Jurčić objašnjava i zašto neće ući u Kosoričinu Vladu, iako se i s njime licitira kao nasljednikom Damira Polančeca, te zašto se i s kojim ciljevima prihvatio dužnosti predsjednika Nadzornog odbora Podravke.

Što želite postići ovogodišnjim savjetovanjem o ekonomskoj politici u sljedećoj godini kada njezini nositelji tvrde da je ona uglavnom već zadana?

- Ono što ćemo na savjetovanju pokušati pokazati jest da je u Hrvatskoj u posljednjih petnaestak godina na djelu atipični model privređivanja, koji je sada iscrpljen jer je, s jedne strane, rezultirao visokim vanjskim dugom, a s druge gašenjem proizvodnje.

Model fiskalne i monetarne politike, odnosno makroekonomsko okruženje, čini se stabilnim, ali već nam površna analiza pokazuje da se proizvodnja urušava, da potrošnja temeljena na zaduživanju buja i da smo došli do točke s koje tako više ne možemo dalje. Moramo se okrenuti industrijskoj strukturnoj politici i pitati se kako zaustaviti erodiranje domaće proizvodnje, kako zaustaviti bujanje potrošnje na kredit, kako zaustaviti investicije u neproduktivnu imovinu i kako ih usmjeriti prema produktivnoj imovini.

Ministar financija Ivan Šuker već neko vrijeme tvrdi da nema više prostora za mijenjanje fiskalne politike, odnosno da su proračunski prihodi i rashodi za sljedeću godinu praktično zadani. I guverner HNB-a Željko Rohatinski slično tvrdi o monetarnoj politici, odnosno da njezin cilj mora ostati stabilan tečaj kune, što će držati vodu sve dok se možemo zaduživati u inozemstvu. Jesu li u takvim uvjetima moguće promjene?

- Naša fiskalna i monetarna politika i industrijska struktura sada su sukladne i uravnotežene. Međutim, više nisu održive jer su njihovi proizvodi visok dug i smanjenje prizvodnje. Prihvatili smo čisti liberalistički model, koji više ne koriste čak ni Amerika i Engleska kao perjanice ekonomskog liberalizma. Čvrsto se držimo modela po kojem se monetarnom politikom može upravljati ekonomijom pa smo odredili stabilan tečaj kune i nulti proračunski deficit kao cilj naše politike, iako su oni zapravo podciljevi koji se tek na kraju ostvaruju.

Ekonomska politika mora biti prilagodljiva unutarnjoj situaciji i okruženju, mora koristiti fiskalnu i monetarnu politiku kako bi se gospodarstvo razvijalo. Mi smo taoci politike koja je umjesto povećanja proizvodnje i zaposlenosti kao svoje ciljeve odredila stabilan tečaj i nulti proračunski deficit. Uz povećanje proizvodnje i zaposlenosti kao mala zemlja moramo kao cilj imati i povećanje izvoza, a naš sadašnji model postiže upravo suprotno – padaju i proizvodnja i zaposlenost i izvoz. Zato već u sljedećoj godini to moramo mijenjati.

Kako ako nema prostora za mijenjanje fiskalne i monetarne politike?

-Točno je da fiskalna politika više nema kapaciteta jer proračunske rashode mora ograničiti na 115 do 120 milijardi kuna, istodobno se moleći da se ostvari 110 milijardi kuna proračunskih prihoda. No, ima prostora za mijenjanje strukture proračuna. Ako se trenutačno ne mogu mijenjati porezi, mogu se mijenjati subvencije. Za subvencije izdvajamo oko 9 milijardi kuna. Najveći dio subvencija su de facto socijalna davanja jer njima zapravo pokrivamo gubitke brodogradnje, poljoprivrede i turizma.

Smisao subvencija jest financiranje faktora efikasnost, a mi to ne činimo nego ih dijelimo po nekom socijalnom ključu. Zato i imamo situaciju da su, primjerice, subvencije za poljoprivredu u posljednjih pet-šest godina narasle dvadesetak puta, a poljoprivredna proizvodnja nije rasla nego nam je rastao uvoz hrane.

Je li u proračunskoj politici moguća samo promjena politike subvencioniranja?

-Moguće je mijenjati i javne nabave koje se indirektno, također, ubrajaju u fiskalnu politiku. Sve zemlje u svijetu, pogotovo u krizi, koriste javne nabave kako bi povukle domaću proizvodnju i zaposlenost.

