Račan Ivica

07.06.1999

Feral

Tweet

IVICA RAČAN, PREDSJEDNIK SDP-a, GOVORI O PRIJETNJAMA OPORBI VOJSKOM, O MOGUĆNOSATI KOHABITACIJE NOVE VLASTI SA STARIM PREDSJEDNIKOM TE O SUDBINI ŠESTORICE PRIJE I NAKON IZBORA 

Najiskrenije se nadam da je Tuđmanov govor na Dan oružanih snaga više odraz njegove neodgovornosti nego stvarne namjere da posegne za vojskom. Nadam se da je to samo zveckanje oružjem, a ne zbiljska namjera * Tuđmanovo i HDZ-ovo zveckanje oružjem odraz je njihove nervoze i straha. Oni se plaše i za svoju političku opciju i za svoju stranku na sljedećim izborima. Taj strah ja mogu razumjeti, ali ni predsjedniku Republike ni HDZ-u ne mogu pomoći * Na pitanje hoće li u koalicijskoj vladi biti mjesta za nekog iz HDZ-a, moj je odgovor: možda će biti, a možda i neće * Ako predsjednik Tuđman bude spreman poštivati volju naroda, saborsku većinu, njezina prava i odluke, tada ćemo i mi poštivati njegov mandat. Međutim, ako Tuđmanbude radio ono što je radio u vrijeme zagrebačke krize, kada nije poštivao volju većine u Gradskoj skupštini, tada ni mi nećemo poštivati njegov mandat

 

 

 

 

tekst

- To je jedna od onih izjava koje Tuđmana u svijetu ne mogu proslaviti, a u mjeri u kojoj je ozbiljna nas može zabrinuti. On, međutim, nije rekao ništa novo, niti se u njegovu tretiranju Hrvatske išta promijenilo. Naš predsjednik ima kontinuitet takvih izjava, a promijenio se samo postotak ljudi koje on naziva neprijateljima. Već ih je dvadeset posto, a kako se izbori budu približavali, vjerojatno će ih u njegovim izjavama biti sve više i više. Kvalificiranje svojih protivnika neprijateljima države jedna je od najslabijih točaka u političkom djelovanju predsjednika Tuđmana. To naravno samo govori o tome u kojoj je mjeri on sebe i svoju stranku poistovjetio s državom i koliko je spreman kritički odnos prema sebi i svojoj stranci proglasiti neprijateljstvom prema hrvatskoj državi. On to, naravno, radi na štetu Hrvatske i u to nikada nije bilo sumnje. No, postoji u cijeloj priči nešto što je puno ozbiljnije, a to je definiranje zadaće i položaja Hrvatske vojske ili šire - oružanih snaga u našem društvu. Pitanje je kako su oružane snage postavljene u odnosu na moguće društvene i političke promjene.

 

 

- Ne vjerujem u zbiljsku opasnost zloporabe oružanih snaga usmjerene protiv volje naroda izražene na izborima. Ali sasvim je moguće da neki ljudi u vlasti, pa i oni na najvišim pozicijama, nezadovoljni voljom naroda i svojim rejtingom, pokušaju u ljutnji na sve načine osporiti izborne rezultate. Opasnost od toga, dakle, postoji, ali praktična akcija osporavanja volje naroda ne može donijeti uspjeh. Oni koji bi takvu akciju bili spremni potaknuti i provoditi, mogli bi izazvati samo trenutno zlo, koje će ih još brže i definitivno diskvalificirati u narodu. Takvi bi se doista spustili na razinu neprijatelja Hrvatske i hrvatskoga naroda. Nadam se da se to neće i ne može dogoditi onima koji su pridonijeli stvaranju Republike Hrvatske. Ali to je njihov izbor. Najiskrenije se nadam da je i govor na Dan oružanih snaga više odraz Tuđmanove neodgovornosti nego stvarne namjere da posegne za vojskom. Nadam se da je to samo zveckanje oružjem, a ne zbiljska namjera. No, ima nešto važnije za ishod ove priče: ne treba podcjenjivati demokratske snage u hrvatskome narodu, pa i u Hrvatskoj vojsci. Ne vjerujem da bi i sama Hrvatska vojska dopustila takvu zloporabu.

- Mi smo ovih dana održali jedan vrlo uspio međunarodni skup pod nazivom Agenda 2000, na temu nacionalne sigurnosti, oružanih snaga i demokracije. Činjenica je da su najodgovorniji ljudi iz Ministarstva obrane Republike Hrvatske taj skup bojkotirali. Mi smo, međutim, ponudili demokratski koncept nacionalne sigurnosti i transformacije Hrvatske vojske u demokratskoj Hrvatskoj. Mi želimo da Hrvatska vojska ima onu ulogu koju vojska ima u svakom demokratskom društvu i želimo da se osigura nadzor civilnih struktura nad oružanom silom. No, naša polazna postavka jest da nacionalna sigurnost ne zavisi samo od oružanih snaga, vojske i policije, nego je ona prije svega vezana za gospodarsku, socijalnu i demokratsku stabilnost jedne zemlje. Naša rasprava ne može ugroziti nacionalni interes, ali smo njome željeli pokazati da nijedno pitanje, pa ni pitanje nacionalne sigurnosti i oružanih snaga ne može biti nedostupno narodu i građanima.

