Iza rektora Zagrebačkog sveučilišta Alekse Bjeliša, koji obnaša dužnost predsjednika Rektorskog zbora Hrvatske, burna je godina. Nakon antikorupcijske akcije Indeks, dočekali su ga studentski nemiri i blokada fakulteta. Trenutno radi na novome zakonu o sveučilištima, no problemi s korupcijom i dalje su prisutni.
• I dalje ste u kontaktima s vrhom policije. Spominju li se nove istrage, ovaj put vezane uz HEP i njegovu suradnju s Ekonomskim fakultetom?
- Imam samo preliminarne vjerodostojne informacije. Pozorno ću pratiti daljnji slijed događaja vezanih uz ove i druge teme i indicije, i poduzeti odgovarajuće korake bude li potrebno i bude li za njih dovoljno utemeljenih razloga i povoda.
• Osjeća li Sveučilište posljedice akcije Indeks?
- Neke su posljedice bolne i tegobne kako za pojedince, tako i za pojedine dijelove Sveučilišta, pa i za cijelo Sveučilište. Akcija Indeks je, s druge strane, ponekad na drastičan način, ukazala na mnoge manjkavosti hrvatskog visokoobrazovnog sustava, i same organizacije sveučilišnog upravljanja i rada. Mogao bih navoditi niz opservacija u tom smislu koje su se akumulirale protekle godine, ali ću se ograničiti samo na jednu. Da su rektor i sveučilišna tijela imali, i da imaju, više ovlasti i uvida u rad sveučilišnih sastavnica, mnoge bi se negativnosti u začetku spriječile ili, ako bi se i pojavile, puno brže i efikasnije razrješavale. To se, nažalost, odnosi i na sadašnji trenutak.