Što je s monetarnom politikom?

- Monetarna politika mora poduprijeti fiskalnu politiku. Bilo bi dobro da sami, ako to nećemo morati silom prilika, uskladimo monetarnu politiku s domaćom proizvodnjom. Dosad smo monetarnu politiku usklađivali s količinom eura koje imamo. HNB je do sada, želeći usporiti zaduživanje banaka u inozemstvu, uveo velike pričuve na zaduženje i tako stvorio znatne devizne rezerve. To nam je pomoglo da lakše prebrodimo krizu jer se otpuštanjem deviznih rezervi sačuvala vanjska i unutarnja stabilnost.

Međutim, rezerve nam se više ne pune jer se sve manje možemo zaduživati, a i izvoz nam je sve manji. Mehanizam rezervi koji nam sada čuva stabilnost ne može još dugo potrajati. Uostalom, to je najavio i guverner Rohatinski jer razinu deviznih rezervi više ne smije spuštati zato što bi ugrozio sadašnji monetarni mehanizam čuvanja stabilnog tečaja kune.

Zato u idućem razdoblju moramo usklađivati fiskalnu politiku s ciljem povećanja proizvodnje, a monetarnu politiku s fiskalnom politikom, a to je veliki izazov jer moramo sa sadašnjeg modela privređivanja i gospodarenja prijeći na posve drugi model. Ne znam ima li Hrvatska za to političke snage i odlučnosti.

Pokazuje li činjenica da se za upražnjeno mjesto potpredsjednika Vlade za gospodarstvo i ministra gospodarstva licitira s vama, Borislavom Škegrom, Željkom Lovrinčevićem, s imenima pojedinih industrijskih poduzetnika, dakle sa zagovornicima različitih, pa i suprotstavljenih ekonomskih politika, da Vlada još uvijek luta u odabiru ekonomskog modela i reformi koje treba provesti?

- Mi imamo generaciju koja je u devedesetim godinama odrasla na liberalističkom pristupu i koja je uvjerena da se novcem upravlja gospodarstvom. Nametnulo se pitanje je li nužno imati prvo proizvod koji će donijeti novac, ili je dovoljno imati novac, a proizvod će doći sam po sebi. Dio mojih kolega ekonomista smatra da se upravljanjem novcem sve može riješiti, odnosno da će tržište i njegova nevidljiva ruka riješiti sve u gospodarstvu. Moj je pristup posve drukčiji.

Prvo treba vidjeti što je sve potrebno da nastanu neka proizvodnja i proizvodi. Naravno da je za pokretanje proizvodnje i stvaranje proizvoda potreban novac, ali on sam po sebi neće izgraditi inpute nužne za proizvodnju.

Koje inpute?

- Treba imati infrastrukturu, obrazovanje, organizaciju državne uprave, tehnologiju i slično. Inputi su i fiskalna i monetarna politika. Da bi proizvod bio efikasan, moraju se harmonizirati svi ti inputi jer mora biti konkurentan na tržištu. U devedesetim godinama uvjeravali smo sami sebe da će liberalizacija, privatizacija, nulti deficit, stabilan tečaj, fiskalna i monetarna politika pokrenuti proizvodnju. I cijelo vrijeme na svojem iskustvu vidimo da se to ne događa, a uporno na tome ustrajemo. Znam da su fiskalna i monetarna politika bitni, ali kao elementi proizvoda koji stvaraju uvjete za njegovu konkurentnost na tržištu.

Brodogradnju ne možemo spasiti zato što polako uništavamo sve njezine inpute, od obrazovanja do proizvođača opreme, montažera i institucija koje je moraju pratiti. Sama privatizacija ne rješava složene proizvode. Oni se proizvode u društvu, a montiraju se u nekom poduzeću. Sve razvijene države kreiraju složene proizvode i stvaraju uvjete za njihovu proizvodnju.

Mi mislimo da će to netko drugi napraviti, a neće i zato padamo na sve jednostavnije proizvode. S takvom politikom za nekoliko godina potpuno ćemo deindustrijalizirati zemlju i vratiti se na resurse koje smo imali 1850. godine. Ostat će nam samo da obrađujemo zemlju i bavimo se turizmom, a pritom i zemlja i turizam neće biti naši.

Zašto onda odbijate ući u Vladu i propuštate mogućnost da utječete na promjenu ekonomske politike?