 

 

- Rekao bih vrlo jednostavno da je riječ o nervozi i strahu. Oni se plaše i za svoju političku opciju i za svoju stranku na sljedećim izborima. Taj strah ja mogu razumjeti, ali ni Predsjedniku Republike, ni HDZ-u ne mogu pomoći.

- Stvar je jednostavna. SDP ima sve veću podršku među građanima Hrvatske. To je činjenica, a ta činjenica se može sviđati ili ne sviđati onima koji, na lijevoj i desnoj strani, imaju nešto protiv SDP-a ovakvog kakav on jest. Slijeva o našoj navodnoj postizbornoj kohabitaciji s HDZ-om govore ljudi iz dijela opozicije i iz medija koji su joj skloni, a zdesna o tome govore pojedini ljudi iz struktura vlasti. Međutim, i u jednom i u drugom slučaju riječ je samo o podvalama. Ili, da budem blaži: riječ je o neargumentiranim optužbama. A nakon što nas optuže, onda nam poture mikrofon i mi bi se onda trebali braniti. Kaj god! Hvala vam lijepo na takvim ponudama. Mi to ne radimo i nemamo baš nikakva razloga takvo što činiti. Mogu samo ponoviti svoj stav, koji ponavljam javno i iza kojega stojim u svim internim razgovorima: gospodarska situacija u Hrvatskoj je teška, institucije vlasti su u dubokoj krizi, a do izlaza iz krize bit će teško doći ako ne okupimo sve društvene i političke snage, bez obzira na političku ili stranačku pripadnost. Pogledajte samo naš skup Agenda 2000: otvorili smo prostor svima, uključujući i skupinu neovisnih istraživača, koji nisu članovi SDP-a, da nam pomognu u formiranju strategije nacionalne sigurnosti. To će biti naš model i u formiranju institucija vlasti.

- Buduća vlada mora biti široko okupljena. Mi moramo kao i u Domovinskome ratu okupiti sve demokratske snage da izvučemo Hrvatsku iz gospodarskoga i socijalnog tjesnaca. A na pitanje hoće li u toj i takvoj vladi biti mjesta za nekog iz HDZ-a, mogu vam vrlo jednostavno odgovoriti: možda će biti, a možda i neće, to zavisi od ljudi o kojima će biti riječi. Ako u HDZ-u postoji netko tko bi bio sposoban, tko želi pomoći i tko nije kompromitiran, mi ga nećemo apriorno odbijati, ali i takav netko djelovao bi na platformi demokratske Hrvatske koju gradimo. Ovakav naš stav nikome se ne mora sviđati, ali mislim da je on dovoljno jasan i da nitko na osnovi takvog stava nema pravo insinuirati o spremnosti SDP-a na koaliciju s HDZ-om. Uostalom, nas ta objeda prati već godinama, vjerojatno zato što na riječima nikada nismo bili najoštrija opozicijska stranka, ali je isto tako činjenica da mi, za razliku od nekih drugih, nikada nismo ulazili u koalicije s HDZ-om. A sada još jednom ponavljam: nikakve koalicije s HDZ-om neće biti.

 

 

- Uvjeren sam da će opozicijske stranke konstituirati vodstvo Sabora, a onda i Vladu. Ako predsjednik Tuđman bude spreman poštovati volju naroda, saborsku većinu, njezina prava i odluke, tada ćemo i mi poštivati njegov mandat, ma kako tegobna bila kohabitacija. Ona je tegobna i u nekim sređenijim demokratskim državama, a kako ne bi bila u Hrvatskoj. No, ako Tuđman bude radio ono što je radio u vrijeme zagrebačke krize, kada nije poštovao volju većine u Gradskoj skupštini, tada ni mi nećemo poštivati njegov mandat. Može li legalist, a ja želim biti samo legalist, razmišljati drukčije? Ako se čovjek postavlja legalistički, on uviđa da mnoge stvari koje čini Tuđman nakon izbora neće biti moguće. On je danas moćan, jer se koristi stranačkom stegom u Vladi i parlamentu. On ih je stavljao usko u funkciju svoje volje i svoje politike. Time je obilato prekoračio svoje ovlasti, koje su ionako po Ustavu vrlo velike. To on više neće moći činiti.

- Ne bih ulazio u to. Recimo ovako: dajmo svakome šansu da se popravi. Dajmo je i predsjedniku Tuđmanu.

- Predsjednik Republike možda može pokušati osporiti volju hrvatskoga naroda i može osporiti pravo parlamenta da formira vlast. On će time izazvati krizu i nove izbore. Mislite li da bi narod nagradio takvo njegovo ponašanje? Osim toga, nakon ponovljenih izbora ne bi više bilo moguće reći da ćemo poštovati njegov mandat ili da ćemo mu dati šansu.