• Koliko je profesora dobilo izvanredni otkaz?
- To pitanje treba postaviti dekanima fakulteta obuhvaćenih akcijom s obzirom da se radni odnosi zasnivaju na fakultetima. Informacije koje sam dobio prije ljeta govorile su o dva otkaza na Ekonomskom fakultetu. Inače, Senat je već početkom godine usvojio stav da se nakon podizanja optužnica pokrenu stegovni postupci gdje god se oni procijene potrebnima. Fakulteti su pak, uglavnom, u skladu sa svojim ovlastima, procijenili da je potrebno sačekati presude.
• Možete li dovesti u vezu slab ovoljetni interes studenata za upis na Prometni fakultet s antikorupcijskom akcijom?
- Sam dekan Fakulteta prometnih znanosti potvrdio je da bi loše rezultate upisa trebalo povezati s akcijom Indeks. Negativni glas oko tog fakulteta sigurno je utjecao na interes za upis. Tek ćemo nakon podrobnijih analiza vidjeti kako i koliko.
• U kakvom su trenutačno financijskom stanju fakulteti?
- Zbog neostvarivanja kolektivnih ugovora u dijelu neisplate starih božićnica neki su fakulteti u nezavidnom položaju i imaju velike probleme. Pojedini dekani žale se da zbog financijskih računa koji su u ovršnom stanju upravo iz razloga koje sam ranije spomenuo, nemaju bonitet na javnim natječajima.
Božićnice koje su sporne nisu dogovarali zaposlenici s dekanima, nego su sporazum potpisivali sindikati s Vladom, a tužbe djelatnika ponovo je podnosio sindikat. Kao što vidite, niti Sveučilište niti fakulteti ni u jednoj fazi nisu ništa pitani, iako sada ispada da su posljedice došle na naplatu upravo njima.
• Koliko su nakon svih smanjenja podnošljive plaće u sustavu?
- Zbog cjelokupne situacije ne očekujem da država u ovom trenutku nešto može učiniti, no zalažem se za snažniju aktivnost Sveučilišta kako bismo sami pronašli dodatne prihode. Pritom posebno mislim na osiguravanje sredstava za adekvatne plaće mladim ljudima kako bi se izbjeglo da oni zbog malih primanja bježe ne samo iz sustava visokog obrazovanja, nego i iz Hrvatske. No, reći ću što me puno više okupira. Vrlo sam nezadovoljan činjenicom da je sustav nagrađivanja stimulacijama nefleksibilan i krut. To kažem jer je ponekad važno uložiti u dvostruku plaću za jednoga čovjeka, umjesto u dvije manje za dvoje ljudi. Ponekad nam je pojedini profil potreban za daljnje jačanje razvojne djelatnosti, a za zapošljavanje kvalitetne osobe na nekom radnom mjestu, nažalost, nemamo adekvatne financijske mogućnosti. I tu smo svedeni na one koji izvršavaju ugovore koje su drugi, resorni sindikati i resorno Ministarstvo, tj. Vlada, donijeli.
• Uvodi li novi zakon o sveučilištima besplatno studiranje?
- S obzirom na najavu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa da je u pripremi nova zakonska regulativa, čelništvo Sveučilišta u Zagrebu od proljeća radi na svojem prijedlogu pojedinih rješenja koje će predočiti Ministarstvu. Jedno od njih je i model kojim bi studenti bili oslobođeni plaćanja participacije u troškovima studiranja na prvoj godini preddiplomskih studija. Polazište takvog rješenja je u činjenici da student koji je uspio zadovoljiti kvalifikacijske uvjete za upis na fakultet, tijekom prve godine studira bez plaćanja, te s obzirom na postignuti uspjeh na višim godinama nastavlja studirati besplatno ili uz visinu školarine koja se određuje temeljem uspješnosti u studiranju. Stav je našeg Sveučilišta da su kriteriji uspješnosti temelj, te da se upravo njima studente može poticati na izvrsnost.
Moram reći da i druga hrvatska sveučilišta, dakle Rektorski zbor, a jednako tako i samo Ministarstvo, imaju takvo polazište. I u mnogim drugim zemljama uspješnost u studiranju na ovaj ili onaj način utječe na status studenta, što uključuje i njegov materijalni status izražen bilo potporom koju prima od države, bilo uvjetima vraćanja povlaštenih kredita, bilo visinom participacije i slično. One zemlje koje su tu popustile, plaćaju cijenu stanjem kvalitete svojih visokoobrazovnih sustava.
• Ima li država novca omogućiti svim upisanima besplatni studij?
- To je stvar Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i njihove procjene. No, to nisu tako veliki troškovi. Po mojoj gruboj procjeni, na razini države, iznos prihoda od svih školarina nije veći od 400 milijuna kuna. Za studente prve godine preddiplomskih studija taj iznos bi mogao biti niži od 100 milijuna kuna. Potrebno je, međutim, napraviti pouzdanije izračune.
• Toliko je iz proračuna otišlo za besplatne udžbenike, što ste svojedobno kritizirali.
- Uvijek sam bio kritičan prema besplatnim udžbenicima jer se zbog tog projekta Ministarstva znatan dio državnog proračuna prelio u opću privatnu potrošnju. U proračunu se teško akumuliraju sredstva za obrazovanje, posebno ona za poboljšanja u sustavu, za što su potrebna velika ulaganja, pri čemu dobro treba odvagnuti u što je najnužnije usmjeriti novce.
Trošak kupnje udžbenika ne pogađa sve obitelji jednako i o tome sam govorio prošle godine više puta u javnosti. Smatram da je vrlo važno i besplatne udžbenike i druge vrste potpore i pomoći dati obiteljima s više djece i s malim primanjima. Međutim, uz sadašnji ionako predimenzionirani državni proračun i javnu potrošnju, nije niti racionalno niti potrebno subvencionirati obitelji s dobrim primanjima. Model besplatnih udžbenika za sve iz perspektive sveukupnih društvenih troškova bio bi opravdan tek kad bi se udžbenici višekratno koristili. Taj pristup tek sada, u dobroj mjeri spontano od samih učenika i roditelja, uzima maha. U obrazovnom i istraživačkom sustavu puno je potreba, pa ako proračunski novac svake godine usmjeravate prema novim besplatnim udžbenicima, ograničili ste daljnji razvoj ostalih potreba i drugih dijelova sustava, te pojedine od njih zakinuli.
• Mislite li na kampus? Je li zbog manjka sredstava u potpunosti stopirana njegova gradnja?
- Velika najava najviših državnih dužnosnika iz 2006. da će kampus na Borongaju biti najveće gradilište u Hrvatskoj, nažalost, nije se obistinila. Kredit koji smo dobili prije dvije godine, nastojimo što bolje iskoristiti i popraviti stanje sveučilišnih objekata, no sav rad na Borongaju sveo se na adaptacije postojećih objekata.
Razlog tome vidim i u nejednakom tretiranju svih sveučilišta u Hrvatskoj. Naravno, Sveučilište u Zagrebu nije zadovoljno ovakvom situacijom, no pustimo prošlost, vidjet ćemo što donosi budućnost.
• Je li budućnost rascjepkano Sveučilište?
- Sveučilište u Zagrebu veliko je i po broju studenata i po broju zaposlenih, a njegova je posebnost što pokriva sve znanstvene discipline koje se danas izučavaju na sveučilištima u svijetu. Ono je jedno od rijetkih europskih sveobuhvatnih sveučilišta. Stoga se njegova veličina može prepoznati i kao prednost. Niz recentnih primjera velikih sveučilišnih fuzija u Europi imale su za cilj upravo tu sveobuhvatnost jer se njome enormno povećavaju mogućnosti novih istraživačkih i studijskih racionalizacija i sinteza. Ako se, na primjer, uspoređujemo s Bečkim sveučilištem koje nam je blisko po ustroju i veličini, moramo reći da u okviru njega ne djeluju medicinski, umjetnički i tehnički fakulteti pa je takav sustav puno lakše organizirati.
Međutim, zbog naslijeđenog stanja i prakse koji se vuku još iz vremena samoupravnog socijalizma, i uz nove zahtjeve koji se istodobno postavljaju pred sveučilište, a generiraju se ponajviše kroz međunarodnu kompetitivnost, s ovako fragmentarno organiziranim sveučilištem teško je upravljati na način kojim bi spomenute prednosti sveobuhvatnosti došle dovoljno do izražaja. Zbog toga je postojeći sustav fakulteta potrebno reorganizirati, racionalizirati i integrirati. Jedna od temeljnih postavki moga rektorskog programa je integracija Sveučilišta i njegovo očuvanje kao cjeline, stoga dijeljenje Sveučilišta ne prepoznajem kao prihvatljivu opciju. Diobom našeg Sveučilišta odbacili bismo prednost kojoj mnogi u svijetu tek teže.
• Je li moguće zakonom smanjiti broj studijskih programa ili će tu reorganizaciju morati obaviti sami fakulteti?
- Koliko mi je poznato, zakon se time ne bi trebao baviti pa je ova zadaća ostavljena sveučilištima. Studijske programe trebalo bi na početku studija objedinjavati u zajedničke sadržaje. Primjerice, u tehničkom području imamo dvadesetak programa, a trebali bismo ih smanjiti na možda dva ili tri kako je to organizirano na svjetskim sveučilištima. No, o tome već razmišljaju kolege s tehničkih fakulteta.
• Što će biti s kvotama ako uvedete besplatni studij?
- Tržište rada počet će samo regulirati kvote, naravno uz striktno uvažavanje vlastitih kapaciteta. Moguće su situacije u kojima će Sveučilište za godinu dana odlučiti dvostruko povećati kvote na pojedinim fakultetima ako se za to ukaže potreba i osiguraju uvjeti. No, bitno je da se one više ne povećavaju umjetno, uz povećanje prihoda od školarina kao dominantne motivacije. Školarine i kvote su vezani pojmovi pa ako školarine prestanu biti komercijalna kategorija, za što se ova uprava Sveučilišta zalaže od početka svog mandata, to će dovesti i do stabilizacije kvota, što je ključno za sva sveučilišta. Budući da u proračunu trenutno ne postoje sredstva kojima bi se mogli kompenzirati prihodi od školarina, kvote se još uvijek u nekim situacijama određuju bez uvažavanja realnih raspoloživih kapaciteta. Upravo smo zbog toga ponekad u problemima, a tu se otvara i prostor za koruptivne situacije.