- Svaka odluka Vlade sada košta. Ako kažemo da ćemo zatvoriti brodogradnju, to će koštati 3-4 milijarde kuna, ako ćemo je restrukturirati, koštat će isto, ako odlučimo da ništa nećemo učiniti, također će koštati nekoliko milijardi kuna. Za bilo koju od tih odluka nije dovoljna samo struka koja će izračunati koji su njezini efekti, nego je potrebna i politička odluka. Nju mora predložiti ministar gospodarstva i potpredsjednik zadužen za gospodarstvo.

Zato smatram da u sadašnjoj Vladi njezin potpredsjednik za gospodarstvo mora biti iz HDZ-a kao najjače koalicijske stranke, a slično je i s ministrom gospodarstva, koji trenutačno više nego prije mora politički koordinirati rješavanje nagomilanih problema u pojedinim dijelovima gospodarstva. Pritom bi morao oformiti stručne timove koji bi se bavili konkretnim problemima, od brodogradnje do pojedinih javnih i državnih poduzeća.

Što je drukčije od okolnosti u kojima ste ušli u Račanovu koalicijsku vladu?

- Sadašnje okolnosti bitno su drukčije od onih iz 2002. kad sam ušao u Račanovu vladu i kad sam mogao odabrati nekoliko projekata (ACI, Đuro Đaković, IPK Osijek) i baviti se njima. Danas je svaka odluka Vlade koja se tiče gospodarstva prije svega politička. Zato Vlada mora funkcionirati unutar istog političkog kruga. Svaki upad sa strane imao bi premalo prostora da bilo što napravi. Osim toga, vjerujem da će sadašnja situacija do proljeća dovesti do prijevremenih izbora jer će postati evidentno da su reformske promjene nužne i da političke stranke moraju dobiti mandat za njihovu realizaciju.

Zašto ste istodobno prihvatili da kao predsjednik Nadzornog odbora Podravke pomognete Vladi u rješavanju njezinih problema?

- U Podravki je politika odradila svoje i dobio sam mandat za stabiliziranje Podravke u postojećoj situaciji i stvaranje nove osnove za njezin razvoj. Tu politika prestaje. Sve ostalo su poslovne odluke, metode, tehnike i slično. Sada radimo analize kako bismo vidjeli kakva je financijska situacija, što je s proizvodnjom, što s tržišnom pozicijom. Na temelju analiza moramo definirati kako ćemo otvoriti komunikaciju s radnicima, financijerima, dobavljačima...

Paralelno s time uvodimo kontinuirani kontroling jer su financijska izvješća pokazatelj onoga što se dogodilo, a suvremeni kontroling na temelju indikatora ukazuje što će se dogoditi u sljedećih pet-šest mjeseci. Sada je naš posao stabiliziranje Podravke, vraćanje povjerenja radnika, investitora, dobavljača, lokalne i šire zajednice te uvođenje modernih metoda poslovanja.

Je li to moguće bez rezanja političkih repova koji su Podravku doveli u sadašnju situaciju?

- Direktno bavljenje politikom i dokazivanje koja je politika koliko utjecala na sadašnju situaciju bilo bi gubljenje vremena. Moje je opredjeljenje da polazeći od naslijeđene situacije postavimo okvir koji neće biti politički, emotivan i slično nego poslovno-matematički. Recimo, devedesetak posto mjerila efikasnosti svakog dijela Podravke bit će definirano matematički. Svaka funkcija, svaki rukovoditelj, svaki dio Podravke imat će svoja mjerila efikasnosti koja će biti usklađena s mjerilima efikasnosti cijele tvrtke.

Članovi Podravkine Uprave i Nadzornog odbora te većina menadžera uglavnom su postavljani po političkim kriterijima. Je li njihovo smjenjivanje preduvjet za promjene?

- Naravno da ćemo se baviti i Upravom, ali kad bismo se bavili samo njome, Podravka i njezina sudbina ostali bi po strani. Zato ćemo se i članovima Uprave i drugim menadžerima baviti u procesu stabiliziranja i modernizacije Podravkina poslovanja. Upravu ćemo rekonstruirati sukladno restrukturiranju poslovanja tvrtke. Njezine članove nećemo smjenjivati i imenovati zbog utjecaja ove ili one politike, nego ovisno o tome jesu li uspješni u stabiliziranju, restrukturiranju i modernizaciji poslovanja.

Zoran Daskalović