- Ja doista ne mogu reći kako će izgledati moguća kohabitacija. Evo, ona već na ovom pitanju može pasti. No, sasvim je sigurno da nakon izbora neće biti moguć kontinuitet s ovom vlašću i ovakvim ponašanjem vlasti. Neće se moći nastaviti s ovakvom privatizacijom, s upravljanjem čitavim gospodarstvom i bankarskim sustavom preko moćnih pojedinaca i grupa. Isto tako, neće se više tolerirati kriminal i lopovluk. Ako u tome budemo imali Tuđmanovu suradnju, problema neće biti, a ako suradnje ne bude bilo, problema će biti, i te kakvih. No, naglašavam: kada je riječ o odnosu prema kriminalu, kontinuiteta vlasti neće biti. Nitko neće biti smijenjen zato što je bio ili što jest član HDZ-a, ali sigurno da će biti smjenjivanja i vrlo je moguće da će biti krivične odgovornosti za lopovluk. Ako je netko kriminalac, taj mora odgovarati. Sadašnja politika je legalizirala i ozakonila štošta, od grabeži do kriminala raznih vrsta, a mi je u tome jednostavno ne smijemo pratiti.

 

 

- Nisam čovjek koji sve zna, niti sam prorok, iako ljudi oko mene znaju reći da sam dobar prognozer. Ne znam kakva je sudbina suradnje oporbenih stranaka, ali znam da je naša suradnja, koliko god katkad bila mukotrpna, bila i uspješna u većini aktualnih pitanja. Neki ljudi koje to ne zadovoljava, tu činjenicu preskaču i neprestano pitaju što je s formiranjem buduće vlasti. Ja ne vjerujem da je dugoročna sudbina Hrvatske da se sve stranke ujedine protiv jedne stranke. Bilo bi jako loše kada bi nam bila takva sudbina, jer bi to značilo produžetak trenutnoga stanja. Ujedinjenje svih protiv stranke na vlasti moguće je samo u HDZ-ovoj epohi Hrvatske, u epohi u kojoj se jedna stranka identificirala s narodom i državom i bila preprekom demokraciji. Dugoročna strategija ujedinjenja svih stranaka značila bi da ćemo i u budućnosti imati jakog protivnika demokratske Hrvatske, u što ja ne vjerujem. Mislim da tog protivnika neće biti već nakon ovih izbora. Mislim da će tada HDZ birati između potpunog rasapa i teške, ali brze transformacije u normalnu stranku, kojoj više neće pasti na pamet da radi ono što danas radi i da se ponaša onako kako se danas ponaša. U takvoj će se situaciji drukčije postaviti i pitanje odnosa među strankama.

- Gospodarsko i političko stanje u kojem se Hrvatska nalazi tjeraju šestoricu na suradnju. Vjerujem da ćemo surađivati i nakon izbora, u konstituiranju Sabora i Vlade. Koliko će naša suradnja trajati, to ne mogu procijeniti, kao što ne mogu procijeniti ni koliko će trajati mandat sljedećeg Sabora. No, vrlo je važno da u suradnji ustrajemo i izbjegnemo opasnost od urušavanja Hrvatske u građanski sukob. Ako nakon ovih izbora budemo dio vlasti u vrlo teškim i gotovo nemogućim uvjetima, mi svoj posao moramo odgovorno obavljati, pa i po cijenu da prve sljdeće izbore izgubimo. Naš najveći uspjeh bit će ako tada budemo živjeli u jednoj normalnoj Hrvatskoj, koja više neće strepiti od vojnog udara ili dramatične

gospodarske krize i totalnog kolapsa.

 

 

- SDP nikad, pa ni u vrijeme kada je pao na samo šest posto glasova, drugima nije nudio ulogu Pijemonta, niti je surađivao po obrascu: vi nama dajte svoju snagu, mi ćemo vama dati svoju pamet. Mi mislimo da se mora uskladiti pamet i snaga. Od svojih partnera tražimo principijelno ponašanje: neka svatko ono što zagovara i što nudi Hrvatskoj uskladi sa svojom snagom, pa će onda i suradnja među nama biti bolja.

- Ljudi poput Blaževića uvijek se udvaraju onima koji su trenutno na vlasti. A oni koji takve ljude koriste, a na vlasti su, samo pokazuju vlastite slabosti i svoju pravu prirodu. Neće ovo biti jedina izjava po kojoj će ljudi poput Ćire Blaževića biti upamćeni kao redikuli, niti bi to bila jedina njegova izjava koju je bio spreman olako opovrgnuti čim se situacija promijeni. Rekao bih da je izjava Ćire Blaževića sama po sebi šaljiva. On je već postao sinonim za jednu vrstu služenja moćnima, a ja bih jako želio da on i svi oni i dalje dobro žive u Hrvatskoj, ali da buduća vlast i po nogometnim pitanjima pokaže diskontinuitet, što znači da buduća vlast i budući predsjednik Republike ne diktiraju što će se događati u nogometu, tko može, a tko ne može biti prvak, niti da politiziraju nogomet i dodatno dijele ovu zemlju. Tada će i značenje ljudi poput Ćire Blaževića biti malo drukčije, pa će i njegove izjave biti manje važne.

AUTOR: Miljenko Jergović