Istraživački sustav se usitnio

• Slažete li se s tvrdnjom ministra Radovana Fuchsa da je moguća ušteda smanjenjem broja znanstvenih instituta?
- Nama je trenutačno cilj uspostaviti što bolju suradnju s Institutom Ruđer Bošković, ali i s nekim drugim zainteresiranim institutima. Za neke bi pak institute prirodno rješenje bilo vraćanje u okvir Sveučilišta. U svakom slučaju, u interesu nam je institute što jače vezati uz sveučilišta, jer bi time i oni kadrovski jačali i više se orijentirali prema istraživanjima i odgovarajućim studijima, posebno doktorskim. No, činjenica je da se istraživački sustav usitnio i orijentirao na male projekte, zbog čega smo jako reducirali naše šanse u europskoj kompeticiji. Dio poboljšanja stoga možda možemo postići i okrupnjavanjem i koncentriranjem na veće istraživačke resurse.

Nadam se da će studenti htjeti surađivati

• Jeste li razvili plan akcije u slučaju nove blokade fakulteta i studentskih nemira?
- Napravit ćemo sve potrebno da se nastava održava. Nadam se da će pristup studenata doseći razinu konstruktivnosti i suradnje koja nam je potrebna kako bismo otvorili sva pitanja i pronašli dobra rješenja. To je u interesu svih.
Što ako studenti neće htjeti pregovaratižOnda će morati preuzeti odgovornost. Na Sveučilištu nije teško prepoznati kakve su sve slobode članova akademske zajednice, ali jednako tako nije teško uz te slobode povezati i odgovarajuće odgovornosti. Kao što se već isticalo proljetos, studenti koji iniciraju blokade, u krajnjoj se instanci odlučuju na nasilje nad onim studentima i nastavnicima koji žele sudjelovati u nastavi. Sigurno nećemo pribjegavati represijama iako su neki studenti upravo to možda i priželjkivali tijekom proljetne blokade. No, ako je interes riješiti probleme školarina, ti su problemi rješivi, jer mi se čini da postoji suglasje svih sudionika u procesu visokog obrazovanja da sustav treba promijeniti. Puno je veći problem osigurati studentima potpore i kredite koji će im omogućiti pokrivanje svih troškova studiranja - od života u Zagrebu do ostalih potreba.
Jasno je da kad student mora intenzivno raditi kako bi platio stan i hranu, gubi vrijeme za učenje, zbog čega često zaostaje u studiju, a to sigurno nije postulat društva znanja.

Mirela Lilek