• Zbog čega je Hrvatska sada podnijela tužbu Haaškom sudu protiv SRJ, odnosno koji su se politički uvjeti stekli za to?
- Tužbu protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) podnijeli smo jer nam to nalaže i na to nas obvezuje povijesni hrvatski nacionalni interes, potreba za uspostavom pravde za sva zla, za genocid izvršen od strane Jugoslavije, njene JNA i njenih vojnih i paravojnih postrojbi protiv Hrvatske. Konvencija o sprječavanju i suzbijanju zločina genocida pravni je temelj naše tužbe, povijesna istina je ona politička i moralna snaga koja nas upućuje da dokažemo da je na Hrvatsku izvršena agresija, da je vršen genocid sa svrhom uništenja hrvatskoga naroda, u cijelosti ili djelomično, kako stoji u spomenutoj konvenciji. Zločin je genocid najteži od svih zločina u današnjem svijetu i u svjetskom pravnom poretku. Zločin genocida nikada ne zastarijeva. Tužba nije zakasnila. Kolika je težina ove tužbe, pokazuje i to da Milošević nije pristao na normalizaciju odnosa s BiH jer nije udovoljeno njegovoj želji da BiH povuče tužbu koju je podnijela protiv njegove države.

• U posljednje su se vrijeme čule i neke tvrdnje kako postoji opasnost da bi u Haagu mogle biti podignute optužnice protiv četiri hrvatska generala zbog akcije Oluja. Koliko je ta opasnost realna?
- Ne vjerujem da postoji ikakva opasnost osude naših generala. Za to nema ni pravnoga ni političkoga temelja. Oluja je bila i ostaje legitimna, od međunarodne zajednice odobrena i od nekih podržana vojno-redarstvena akcija oslobađanja vlastitog teritorija radi uspostave suverene vlasti hrvatske države na tom teritoriju. Srbi su sami pozvali svoje pučanstvo i organizirali odlazak srpskoga pučanstva iz do tada okupiranog područja. Nitko nije izdao nikakvu naredbu koja bi u sebi imala ikakav element ratnoga zločina. Na terenu su se dogodili neki zločini, bilo je pljačke, krađe, a u nekim slučajevima i nasilja, što je u mnogim sudskim postupcima i utvrđeno, a pojedinci su i kažnjeni i još se nalaze na izdržavanju kazne. O tome smo izvještavali i ubuduće ćemo podastrijeti dokaze. Nije točno da Hrvatska nije procesuirala individualne zločine počinjene poslije Oluje. Naprotiv! Vojne su postrojbe vrlo brzo nakon uspješnog dovršenja operacije Oluja povučene, a na oslobođenim su područjima ostale pretežno redarstvene postrojbe. Iz povijesti je ratova, a za mnoge je to, na žalost, ako ne jedini a ono glavni dio povijesti koju uče djeca u školama, poznato da poslije vojnih operacija prostorom kruže oni koji kao pojedinci koriste poremećaj izazvan ratom i uskaču tamo gdje još nije uspješno i potpuno uspostavljen pravni poredak. Tu nema govora o odgovornosti generala. Na žalost Hrvatski helsinški odbor i njegovi trabanti »potpisali« su zločine i na uvodnom mjestu svoga otrovnog izvještaja naveli su imena zapovjednih osoba vojno-redarstvene operacije Oluja. To je prava optužnica! Protiv časnih ljudi junačkih postrojbi koje su oslobodile najveći dio okupirane Hrvatske.
• Koliko je točna informacija da Hrvatska za tri tjedna mora dostaviti Haagu neke dokumente vezane za Oluju?
- Točno je da je Međunarodni kazneni sud zatražio neke isprave koje je već ranije tražio. Mi pripremamo odgovor.
• Što će biti s izručenjem Tute i Štele?
- O tomu ćemo razgovarati s glavnom tužiteljicom Louise Arbur pri skorom posjetu Zagrebu. Pošto je stvar još u sudskome postupku, bilo bi preuranjeno i neprimjereno komentirati i predviđati ishod. U pitanju je ne samo zahtjev za izručenje već i načelo suverenosti naše zemlje, koja ima legitimno pravo ostvariti puni suverenitet hrvatske državne sudbene vlasti nad dvojicom svojih građana koji su optuženi i kojima se sudi za kaznena djela, gdje Hrvatska ima pravo i legitiman interes dovršiti postupke, a onda kada se steknu uvjeti, ako bude zakonito odlučeno o njihovu izručivanju da se izvrši, da se ostvari sudski kazneni postupak protiv dvojice spomenutih građana.
• Kako komentirate slučaj Eterović i da li Ministarstvo pravosuđa nešto poduzima glede toga?
- Nema nikakva formalnog zahtjeva za izručenje i za vođenje kaznenog postupka, pa nema temelja očitovanju ovog ministarstva.
• U kontekstu organiziranog kriminala neki spominju i ubojstvo Ibrahima Dedića. Poznato je da se on zbog osobne zaštite obraćao policiji, ali se tvrdi da je nije i dobio. Kakav je vaš komentar?
- Na nedavnoj konferenciji bankara nazočio je i spomenuti Ibrahim Dedić. Od njega se nije odvajao jedan stranac, tjelohranitelj, koji je onako tamnoput upućivao na svoje porijeklo negdje sa Srednjeg istoka. Ministar Penić dao je ovih dana uvjerljiv komentar o ovome o čemu vi mene pitate.
• Što je sa slučajem Fikreta Abdića? Ima li kakvih novih detalja oko zahtjeva BiH za njegovim izručenjem? Da li hrvatsko pravosuđe poduzima nešto u tom smislu?
- Slučaj Fikreta Abdića još je pred sudom. Ustav Republike Hrvatske isključuje mogućnost izručenja vlastitoga građanina. Izuzetak je Ustavni zakon o suradnji RH sa Haaškim sudom.
• Kako komentirate slučaj Miroslav Šeparović - Mario Baljkas? Poznato je da se Baljkas obraćao i na vašu adresu, zbog vlastite zaštite.
- Točno je da mi se obratio g. Mario Baljkas, kao i mnogim drugim, za pomoć. Na njegovo ćemo pismo odgovoriti.

Biljana Bašić