak razgovarali s više Predsjednikom Republike, a manje s predsjednikom HDZ-a. Očito, naknadno je dr. Tuđman korigiran samo kao predsjednik HDZ-a. Nemam ništa protiv toga da dr.Tuđman sve više djeluje kao Predsjednik Republike i svih građana Hrvatske, a sve manje kao predsjednik vladajuće stranke. No, nije dobro kad se to dešava na ovako stihijski način. To samo pokazuje kako bi za demokratsku Hrvatsku bilo izuzetno dobro da je funkcija Predsjednika Republike bila razdvojena od funkcije predsjednika vladajuće stranke, jer bi štošta bilo jasnije, a i popravljanje Predsjednika Republike u ime predsjednika HDZ-a i od strane HDZ-a ne bi bilo potrebno. Time sam dobio samo još jedan više argument za ono što sam razgovarao s Tuđmanom prije dva mjeseca sugerirajući mu da u drugom dijelu mandata odvoji funkcije Predsjednika Republike od predsjednika stranke. To je dobro poznato u demokratskom svijetu i nema razloga da ne bude prihvaćeno i u Hrvatskoj, dakle da Predsjednik bude predsjednik svih građana, a ne često samo zaštitnik članova vladajuće stranke.
• Zašto ste predložili samo jednu izbornu jedinicu, model kojeg su svi stručnjaci ocjenili potpuno deplasiranim i štetnim?
– To nije prijedlog iza kojega je stajao SDP. Kroz čitavo vrijeme SDP ne želi inzistirati previše na ovom ili onom modelu i preferirati model koji bi isključivo nama odgovarao. Neposredno uoči razgovora s Tuđmanom bio sam deset dana odsutan i tada je na jednom sastanku šestorice zaključeno ako HDZ bude išao s prijedlogom da se smanji broj zastupnika dijaspore u posebnoj izbornoj jedinici, da se traži da njihov izbor ne bude u posebnoj jedinici nego na stranačkim listama. To je možda moguće napraviti i u soluciji deset izbornih jedinica, ali je znatno teže nego u jednoj.
• Time ste međutim dali argumente kritičarima koji vas optužuju za površnost i krojenje izbornog zakona čiji je jedini cilj ukidanje posebne liste, bez razmišljanja o svim ostalim posljedicama koje recimo povlači razmjerni sustav u samo jednoj izbornoj jedinici.
– Ja ni u jednom momentu, pa čak ni u izjavi nakon razgovora, nisam spominjao jednu izbornu jedinicu, ali sam se složio oko toga zbog jednostavnosti. No, tvrdim da se to pitanje može riješiti i u više izbornih jedinica ako postoji politička volja. Inače, mislim da je prijedlog radne grupe dobar, no za nas nije bio dobar onaj dio koji govori o posebnoj izbornoj jedinici za dijasporu. Sve ostalo je za nas prihvatljivo, uz povećanje ili smanjenje broja jedinica. Jer, nama nije bitno koji će biti izborni model nego da izbori budu pošteni i fer i da mandati u Saboru što bolje izraze volju građana
Svatko u »šestorki« odgovoran je za sebe
• Prof. Kasapović kritizira oporbu da uopće ne shvaća pitanje dijaspore i da ni prijedlogom kojeg ste izložili Tuđmanu ne rješavate pitanje predstavništva Hrvata u BiH?
– Ne znam na što se time misli, ali naglašavam da mi jesmo za aktivno i pasivno biračko pravo svih hrvatskih državljana, i onih u dijaspori, ali dijaspore u BiH nema. Hrvati su tamo konstitutivni narod i oni se nisu iselili iz Hrvatske. To je poseban problem i bit će loše da ga rješava gospodin Westendorp npr. zabranom glasovanja Hrvatima iz BiH na izborima u Hrvatskoj. Ja sam vjerovao da je i to vodilo predsjednika Tuđmana u razgovoru s nama, jer bi bilo dobro da to pitanje konsenzusom riješimo sami, bez intervencija međunarodne zajednice.
• Što mislite o Tomčićevom prijedlogu šest izbornih jedinica iz kojih bi najuspješnije stranke kandidirale po jednog predstavnika dijaspore u Sabor?
– Nisam bio na sastanku na kojem je dogovorena ta strategija, a koliko znam o tome nije ni bilo razgovora. Zlatko Tomčić ima pravo zastupati ovaj ili onaj stav, i tu nemam prigovora, ali se osobno ne slažem s tim prijedlogom. Ako je riječ o tome, onda je daleko bolji prijedlog prof. Kasapović i u dilemi između ta dva prijedloga dao bih prednost ovom drugom.
• Nije li neozbiljno i štetno za vjerodostojnost šestorke kao udruge koja bi trebala imati iste interese i zahtjeve da se tako svatko istrčava sa svojim prijedlozima s kojima se pak ostali ne slažu i ograđuju se od njih?
– I u šestorci svatko od nas snosi odgovornost za ono što pojedinačno zastupa i gura, a svi skupa snosimo odgovornost samo za zajednički stav i tako bi to građani trebali shvatiti. Mi nismo niti ćemo biti jedna stranka. Da sam bio na sastanku bio bih decidiranije protiv jedne izborne jedinice. No, prihvatio sam to ako je bio takav dogovor, a posebno nakon što sam čuo za tok razgovora i dogovora dr.Tuđmana i Budiše. No, ako HDZ ne odustane od posebne liste ili jedinice, i to ne objavi u pismenom očitovanju koje smo zatražili od njih, SDP više neće sudjelovati u traganju za kompromisom u tom pitanju. Neka zastupnici HDZ-a koji imaju većinu u parlamentu izglasaju odluku iza koje će stajati. Pokušali smo, možda i na svoju štetu doprinjeti mogućem konsenzusu i kompromisu oko tog najspornijeg pitanja u želji da se vratimo i drugim važnim pitanjima o kojima ovisi hoće li izbori biti fer i pošteni. Očito za to ne postoji politička volja na drugoj strani, pa molim lijepo, HDZ ima dovoljno zastupnika i može to pitanje riješiti u svoju korist ali i na svoju odgovornost.
• Ako Vas pak opet pozovu na Pantovčak, hoćete li ići?
– Ja ću uvijek pristati na razgovor jer preferiram razgovor i dijalog kao metodu demokratizacije Hrvatske i neću druge o tome pitati za mišljenje i dopuštenje. No, druga je stvar što ću za takav budući razgovor izvući konzekvence iz prethodnog. To je moje pravo.
• Što to konkretno znači?
– Tražit ću recimo da sam Predsjednik Republike bez posrednika da izjavu ili ću se suzdržati od izjave i ocjene moleći novinare da to razumiju.

MARIJA PULIĆ